Ljubo Ruben Weiss

Da li vam u ovoj sveopćoj gunguli u vezi Vukovara i Joa Josipa Šimunića nešto nedostaje? Meni nedostaje puno toga, ali posebno sam tužan zbog nemaštovitosti hrvatskog puka. Evo, izvještavaju mediji da je Internet grupa ZA ŠIMUNIĆA već dosegla brojku od 110 000 članova, dakle 110 000 građana lijepe naše, pa i nešto pride iz dijaspore odnosno hrvatskih gastarbajtera, smatra da je sada već čuveni Yoe Šimunić učinio ispravno.

Zapalio sam dvije svijeće, kipa na glavi, Daniel Schwarz piše posljednji izvještaj (izvješće, zar ne?) posljednjeg Židova, u jednoj slavonskoj varoši…dva Talmuda, jedan iz 1982. kraj mene, i jedan iz 1990, oba s predgovorom Eugena Werbera, s njegovim posvetama. Jedna posveta glasi:"Dragom Danielu Schwarzu iskreno prijateljski Eugen Moše Werber, Zgb, januar, 1990."
Cmoljavo je danas vrijeme, samo panob+nci znaju što je to cmoljavo vrijeme - red sitnehladne kišice, poa red magluštine, pa jedna ogromna suza natkrila varoš, najbliža otvorena sinagoga je 156 kilometara odavde, ali moja, Schwarzova unutrašnja sinagoga otvorena je dan i noć, oduvijek. Pjeva Schwarz LEHA DODI, pjeva kraljici ŠABAT u čast, i misli, i moli, NEKA JE SUBOTNJU MIR BAR!
A onda netko iz provincijalne birtije vrisne ŠIMUNIĆ, USTAŠA GODINE, i kaže RUNDA ZA SVE… Još Horvatska ni propala dok mi živimo…U birtiji su svi kao jedan – kud Šimunić okom, svi bi skokom. Doturit će i njima netko mikrofon, u maglenu večer varošku, na sokak će istrčati varoške frajle, čekati svoje teturajuće junačine, one mrtve pijane, stavit će na tačke i voziti doma, U DOM, jer sve se radi ZA DOM, i pijance se razvozi po domovima, koje u velikoj većini krase raspela, i bogobojazni mir tu i tamo prekine plač djeteta.. Samo jednoga, dva mala Hrvata, ili Hrvatice, sli jedan dečko Hrvat i jedna curica Hrvatica, prevelik su luksuz… Treba nahraniti djecu, a muž branitelj, mirovina tako-tako, žena ne radi, ostala bez posla kao i onih 800 dnevno koji poljube vrata firme, dobiju radnu knjižicu za uspomenu. Kćerka završila ekonomiju, nema posla, sin ne zan se ni gdje je – ili u zatvoru, ili u bolnici, jer to njegov životni put.
SVETA HRVATSKA OBITELJ?
I gledam tu svetu hrvatsku obitelj, i baš si nešto mislim, kako su to pitomi ljudi – ništa, ama baš ništa im ne ide od ruke /za njih Šimunić i'gra nogama, ali ne i glavom!) i tzapravo, si mislim kako to da nisu veće nacional-šovinisti, takoreći, fašisti… Pa svi su uvjeti idealno posloženi – nezaposlenost, socijaldemokrati donose zakone da se i trudnicama može dati otkaz, zar ne, tako se misli na buduća pokoljenja, imamo preveden Hitlerov Mein Kamp na hrvatski, imamo kler koji uporno na misama drži političke govore, imamo, medije gdje se ne smije snimiti i plasirati fotka iz Nadanova podruma, čujem policajac koji je snimio muflona, bizona, bivola, polarnog medvjeda tj. pola zoološkog vrta u Nadanovu podrumu, zloupotrijebio je položaj, i plasirao fotke u medije… Vrbić, Josip Vrbić! On nema Net grupu, ali ima Joe Šimunić! I taj JosipVrbić, je, o čuda, možda samo koju ćeliju dalje od lepog Nadana!? I gradonačelnik Virvara ne može na suđenje zbog Fimi medije, jer je, na neodgodivom putovanju u inzozemstvu… Eto, još jedna varoška priča, ako oduzmemo onu, koju nije moguće provjeriti, da u narodnjačkom klubu ima fifica koje se takmiče koja će spavati s više baja u jednoj noći… Sve je za razumjeti, ali kako se ujutro zna koja je pobjednica, to me muči. Baš me jako muči...
I jedna ideja u ovu Šabat večer ne izlazi Schwarzu iz glave: kako je u domaji odlično raspoloženje što se tiče za DOM SPREMNI, koji pozdrav usput relativiziraju do besvijesti, mora se nešto epohalno učiniti. Te Zrinjski, Sigetvar nije daleko od Virvara, bogme taj spomenik Zrinjskom nije ni tako mal, jedino se Schwarz ne sjeća da se spominje njegovo hrvatstvo… Zrinjski je tako bio domoljub, bili su to i Frankopani, pa Radić, pa Maček…pa Tuđman…
Netko je preskočen??
ANTE PAVELIĆ - GDJE JE?
Eh, tu smo – ANTE PAVELIĆ!?
I tu vas Schwarz, možda i zadnja židovska šuša u Virvaru, usrdno moli, vratite nam Antu Pavelića iz Madrida, HITNO! On nam nedostaje, nedostaje nam jedan pokojni ustaša-poglavnik, živi samo što se nije pojavio, I vapi Schwarz za živim poglavnikom, vapi i narod – mi trebamo vođu, i kvit! Što kažete na Tomislava Josića, ha? Nije Anti Paveliću ni do koljena? Nije, ali bit će… čekajmo malo. Vukovar će postati grad pijeteta, tada će vratiti u život i sve vukovarske Židove, pa obnoviti sinagogu… zatim će Tomislav Josić, u nedostatku Židova srtrpati Srbe u radne logore, na njima će pisati latinicom USTAŠKI RADNI LOGOR…
Dakle, zar to nije nepravda, da najveći sin hrvatskog naroda leži na nekom madridskom groblju, da ga povremeno obiđe Davor Šuker, pa dr. Kujundžić, pa koja đačka ekskurzija… Nikada nije bio bolji trenutak nego da ga specijalna hrvatska ekipa iskopa, pa neće nam on ležati i nekoj zabiti madridskog groblja, njega, diku i ponos hrvatski, svečano pokopati na zagrebačkom Mirogoju? Gdje? Pa nema dileme – počasno mjesto odmah pokraj groba pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, naručiti bijeli mramom s Brača, ma što spomenik, Mauzolej za Antu Pavelića…
Ali, pita Schwarza komšija Joza - zar ste vi sigurni da puk želi Mauzolej s Pavelićem na Mirogoju, pa znate jedan partizan, pa kraj njega ustaša - poglavnik… osim toga, nemamo u proračunu za 2014. planirana ta sredstva.. To ipak nešto košta!

