Marketing
...
Težak dan... vlažan, siv, sumračan ...
Ustala sam rano, još je bio mrak. Navukla sam hlače i jaknu i prije prve kave otišla do obližnje benzinske pumpe po cigarete. Odavno mi se nije dogodilo da navečer popušim sve, do zadnje. Zavirih na blog, složih stvari koje će mi na poslu trebati i krenuh.
Dan s mnoštvom obveza, užurbanost, trošenje zadnjih snaga. Čitavog dana kao da se i nije razdanilo, a neugodna vlaga i sivo nebo pojačavali su dojam hladnoće i sivila. Povratak kući, no osjećaj tjeskobe i hladnoće ne prestaje, unatoč toplim radijatorima, vreloj juhi, macanima koji mi se motaju oko nogu. Čekam da dan prođe i pribojavam se da će me noćas nesanica opet pohoditi.
Pokušavam nabrojati nekoliko svjetlih točaka u današnjem tmurnom danu.
Topli pogled velikog psa koji pred poštom čeka gazdu. Vele da se psi ne smiješe, no ovaj mi se nasmiješio.
Kava popijena u tihom kafiću-knjižari Leonardo u kojem sam jedini gost. Popila sam je natenane, listajući sveske stripova.
Predvečer, kratko druženje sa sestricom Ančicom i nećakinjom Sanjom koje su me odvezle u Baumax u kupovinu. Lampa iznad sobnog jezerca 'pregorjela' je pa sam morala nabaviti novu da ribice ne budu u mraku. Ispratih Ančicu i Sanju, žaleći što se žure otići. No, i one su obje imale naporan dan.
A tada, sms poruka:
Još jedan dan na putu ... i zatim u tople kutke ...
Upalih malu noćnu svjetiljku, napunih šalicu toplim kakaom i dodadoh malo cimeta ... Umor je još uvijek tu, no dok slušam glazbu, listam novi roman Colleen McCullough i pijuckam toplu tekućinu, hladnoća i tjeskoba nestaju.
Putuj sigurno ...
Topla Te mjestašca čekaju ...
...
... a nastavak priče?
Čim stignem ...
Post je objavljen 14.01.2010. u 21:58 sati.