Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
31.01.2010., nedjelja
Magician's Apprentice (end of story)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (kraj priče) Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna. (Goethe) ... Dok je savladavala nove čarolije, Rachellina glad za novim spoznajama stalno je rasla. Nije osjećala zasićenje ni umor,zaboravila je na jelo i na san. Dani i noći se spojiše, a Rachelle i Čarobnjak izgubiše pojam o vremenu. Ruke i pogledi su im se dodirivali, misli preplitale, sunce je jurilo preko neba, zvijezde su blistale i gasnule, mjesec se zaokruživao i stanjivao u srp, a Rachelle i Čarobnjak neumorno su plovili iz čarolije u čaroliju ... Za Rachelle svaka čarolija bijaše nova, a novo je bilo i osjećanje sreće i sklada dok je čarolije izvodila zajedno sa svojim učiteljem. A tada Čarobnjak odjednom s čuđenjem shvati da više ne poučava, nego i sam uči ... Čarolije koje su stvarali on i Rachelle zajedno bijahu nešto sasvim novo u Čarobnjakovu repertoaru. Veliki je Čarobnjak pamtio stoljeća, činilo mu se da je saznao sve što se može saznati, doživio sve što se može doživjeti, a sad je, s Rachelle, shvatio kako mu se počinju događati nova i još nedoživljena iskustva. Obuze ga ushićenje, a radost koju je osjećao udvostruči se i stopi s Rachellinom radošću. Mjesec je dvaput obišao krug a tada Majstor reče Rachelli: Predahni načas ... otiđi na obalu, udahni morski zrak, obnovi snage ... Ja ću za to vrijeme sve prirediti za čaroliju nad čarolijama. Tu čaroliju nijedan čarobnjak ne može izvesti sam, legenda veli da su za njezino izvođenje potrebna dva para čarobnjačkih ruku. Saberi se i odmori, Rachelle, a tada ćemo je izvesti zajedno. Izvest ćemo zajedno tu čaroliju iz čarobnjačkih legendi, čaroliju koja do sada još nikad nije izvedena ... Ali ja sam samo šegrt ... prošapta Rachelle. Tek sam započela šegrtovati ... Zar doista vjeruješ da ću čaroliju nad čarolijama moći izvesti, čak i s tobom zajedno? Nisi više šegrt ... odgovori joj Čarobnjak. Zar nisi shvatila da si već postala čarobnica? Sa mnom il' bez mene, sad si sposobna za stvaranje čarolija ... Rachelle mu pokuša reći kako nikada neće poželjeti ni jednu čaroliju izvesti bez njega, no Čarobnjak se nasmija, kažiprstom joj pokri usne i reče: Idi sad do obale... Idi i čekaj me ... ... ... Godinama kasnije, Rachelle je sjedila na obali. Sjedila je na obali rijeke kraj koje je odrasla, sjedila od jutra do večeri ... i prisjećala se. Dok su se rječni valići igrali njezinim stopalima, Rachelle se zapita: Je li tada, u trenutku kad mi je kažiprstom dotaknuo usne, je li već tada znao da neće doći na obalu? Je li odlučio da neće doći već tada ... ili tek kasnije ... dok sam ga ja na obali još uvijek čekala? Rachelle se u mislima vrati na onu udaljenu obalu, u ono već davno proteklo vrijeme. Kako sam uspjela preživjeti tu tugu? Što me je zadržalo da ne skočim u valove nakon što sam pročitala njegovo pismo ... Slova Čarobnjakova pisma izbledjela su u proteklim godinama gotovo do neprepoznatljivosti, no u Rachellinu pamćenju bila su još uvijek tako jasna kao da su maločas prije ispisana: Čarolija nad čarolijama ... Na trenutak sam povjerovao da ju je moguće izvesti, povjerovao sam da bismo je mogli izvesti zajedno, ti i ja, Rachelle ... No, što ako pokušamo, a ne uspijemo? Na trenutak sam povjerovao da ćemo uspjeti, no rizik je prevelik ... a neuspjeh bi i tebi i meni oduzeo čarobnjačku moć ... Zanio sam se, Rachelle ... Sad shvaćam da sam se zanio, zanemario sam pravila čarobnjačkog esnafa, proizveo te u čarobnicu prije no što si dovršila šegrtovanje, dopustio ti da prekršiš pravilo o zabrani zapisivanja, čak sam i tvoje crteže korigirao ... Ne krivim te za to, Rachelle, no više se nećemo vidjeti ... Radi moga mira više se ne smijemo vidjeti ... Rachelle se prisjeti kako je, čekajući Čarobnjaka, unatoč radosti i uzbuđenju, na trenutak umorna zaspala. A kad se probudila, njegovo pisamce joj je ležalo u krilu... ... Zureći u riječni tok, Rachelle se još jednom prisjeti svega. Prisjeti se susreta i rastanka, radosti i bola, pred očima joj se ponovo ukazaše Čarobnjakovo lice, njegov pogled i njegove ruke ... Ona iz džepa izvuče olovku i list papira i u nekoliko poteza nacrta Čarobnjakov portret ... Dok je gledala u crtež, prisjeti se kako se, pročitavši Čarobnjakovo pisamce, zarekla kako nikada neće pokušati izvesti ni jednu od čarolija koje je od njega naučila. Uostalom, u ugovoru o šegrtovanju, malim je slovima, na dnu stranice, pisalo: Bez diplome potpisane od Majstora, šegrt neće moći prakticirati čarolije ... Iako joj je Čarobnjak tada davno rekao da je postala čarobnica, diploma joj nikada nije bila uručena. Rachelle duboko uzdahnu, ustade i obrisa mokra stopala rubom svoje duge haljine: Još jednom pogleda u rječne valove u koje je spustila Čarobnjakov portret a kad joj se list s crtežom izgubio iz vida, Rachelle se okrenu i pođe kući. Tama se već spuštala dok se Rachelle uspinjala obalom. Da se osvrnula, vidjela bi kako tragovi njezinih stopala poput čarolije svjetlucaju i iskre u riječnom pijesku, no ona se te večeri ne osvrnu ... ... U svome dvorcu, miljama daleko, Čarobnjak je sjedio nevidljiv iza nevidljivog zastora. Kandidati za novog šegrta nestrpljivo su čekali, ne znajući da je veliki Majstor, kao i uvijek do tada, sljedećeg šegrta već izabrao. Prije no što će objaviti svoj izbor, Čarobnjak otvori knjigu s popisom svih dotadašnjih šegrta. Prsti mu se oklijevajući zgrčiše, odupirao se ... a potom ipak odlista nekoliko listova unatrag. Pod brojem 777 bijaše prazno, neispisano mjesto. Kad se Čarobnjakov pogled spustio do toga praznog mjesta, u praznini na tren zaiskriše i zablistaše slova - R a c h e ll e. Zablistaše, zaiskriše ... i rasplinuše se ...  (kraj priče) Epilog: Jedne ljetne večeri, vraćajući se sa svoje uobičajene šetnje do rijeke, Rachelle se osvrte. Oblak je zaklonio mjesec i ona jasno vidje kako tragovi njezinih stopa iskre i blistaju u rječnom pijesku. Ništa ne nestaje bez traga ... pomisli. Ono što nas je dotaklo, ono što smo uspjeli dotaknuti ... nikad ne nestaje bez traga ... ... Dodatak, za one koji nisu pratili priču: U čudesnom svijetu priča, slikovnica koju sam listala kad bijah djevočica ... Once upon a time ....