I tada Schwarz, onako domoljubno: "Što košta? Za Pavelića sve, za Hrvatsku sve, za DOM I DOMOVINU SVE! I krv ako treba! Sumnjate u raspoloženje puka…? PA REFERENDUM, naravno!
"Ali košta...!"
" Ma, kako košta, pa i ovaj koji je predložila udruga „U ime obitelji" košta, 38 milijuna, odobrila Milanovićeva vlada, gdje ne bi za prijenos posmrtnih ostataka Ante Pavelića i izgradnju Mauzoleja…?"
I Joza: "Znate što susjed? Stalno se nešto govori kako vi Židovi imate nešto protiv Hrvatske i Hrvata. A vidite, ponosan sam da vas kao Židova imam za komšiju. Domoljub, pravi domoljub! Na sve mislite, dajete inicijative, zdrave inicijative… Čujte, da vam onaj Vlado Singer ipak nije nešto u rodu? Čuo sam sada skoro ste spomenuli neku prabaku Božuliju Singer…
Schwarz negirajući: "Ne, nije mi u rodu, ali baš ste me dobro podsjetili, sada ću predložiti i spomenik za Vladu Singera…
"ZA DOM SPREMNI, KOMŠIJA!"
"ZA DOM SPREMNI, MAR SCHWARZ!"

(objavljeno na www.pollitika.com, 23. 11. 2013. i na www.tacno.net, neznatno promijenjeno)

Oznake: mirogoj, Zagreb, Ante Pavelić, neosustaštvo

Ovaj tekst, u nešto drugačijoj verziji, ponuđen je na 5-6 adresa tiskanih medija u Hrvatskoj, prije desetak dana, i NIJEDAN nije pokazao interes za ovu temu. Objavljen je konačno 26. 08. 2013. kao kolumna na portalu www.tacno.net sa sjedištem u Mostaru. U međuvremenu saznajem da je u Banja Luci u toku gradnja Židovskog kulturnog centra koji treba biti otvoren u travnju 2014., znano je da u Makedoniji, u Skoplju sličan kulturni centar uspješno djeluje već nekoliko godina. U Zagrebu, Praška 7 i dalje je parkiralište, nema volje da se uistinu u tom prostoru išta gradi.
Dio odgovornosti za to snose i Republika Hrvatska i zagrebački gradonačelnik (njegov davni prethodnik Ivan Werner donio je odluku o rušenju zagrebačke sinagoge!!), ali i „etnobizničari“ u Palmotićevoj 16, posebno dvojac Kraus - Bienenfeld.
Sramota me je pripadati istoj židovskoj zajednici kao spomenuti dvojac, i namjera mi je počistiti pred židovskim vratima, pred svojim vratima! Istovremeno traje konflikt hrvatske vlade i Evropske komisije, umjesto da se koncentriramo na nuđenje projekata koje bi financirala EU. Taj primjer sukoba oko „Lex Perković“ kao i izbjegavanje gradnje Kulturnog centra sa sinagogom, i mnogo drugoga, udaljavaju Hrvatsku od pozitivnih evropskih stečevina i vrijeme je za poštovanje preuzetih pravnih i moralno-političkih obveza!
---------------------------------------

Osnovnoj tezi ovog zapisa da u Zagrebu u dogledno vrijeme neće biti sinagoge na lokaciji Praška 7, Zagreb – treba dodati - dok god Židovska općina Zagreb djeluje kao netransparentna institucija, a Koordinacija židovskih općina Hrvatske tek kao grupica dužnosnika koja amenuje odluke uskog kruga Židova okupljenih oko dr. Ognjena Krausa. Neposredan povod ovom reagiranju je tekst objavljen u Jutarnjem listu 23. srpnja 2013. autora Velimira Panića koji u dobroj vjeri pokušava izvijestiti hrvatsku javnost o potrebi uređenja prostora na čije uređenje je svojevremeno pozvao i Branko Lustig, naš oskarovac i židovski aktivist, riječima: „Zatvoriti treba ovu rupu u Praškoj 7, treba graditi sinagogu“! Reagiranje je to i na objavljeni razgovor s Jakovom Bienenfeldom (objavljen u Jutarnjem listu) i na tekst razgovora Mladena Plešea sa Slavkom Glodsteinom („Obnova fasade u Praškoj i mala sinagoga bili bi dovoljni za nas!“ , Jutarnji list, 8.08.2013.)

TAJNOST PROJEKTA?
Nemalo iznenađenje je informacija kako se U TAJNOSTI priprema projekt izvjesnog memorijalnog centra, zapravo spomenika na tom prestižnom mjestu. I netočno je da se gradnja odgovarajućeg objekta najavljuje od 1999. godine kada je Republika Hrvatska vratila zemljište Židovskoj općini Zagreb. Inicijativa za gradnju objekta na tom mjestu pokrenuta je još krajem 80-tih godina prošlog stoljeća kada je tu inicijativu pokrenuo Dragan Wollner, a konkretnu raspravu o mogućim varijantama projekta pokrenuo Slavko Goldstein, obraćajući se i pismom na više strana, pa i tadašnjem vodstvu grada Zagreba. U to vrijeme obnašao sam dužnost tajnika Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger, bio i član Vijeća Židovske općine, pa su mi poznati mnogi detalji o toj hvalevrijednoj inicijativi. Naime, rasprava i aktivnosti su tada toliko odmakli da je već rađena priprema za međunarodni natječaj o idejnom i izvedbenom modelu izgradnje Kulturnog centra sa sinagogom. Nikakav spomenik tada nije spominjan, a uvjeren sam da spomenik, pa radili ga i najuspješniji hrvatski arhitekti, ne može biti rješenje za „zatvaranje prostora“ u Praškoj 7.

Međutim, valja nam postaviti pitanje o nečemu o čemu, iako 40 godina pišem i objavljujem, nikada nisam pisao i objavljivao – o raskolu u židovskoj zajednici Hrvatske i saniranju posljedica tog raskola da bi se uopće moglo raspravljati o „tajnom projektu“. Naime, godine 2006. osnovana je druga židovska organizacija u Hrvatskoj, pod vodstvom dr. Ive Goldsteina, Bet Izrael. Iako se ovakve stvari rješavaju unutar židovskih zajednica bez prisustva nežidovske javnosti (takva je praksa u većini židovskih zajednica u svijetu) treba naglasiti da je raskol samo uzgredni razlog za obustavu inicijativa iz devedesetih godina.

