Marketing
epifanija ...
Epifanija, blagdan bogojavljenja - dan ukazanja djetešca trima mudracima.
No, epifanija znači i - naglo, iznenadno i potpuno shvaćanje značenja, suštine, poante ...
...
Snježi ...
Oboje znamo da je počelo snježiti iako su zastori još uvijek spušteni a u sobi caruje topla tama.
Kad snježi, a spušta se tama,
u pahuljama tišina je sama ....
No, tek sviće, tama se razilazi, noć se tiho povlači pred jutrom novog dana.
Oboje osluškujemo tišinu, duboku, meku bijelu tišinu punu utihlih zvukova.
Zraka svitanja u zaleđenoj kapljici. Inje prekriva bobice božikovine. Krila ptice otresla su snijeg s grančice magnolije. Jedna je pahulja pala na zaleđenu površinu jezerca ... Čuješ li?
Drhtaj snijegom pokrivenog bambusovog lista. Mraz na brkovima crnog mačka. Zlatna je ribica izronila na površinu i progutala prvu pahuljicu, čuješ li ...
Srce mi je načas stalo, pa ubrzalo, čuješ li ...
Čuješ li ? šapnem.
Odsjaj sunca na vodi. Naše stope u pijesku ...
Mokri pramen plave kose, Tvoji i moji prsti, isprepleteni i dlanovi priljubljeni ... Kapljica u udubini između Tvojih ključnih kostiju, kapljica na Tvojoj usni, paučinasta sjemenka topole na Tvojoj trepavici ...
A u Dunavu se večernjača ogleda, vidiš li ...
Vidiš li? šapneš.
I ja doista vidim. Vidim mjesečinu koja blista u pregršti vode u tvojim dlanovima, vidim tvoje ruke kako peru pijesak s mojih stopala, tvoje prste kako izvlače rub košulje iz hlača da bi mi obrisale prste i tabane.
Vidim kako mi navlačiš natikaču na bosu nogu i sjećam se kako sam rekla - k'o Pepeljuzi - a ti se nasmijao i poljubio mi koljeno.
Vidim kapljicu znoja u udubljenju između tvojih ključnih kostiju, sitne dlačice na bradi koju si ujutro glatko izbrijao, vidim borice osmijeha u kutu tvojih usana i pahulju topolina sjemena zapletenu u tvoju kosu ... i dugu zlatnu vlat moje kose što se omotala oko dugmeta na tvojoj plavoj košulji ...
Čujem ... kažeš mi.
Vidim ... kažem Ti.
A ja ne vidim više ništa osim tvog pogleda i ne čujem više ništa osim svog srca kako kuca na Tvome dlanu.
Vani, iza spuštenih zastora snježi i snijeg prekriva sve tragove, skriva sve puteve i guta sve zvukove. Nestaje i prošlost i budućnost, ne znam više je l' tek sviće il' je već suton. Nestaje svega osim ovog trenutka u kojem snježi a pahulje Tvojih poljubaca tope se na mojoj vreloj koži.
I odjednom, u trenutku - sve znam.
...
Post je objavljen 06.01.2010. u 00:01 sati.