Marketing
Magician's Apprentice (3)
Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ...
Čarobnjakov šegrt (3)
(prethodni nastavak)
Ili ne pokušavaj, ili dovrši. (autor nepoznat)
Rachelle se kasnije pitala jesu li doista to njezini prsti vukli poteze olovkom, jesu li doista, vođeni slobodnom voljom, njezini prsti upisali inicijal njezina imena na dnu pergamenta, je li ugovor potpisala svojevoljno ...
Možda su mi, i volja i prsti, bili vođeni nekom izvanjskom snagom, nečijom tuđom voljom ... sudbinom možda? ipak se upitala. Bilo bi jednostavnije vjerovati kako joj je prste vodila nečija volja jača od njezine, no prebacivati odgovornost na nekog drugog nije bilo u Rahellinoj naravi. To što je učinila, učinila je voljno, isuviše voljno ... No, to je shvatila tek kasnije, puno kasnije.
...
R. Samo jedno slovo. No, tim je slovom svoju sudbinu položila u Čarobnjakove prste. Sedam godina po čarobnjakovim pravilima, a Rachelle nije voljela pravila. A ipak, Rachelle je cijelog života živjela po pravilima: budi obzirna, savjesna, oprezna, promišljena ... ne stavljaj sebe na prvo mjesto, ne opterećuj druge svojim emocijama, promisli triput prije no što nešto učiniš ...
Mislit ću o tome sutra ... pomislila je Rachelle u trenutku kad je iza svog inicijala stavila točku. Čitav sam dosadašnji život stavljala samo zareze ... rekla je sama sebi. Nakon svakog dana - zarez. Za točku nikad do sad nisam imala dovoljno smjelosti.
Rachellini su dani možda i završavali zarezom, no bili su puni upitnika i uskličnika. Naizgled tiha, Rachelle je od djetinjstva sve doživljavala s intenzitetom koji je za nju znao biti bolan a za njezinu okolinu začudan. Rachelle je, naime, sve doživljavala bez ostatka, 's ukličnikom'. Žalost, radost, srdžbu, strah ... No, vrlo je rano, već u djetinjstvu, naučila prikrivati taj intenzitet svog doživljaja svijeta, pokazivati ga samo rijetkima, pazeći da nekoga ne povrijedi, bojeći se da sama ne bude povrijeđena. Vremenom je naučila, na način koji je često bio bolan, da ne smije, unatoč porivu, širom otvoriti vrata svakome, svakome pružiti srce na dlanu ...
R. Točka. Točka? Točka!
Rachelle je dobro znala - iza te točke ustvari se krije uskličnik. Znala je to dobro, no nadala se kako će se Čarobnjak moći nositi s tim 'uskličnikom'.
Rachelle je, dakle, stavila točku iza inicijala svoga imena, ugovor s Čarobnjakom bio je potpisan, uzmaka više nije bilo.
...
U trenutku kad je Rachelle potpisala ugovor žamor Rachellinih takmaca utihnu, zidovi dvorane zatamniše se i nestadoše ... Toplina prože Rachellino tijelo, ona osjeti kako je obujmljuju i podižu snažne ruke. Svijest joj se na trenutak zamagli, a već u sljedećem trenutku ...
Već u sljedećem trenutku Rachelle je bila negdje drugdje, na nekom mjestu koje nije ličilo ni jednom drugom mjestu na svijetu. Oskudno namještena soba. U dnu sobe Rachelle opazi ognjište na kojem je plamsala vatra. Kroz širom otvoren prozor dopirala je svjetlost svitanja i Rachelle je, iako nije prišla prozoru, ipak vidjela prizor od kojeg je zastajao dah. S prozora visoke kule Rachellinom se pogledu ukaza pučina, nepregledna, beskrajna. More se na obzoru spojilo s nebom. Rachelle je ostala bez daha, poželjela je zauvijek ostati u tom trenutku, u tom prekrasnom prizoru, a ipak je shvaćala da to ne ovisi o njezinoj volji. Shvatila je da taj prizor nestvarne ljepote, prizor koji oduzima dah, ne gleda svojim, već Čarobnjakovim očima.
Tada osjeti toplu ruku. Prsti joj dodirnuše zapešće, a Rachelle prođoše žmarci dok su joj ti prsti klizili dlanom. Ruka je povede, a Rachelle se toliko usredotočila na dodir i osjet toga dodira da se prepustila vođenju poput slijepca.
Pogledaj!
Glas je bio dubok, topao, pomalo hrapav, a ipak je nježno pomilovao Rachellin sluh. Ona osjeti topao dah na svojoj ušnoj školjki. Pomisli: Ne bih žalila vida, ako bi to bila cijena, ako bih vidom mogla platiti ostanak toga glasa u svome uhu, osjet tog toplog daha na svome obrazu i vratu ... Osjećala je potpunu sigurnost, osjetila je da se može bez sumnje i straha predati Čarobnjakovim rukama i glasu.
Zaboravila je na oprez, širom je otvorila vrata duše, opet je, iako se zarekla da više nikad neće ... opet je srce stavila na dlan.
(nastavak slijedi)
Dodatak: iz zbirke 'kartolina' bake Aurele ...
...
Post je objavljen 12.01.2010. u 00:01 sati.