U svibnju 2013. su održani izbori za predsjednika Židovske općine Zagreb i za predsjednika je bez protukandidata izabran dr. Ognjen Kraus. Od 1044 članova Židovske općine (živi plus „mrtve duše“?!) pravo glasovanja je imalo 267 članica i članova, a glasovalo je 147 birača i dr,. Ognjen Kraus izabran je ponovo za predsjednika sa samo 124 glasa ZA. Znači samo malo više od 1/10 ukupnog članstva izjasnilo se da Općinu i dalje vodi dr. Ognjen Kraus, pa po mom skromnom sudu, dr. Ognjen Kraus možda ima legalitet, ali nema legitimitet predstavljati Židove Zagreba, a najmanje Hrvatske.

ŠTO SE DOGAĐA U ŽIDOVSKOJ OPĆINI ZAGREB?
Molio sam dr. Ognjena Krausa da mi, zbog javnog interesa, dostavi na uvid sadržaj Ugovora sklopljenog između Židovske općine Zagreb i firme Jakova Bienenfelda koja upravlja parkiralištem na prostoru Praške 7. Bez saznanja pod kojim financijskim uvjetima se parkiralište iznajmljuje, koje prihode od parkirališta ostvaruje firma Jakova Bienenfelda i kako se koriste financijska sredstva, odnosno da li se neki dio odvaja za budući Kulturni centar sa sinagogom, ne može se sagledati ova delikatna problematika. Ni nakon desetak mailova odnosno poruka dr. Ognjen Kraus nije odgovorio iako je obećao, za vrijeme boravka u Virovitici, zajedno sa rabinom Lucianom Mošom Prelevićem, u prosincu 2012.. Kako su se pojavile i glasine o mogućnosti da se židovski Dom Lavoslav Schwarz, na Bukovačkoj cesti proda, a kako su mi se obraćali pojedinci Židovi lošijeg materijalnog stanja, kako mi ni samom ne cvjetaju ruže, kako su krenuli glasovi o netransparentnom trošenju sredstava, privatizaciji stručnih službi Općine, kako je dr. Ognjen Kraus u međuvremenu otvorio privatnu ordinaciju, itd. molio sam dr. Ognjena Krausa, u namjeri pisati opširan članak o stanju u Općini, koje treba biti poznato i židovskoj, ali i hrvatskoj javnosti, konkretne podatke: osim o Ugovoru, primjerice, o broju socijalnih pomoći koje Općina dodjeljuje, i iznosima socijalnih pomoći itd.

Ni na jedno postavljeno pitanje nisam dobio odgovor dr. Krausa!

Jakov Bienenfeld, koji nije na zadnjim izborima izabran u Vijeće općine, nije ni bio kandidat, još manje ima bilo kakav legitimitet predstavljati Židove Zagreba i Hrvatske, tim više što je u izravnom sukobu interesa kada se radi o bilo kakvoj gradnji na prostoru Praške 7. Ukratko, radi se o svojevrsnom etnobiznisu, netransparentnom radu Općine, posebno o neshvatljivoj šutnji vezano za pojave antisemitizma u Hrvatskoj, izostanku podrške Izraelu, što je uobičajeno u dijaspori, o tome da je određena imovina, osim gradilišta u Praškoj 7. vraćena Židovskoj općini, ali javnosti nije poznato o kojim zgradama se radi, niti činjenice kako se one koriste. U međuvremenu zatvorena je bogata biblioteka Židovske općine jer se dotadašnja bibliotekarka priključila organizaciji Bet Izrael. Istraživačko novinarstvo, u ovakvim okolnostima je nemoguće, vjerojatno je za neke nejasnoće nadležan USKOK, i Državno odvjetništvo RH, no smatram svojom dužnošću JAVNO napisati, da nitko nema pravo zavaravati ni židovsku, ni hrvatsku javnost, budući da – sinagoge u Praškoj 7 – kako sada stvari stoje, neće biti!

