Ljubo Ruben Weiss

Da li je to sitno, da li je to krupno, da li treba, da li ne treba reagirati... tko treba prvenstveno reagirati, koliko se to tiče najviše Židova, koliko Roma, Srba, Hrvata - antifašista, antifašista općenito, koliko povjesničara, koliko državnih tijela, nisam posve siguran. Ali, reagiram, šutnja je pristanak na zlo, bilo ono malo ili veliko. Zaboravio sam napisati u ovoj prosvjednoj porucu uredniku časopisa "Vojna povijest" i činjenicu da je doskora Jovanovićevo Ministartsvo znanosti, obrazovanja i sporta ovaj časopis preporučivalo učenicima kao dopunsko štivo za učenje povijesti. Dopunjujem da su me na ovaj neslavni poster upozorili, gnjevnim riječima, Krešimir Bauer i Simona Goldstein, i ovim putem im se zahvaljujem.

GLAVNOM UREDNIKU I UREDNIŠTVU "VOJNE POVIJESTI", Zagreb
Poštovani gospodine Zvonimir Despot!

Kako sam osnivač Internet grupe SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO - JEVREJSTVO upozoren sam na poster u časopisu kojem ste glavni urednik.
Kupio sam jučer , u utorak, 23. rujna 2013. "Vojnu povijest" br. 30, izdanje Večernjeg lista, Zagreb, da se informiram o čemu se zapravo radi. Nacista-ustaša zamahuje puškom prema tri uplašena lika u dnu postera, jedan od likova ima kapu s crvenom zvijezdom. Ispod piše: HRVATI! JAVLJAJTE SE U DRAGOVOLJAČKE SS POSTROJBE itd.
Poster doživljavam kao SRAMOTAN POSTER!! Nema izravne veze ni s jednim tekstom! To jest povijesni dokument, ali on se u časopisima kao što je vaš, u svakoj civiliziranoj zemlji i društvu objavljuje uz kritički komentar. Nisam ga nigdje našao! Čista, bolje reći, PRLJAVA USTAŠKO-NACISTIČKA IKONOGRAFIJA! Poduzeo sam koliko sam mogao, ali postajem umoran od apela, uvjeravanja, objašnjavanja... nitko od nadležnih u židovskim organizacijama i zajednicama ne reagira, jer mislim, naivno, da su oni najzainteresiraniji za osudu ovog uredničkog gafa. Ukoliko stoji da imate oko 10 000 nakladu, znači ova nesuvisla neoustaška i neonacistička poruka s posterom dolazi do najmanje 20 000 čitatelja! Zar zaista niste svjesni što činite ovakvom "promidžbom" ustaštva i naci-fašizma!?? Zgrožen sam vašom političkom neosviještenosti, izražavam u svoje ime OGORČENJE, OJAĐENOST I PROSVJED zbog objavljivanja spomenutog postera. On je namjerno plasiran u sredinu časopisa da se lakše može od njega odvojiti i samostalno dalje distribuirati! Zar mislite da je to dekorativan, poučan papir za naše stanove, kuće, vikendice, ustanove, udruge, državna tijela, novinske redakcije??
Imate veliku sreću da je dio Židova Hrvatske asimiliran, neki su "dvorski Židovi" (primjerice Jaša Bienenfeld) neki nesposobni za dužnost koju obavljaju ( npr. dr. Ognjen Kraus) no, to ćemo mi, nadam se, riješiti među sobom. U drugim zemljama, civiliziranim i demokratskim, gdje se znaju evropske stečevine židovske organizacije i zajednice vrištale bi do neba. I ne samo one! Kažu, nema koristi od prosvjeda, prvenstveno trebaju reagirati Hrvati i hrvatska javnost, nadležna pravosudna tijela, ukoliko ima u ovom nekritički objavljenom posteru govora mržnje i elemenata kaznenog djela. Mišljenja sam da ima koristi od prosvjeda, to su dužne sankcionirati hrvatske institucije, hrvatska javnost i svaki miroljubiv čovjek ima pravo izjasniti se o vašem radu odnosno utjecaju na čitatelje. Vi ovim posterom (u druge članke ne ulazim, iako se u ponekim nalaze revizionističke teze!), svjesno ili nesvjesno dozivate aveti prošlosti! Mladi i nezaposleni Hrvatske, nekritički građani "lijepe naše" učinit će to da nacističke, fašističke doktrine smatraju legitimnim, i sasvim normalnim, u ime demokracije, nuditi poražene ideologije kao rješenje za izlazak iz duboke socijalno-ekonomske krize u kojoj se Hrvatska (ali i dio svijeta) nalazi već petu godinu! Iz svega možemo zaključiti da nam slijede još NEPOVOLJNIJi DOGAĐAJI, još veća nezaposlenost, još veće siromašenje, i još jači i glasniji zov za vođom, za onim rješenjima koja upropaštavaju druge narode, ali i svoj vlastiti. Ovaj poster nije izraz demokratičnosti jednog društva, slobode izražavanja stavova, mišljenja itd. - to je njihova zloupotreba!
Cijeli vaš časopis, ukoliko nastavi nekritički objavljivati članke i postere kao ovaj zadnji, doprinosi militarizaciji hrvatskog društva pa i države. MOŽETE MI OSPORITI OVO ILI ONO, ALI NE I POLITIČKU INTUICIJU! Tko može na prostoru jugoistoka Evrope danas ponuditi kvalitetna rješenja za izlazak iz krize, zaslužuje najviša svjetska priznanja! Intuicija mi govori da upoznavanje mladih, koji su vjerojatno veći dio vaših čitatelja s vrstama oružja, sa "slavnim bitkama", slavnim vojskovođama, velikim stratezima ratova, ratnim pričama stranaca u Domovinskom ratu itd. vodi ka podcjenjivanju drugih znanja, spoznaja... Do povećane naklade ne dolazi se objavljivanjem krajnje problematičnih postera, nego kvalitetnim člancima, pa i iz vojne povijesti, ali i pisanjem o pogubnosti korištenja oružja, strahovitim patnjama ljudi koje ratovi imaju za posljedicu...
Jedino sam siguran, da rješenje koja vi nudite, izravno ili neizravno, nisu rješenja u korist tzv. malog i miroljubivog čovjeka i većine Hrvata. Siguran sam da objavom ovakvog i sličnih postera nanosite neizmjernu štetu Hrvatskoj i hrvatskom narodu, novoprimljenoj članici EU, Hrvatskoj i njenom preostalom ugledu u Evropi i međunarodnoj zajednici. Osim toga, apelirao sam, objašnjavao, pisao više od 40 godina, e vrijeme je da dignem ruke od političkih tema, i posvetim se nekim drugim temama. Snaći ću se osobno, ali brinem, iskreno brinem, što će biti s mlađima od mene, što će biti s ovom lijepom zemljom. Nije to stvar Židova - antifašista u Hrvatskoj, nas, ovo malo preostalih hrvatskih Židova Izrael će izvući s tri vojna transportera, ali pitam vas kao glavnog urednika "Vojne povijesti" kamo ide Hrvatska, kamo ide većina medija koja u podilaženju neoustaštvu i neonacizmu vidi način stjecanja tisuća i tisuća kuna i opstanak u medijskom prosoru. Zar uistinu profit, i samo profit određuju današnjeg čovjeka? Zar nije apsurdno da dok drugi časopisi i novine ukidaju se ili jedva proživljavaju Vi pišete u Uvodniku: "Vjerovali ili ne, evo nas već s jubilarnim 30. brojem među vama. VP je sve odrasliji, stasitiji, vjerujem i sve kvalitetniji, ali i čitatelja je sve više. O tome govori i činjenica da su posljednji brojevi magazina prodani u više od 10 000 primjeraka". Može li se ijedan magazin pohvaliti takvom respektabilnom čitalačkom publikom i stalnim rastom?"
Poslao sam Vam ovaj prosvjed, Vama i uredništvu Vojne povijesti, a vi ćete, nadam se, kao odgovoran i ozbiljan žurnalist ocijeniti kako dalje s časopisom, i u nadi da će političko vodstvo Hrvatske i nadležne institucije naći dugoročna rješenja za krizu iz koje ne izlazimo. Međutim, dozvolite mi da vam još kažem i napišem da ovakav poster koji ste nekritički objavili u meni izaziva traumatična sjećanja na stradanja Židova u Holokaustu, kao i na sve nevine žrtve svih ratova, i IZAZIVA NESANICE!
Možda sam samo nepopravljivi pacifist, ne znam...?
Ne očekujem odgovor, očekujem samo da ubuduće ne objavljujete poster sadražaja koji izaziva zebnju i nesanicu!
Uz dobre želje,
Ljubo R. Weiss, publicist
-----------------------------
Poruka je poslana na e-mail adresu: info@vojnapovijest.hr i na zvonimir.despot@vojnapovijest.hr