update, 14:37 Snow puzzle ...
|
- 00:01 - Komentari (29) - Isprintaj - #
29.01.2010., petak
...
 lily white, photo by rU Your everything? update, 9:29 Valjda zbog prehlade, avitaminoze il' tko zna zašto ... no, u ovom trenutku kraljevstvo bih dala za trešnju, jednu jedinu trešnju, svježe ubranu sa stabla, slatku k'o poljubac ...  photo by rU nedostaju mi poljupci Tvoji poput trešanja slatki nedostaju mi naši trenutci i beskrajni i kratki ... |
- 23:51 - Komentari (27) - Isprintaj - #
28.01.2010., četvrtak
...
 if wishes were fishes, photo by rU Humidity 100 % Wind Chill -14 C ... Do you throw it in the well Wishing you had someone to tell What it was that you wished for So it couldn't come true anymore ... ... update: petak, 28. siječnja
outside temperature: -9° Cloudy ... body temperature: 39,5C ujutro, 38,2C nakon prvog antibiotika ... ... ... Update, 16:21 Između dva antibiotika temperatura mi je malo pala, pa sam bila u stanju priči dodati koji redak ... Magician's Apprentice (11)  Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (11) Doista, neka sigurna ruka popravila je neke od nesigurnih, titravih poteza Rachellina crteža! Rachele još jednom pogledom preleti svoj jučerašnji crtež kako bi se uvjerila da joj se ne pričinjava ono što je toliko željela. Potom grozničavo brzo, rukama koje su se tresle od uzbuđenja, prebra sve crteže koje je danima ostavljala na obali. Sada je sa sigurnošću znala - njezini crteži nisu promakli Čarobnjakovu pogledu. Pošto nije bila tašta, Rachelle se nije ljutila zbog te korekcije, dapače, ona se tim Čarobnjakovim 'popravcima' svojih crteža obradovala iz dna srca. Čarobnjakov gest za nju je značio kako on njezine crteže smatra vrijednima svoje pozornosti. Uz to, osjetila je i olakšanje jer je pomislila: Uzalud sam strijepila kako će veliki Majstor te moje crteže smatrati znakom kršenja njegovih pravila ... Dok je pažljivo okrivala Čarobnjakove poteze na većini crteža, Rachelle odjednom ostade bez daha na pomisao: Ti su crteži sada zajedničko djelo, Čarobnjakovo i moje! Nije se usuđivala ni samoj sebi priznati nadu - kada završi njezino šegrtovanje, možda je Majstor zaželi za svoga partnera. ... Sunce je tonulo u more, a Rachelle je još uvijek sjedila na obali i prebirala po crtežima. Odjednom, ti joj crteži postadoše tako dragocjeni da je požalila što ih je izložila suncu, vjetru i valovima. I iako tisućama milja naokolo ne bijaše drugog ljudskog bića, Rachelle odjednom poželje te dragocjene crteže skloniti čak i od pogleda galebova. (nastavak slijedi) |
- 00:14 - Komentari (21) - Isprintaj - #
27.01.2010., srijeda
Magician's Apprentice (10)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (10) (prethodni nastavak) Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo. (Linda MacFarlane) ... Rachelle je oduvijek bila bolno svjesna svojih slabosti i mana. Tvrdoglavost, zatvorenost u sebe, sklonost krajnostima, oscilacije od euforije do melanholije, nestrpljivost ... Upravo stoga prema drugima je nastojala biti strpljiva, blaga, ljubazna. To bi joj lako polazilo za rukom kad bi se radilo o djeci i životinjama, nešto teže prema odraslima, no ako biste upitali nekoga iz kruga Rachellinih poznanika i malobrojnih prijatelja, rijetko tko od njih bi, opisujući Rachelle, pominjao njezine mane. Rachelle se čitav život borila i sa svojim slabostima. Lakovjernost prema drugima, sumnjičavost u sebe, strašljivost, sklonost odlaganju ... Slabosti i mane Rachelle nije skrivala kako bi nekoga obmanula ili se prikazala u boljem svjetlu, skrivala ih je ne želeći tim manama i slabostima opteretiti druge. Vremenom se u tome tako izvještila da bi uspjevala i nesvjesno obmanuti čak i one iz sebi bliskog kruga. Rachelle je imala snažnu potrebu voljeti i biti voljena, no sumnjala je da je ljubavi vrijedna, sumnjala je da je u stanju istinski voljeti. Zato je bila draga, susretljiva, brižljiva, naizgled uvijek vedra. Iako ju je tuga pratila od djetinjstva, Rachelle se voljela nasmijati. Više se volim nasmijati, nego meda lizati ... znala bi reći. A znala se nasmijati drugima ali i sebi. Svojim smislom za humor otkrivala bi komičnu stranu 'ozbiljnih' stvari pa bi se zvonko i dobronamjerno nasmijala tuđim bahatostima, glupostima, nespretnostima. Jedino se samoj sebi smijala gorko: O, kakav sam vješt obmanjivač ... Još kad bih uspjela obmanuti i samu sebe ... Kad se, pošto ju je izabrao, prvi puta srela s Čarobnjakovim pogledom, Rachelle je prvi puta u životu pomislila: To je netko pred kojim ne osjećam potrebu išta skriti ... ... Sjajno napreduješ ... rekao joj je Čarobnjak i Rachelle s čuđenjem pomisli kako je njezin mentor u pravu. Doista, Rachelle je s lakoćom, iz dana u dan, savladavala nove čarolije. Nije znala uživa li više u učenju i novostečenim vještinama ili u Čarobnjakovim poukama. Dok bi je vodio prema vrhuncu čarolije, usmjeravajući njezine pokrete sigurnom i nježnom rukom, Čarobnjak je vješto razbijao Rachellin strah od neuspjeha duhovitim šalama. Rachelle je, vjerujući Čarobnjaku, počela vjerovati u sebe. Počela je vjerovati kako će, vođena Majstorovom rukom, uspjeti od šegrta i sama postati čarobnjak. U suton, kad bi se Čarobnjak povukao u osamu, Rachelle bi otišla na obalu. No, dok bi sunce tonulo u more, Rachellina vjera i optimizam tonuli bi u mrak zajedno sa suncem. Tada bi izvukla snop papira i olovku iz džepa i brzim potezima, nastojeći iskoristiti posljednje zrake svjetla, crtala bi prizore protekloga dana. Osmijeh koji izviruje iz Čarobnjakove brade, prsti njegove velike ruke koji vode njezine prste, njezina silueta na prozoru Čarobnjakova zamka, pehar osvježavajućeg napitka koji joj Čarobnjak pruža pošto je iz njega otpio dug gutljaj ... Kako su dani prolazili, obala je bila sve prekrivenija Rachellinim crtežima. Iako je svaki crtež 'pritisnula' oblutkom, Rachelle se pitala: Kako to da vjetar nije odnio u more ni jedan od crteža, kako to da kiša nije sprala ni jednu liniju? Jesu li ti njezini crteži izmakli Čarobnjakovu pogledu kojem ništa ne izmiče? Je li ih on nekom čarolijom učinio otpornima na vjetar i kišu? A onda, jedne večeri, učinilo joj se da je neka sigurna ruka popravila par nesigurnih poteza na njezinu jučerašnjem crtežu ... (nastavak slijedi) Dodatak: almost black&white ...