Dr. Ognjenu Krausu i vodstvu Židovske općine Zagreb nije u interesu bilo što graditi na prostoru u Praškoj 7, a to nije ni u interesu vlasti čija je blagajna u velikom minusu. Od 1999. bilo je dosta vremena pokrenuti raspravu o objektu koji bi se gradio u Praškoj 7, s tim da gradnja bilo kakvog spomenika ne dolazi u obzir. Ideja o gradnji nekakve fasade iz koje bi se nalazila mala sinagoga i još neki sadržaji, nije dobar prijedlog. Pa fasadama sinagoge se u Beču svojevremeno obilježavala Kristalna noć… kao umjetnička instalacija. Kako su mi poznati pregnantni stavovi Slavka Goldsteina od ranije zašto i što graditi u Praškoj 7, siguran sam da on nije mislio na podizanje fasade već na ugradnju određenih elementa u objekt koji bi podsjećali na bivšu sinagogu. Gradnja samo spomenika značila bi kraj opstojanja židovstva na ovim prostorima, jer bez obnove ili izgradnje Kulturnog centra sa SINAGOGOM, bez objedinjavanja kreativnih snaga nas malobrojnih hrvatskih Židova, neće biti učinjeno ono što se radi u većini evropskih zemalja: prakticira judaizam kao vjera (usput, osobno smatram da rabin Moše Prelević u usporedbi sa rabinom dr. Kotelom DaDonom ne raspolaže potrebnim znanjima za vođenje buduće sinagoge ili sinagogalnog prostora u Praškoj 7), educiraju se mladi naraštaji o Holokaustu (ajd, na tome se i ponešto radi!), obilježavaju spomen pločama mjesta deportiranja Židova (na željezničkim kolodvorima…).

ŠTO I KAKO DALJE?
Hrvatska je jedna od rijetkih država Evrope koja nema Židovski muzej, grad Zagreb, osim spomenika na Dotrščini, nema spomenik posvećen Židovima Zagreba koji su dali nemjerljiv doprinos njegovu razvoju posebno između dva svjetska rata, ulice i trgovi su mijenjali nazive, ali zamalo da nema primjera da je neka ulica ili trg dobila ime po zaslužnim hrvatskim Židovima, vijesti o Židovima kao i medijski nastupi su uglavnom prigodničarskog karaktera, stalni postav spomen područja Jasenovac valja promijeniti jer on, sadašnji, ne daje realnu sliku stradanja zatočenika Jasenovca, među njima, velikog broja Židova… Apsurdna je ideja da se otkopaju temelji sinagoge u Praškoj 7 i da budu dostupni pogledima turista i namjernika, jer bi to bio jedinstven primjer da se temelji sinagoge stare tek oko 150 godina prikazuju kao neka atrakcija… To se radi s temeljima sinagoga koja su arheološka nalazišta, primjerice u Beču, na Judenplatzu, starim desetak stoljeća.

Nije potrebno vraćati se na uzroke raskola u židovskoj zajednici Hrvatske – usput, ne bi trebalo isključiti ni interes hrvatskih vlasti da potenciraju raskol, jer dok god on postoji, postoji i alibi za nečinjenje. A nečinjenje se tiče i „Hofjuden“ (dvorskih Židova) koji se sada javljaju za riječ i dijele ecese (savjete) a imali su priliku djelom pokazati da su za gradnju Kulturnog centra sa sinagogom pa i poduzeti konkretne aktivnosti (Davor Štern, Nenad Porges…).

Gradilište u Praškoj 7 nije vraćeno dr. Ognjenu Krausu i Jakovu Bienenfeldu, i malobrojnim istomišljenicima, ono je vraćeno Židovima Zagreba i na simboličan način, Židovima Hrvatske. Potrebno je promijeniti odluku o vraćanju prostora i u posjed uvesti organizaciju Bet Izrael, osnovati Odbor za gradnju sastavljen od predstavnika židovskih općina Hrvatske te istaknutih pojedinaca judaista, arhitekata te drugih stručnih ljudi, predstavnika Grada i Republike, te otvoriti široku javnu rasprava o budućnosti lokacije Praška 7 u glavnom gradu Hrvatske. Također, nije točno da se o potrebi gradnje u Praškoj 7 do sada izjašnjavaju samo Židovi: sjajan tekst o tom pitanju napisao je i objavio u Jutarnjem listu Željko Senečić, o tome je u više navrata pisao i Inoslav Bešker, a i drugi. Grad Zagreb i Hrvatska imaju moralni dug spram svojih Židova i bilo kakav sadržaj bez sinagoge uvreda je ne samo zdravom razumu nego i skrnavljenje pijeteta spram žrtava Holokausta i zaborav jedne vjerske i etničke skupine koja nije bila i neće biti ni u budućnosti samo gost na hrvatskom tlu, već manjina sa svojim pravima i obvezama.
-------------

Oznake: religija, Zagreb, židovstvo