Oznake: neoustaštvo, časopisi, židovstvo, Zvonimir Despot

rno
Kome treba Hrvatska wikipedija, kome trebaju amateri umjesto znanstvenika i kompetentnih, čestitih, preciznih i neanonimnih poznavalaca tema, kome treba politikanstvo umjesto koliko – toliko objektivne informacije? I glavno pitanje – čemu sada, 2013., čuđenje što ovakva zaglupljujuća hrvatska U – wikipedija postoji?? Zar stvamislimo da je takva U-enciklopedija pala s Marsa, ili je samo logičan slijed višedeseteljetnog pranja mozga, otpočetog s „povjesničarom“ dr. Franjom Tuđmanom?? I za punu pohvalu je inicijativa da se razotkrije intelektualni škandal koji potresa hrvatsku javnost, ali nije li to samo vrh sante leda, koja ogromna, pluta ispod površine i na koju nailazimo već desetljećima, i za koju zna iole pismeniji čovjek i intelektualac, ali za koju ne zna i/li neće da zna zaigrana hrvatska pseudoelita i na stotine salonskih hrvatskih mudraca koji se ne bi šteli mešati u to pitanje, uz opravdanje da ne treba dirati u drek, jer što ga više prevrćeš to drek više smrdi, kaj ne??

I ne mislim da je to sada najvažnije pitanje Hrvatske, kao što to nisu dvojezične ploče u Vukovaru, kao što to nije ni Lex Perković, kao što to nije referendum koji pokreće udruga u “U ime obitelji“, kao što to nije zdravstveni odgoj, kao što to nije utakmica na Marakani, i na desetke mega – spinova koje zaigrana hrvatska pseudoelita producira nevjerojatnom brzinom, ne bi li se pokrila istinska, ozbiljna priča – Hrvatska je na putu da doživi definitivni moralni, socijalno – ekonomski i možda, politički slom. NIJEDAN, baš nijedan ekonomski indikator u već pet godina mučne krize u Hrvatskoj, dijelom kao i posljedica duboke svjetske ekonomske krize, nije pozitivan, strmoglavi pad se nastavlja, nezaustavljivo… Mijenjaju se crveni i crni blok na vlasti, ali u osnovi vlast umjesto da sanira krizu, samo je produbljuje. Nijedan od mega – spinova neće pokriti prazne novčanike većine građana Hrvatske, što ne znači da i o svim ovim pitanjima ne treba raspravljati.