|
- 00:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #
25.01.2010., ponedjeljak
Magician's Apprentice (9)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (9) (prethodni nastavak) Podnijeti samoga sebe možda je najteži zadatak na svijetu. (Frenk Herbert) ... Kasnije, mnogo kasnije, razmišljajući o vremenu svoga šegrtovanja kod Čarobnjaka, Rachelle se pitala: Zašto je izabrao baš mene? Rachelle nije sebe smatrala ni naročito lijepom, ni naročito pametnom, ni posebice interesantnom pa se stoga nikad nije previše bavila sobom. Ujutro bi se najčešće samo ovlaš pogledala u zrcalo, razbarušila bi svoje plave kovrče, umila se i potom pogled okrenula svijetu koji ju je okruživao. Tad bi njezin plavi pogled postao pronicljiviji. Rachelle je bila promatrač sposoban uočiti fine detalje. Iako toga nije bila svjesna, Rachelle je posjedovala rijedak dar - pogledom proniknuti dublje od vanjštine. I upravo je zato nalazila ljepotu tamo gdje bi je rijetko tko našao. Nalazila bi ljepotu na nelijepim licima i ogrubjelim dlanovima, u malim i običnim stvarima. Ona bi i za šugavo mače i za izgladnjelu i prljavu pseću lutalicu rekla da su lijepi. Rachelle je, iako bijaše sanjalica, svijetom kročila širom otvorenih očiju. Unatoćč tomu, svaki bi se čas spoticala jer je često hodala pogleda uprtog u oblake, no već čas potom sagnula bi se, čučnula ili kleknula da bolje promotri sićušni svijet travki i buba, mahovina i lišajeva, opalih listića, oblutaka i kolobara na vodi. Voljela je sve dodirnuti, ne samo pogledom, već i prstima. Nokti joj zato najčešće bijahu prljavi od zemlje koju bi prevrtala u svome vrtu. Bez trunke gađenja Rachelle bi u ruku uzela puža golaća, glistu i žabu krastaču, pomilovala bi prljavog psećeg skitnicu, kažiprstom obrisala krmelj iz mačjeg oka. No, uvijek bi gadljivo skrenula pogled kad bi susrela ljudski pogled koji svlači, omalovažava ili osuđuje, uvijek bi ustuknula pred ljudskom rukom koja grabi, otima, steže ugrabljeno ... ... Ponekad, dok bi pozorno slušala Čarobnjakove pouke, Rachelli se činilo da je Čarobnjakov pogled procjenjuje. Srce bi joj zatreptalo, na trenutak bi poželjela, pred tim pogledom koji ogoljuje, povući se u ljušturu poput puža. No, tada bi duboko udahnula, skupila hrabrost i ostavila vrata otvorena. Ne znam što nalaziš u meni ... pomislila bi. No, sve što jesam, sve što posjedujem, stavljam ti na uvid. Skriti Ti neću ništa, pa čak ni ono ružno, ni ono čega se stidim ... Nije skrila ni crteže koje je nastavila crtati, iz dana u dan. Ostavljala bi ih na obali, tamo gdje su i nastajali. Svaki bi crtež samo pritisnula kamenom, da ga vjetar ne odnese. Kad bi predvečer izišla na obalu, crteži su stajali onako kako ih je ostavila a ona se pitala je li ih Čarobnjak vidio i, ako jeste, što misli o njima. Nije bila sigurna hoće li se ti crteži svidjeti Čarobnjakovu pogledu pa se neuspješno pokušavala samoobnjavati kako ih je nacrtala samo za sebe. No, znala je da ih je crtala za njega ... ... Dok bi je poučavao, Čarobnjak ne bi skidao pogleda s Rachellina lica. A ona je, osjećajući kako Čarobnjakov pogled u nju proniče sve dublje, treperila između straha i nade i pitala se: Hoće li me i dalje željeti za šegrta kad otkrije sve moje slabosti i mane?  češljugovina, by SamoSvoja, s Ptičice (nastavak slijedi) ... Za one koji ne prate priču: Sjećanje na Krim ...
Na Krimu sam bila dvaput, 2006-e i 2008-e. Vidjela sam Aluštu i Alupku, Semferopolj i Jaltu, jela krimskog grožđa i pila krimska vina, srela drage ljude, namočila stopala u Crnom moru i uživala u ljubičastim krimskim sutonima ... Ne znam hoće li me put ikada više na Krim odvesti, no lijepa će sjećanja potrajati. A ako iščile, sličice su tu, 'pritisnute' kamenčićima, da ih vjetar zaborava ne odnese ... ... Mačja družina: zazzzzzimila zima ... |
- 00:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
23.01.2010., subota
Magician's Apprentice (8)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (8) ... a Rachelle nije željela da joj, jednom kad ostari, sjećanja liče na naknadno kolorirane izbledjele crno-bijele crteže .... (prethodni nastavak) Neke stvari se ne mogu svesti na riječi. Postoje stvari koje se mogu iskusiti samo bez riječi. (Frenk Herbert) ... Rachelle je oduvijek zazirala od savršenstva. Odbijala su je suviše lijepa i pravilna lica i predmeti a tehnički perfekcionističke fotografije i idealizirane slike činile su joj se hladnima i mrtvima. Nije voljela ni savršeno ravne linije ni savršeno zaokružene, zatvorene krugove. Pred savršenim i dovršenim stvarima Rachelle nikada nije doživljavala ono estetsko i emocionalno ispunjenje koje je nalazila u sitnim nesavršenostima, asimetričnostima i nepravilnostima. Rachellina duša nije bila savršeno glatka posuda, više je ličila orahovoj ljusci s brojnim zavijutcima i pukotinama, možda je upravo stoga Rachelle tako zazirala od savršenstva. ... Uvijek kad bi joj se neki poduhvat počeo ostvarivati savršeno glatko i bez teškoća, Rachelle bi osjetila zebnju - nešto, prije ili kasnije, mora poći po zlu ... Kad je Čarobnjak izabrao nju, Rachelle je, unatoč izrečenim i neizrečenim zabranama, pomislila: Savršen trenutak! Izabrana sam ...Čarobnjak je među svim tim savršenim kandidatima izabrao mene, nesavršenu .... Dok je u danima koji su slijedili s divljenjem slušala i s lakoćom pratila Čarobnjakove upute, Rachelle, začudo, nije niti jednom pomislila: Sve je suviše savršeno ... A doista, sve bijaše savršeno. Rachelle je savršeno shvaćala svaku Čarobnjakovu zamisao i prije no što bi je on izrekao, savršeno bi predvidjela svaki pokret njegovih vještih prstiju, savršeno uzvratila na svaki poticaj. To što se događalo između nje i Čarobnjaka ličilo je na uzbudljivu igru a ne na poučavanje. A ipak, Rachelle je učila, brzo i s lakoćom. Zaboravila je tko je učitelj a tko učenik, tko Majstor a tko šegrt ... Ubrzo je uskladila svoje pokrete s Čarobnjakovim tako savršeno da je igra njihovih prstiju, dok bi izvodili čaroliju, ličila na neki savršeni balet. Rachelle je uživala u savršenom osjećaju usklađenosti i vođena Čarobnjakovim snažnim i vještim rukama, svaku bi novu magiju uspjela savršeno izvesti već u prvom pokušaju. I, iako je sve bilo savršeno, nije bilo straha da bi mogla pogriješiti, nije bilo ni najmanje strepnje da bi nešto moglo pokvariti to savršenstvo, nije bilo ni naznake zle slutnje ... (nastavak slijedi) Za one koji ne prate priču ...
|
- 22:21 - Komentari (29) - Isprintaj - #
22.01.2010., petak
...
