Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Počni! Započeto je pola djela.
...
Dobar čovjek uvijek ostaje početnik.
(autor nepoznat)
Stari je Čarobnjak sjedio na svojem tronu, skriven od pogleda nevidljivim zastorom. Ta je pozicija bila karakteristična za Čarobnjaka, on je zazirao od pokazivanja lica u javnosti. Kad bi izvodio čarolije, upotrijebio bi magiju kojom bi pozornost gledatelja svratio na svoje prste. I doista, svi gledatelji bijahu zadivljeni čudesnom vještinom njegovih prstiju, pa ne bi ni primjećivali kako ti prsti nisu, kao što bi se od čarobnjaka moglo očekivati, elegantno vretenasti, već kratki i zdepasti. Zadivljeni bi muški pogledi zavidjeli Čarobnjaku na vještini prstiju, a gledateljice bi potiho uzdisale zamišljajući kako bi ti prsti mogli biti nježni kad bi …
Čarobnjak je, u trenutku u kojem ova priča počinje, sjedio na svome tronu, nevidljiv iza nevidljivog zastora, motreći kandidate koji su čekali, stojeći u redu. Svi su oni željeli naukovati kod takvog majstora kakav je bio Čarobnjak.
Moćni Mag, Majstor, veliki M! Svaki ga je mladi čarobnjak želio za mentora. No, veliki je Čarobnjak primao po jednog učenika tek svakih sedam godina. Svake sedme godine u dvorani Čarobnjakova dvorca okupilo bi se mnoštvo pretendenata na mjesto Čarobnjakova šegrta i svi bi oni bili spremni na sedam godina naukovanja bez obzira kako ono bilo mukotrpno, ma koliko krajnji ishod naukovanja bio neizvjestan. I svi su bili spremni obvezati se na poslušnost i čuvanje Čarobnjakovih tajni, svi su bili spremni vlastitom krvlju potpisati ugovor, ne čitajući mala slova na dnu pergamenta. Svi su oni jedva dočekali 7777. godinu u kojoj je isticao ugovor prethodnom Čarobnjakovom šegrtu pa su se sada okupili u velikom broju, a svaki se nadao da će baš on biti izabran.
Bilo je poznato da Čarobnjak kandidate ostavlja dugo čekati prije no što objavi rezultate izbora. No, nikomu nije bilo poznato da bi Čarobnjak budućeg kandidata uvijek izabrao i prije 'zvaničnih' izbora. Ove godine kandidata je bilo više no ikada. Stajali su ili nervozno šetkali ogromnom polutamnom dvoranom, grupirali se u male skupine u kojima su šapatom prepričavali razne priče o Čarobnjaku.
Jeste li čuli kako se pripovijeda da je kroz njegovu čarobnjačku školu do sada prošlo sedam stotina šegrta? …
Ma to nije moguće … 700 puta 7 godina …
Pa koliko bi onda godina moralo biti Čarobnjaku?
No, Čarobnjak je davno prestao brojati svoje godine, upravo u tome je bila tajna njegove vitalnosti. Unatoč sijedoj bradi, tamne su mu oči još uvijek mladalački blistale dok je, skriven zastorom, odmjeravao i procjenjivao kandidate. On je već odlučio koga će ovaj puta izabrati za novog šegrta, no ipak ga je zabavljalo sve, pa i izabranog, držati u iščekivanju.
…
Dok su ostali kandidati šetali dvoranom, sašaptavali se i nestrpljivo iščekivali, ona je sjedila postrani, zapisujući, ili možda crtajući nešto u knjigu koju je držala u krilu.
Nije ni slutila da je već izabrana …
… i prije no što je stupila u dvoranu.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta