Marketing
Magician's Apprentice (2)
Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ...
Čarobnjakov šegrt (2)
Riječi lete, zapisi ostaju.
(autor nepoznat)
Dok su ostali kandidati šetali dvoranom, sašaptavali se i nestrpljivo iščekivali, ona je sjedila postrani, zapisujući nešto u knjigu koju je držala u krilu.
Nije ni slutila da je već izabrana …
… i prije no što je ušla u dvoranu.
(prethodni nastavak)
...
Rachelle se nije nadala da bi se pogled moćnog Čarobnjaka mogao zaustaviti baš na njoj, nije se nadala da će baš ona biti izabrana.
Pa zašto sam onda ovdje, danas? zapitala se iako je odgovor znala. Nije željela propustiti priliku da velikog Čarobnjaka vidi izbliza, barem na trenutak.
Kad je prvi puta na gradskom trgu nazočila Čarobnjakovoj predstavi, Rachelle je bila zadivljena poput djeteta. Pod Čarobnjakovim prstima nastajali su zadivljujući prizori, slike koje je on imao moć stvarati bile su žive i uzbudljive. Veliki val i visoko nebo, strma klisura, kamen i zemlja, vatra i voda, oblak i sunce, rascvjetali cvijet ... Sve što bi nastalo pod vještim Čarobnjakovim prstima oživjelo bi i zablistalo zadivljujućim sjajem.
Rachelli se činilo da Čarobnjak vlada Svjetlošću koja je zračila iz svakog pokreta njegovih prstiju i pomislila je: Kakva li tek svjetlost zrači iz Čarobnjakova pogleda? Žarko je poželjela da taj pogled i nju obasja i rastjera sve tame iz njezina srca. A Rachelle se nije bojala noćne tame, nju su plašila tamna mjesta u njezinoj vlastitoj duši, te se tame bojala onako kako se dijete boji mraka.
Iako je u duši ostala dijete, Rachelle je bila žena. I, kao svaka žena, dok bi gledala djelo, nije mogla ne misliti na njegova tvorca. Dok je gledala Čarobnjakove vješte prste, Rachelle se pitala što li ih pokreće: Mašta? Pronicljiv pogled i visoka inteligencija ... ili nemirno i gladno srce? No, u srce mu nije mogla zaviriti, a i Čarobnjakov joj je pogled ostao skriven jer Čarobnjak nikada nije gledateljima pokazivao lice. Stoga nije opazila da je Čarobnjakov pogled izdvojio upravo nju u mnoštvu okupljenih gledatelja, nije osjetila da on lovi njezin pogled, da on pokušava njoj zaviriti u srce. Ni sada, dok je sjedila izdvojena u dnu dvorane, zapisujući svoje misli i osjećanja u svoj dnevnik, nije osjetila Čarobnjakov pogled koji joj je preko ramena zavirivao, čitajući njezin zapis.
U dvorani odjednom zavlada tišina i Rachelle osjeti na sebi zavidne poglede svih prisutnih kandidata. Tek tada primijeti kako je obasjana snopom jarke svjetlosti i među hladnim pogledima svojih konkurenata osjeti vreli pogled Čarobnjakov.
Izabrana si … začu Čarobnjakov glas, još uvijek ne vjerujući da se obraća baš njoj.
Ti si moj izbor. Uzimam te za šegrta, no pod uvjetom tajnosti i bezpogovorne poslušnosti.
Rachelle je bila od onih naravi koje zovu ‘tiha voda’. Bila je tiha, šutljiva, nenametljiva i često nezamjetna. Čak ni oni koji su je dobro poznavali nisu niti slutili što se događa pod tom mirnom površinom. Rachelle je bila poput naizgled spore ravničarske rijeke koja teče bez brzaca, teče tiho bez žubora, teče nezaustavljivo, skrivajući virove u dubini.
Poslušnost? I to bezpogovorna?
Takvom se uvjetu nije nadala. Zapitala se hoće li moći pristati na takav uvjet ...no, i prije no što je uspjela sama sebi odgovoriti na to pitanje, izgovorila je: Pristajem, ali pod jednim uvjetom ...
Dvoranom odjeknu jednoglasni uzdah čuđenja svih prisutnih: Kako se samo usuđuje postavljati uvjete velikom Čarobnjaku?
U tišini koja je potom zavladala svi su iščekivali Čarobnjakovu reakciju.
A tada, nakon duže šutnje, veliki se Čarobnjak grohotom nasmija: Tiha voda, baš kao što sam i mislio ... No, da čujem taj tvoj uvjet ...
Prije no što pristanem ... rekla je Rachelle tiho ... moraš mi pokazati lice ...
Moram? nasmija se opet Čarobnjak.
Brzo ćeš shvatiti da ja ne moram ništa, ukoliko to ne poželim. A pošto sam tebe poželio, ispunit ću tvoj uvjet, pod uvjetom da ti potom ispuniš moje uvjete ...
Rachelle podiže pogled. Njezine se plave oči susretoše s Čarobnjakovim, tamnim i dubokim poput noći, tik pred svitanje. Taj je pogled bio tako dubok da je osjetila kako se gubi u njegovim dubinama.
Što li je na dnu? upitala se. Znala je da to mora saznati i stoga je, ne razmišljajući ni trenutak, rekla:
Pristajem …
Od ovoga trenutka ti si moj šegrt … reče Čarobnjak.
Poučit ću te svemu što poželiš naučiti … No, moraš poštivati pravila koja ću ti zadati.
A prvo je pravilo – od ovoga trenutka pa do kraja šegrtovanja …
... ne smiješ više ništa zapisivati u tu tvoju knjižicu …
...
(nastavak slijedi)
...
update: nedjelja, 22:25
update: ponedjeljak, 11. januar ...
U novije vrijeme uobičajila sam potražiti neku 'mudru izreku', poznatog ili nepoznatog autora ... izreku koja odgovara mojem dnevnom razmišljanju i/ili raspoloženju.
Danas na Netu 'natrapah' na izreku: Život je crtež bez gumice za brisanje. (autor nepoznat)
E, pa što se mene tiče, točno je. Ja nisam nikad bila 'majstor od brisanja'. Nisam u stanju izbrisati ni stare poruke u direktoriju mobitela, ni adrese pokojnika, ni linkove do blogova koji su obrisani. Čak i prašinu brišem samo 's mijene na uštap'.
No, možda mi netko posudi gumicu za brisanje ... ili je dobijem na dar, za sljedeći božić il' novu godinu.
piši/briši, photo by rU
Pa, pošto ne znam brisati, ostaje mi pisati. Olovkom, fotićem ...
... i srcem.
Izgleda da je mene u životu 'zapala' samo olovka, ne i brisalo ...
...
Post je objavljen 10.01.2010. u 00:01 sati.