|
Update, 23:01  ceduljica za uzglavlje, photo by rU |
- 21:38 - Komentari (17) - Isprintaj - #
18.01.2010., ponedjeljak
Magician's Apprentice (7)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (7) (prethodni nastavak) Riječi lete, zapisi ostaju. (autor nepoznat) ... Nisam ništa zapisala, samo sam nacrtala ... prošapta Rachelle. Učini joj se - jeka je njezin šapat umnožila, njezine riječi odzvanjaju nad pučinom, sve glasnije i glasnije ... Osvrnu se u strahu, pitajući se nije li je Čarobnjak čuo. Nisam prekršila Čarobnjakovo pravilo ... uvjeravala je samu sebe. No uzalud, znala je da, iako formalno ne krši zabranu, to ipak čini. Rachelle se, kao i svaki čovjek, tijekom života suočavala s pravilima i zabranama. Mogla je poštivati i pravila i zabrane, mogla je, ukoliko bi im shvatila smisao. A smisao Čarobnjakove zabrane nije joj bio razumljiv. Zašto mi je zabranio da išta zapišem? upitala se. Morao je znati koliko joj je bilježenje važno. Zar joj nije preko ramena zavirivao, dok je ona čekajući i pitajući se hoće li biti izabrana, u svoju knjižicu zapisivala misli i osjećaje? Uz to, Rachelle je znala da i Čarobnjak sve bilježi, pa se pitala zašto njoj zabranjuje da čini isto. Na polici u Čarobnjakovoj palači, u dvorani u kojoj su se okupili pretendenti na položaj Čarobnjakova šegrta, ležala su četiri sveska. Dok su čekali da Čarobnjak priopći rezultat izbora, kandidati su u njih zavirivali, diveći se ljepoti slika i čitajući odlomke zapisanih rečenica. No Rachelle je znala, ne znajući ni sama kako to zna, no znala je da se iza tih slika i rečenica ponuđenih svima na ogled, negdje kriju, nevidljivi, pravi Čarobnjakovi zapisi. Rachelle bi dala sva bogatstva svijeta u zamjenu za mogućnost da u te zapise zaviri, no ipak nikada to ne bi učinila bez Čarobnjakove dozvole. Istodobno, željela mu je reći kako on može slobodno, bez zavirivanja, pročitati sve njezine zapise. Bila je spremna ne skriti pred njim ništa, pokazati mu sve što je ikada zapisala i nacrtala. Bila je spremna Čarobnjakovom pogledu pokazati svoju dušu, nagu i ranjivu, bila je spremna na rizik da on, pročitavši njezine zapise, ocijeni kako nije vrijedna njegova izbora. ... Ono što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo. Rachelle je vjerovala u tu izreku. I stoga je, odkad se pamti, sve zapisivala, slovima ili crtežima. Slike je pretvarala u riječi, riječi u slike. Znala je da slike i riječi ne mora staviti na papir, znala je da ih može zapisati u sjećanje, zabilježiti u svojem umu i srcu. No, život ju je naučio kako i um i srce, i sjećanje i pamćenje, mogu biti nepouzdani. Čovjek je sklon potisnuti bolna sjećanja, gurnuti ih u mrak zaborava. Optimizam pamćenja lijepe uspomene obično dodatno oboji ružičastom. A Rachelle nije željela da joj, jednom kad ostari, sjećanja liče na naknadno kolorirane izbledjele crno-bijele crteže. ... (nastavak slijedi) ... ... Dodatak, za one koji ne čitaju priču
|
- 00:01 - Komentari (19) - Isprintaj - #
17.01.2010., nedjelja
Magician's Apprentice (6)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (6) (prethodni nastavak) ... Ako vam ide isuviše lako, pogledajte bolje, možda vam ide nizbrdo ... (autor nepoznat) ... Rachelle je, pogleda uprta u obzor, sjedila na stijeni koja se nadvijala nad morem. Morska je površina bila mirna i glatka, nebo savršeno plavo, bistro i visoko, linija obzora oštro se ocrtavala. Bio je to prizor neusporedive ljepote i Rachelle je osjećala kako je ta ljepota dodiruje do dna duše. Vrijeme je proticalo. Crveni je suton obojio mirnu pučinu, spustila se tama, potom je vjetar rastjerao noćne oblake, mjesec je posrebrio valove, već u sljedećem trenutku rumena zora izvirivala je na liniji obzora najavljujući izranjanje sunca, pljusnula je kiša pa zasjalo sunce, luk duge je poput mosta spojio plavetnilo neba i mora ... Rachelle je sjedila na stijeni, dlanovi i prsti još su joj se žarili od Čarobnjakova dodira. Osjećala je kako vrijeme juri, kako se sve iz trenutka mijenja. Prekrasni su prizori gasnuli suviše brzo, nove su se slike pretapale sa starima, stare su blijedile i gubile se ... Sedam godina šegrtovanja! Čemu li će me sve Čarobnjak poučiti? Kakve li će mi sve zadivljujuće prizore pokazati, kakve tajne otkriti? Što li će čarobnjak saznati o meni, hoće li doista u meni otkriti skrivene darove? Rachelle obuze zebnja i ona shvati: Tih će sedam godina proći u trenutku! S Čarobnjakom je provela tek jedan dan, a već je zaboravila sve ranije dane svoga života. Činilo joj se da se rodila jučer, u trenutku kad joj je Čarobnjak rekao: Izabirem tebe! Činilo joj se da je ovo mjesto čarobne ljepote, na koje ju je Čarobnjak doveo, na nju čekalo od postanka vremena ... Činilo joj se da joj to mjesto na ljubav uzvraća ljubavlju i nije se mogla pomiriti s pomišlju da će jednom morati odavde otići ... Što će biti kad sedma godina šegrtovanja istekne? Čarobnjak će izabrati novog šegrta, ona će se vratiti svojoj svakodnevnici, ostat će joj samo uspomene, samo sjećanja ... Rachelle je dobro znala kako su sjećanja nepouzdana, kako lako blijede, a ona je željela sačuvati svaki trenutak, otrgnuti ga zaboravu. Mogla je podnijeti spoznaju da će je jednoga dana ovo prekrasno mjesto zaboraviti, da će je zaboraviti i Čarobnjak, no pomisao da bi ona mogla zaboraviti, zaboraviti i ovo mjesto i Čarobnjaka, bila joj je nepodnošljiva ... Srce joj zatreperi, Rachelle posegnu u unutrašnji džep svoga