04

četvrtak

listopad

2018

Ona je moja....

....mala buntovnica. Od rođenja. Od prvog uzdaha, prvog plača. Ona je djevojčica sa najljepšim osmijehom. Ona je svoja, moja, izgubljena.... Ona je princeza!!!!!
Prošle smo u malo vremena toliko uspona i padova, teških riječi. Toliko suza, zagrljaja i smijeha. Izgubljena u vremenu i prostoru glumi veliku ali je u dubini duše ona mala curica željna mamimog zagrljaja, maminih poljubaca. Tada dođe tiho, ščučuri mi se u krilo, nasloni mi glavu na grudni. Tada osjetim svu njenu nemoč, bol koju osjeća, nesigurnost. I šutim. Samo šutim i ljubim. Čekam. Jer ona je posebna. Drugačija od drugih, najdrugačistija od svih drugačijih. Svoja i točka.
Ona me naučila i pokazala jednu drugu stranu roditeljstva. Uz nju sam naučila biti strpljiva. Uz nju sam shvatila da moje neodustajanje ima svrhu. I da sva bol ima smisla i otvori nam oči.
Jučer je skuhala svoje prvo jelo iako je rekla da nikad neće kuhati i da će se bogato udati :))
Od jučer mi je ovo pokrpano srce malčice veće.


U trenutku kad se nad tebe nadviju crni oblaci, ne posutaj. Uvijek iza oblaka sunce skriva svoje zrake koje će te primiti u svoj topli zagrljaj.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.