07

srijeda

studeni

2018

Ispeci pa reci....

.....a ne reci pa se speci.
Ona je njemu rekla svašta, on je njoj rekao još svaštanešto. Onda nisu pričali, pa jesu. Pa opet nisu jer se netko sjetio da je rečeno što se nije smijelo reči.
Tako nekako idu veze, brakovi, partnerstva. Tako nekako sve ide. Malo zbrke, puno vike pa zatišje.
Tako i mi funkcioniramo. Dobro, došli smo u fazu kada je buke sve manje a smijeha puna kuća. Ali, trebalo je....uuuuf al je trebalo.
Sada je stan prazan, on je na terenu. Tako fali njegovo rame da naslonim glavu, ruka na mojim leđima da lakše zaspim. Fali da se stisnem uz njega noću kad se probudim i ne mogu zaspati. Fali taj njegov miris.... Fali!!!!
Nakon toliko godina još uvijek sam zaljubljena u to moje muško. U naše trenutke. Toliko se lijepo stvari slažu u životu od kada me on čvrsto drži za ruku i zajedno kročimo kroz život.
Živim za ljubav i živim ljubav u svim njenim oblicima. Dajem ljubav i ljubav mi se daje.
Zato.... U vrijeme kada se brzo živi i brzo odustaje zastanite. Sjetite se, kada otvorite oči lijepih trenutaka i uz voljenu osobu započnite dan.
Samo ljubav.....

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.