ogrtača i drhtavom rukom izvuče mali svitak papira i olovku. Ni papir ni olovku Rachelle nije skrila hotimice. Ona je uvijek sa sobom nosila koji listić papira kako bi mogla nacrtati i opisati neki prizor koji bi je se dojmio. Kada je knjigu u koju je ulagala listiće s crtežima i zapisima ostavila u Čarobnjakovoj palači, sasvim je zaboravila na taj mali svitak u svome džepu i tek sad se, tko zna zašto, sjetila da papirić i olovka zaboravljeni leže na dnu njezina džepa. Od danas, pa do kraja šegrtovanja, ne smiješ ništa zapisivati ... rekao je Čarobnjak. Rachelle već pruži ruku namjeravajući i svitak papira i olovčicu baciti u valove. No, ruka joj zadrhta, prsti joj se zgrčiše. Rachelle duboko uzdahnu, razvi svitak na svojim savijenim koljenima, zažmiri na trenutak, a zatim joj olovka zaigra u prstima. Linije potekoše po papiru, crtež se poče uobličavati: Dvije ruke, priljubljenih dlanova i isprepletenih prstiju, krijesta visokog vala iskri u tisućama kapljica, krila tamnokrile ptice dodiruju morsku površinu, srebrni mjesečev trag ocrtava se na vodenom zrcalu, jagodica prsta osluškuje otkucaje bila na zapešću ... ... (nastavak slijedi) Dodatak, za one koji ne prate priču
Hella Reyman (osječka slikarica iz prve polovice 20. stoljeća): Portret (olovka i akvarel) |
- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #
16.01.2010., subota
Magician's Apprentice (5)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (5) (prethodni nastavak) Ne postoji osoba koja nije sposobna uraditi više od onoga što misli da može. (autor nepoznat) Pruži ruku! reče Čarobnjak. Rachelle pruži ruku, okrevši prema Čarobnjaku otvoreni dlan. Čarobnjak se glasno nasmija: Zar očekuješ da ti sve svoje tajne na dlan položim? Kad je Rachelle pocrvenjela on se nasmija ponovo, još glasnije. Prisloni svoj dlan uz moj. Pomalo oklijevajući, Rachelle prisloni svoj dlan uz Čarobnjakov. Njezina je ruka bila sićušna u usporedbi s Čarobnjakovom. Prsti su joj bili hladni a dlan topao, no ipak je i toplim dlanom osjetila vrelinu Čarobnjakove ruke. Čarobnjakovi prsti polako, senzualno kliznuše duž Rechellinih prstiju, niz njezin dlan, pa se zaustaviše na zapešću. Rachelle pokuša usporiti otkucaje srca, nije željela da Čarobnjak prema brzini njezina bila otkrije razinu uzbuđenja koje ju je obuzelo. Pokušala je, iako je znala da ne može svojim bilom upravljati. Znala je da Čarobnjak osjeća njezin strah, iščekivanje, uzbuđenje, no bila mu je zahvalna što to nije pominjao. Čarobnjaku su prsti - alat ... reče Čarobnjak. Samo u dječjim pričama Čarobnjaku treba čarobni štapić. Njegovi prsti opet se popeše po Rachellinu dlanu. Sada je jagodice svojih prstiju prislonio uz jagodice Rachellinih prstiju. Rachelle tek sada primijeti kako Čarobnjakovi prsti nisu dugi i vretenasti. Kada ne bi znala da ta ruka pripada Čarobnjaku, i to najvećem čarobnjaku među čarobnjacima, pomislila bi da je to ruka drvosječe ili kovača. Ipak, ti su prsti bili gipki i vješti poput prstiju pijaniste ili kirurga. Sada ponovi ovo što sam ja upravo uradio ... reče Čarobnjak. Rachellini prsti, bojažljivo i oklijevajući, kliznuše niz Čarobnjakov dlan i zadržaše se na njegovu zapešću. Rachele osjeti snažno i ujednačeno Čarobnjakovo bilo. Njezini prsti nježno pritisnuše mjesto na zapešću gdje je bilo kucalo, a pogled joj se pope do Čarobnjakova pogleda. I, dok su mu Rachellini prsti osluškivali bilo, a plavi joj pogled sve dublje pronicao u njegov tamni pogled, Rachelle osjeti kako se Čarobnjakovo bilo ubrzava. On izmače ruku i skloni pogled. Dosta za danas ... reče. Otiđi i sjedni na obalu. Usredotoči pogled na horizont i ostani tako dok te ja ne pozovem ... ... (nastavak slijedi)  oblutci iz uvale sna, photo by rU |
- 00:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #
14.01.2010., četvrtak
...
|
Težak dan... vlažan, siv, sumračan ... Ustala sam rano, još je bio mrak. Navukla sam hlače i jaknu i prije prve kave otišla do obližnje benzinske pumpe po cigarete. Odavno mi se nije dogodilo da navečer popušim sve, do zadnje. Zavirih na blog, složih stvari koje će mi na poslu trebati i krenuh. Dan s mnoštvom obveza, užurbanost, trošenje zadnjih snaga. Čitavog dana kao da se i nije razdanilo, a neugodna vlaga i sivo nebo pojačavali su dojam hladnoće i sivila. Povratak kući, no osjećaj tjeskobe i hladnoće ne prestaje, unatoč toplim radijatorima, vreloj juhi, macanima koji mi se motaju oko nogu. Čekam da dan prođe i pribojavam se da će me noćas nesanica opet pohoditi. Pokušavam nabrojati nekoliko svjetlih točaka u današnjem tmurnom danu. Topli pogled velikog psa koji pred poštom čeka gazdu. Vele da se psi ne smiješe, no ovaj mi se nasmiješio. Kava popijena u tihom kafiću-knjižari Leonardo u kojem sam jedini gost. Popila sam je natenane, listajući sveske stripova. Predvečer, kratko druženje sa sestricom Ančicom i nećakinjom Sanjom koje su me odvezle u Baumax u kupovinu. Lampa iznad sobnog jezerca 'pregorjela' je pa sam morala nabaviti novu da ribice ne budu u mraku. Ispratih Ančicu i Sanju, žaleći što se žure otići. No, i one su obje imale naporan dan. A tada, sms poruka: Još jedan dan na putu ... i zatim u tople kutke ... Upalih malu noćnu svjetiljku, napunih šalicu toplim kakaom i dodadoh malo cimeta ... Umor je još uvijek tu, no dok slušam glazbu, listam novi roman Colleen McCullough i pijuckam toplu tekućinu, hladnoća i tjeskoba nestaju. Putuj sigurno ... Topla Te mjestašca čekaju ... ...