TUĐMAN I DRUGI REVIZIONISTI POVIJESTI

Iznenađuje čuđenje što takva ustašoidna e-enciklopedija postoji i što je KONAČNO došlo do bune – nikakva razloga nema za čuđenje, dok za zgražanje ima. Dakle, ako je dr. Franjo Tuđman i prije 1991. predvodio krug POVIJESNIH REVIZIONISTA, kako ne bi od 1991., dolaskom na vlast dezinformirao javnost, uz pomoć svojih trabanata, društvene, posebno povijesne znanosti pretvorio u sluškinje politike. Nekolicina nas upozoravala je na to štetočinsko djelovanje Tuđmana (“Tuđi ste mi Tuđmane”, esej objavljen početkom 1990. u “Borbi”, kada F.T. još nije bio predsjednik). Ponudio sam ga jednom od naših povjesničara,- zašto ne reći dr. Tvrtku Jakovini – ali jednu jedinu riječ nije napisao o tom eseju, nije ni odgovorio na e-mail poruku. A da apsurd bude veći dr. Tvrtko Jakovina spada u srednju struju povjesničara, iako ga neki smatraju zapravo, estradnim povjesničarom. Naravno u hr. wikipediji nećete naći riječ o mojoj personi i tom eseju, esej je jednostavno prešućen, i prešućuje se i dalje kao i na tisuće sličnih tekstova i materijala iz devedesetih godina kada je ipak postojao stanoviti otpor gospodarima rata. Upozoravalo se na poplavu neoustaške i neonacističke literature, protestiralo se zbog prijevoda i distribucije Hitlerova Mein Kampfa na hrvatskom jeziku, Protokola sionskih mudraca… Kao što je arhiv Tuđmana u stvari blokiran i njemu se nema pristup jer sadrži kompromitirajuće materijale o Tuđmanu, ali vjerojatno i dokumente i zapise o tim otporima. Ima li u arhivi Tuđmana traga da li je čitao tekstove opora? Ovaj projekt razotkrivanja gluparija i hrvatskoj wikipediji valja podržati, uz ogradu BOLJE IKAD, NEGO NIKAD! Ali, ispravljati krivu Drinu zamalo je nemoguće – trebat će bar 10 – 15 godina da se omađijane glave i isprani mozgovi oporave i počnu razumno, racionalno suditi o novijoj povijesti, zapravo o 100 zadnjih godina. Obrazovnim sustavom i medijima (najveći trovač i revizionist povijesti je zapravo TV kalendar HRT-a, koji ne mijenja bitno postav ekipe koja ga uređuje), na stotine tisuća, posebno mladih, misli naopako, zatrovano nacional-šovinizmom, i ne shvaća kakvoj su mega – manipulaciji bili – i još jesu – izloženi! Naravno, povijest je trebalo osloboditi ideoloških stega, nekih pogrešnih i krivih, tendencioznih interpretacija, ali da će njihalo koje jest od 1945. do 1990. ipak otklonilo se od zlatne sredine, otići u nevjerojatnu krajnost, posve suprotnog predznaka, i to sve nastojati držati pod strogom kontrolom, ipak nije se moglo predvidjeti.
Ne radi se samo o spaljivanju „Feral Tribune – a“ na splitskoj rivi, uništavanju na stotine tisuća „nepoćudnih“ srpskih i drugih knjiga, crnim listama… radi se o SAMOPROGLAŠENIM I OKOVANIM ISTINAMA TUĐMANIZMA, drage gospođe i gospodo, obrani lika i djela svojevrsne kompilatorske doktrine dr. Franje Tuđmana, priučenog povjesničara i nažalost, antisemite. I ono što sada razočarava je argumentacija obrane urednika U – wikipedije, koji, upravo onako kako su je pisali – politikantski, sada se i politikantski brane. Tko njih želi smjestiti na Goli otok, poput „informbirovaca“ iz 1948. i kasnijih godina?? Oni, umjesto svjesnosti o ipak amaterstvu i manipulaciji zahtijevaju, o apsurda, od Facebooka i uklanjanje stranice „Razotkrivamo sramotnu hr.wikipediju“ zbog govora mržnje!!

