Marketing
Magician's Apprentice (7)
Yaroslav Gerzhedovich , jedan od onih slikara čije slike pripovijedaju priče ...
Čarobnjakov šegrt (7)
(prethodni nastavak)
Riječi lete, zapisi ostaju.
(autor nepoznat)
...
Nisam ništa zapisala, samo sam nacrtala ... prošapta Rachelle.
Učini joj se - jeka je njezin šapat umnožila, njezine riječi odzvanjaju nad pučinom, sve glasnije i glasnije ...
Osvrnu se u strahu, pitajući se nije li je Čarobnjak čuo.
Nisam prekršila Čarobnjakovo pravilo ... uvjeravala je samu sebe. No uzalud, znala je da, iako formalno ne krši zabranu, to ipak čini.
Rachelle se, kao i svaki čovjek, tijekom života suočavala s pravilima i zabranama. Mogla je poštivati i pravila i zabrane, mogla je, ukoliko bi im shvatila smisao. A smisao Čarobnjakove zabrane nije joj bio razumljiv.
Zašto mi je zabranio da išta zapišem? upitala se.
Morao je znati koliko joj je bilježenje važno. Zar joj nije preko ramena zavirivao, dok je ona čekajući i pitajući se hoće li biti izabrana, u svoju knjižicu zapisivala misli i osjećaje? Uz to, Rachelle je znala da i Čarobnjak sve bilježi, pa se pitala zašto njoj zabranjuje da čini isto.
Na polici u Čarobnjakovoj palači, u dvorani u kojoj su se okupili pretendenti na položaj Čarobnjakova šegrta, ležala su četiri sveska. Dok su čekali da Čarobnjak priopći rezultat izbora, kandidati su u njih zavirivali, diveći se ljepoti slika i čitajući odlomke zapisanih rečenica. No Rachelle je znala, ne znajući ni sama kako to zna, no znala je da se iza tih slika i rečenica ponuđenih svima na ogled, negdje kriju, nevidljivi, pravi Čarobnjakovi zapisi. Rachelle bi dala sva bogatstva svijeta u zamjenu za mogućnost da u te zapise zaviri, no ipak nikada to ne bi učinila bez Čarobnjakove dozvole. Istodobno, željela mu je reći kako on može slobodno, bez zavirivanja, pročitati sve njezine zapise. Bila je spremna ne skriti pred njim ništa, pokazati mu sve što je ikada zapisala i nacrtala. Bila je spremna Čarobnjakovom pogledu pokazati svoju dušu, nagu i ranjivu, bila je spremna na rizik da on, pročitavši njezine zapise, ocijeni kako nije vrijedna njegova izbora.
...
Ono što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo.
Rachelle je vjerovala u tu izreku. I stoga je, odkad se pamti, sve zapisivala, slovima ili crtežima. Slike je pretvarala u riječi, riječi u slike. Znala je da slike i riječi ne mora staviti na papir, znala je da ih može zapisati u sjećanje, zabilježiti u svojem umu i srcu. No, život ju je naučio kako i um i srce, i sjećanje i pamćenje, mogu biti nepouzdani. Čovjek je sklon potisnuti bolna sjećanja, gurnuti ih u mrak zaborava. Optimizam pamćenja lijepe uspomene obično dodatno oboji ružičastom.
A Rachelle nije željela da joj, jednom kad ostari, sjećanja liče na naknadno kolorirane izbledjele crno-bijele crteže.
...
(nastavak slijedi)
...
...
Dodatak, za one koji ne čitaju priču
Post je objavljen 18.01.2010. u 00:01 sati.