... a nastavak priče? Čim stignem ... |
- 21:58 - Komentari (11) - Isprintaj - #
13.01.2010., srijeda
Magician's Apprentice (4)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (4) (prethodni nastavak) Što najjače zaboli, to najbrže pouči. (poljska poslovica) ... Dok joj je srce treperilo poput krila uplašene ptice, Rachelle je, prepuštajući se, slijedila Čarobnjakovo vodstvo. U dnu sobe, prislonjen uz zid, stajao je piano. Kad je, vođena Čarobnjakovom rukom, Rachelle prišla pianu, poklopac instrumenta bešumno se podigao, na stalku se, niotkuda, stvorio notni zapis ... Na crno-bijelim tipkama klavijature ležala je bijela ruža. Baršunate latice bijahu joj orošene bisernim kapljicama, bio je to pupoljak koji se tek počeo otvarati. Čarobnjak uze ružu s klavijature i ona se u njegovim prstima prometnu u čičak prekriven injem, potom u čašu u kojoj je iskrila plava tekućina koju Čarobnjak ispi u jednom gutljaju ... Pred širom otvorenim Rachellinim očima ruža je poprimala najneočekivanije i najneobičnije oblike dok se konačno nije pretvorila u tamnokrilu pticu i izletjela kroz otvoreni prozor. Čarobnjak se gromko nasmija zadivljenom izrazu Rachellina lica i posjedne je na stolčić pred pianom. Sviraj! reče joj. Ali ja ne znam svirati ... odgovori Rachelle. Nikada nisam naučila note. I, iako jako volim glazbu, savršen sluh nije jedan od mojih darova. Čarobnjak se opet nasmija, obuhvati svojim palcem i kažiprstom Rachellin kažiprst i dodirnu njime jednu od tipaka. Kristalno čist ton zabruja tamnom prostorijom a Rachelle osjeti kako joj se vibracije zvuka penju od jagodice kažiprsta do zapešća, šireći se potom cjelim tijelom poput toplog vala. Očni joj kapci zatitraše i sklopiše se a u Rachellinu unutarnjem oku zablistaše fantastične, jarke slike. Ona se jedva ote tome hipnotizirajućem prizoru, otvori oči i potraži Čarobnjakov pogled koji je čitavo to vrijeme osjećala na svojim usnama. licu, vratu i grudima. Bila je u pravu - Čarobnjak ju je promatrao. Možda joj se samo učinilo, pomislila je kasnije, no stekla je dojam da se začudio što je uspjela otvoriti oči i uhvatiti njegov pogled. No dobro ... reče Čarobnjak. Istražimo koje to sve darove posjeduje moj novi šegrt. (nastavak slijedi) ... update: 9:03  cold, cold heart, photo by rU U Osijeku jutros: Temperatura: 0°C Vjetar: 3 E Vlažnost: 93 % A ja slušam honky tonk i spremam se na posao. |
- 00:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #
12.01.2010., utorak
Magician's Apprentice (3)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (3) (prethodni nastavak) Ili ne pokušavaj, ili dovrši. (autor nepoznat) Rachelle se kasnije pitala jesu li doista to njezini prsti vukli poteze olovkom, jesu li doista, vođeni slobodnom voljom, njezini prsti upisali inicijal njezina imena na dnu pergamenta, je li ugovor potpisala svojevoljno ... Možda su mi, i volja i prsti, bili vođeni nekom izvanjskom snagom, nečijom tuđom voljom ... sudbinom možda? ipak se upitala. Bilo bi jednostavnije vjerovati kako joj je prste vodila nečija volja jača od njezine, no prebacivati odgovornost na nekog drugog nije bilo u Rahellinoj naravi. To što je učinila, učinila je voljno, isuviše voljno ... No, to je shvatila tek kasnije, puno kasnije. ... R. Samo jedno slovo. No, tim je slovom svoju sudbinu položila u Čarobnjakove prste. Sedam godina po čarobnjakovim pravilima, a Rachelle nije voljela pravila. A ipak, Rachelle je cijelog života živjela po pravilima: budi obzirna, savjesna, oprezna, promišljena ... ne stavljaj sebe na prvo mjesto, ne opterećuj druge svojim emocijama, promisli triput prije no što nešto učiniš ... Mislit ću o tome sutra ... pomislila je Rachelle u trenutku kad je iza svog inicijala stavila točku. Čitav sam dosadašnji život stavljala samo zareze ... rekla je sama sebi. Nakon svakog dana - zarez. Za točku nikad do sad nisam imala dovoljno smjelosti. Rachellini su dani možda i završavali zarezom, no bili su puni upitnika i uskličnika. Naizgled tiha, Rachelle je od djetinjstva sve doživljavala s intenzitetom koji je za nju znao biti bolan a za njezinu okolinu začudan. Rachelle je, naime, sve doživljavala bez ostatka, 's ukličnikom'. Žalost, radost, srdžbu, strah ... No, vrlo je rano, već u djetinjstvu, naučila prikrivati taj intenzitet svog doživljaja svijeta, pokazivati ga samo rijetkima, pazeći da nekoga ne povrijedi, bojeći se da sama ne bude povrijeđena. Vremenom je naučila, na način koji je često bio bolan, da ne smije, unatoč porivu, širom otvoriti vrata svakome, svakome pružiti srce na dlanu ... R. Točka. Točka? Točka! Rachelle je dobro znala - iza te točke ustvari se krije uskličnik. Znala je to dobro, no nadala se kako će se Čarobnjak moći nositi s tim 'uskličnikom'. Rachelle je, dakle, stavila točku iza inicijala svoga imena, ugovor s Čarobnjakom bio je potpisan, uzmaka više nije bilo. ... U trenutku kad je Rachelle potpisala ugovor žamor Rachellinih takmaca utihnu, zidovi dvorane zatamniše se i nestadoše ... Toplina prože Rachellino tijelo, ona osjeti kako je obujmljuju i podižu snažne ruke. Svijest joj se na trenutak zamagli, a već u sljedećem trenutku ... Već u sljedećem trenutku Rachelle je bila negdje drugdje, na nekom mjestu koje nije ličilo ni jednom drugom mjestu na svijetu. Oskudno namještena soba. U dnu sobe Rachelle opazi ognjište na kojem je plamsala vatra. Kroz širom otvoren prozor dopirala je svjetlost svitanja i Rachelle je, iako nije prišla prozoru, ipak vidjela prizor od kojeg je zastajao dah. S prozora visoke kule Rachellinom se pogledu ukaza pučina, nepregledna, beskrajna. More se na obzoru spojilo s nebom. Rachelle je ostala bez daha, poželjela je zauvijek ostati u tom trenutku, u tom prekrasnom prizoru, a ipak je shvaćala da to ne ovisi o njezinoj volji. Shvatila je da taj prizor nestvarne ljepote, prizor koji oduzima dah, ne gleda svojim, već Čarobnjakovim očima. Tada osjeti toplu ruku. Prsti joj dodirnuše zapešće, a Rachelle prođoše žmarci dok su joj ti prsti klizili dlanom. Ruka je povede, a Rachelle se toliko usredotočila na dodir i osjet toga dodira da se prepustila vođenju poput slijepca. Pogledaj! Glas je bio dubok, topao, pomalo hrapav, a ipak je nježno pomilovao Rachellin sluh. Ona osjeti topao dah na svojoj ušnoj školjki. Pomisli: Ne bih žalila vida, ako bi to bila cijena, ako bih vidom mogla platiti ostanak toga glasa u svome uhu, osjet tog toplog daha na svome obrazu i vratu ... Osjećala je potpunu sigurnost, osjetila je da se može bez sumnje i straha predati Čarobnjakovim rukama i glasu. Zaboravila je na oprez, širom je otvorila vrata duše, opet je, iako se zarekla da više nikad neće ... opet je srce stavila na dlan. (nastavak slijedi) Dodatak: iz zbirke 'kartolina' bake Aurele ...