POVIJESNI MITOVI

Kao da njihovi kritičari, a ne oni, neki elektrotehičar na čelu ekipe, nisu dizali u nebesa negativce iz Drugog svjetskog rata i prikazuju se sada žrtvama – staljinističkog progona?! A zapravo nema dvojbe da se radi o proustaški, endehazijski, nacionalistički nastrojenoj ekipi, koja je i sama zapravo žrtva dr. Tuđmana i tuđmanizma. Jer, što su oni radili nego razrađivali ključnu Tuđmanovu tezu, a to je da NDH nije bila totalitarna, da je NDH bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda, a žrtve u Jasenovcu zamalo da su bile u radnom logoru, u odmaralištu, da su tamo Židovi bili privilegirani, umalo da sami sebi nisu zatočenici Jasenovca oduzimali živote – maljem, nožem, metkom u potiljak…( po hrvatskoj wiki Jasenovac je prvo općina u Hrvatskoj, a tek nakon „razdvojbe“ sabirni logor, a logor smrti naznačen tek po stranim izvorima!!) Bilo bi nepošteno previdjeti da je uistinu o Jasenovcu, od nekih srpskih povjesničara, pa i pseudoznanstvenika stvoren mit, da je broj žrtava preuveličavan, ali da je i drastično smanjen u Tuđmanovo vrijeme (nalazi Vukojevićeve komisije!).

Pričaju gluposti u svojoj „obrani“ jer ne kritizira ih se prvenstveno zbog desničarenja, nego zbog neznanja, amaterizma i pristranosti u povijesnim i političkim temama vezanim uz Drugi svjetski rat i gušenju suradnika koji ne misle kao oni. Neke, pro forma ograde ne umanjuju njihov grijeh NEZNANJA, i NEDEMOKRATSKOG VOĐENJA PROJEKTA i što se, među ostalim, upuštaju u političke analize trenutne situacije u Hrvatskoj, a sve optužbe na svoj račun nazivaju “degutantnim besmislicama i klevetama”.“U dijelu demantija pak tvrde da nemaju odgovornost za sadržaj Wikipedije, da su volonteri koji se trude smanjiti broj sukoba suradnika i da je njihova uloga tehnička.

Uređivanje ipak utjecajne hrvatske wikipedije otvara još jedno važno pitanje – funkcioniranja Interneta, društvenih mreža, osnivanja Internet grupa itd. Može li se to raditi anonimno, ili pod nekim nickovima, mogu li takve zahtjevne poslove raditi baš neki Gonzalesi, brzi ili spori, svejedno. Darko Čokor, jedan od glavnih birokrata na hr.wiki poznatiji pod nadimkom SpeedyGonsales od Facebooka će tražiti, kaže, uklanjanje stranice “Razotkrivamo sramotnu hr. wikipediju” jer smatra da je riječ o “govoru mržnje, proganjanju normalnih ljudi zato što su stali na žulj nekolicini revizionista i ekskulpatora jugokomunizma”.

A što misli o zločinima u Drugom svjetskom rata i njihovim počiniteljima? “Zločini tijekom rata bez obzira tko ih počinio ne mogu se opravdati, jednako komunistički kao i ustaški. Svim zločincima se mora suditi i mjeriti istom mjerom”. Znači li to i fašistima, i antifašistima, bez ikakve razlike? Jednako partizanu-osvetniku i koljaču u Jasenovcu??

Ovo zamalo izjednačavanje zločina komunizma i nacizma, otpočeli su njemački revizionisti povjesničari, pridružili im se i neki u svijetu, a na jugoslavenske i hrvatske prilike primijenio dr. Franjo Tuđman u „čuvenim“ Bespućima povijesne zbiljnosti.
Stoga zadnji je čas donošenje zakona koji bi regulirali divlje područje Interneta, zabraniti bi trebalo pseudonime na Netu i lažne profile na Facebooku! Može li se išta vjerovati aktivnim administratorima hrvatske wikipedije koji su E.coli, Flopy, Fraximus, Jure Grm, Kubura (eh, ovaj ili ova mi je posebno vjerodostojna!), Lasta, Maga Maya, SimFan, Roberta, Vodomar…Osobe iza tih pseudonima zloupotrijebile su zapravo hrvatsko ime wikipedije, skrivajući se iza pseudonima, tajeći svoj identitet i kvalifikacije. I naravno, bilježili su po njima, ključna sporna politička stajališta i kontroverze Miljenka Jergovića, Igora Mandića, Predraga Matvejevića, Georgea Sorosa…

