Marketing
Magician's Apprentice (9)
Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ...
Čarobnjakov šegrt (9)
(prethodni nastavak)
Podnijeti samoga sebe možda je najteži zadatak na svijetu.
(Frenk Herbert)
...
Kasnije, mnogo kasnije, razmišljajući o vremenu svoga šegrtovanja kod Čarobnjaka, Rachelle se pitala: Zašto je izabrao baš mene?
Rachelle nije sebe smatrala ni naročito lijepom, ni naročito pametnom, ni posebice interesantnom pa se stoga nikad nije previše bavila sobom. Ujutro bi se najčešće samo ovlaš pogledala u zrcalo, razbarušila bi svoje plave kovrče, umila se i potom pogled okrenula svijetu koji ju je okruživao. Tad bi njezin plavi pogled postao pronicljiviji. Rachelle je bila promatrač sposoban uočiti fine detalje. Iako toga nije bila svjesna, Rachelle je posjedovala rijedak dar - pogledom proniknuti dublje od vanjštine. I upravo je zato nalazila ljepotu tamo gdje bi je rijetko tko našao. Nalazila bi ljepotu na nelijepim licima i ogrubjelim dlanovima, u malim i običnim stvarima. Ona bi i za šugavo mače i za izgladnjelu i prljavu pseću lutalicu rekla da su lijepi.
Rachelle je, iako bijaše sanjalica, svijetom kročila širom otvorenih očiju. Unatoćč tomu, svaki bi se čas spoticala jer je često hodala pogleda uprtog u oblake, no već čas potom sagnula bi se, čučnula ili kleknula da bolje promotri sićušni svijet travki i buba, mahovina i lišajeva, opalih listića, oblutaka i kolobara na vodi. Voljela je sve dodirnuti, ne samo pogledom, već i prstima. Nokti joj zato najčešće bijahu prljavi od zemlje koju bi prevrtala u svome vrtu. Bez trunke gađenja Rachelle bi u ruku uzela puža golaća, glistu i žabu krastaču, pomilovala bi prljavog psećeg skitnicu, kažiprstom obrisala krmelj iz mačjeg oka. No, uvijek bi gadljivo skrenula pogled kad bi susrela ljudski pogled koji svlači, omalovažava ili osuđuje, uvijek bi ustuknula pred ljudskom rukom koja grabi, otima, steže ugrabljeno ...
...
Ponekad, dok bi pozorno slušala Čarobnjakove pouke, Rachelli se činilo da je Čarobnjakov pogled procjenjuje. Srce bi joj zatreptalo, na trenutak bi poželjela, pred tim pogledom koji ogoljuje, povući se u ljušturu poput puža. No, tada bi duboko udahnula, skupila hrabrost i ostavila vrata otvorena.
Ne znam što nalaziš u meni ... pomislila bi.
No, sve što jesam, sve što posjedujem, stavljam ti na uvid. Skriti Ti neću ništa, pa čak ni ono ružno, ni ono čega se stidim ...
Nije skrila ni crteže koje je nastavila crtati, iz dana u dan. Ostavljala bi ih na obali, tamo gdje su i nastajali. Svaki bi crtež samo pritisnula kamenom, da ga vjetar ne odnese. Kad bi predvečer izišla na obalu, crteži su stajali onako kako ih je ostavila a ona se pitala je li ih Čarobnjak vidio i, ako jeste, što misli o njima. Nije bila sigurna hoće li se ti crteži svidjeti Čarobnjakovu pogledu pa se neuspješno pokušavala samoobnjavati kako ih je nacrtala samo za sebe. No, znala je da ih je crtala za njega ...
...
Dok bi je poučavao, Čarobnjak ne bi skidao pogleda s Rachellina lica.
A ona je, osjećajući kako Čarobnjakov pogled u nju proniče sve dublje, treperila između straha i nade i pitala se: Hoće li me i dalje željeti za šegrta kad otkrije sve moje slabosti i mane?
češljugovina, by SamoSvoja, s Ptičice
(nastavak slijedi)
...
Za one koji ne prate priču: Sjećanje na Krim ...
Na Krimu sam bila dvaput, 2006-e i 2008-e.
Vidjela sam Aluštu i Alupku, Semferopolj i Jaltu, jela krimskog grožđa i pila krimska vina, srela drage ljude, namočila stopala u Crnom moru i uživala u ljubičastim krimskim sutonima ...
Ne znam hoće li me put ikada više na Krim odvesti, no lijepa će sjećanja potrajati. A ako iščile, sličice su tu, 'pritisnute' kamenčićima, da ih vjetar zaborava ne odnese ...
...
Mačja družina: zazzzzzimila zima ...
Post je objavljen 25.01.2010. u 00:01 sati.