... |
- 00:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
10.01.2010., nedjelja
Magician's Apprentice (2)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt (2) Riječi lete, zapisi ostaju. (autor nepoznat) Dok su ostali kandidati šetali dvoranom, sašaptavali se i nestrpljivo iščekivali, ona je sjedila postrani, zapisujući nešto u knjigu koju je držala u krilu. Nije ni slutila da je već izabrana … … i prije no što je ušla u dvoranu. (prethodni nastavak) ... Rachelle se nije nadala da bi se pogled moćnog Čarobnjaka mogao zaustaviti baš na njoj, nije se nadala da će baš ona biti izabrana. Pa zašto sam onda ovdje, danas? zapitala se iako je odgovor znala. Nije željela propustiti priliku da velikog Čarobnjaka vidi izbliza, barem na trenutak. Kad je prvi puta na gradskom trgu nazočila Čarobnjakovoj predstavi, Rachelle je bila zadivljena poput djeteta. Pod Čarobnjakovim prstima nastajali su zadivljujući prizori, slike koje je on imao moć stvarati bile su žive i uzbudljive. Veliki val i visoko nebo, strma klisura, kamen i zemlja, vatra i voda, oblak i sunce, rascvjetali cvijet ... Sve što bi nastalo pod vještim Čarobnjakovim prstima oživjelo bi i zablistalo zadivljujućim sjajem. Rachelli se činilo da Čarobnjak vlada Svjetlošću koja je zračila iz svakog pokreta njegovih prstiju i pomislila je: Kakva li tek svjetlost zrači iz Čarobnjakova pogleda? Žarko je poželjela da taj pogled i nju obasja i rastjera sve tame iz njezina srca. A Rachelle se nije bojala noćne tame, nju su plašila tamna mjesta u njezinoj vlastitoj duši, te se tame bojala onako kako se dijete boji mraka. Iako je u duši ostala dijete, Rachelle je bila žena. I, kao svaka žena, dok bi gledala djelo, nije mogla ne misliti na njegova tvorca. Dok je gledala Čarobnjakove vješte prste, Rachelle se pitala što li ih pokreće: Mašta? Pronicljiv pogled i visoka inteligencija ... ili nemirno i gladno srce? No, u srce mu nije mogla zaviriti, a i Čarobnjakov joj je pogled ostao skriven jer Čarobnjak nikada nije gledateljima pokazivao lice. Stoga nije opazila da je Čarobnjakov pogled izdvojio upravo nju u mnoštvu okupljenih gledatelja, nije osjetila da on lovi njezin pogled, da on pokušava njoj zaviriti u srce. Ni sada, dok je sjedila izdvojena u dnu dvorane, zapisujući svoje misli i osjećanja u svoj dnevnik, nije osjetila Čarobnjakov pogled koji joj je preko ramena zavirivao, čitajući njezin zapis. U dvorani odjednom zavlada tišina i Rachelle osjeti na sebi zavidne poglede svih prisutnih kandidata. Tek tada primijeti kako je obasjana snopom jarke svjetlosti i među hladnim pogledima svojih konkurenata osjeti vreli pogled Čarobnjakov. Izabrana si … začu Čarobnjakov glas, još uvijek ne vjerujući da se obraća baš njoj. Ti si moj izbor. Uzimam te za šegrta, no pod uvjetom tajnosti i bezpogovorne poslušnosti. Rachelle je bila od onih naravi koje zovu ‘tiha voda’. Bila je tiha, šutljiva, nenametljiva i često nezamjetna. Čak ni oni koji su je dobro poznavali nisu niti slutili što se događa pod tom mirnom površinom. Rachelle je bila poput naizgled spore ravničarske rijeke koja teče bez brzaca, teče tiho bez žubora, teče nezaustavljivo, skrivajući virove u dubini. Poslušnost? I to bezpogovorna? Takvom se uvjetu nije nadala. Zapitala se hoće li moći pristati na takav uvjet ...no, i prije no što je uspjela sama sebi odgovoriti na to pitanje, izgovorila je: Pristajem, ali pod jednim uvjetom ... Dvoranom odjeknu jednoglasni uzdah čuđenja svih prisutnih: Kako se samo usuđuje postavljati uvjete velikom Čarobnjaku? U tišini koja je potom zavladala svi su iščekivali Čarobnjakovu reakciju. A tada, nakon duže šutnje, veliki se Čarobnjak grohotom nasmija: Tiha voda, baš kao što sam i mislio ... No, da čujem taj tvoj uvjet ... Prije no što pristanem ... rekla je Rachelle tiho ... moraš mi pokazati lice ... Moram? nasmija se opet Čarobnjak. Brzo ćeš shvatiti da ja ne moram ništa, ukoliko to ne poželim. A pošto sam tebe poželio, ispunit ću tvoj uvjet, pod uvjetom da ti potom ispuniš moje uvjete ... Rachelle podiže pogled. Njezine se plave oči susretoše s Čarobnjakovim, tamnim i dubokim poput noći, tik pred svitanje. Taj je pogled bio tako dubok da je osjetila kako se gubi u njegovim dubinama. Što li je na dnu? upitala se. Znala je da to mora saznati i stoga je, ne razmišljajući ni trenutak, rekla: Pristajem … Od ovoga trenutka ti si moj šegrt … reče Čarobnjak. Poučit ću te svemu što poželiš naučiti … No, moraš poštivati pravila koja ću ti zadati. A prvo je pravilo – od ovoga trenutka pa do kraja šegrtovanja … ... ne smiješ više ništa zapisivati u tu tvoju knjižicu … ... (nastavak slijedi) ... update: nedjelja, 22:25
update: ponedjeljak, 11. januar ... U novije vrijeme uobičajila sam potražiti neku 'mudru izreku', poznatog ili nepoznatog autora ... izreku koja odgovara mojem dnevnom razmišljanju i/ili raspoloženju. Danas na Netu 'natrapah' na izreku: Život je crtež bez gumice za brisanje. (autor nepoznat) E, pa što se mene tiče, točno je. Ja nisam nikad bila 'majstor od brisanja'. Nisam u stanju izbrisati ni stare poruke u direktoriju mobitela, ni adrese pokojnika, ni linkove do blogova koji su obrisani. Čak i prašinu brišem samo 's mijene na uštap'. No, možda mi netko posudi gumicu za brisanje ... ili je dobijem na dar, za sljedeći božić il' novu godinu.  piši/briši, photo by rU Pa, pošto ne znam brisati, ostaje mi pisati. Olovkom, fotićem ... ... i srcem. Izgleda da je mene u životu 'zapala' samo olovka, ne i brisalo ... ... |
- 00:01 - Komentari (24) - Isprintaj - #
09.01.2010., subota
Magician's Apprentice (1)
 Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ... Čarobnjakov šegrt: (1) Počni! Započeto je pola djela. ... Dobar čovjek uvijek ostaje početnik. (autor nepoznat) Stari je Čarobnjak sjedio na svojem tronu, skriven od pogleda nevidljivim zastorom. Ta je pozicija bila karakteristična za Čarobnjaka, on je zazirao od pokazivanja lica u javnosti. Kad bi izvodio čarolije, upotrijebio bi magiju kojom bi pozornost gledatelja svratio na svoje prste. I doista, svi gledatelji bijahu zadivljeni čudesnom vještinom njegovih prstiju, pa ne bi ni primjećivali kako ti prsti nisu, kao što bi se od čarobnjaka moglo očekivati, elegantno vretenasti, već kratki i zdepasti. Zadivljeni bi muški pogledi zavidjeli Čarobnjaku na vještini prstiju, a gledateljice bi potiho uzdisale zamišljajući kako bi ti prsti mogli biti nježni kad bi … Čarobnjak je, u trenutku u kojem ova priča počinje, sjedio na svome tronu, nevidljiv iza nevidljivog zastora, motreći kandidate koji su čekali, stojeći u redu. Svi su oni željeli naukovati kod takvog majstora kakav je bio Čarobnjak. Moćni Mag, Majstor, veliki M! Svaki ga je mladi čarobnjak želio za mentora. No, veliki je Čarobnjak primao po jednog učenika tek svakih sedam godina. Svake sedme godine u dvorani Čarobnjakova dvorca okupilo bi se mnoštvo pretendenata na mjesto Čarobnjakova šegrta i svi bi oni bili spremni na sedam godina naukovanja bez obzira kako ono bilo mukotrpno, ma koliko krajnji ishod naukovanja bio neizvjestan. I svi su bili spremni obvezati se na poslušnost i čuvanje Čarobnjakovih tajni, svi su bili spremni vlastitom krvlju potpisati ugovor, ne čitajući mala slova na dnu pergamenta. Svi su oni jedva dočekali 7777. godinu u kojoj je isticao ugovor prethodnom Čarobnjakovom šegrtu pa su se sada okupili u velikom broju, a svaki se nadao da će baš on biti izabran. Bilo je poznato da Čarobnjak kandidate ostavlja dugo čekati prije no što objavi rezultate izbora. No, nikomu nije bilo poznato da bi Čarobnjak budućeg kandidata uvijek izabrao i prije 'zvaničnih' izbora. Ove godine kandidata je bilo više no ikada. Stajali su ili nervozno šetkali ogromnom polutamnom dvoranom, grupirali se u male skupine u kojima su šapatom prepričavali razne priče o Čarobnjaku. Jeste li čuli kako se pripovijeda da je kroz njegovu čarobnjačku školu do sada prošlo sedam stotina šegrta? … Ma to nije moguće … 700 puta 7 godina … Pa koliko bi onda godina moralo biti Čarobnjaku? No, Čarobnjak je davno prestao brojati svoje godine, upravo u tome je bila tajna njegove vitalnosti. Unatoč sijedoj bradi, tamne su mu oči još uvijek mladalački blistale dok je, skriven zastorom, odmjeravao i procjenjivao kandidate. On je već odlučio koga će ovaj puta izabrati za novog šegrta, no ipak ga je zabavljalo sve, pa i izabranog, držati u iščekivanju. … Dok su ostali kandidati šetali dvoranom, sašaptavali se i nestrpljivo iščekivali, ona je sjedila postrani, zapisujući, ili možda crtajući nešto u knjigu koju je držala u krilu. Nije ni slutila da je već izabrana … … i prije no što je stupila u dvoranu. (nastavak slijedi) |
- 09:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #
07.01.2010., četvrtak
Look ...
