Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Dok su ostali kandidati šetali dvoranom, sašaptavali se i nestrpljivo iščekivali, ona je sjedila postrani, zapisujući nešto u knjigu koju je držala u krilu.
Nije ni slutila da je već izabrana …
… i prije no što je ušla u dvoranu.
Rachelle se nije nadala da bi se pogled moćnog Čarobnjaka mogao zaustaviti baš na njoj, nije se nadala da će baš ona biti izabrana.
Pa zašto sam onda ovdje, danas? zapitala se iako je odgovor znala. Nije željela propustiti priliku da velikog Čarobnjaka vidi izbliza, barem na trenutak.
Kad je prvi puta na gradskom trgu nazočila Čarobnjakovoj predstavi, Rachelle je bila zadivljena poput djeteta. Pod Čarobnjakovim prstima nastajali su zadivljujući prizori, slike koje je on imao moć stvarati bile su žive i uzbudljive. Veliki val i visoko nebo, strma klisura, kamen i zemlja, vatra i voda, oblak i sunce, rascvjetali cvijet ... Sve što bi nastalo pod vještim Čarobnjakovim prstima oživjelo bi i zablistalo zadivljujućim sjajem.
Rachelli se činilo da Čarobnjak vlada Svjetlošću koja je zračila iz svakog pokreta njegovih prstiju i pomislila je: Kakva li tek svjetlost zrači iz Čarobnjakova pogleda? Žarko je poželjela da taj pogled i nju obasja i rastjera sve tame iz njezina srca. A Rachelle se nije bojala noćne tame, nju su plašila tamna mjesta u njezinoj vlastitoj duši, te se tame bojala onako kako se dijete boji mraka.
Iako je u duši ostala dijete, Rachelle je bila žena. I, kao svaka žena, dok bi gledala djelo, nije mogla ne misliti na njegova tvorca. Dok je gledala Čarobnjakove vješte prste, Rachelle se pitala što li ih pokreće: Mašta? Pronicljiv pogled i visoka inteligencija ... ili nemirno i gladno srce? No, u srce mu nije mogla zaviriti, a i Čarobnjakov joj je pogled ostao skriven jer Čarobnjak nikada nije gledateljima pokazivao lice. Stoga nije opazila da je Čarobnjakov pogled izdvojio upravo nju u mnoštvu okupljenih gledatelja, nije osjetila da on lovi njezin pogled, da on pokušava njoj zaviriti u srce. Ni sada, dok je sjedila izdvojena u dnu dvorane, zapisujući svoje misli i osjećanja u svoj dnevnik, nije osjetila Čarobnjakov pogled koji joj je preko ramena zavirivao, čitajući njezin zapis.
U dvorani odjednom zavlada tišina i Rachelle osjeti na sebi zavidne poglede svih prisutnih kandidata. Tek tada primijeti kako je obasjana snopom jarke svjetlosti i među hladnim pogledima svojih konkurenata osjeti vreli pogled Čarobnjakov.
Izabrana si … začu Čarobnjakov glas, još uvijek ne vjerujući da se obraća baš njoj. Ti si moj izbor. Uzimam te za šegrta, no pod uvjetom tajnosti i bezpogovorne poslušnosti.
Rachelle je bila od onih naravi koje zovu ‘tiha voda’. Bila je tiha, šutljiva, nenametljiva i često nezamjetna. Čak ni oni koji su je dobro poznavali nisu niti slutili što se događa pod tom mirnom površinom. Rachelle je bila poput naizgled spore ravničarske rijeke koja teče bez brzaca, teče tiho bez žubora, teče nezaustavljivo, skrivajući virove u dubini.
Poslušnost? I to bezpogovorna?
Takvom se uvjetu nije nadala. Zapitala se hoće li moći pristati na takav uvjet ...no, i prije no što je uspjela sama sebi odgovoriti na to pitanje, izgovorila je: Pristajem, ali pod jednim uvjetom ...
Dvoranom odjeknu jednoglasni uzdah čuđenja svih prisutnih: Kako se samo usuđuje postavljati uvjete velikom Čarobnjaku?
U tišini koja je potom zavladala svi su iščekivali Čarobnjakovu reakciju.
A tada, nakon duže šutnje, veliki se Čarobnjak grohotom nasmija: Tiha voda, baš kao što sam i mislio ... No, da čujem taj tvoj uvjet ...
Prije no što pristanem ... rekla je Rachelle tiho ... moraš mi pokazati lice ...
Moram? nasmija se opet Čarobnjak. Brzo ćeš shvatiti da ja ne moram ništa, ukoliko to ne poželim. A pošto sam tebe poželio, ispunit ću tvoj uvjet, pod uvjetom da ti potom ispuniš moje uvjete ...
Rachelle podiže pogled. Njezine se plave oči susretoše s Čarobnjakovim, tamnim i dubokim poput noći, tik pred svitanje. Taj je pogled bio tako dubok da je osjetila kako se gubi u njegovim dubinama. Što li je na dnu? upitala se. Znala je da to mora saznati i stoga je, ne razmišljajući ni trenutak, rekla: Pristajem …
Od ovoga trenutka ti si moj šegrt … reče Čarobnjak. Poučit ću te svemu što poželiš naučiti … No, moraš poštivati pravila koja ću ti zadati.
A prvo je pravilo – od ovoga trenutka pa do kraja šegrtovanja …
... ne smiješ više ništa zapisivati u tu tvoju knjižicu …
...
(nastavak slijedi)
...
update: nedjelja, 22:25
update: ponedjeljak, 11. januar ...
U novije vrijeme uobičajila sam potražiti neku 'mudru izreku', poznatog ili nepoznatog autora ... izreku koja odgovara mojem dnevnom razmišljanju i/ili raspoloženju.
Danas na Netu 'natrapah' na izreku: Život je crtež bez gumice za brisanje. (autor nepoznat)
E, pa što se mene tiče, točno je. Ja nisam nikad bila 'majstor od brisanja'. Nisam u stanju izbrisati ni stare poruke u direktoriju mobitela, ni adrese pokojnika, ni linkove do blogova koji su obrisani. Čak i prašinu brišem samo 's mijene na uštap'.
No, možda mi netko posudi gumicu za brisanje ... ili je dobijem na dar, za sljedeći božić il' novu godinu.
piši/briši, photo by rU
Pa, pošto ne znam brisati, ostaje mi pisati. Olovkom, fotićem ...
... i srcem.
Izgleda da je mene u životu 'zapala' samo olovka, ne i brisalo ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