|
... that coud launch a thousand ships ...  Petra, photo by rU ...
|
- 00:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #
06.01.2010., srijeda
epifanija ...
|
Epifanija, blagdan bogojavljenja - dan ukazanja djetešca trima mudracima. No, epifanija znači i - naglo, iznenadno i potpuno shvaćanje značenja, suštine, poante ... ...
Snježi ... Oboje znamo da je počelo snježiti iako su zastori još uvijek spušteni a u sobi caruje topla tama. Kad snježi, a spušta se tama, u pahuljama tišina je sama .... No, tek sviće, tama se razilazi, noć se tiho povlači pred jutrom novog dana. Oboje osluškujemo tišinu, duboku, meku bijelu tišinu punu utihlih zvukova. Zraka svitanja u zaleđenoj kapljici. Inje prekriva bobice božikovine. Krila ptice otresla su snijeg s grančice magnolije. Jedna je pahulja pala na zaleđenu površinu jezerca ... Čuješ li? Drhtaj snijegom pokrivenog bambusovog lista. Mraz na brkovima crnog mačka. Zlatna je ribica izronila na površinu i progutala prvu pahuljicu, čuješ li ... Srce mi je načas stalo, pa ubrzalo, čuješ li ... Čuješ li ? šapnem. Odsjaj sunca na vodi. Naše stope u pijesku ... Mokri pramen plave kose, Tvoji i moji prsti, isprepleteni i dlanovi priljubljeni ... Kapljica u udubini između Tvojih ključnih kostiju, kapljica na Tvojoj usni, paučinasta sjemenka topole na Tvojoj trepavici ... A u Dunavu se večernjača ogleda, vidiš li ... Vidiš li? šapneš. I ja doista vidim. Vidim mjesečinu koja blista u pregršti vode u tvojim dlanovima, vidim tvoje ruke kako peru pijesak s mojih stopala, tvoje prste kako izvlače rub košulje iz hlača da bi mi obrisale prste i tabane. Vidim kako mi navlačiš natikaču na bosu nogu i sjećam se kako sam rekla - k'o Pepeljuzi - a ti se nasmijao i poljubio mi koljeno. Vidim kapljicu znoja u udubljenju između tvojih ključnih kostiju, sitne dlačice na bradi koju si ujutro glatko izbrijao, vidim borice osmijeha u kutu tvojih usana i pahulju topolina sjemena zapletenu u tvoju kosu ... i dugu zlatnu vlat moje kose što se omotala oko dugmeta na tvojoj plavoj košulji ... Čujem ... kažeš mi. Vidim ... kažem Ti. A ja ne vidim više ništa osim tvog pogleda i ne čujem više ništa osim svog srca kako kuca na Tvome dlanu. Vani, iza spuštenih zastora snježi i snijeg prekriva sve tragove, skriva sve puteve i guta sve zvukove. Nestaje i prošlost i budućnost, ne znam više je l' tek sviće il' je već suton. Nestaje svega osim ovog trenutka u kojem snježi a pahulje Tvojih poljubaca tope se na mojoj vreloj koži. I odjednom, u trenutku - sve znam. ... |
- 00:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
02.01.2010., subota
...
1, 2, 3 ... photo by rU
Jabuka koja je, kako mnogi vjeruju, na naš jelovnik stigla ravno iz raja nije samo simbol grijeha, požude i ljubavi, već i vječne mladosti. Prema keltskoj predaji ona ima čudotvorna svojstva pa onaj tko uspije pojesti jabuku iz čarobnog vrta ne samo da više nikad neće biti ni gladan ni žedan, ni bolestan nego nikad neće ni ostarjeti. ( o jabuci ) Znaš li da jabuka pripada porodici Rozacea, porodici ruža? Dakako da znaš, Jabuko moja ... Samo ja ne znam kako ti ne dosade te jabuke i te ruže koje ti ja donosim, moja Ružice ... update: 3. siječnja Najstarije i najkraće riječi - 'da' i 'ne' - zahtijevaju najviše razmišljanja. (Pitagora, navodno ...)  Tek je svitalo kad začuh kako mobitel oglašava dolazak poruke. U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi, stvaraju se opet, sastaju se opet možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem, jedna vječnost pusta, mogla bi se opet u poljupcu naći neka ista usta ... Pokradoh Cesarića ... dopisao si. A jedina mi je izlika ... za krađu i za to što te u zoru budim ... ... to što mi se čini kako te nisam vidio čitavu vječnost ... Otpisah: Ne bih rado krađama koje počinih dodala još jednu. Stoga ću od Cesarića posuditi samo odjek stiha. I kad vječnost prođe putovima zvijezda i kad ptice s juga opet sviju gnijezda i kad ljetu oblak podari par kapi i kad vrijeme prođe, kad život ishlapi ... sresti će se opet, moja Željo pusta, u poljupcu strasnom neka žedna usta ... Trenutak tišine, a zatim je mobitel zazvonio: Umrijet ću od žeđi ... do ljeta. Reci samo riječ ... i za dva i po sata ... ... pred Tvojim sam vratima ... Ne luduj, tolika udaljenost ... za dva i po sata? Nisi rekla smijem li ... Ne, nemoj ništa reći ... ako ne kažeš ništa, znat ću da nisi rekla - ne ... I ne brini, vozit ću polako ... ... iako će mi ta dva sata trajati čitavu vječnost ... Nisam rekla ništa. Ponekad ne reći ništa znači reći sve.  |
- 20:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #
01.01.2010., petak
speak softly, my Love ...
|
(Linda MacFarlane)
ne govori ništa šuti hoću svoje hoću Tvoje srce čuti ... |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
speak softly, my Love
|
"Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo." (Linda MacFarlane)
ne govori ništa šuti hoću svoje hoću Tvoje srce čuti |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
speak softly, my Love
|
"Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo." (Linda MacFarlane)
ne govori ništa šuti hoću svoje hoću Tvoje srce čuti |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
speak softly, my Love
|
"Budi u mom naručju sve do svitanja, a onda ostani još malo." (Linda MacFarlane)
ne govori ništa šuti hoću svoje hoću Tvoje srce čuti |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