O HRVATSKIM ŽIDOVIMA – NEZNALAČKI, TENDENCIOZNO

Bavim se već više od 40 godina židovskim temama i vidim da Hrvatska wikipedija sadrži i tezu o Srbima i Židovima kao kroatofobičnim, između ostalog! Upravo je nevjerojatno koliko je tendenciozno i krajnje problematično obrađeno sve što se odnosi na Židove u Hrvatskoj, posebno tretiranje pojedinih osoba, kao primjerice Branka Lustiga koji je prvi Hrvat, dobitnik Oskara za producentski rad, da bi se usput spomenulo njegovo židovsko porijeklo, Alfi Kabiljo je hrvatski kompozitor, uz usputnu napomenu da je sefardskog porijekla, no zato je Jakov Bienenfeld dobio panegirik s naglaskom da je nepotrebno graditi sinagogu u Praškoj 7 u Zagrebu. Osnivača te “enciklopedije” te administratore trebali bi tužiti, da je funkcioniranja pravne države u Hrvatskoj, Koordinacija židovskih općina Hrvatske i Bet Izrael! Puno je poluistina ali preciznog brojanja krvnih zrnaca, tračeva, kurioziteta i prešućivanja u mnogim dijelovima “enciklopedije” kada je o tzv. židovskom pitanju i osobama riječ. Pristup temama je klasični REVIZIONISTIČKI i s pozicija hrvatskog nacional -šovinizma i doprinosa hrvatskih Židova Tuđmanovoj politici. Nijednom riječju, koliko sam uspio pregledati, ne spominje se povrat imovine hrvatskih Židova, niti kritički glasovi koji su dolazili iz židovske zajednice Hrvatske. Jedinicu npr. o Slavku Goldsteinu, jednoj od ključnih osoba hrvatskog židovstva, treba tek urediti, ali zato ima pohvala dvorskim Židovima, primjerice, Nenadu Porgesu zbog srbofobne izjave i Slobodanu Langu, ekscentričnom humanitarcu, a zapravo slugi jednom od gospodara rata. Svi Židovi koji se spominju su židovskog podrijetla ili porijekla, nerijetko s malim početnim slovom, Branko Lustig je prvi hrvatski oskarovac, Rajko Grlić je za vrijeme velikosrpske agresije odselio u SAD itd. Izrael je hebrejska država, a kod Adolfa Eichmanna je jako važno da je „prije vješanja popio pola boce Carmela, vrste suhog izraelskog vina i nije pojeo zadnji obrok.“ Kako je sramotno definiran antifašizam već je uglavnom poznato – umalo da nije izjednačen sa samim fašizmom!

O ovom “projektu” trebali bi se oglasiti HAZU, Rektorati Sveučilišta, Matica hrvatska, društva književnika, odgovarajuće udruge… I Ministarstvo kulture i ministrica Andrea Zlatar-Violić! Zanimalo bi vjerojatno javnost što o svemu ima za reći Slavko Goldstein, specijalni savjetnik Zorana Milanovića za kulturu??? Dr. Željko Jovanović, ministar znanosti, obrazovanja i sporta označio je stidljivo ovaj nesuvisli projekt falsifikatom i ne preporuča hrvatsku wikipediju učenicima i studentima.

Santu leda ispod površine mora, nemoguće je izmjeriti. No, nju otprilike naslućuju pojedinci u Evropi, svijetu i ako Hrvatska i hrvatski narod uistinu žele da se ona smanji, onda nam treba ekonomsko – socijalni prosperitet i suočavanje s istinama, sviđale nam se ili ne. S povezom na očima i okovanim istinama tuđmanizma osuđeni smo, kako je to davno ustvdio George Santayana, američko-španjolski filozof, ponoviti zlo koje nam se u povijesti dogodilo.

Napomena: pomena: Ova verzija teksta objavljena je i na portalu www.tacno.net. Skraćena verzija ovog teksta objavljena je i na www.pollitika.com, pod drugim naslovom!

Oznake: Franjo Tuđman, povijest, hrvatska wikipedija, neoustaštvo

Utakmica je odigrana, reflektori su pogašeni, naši „junaci“ vratili se uglavnom na proputovanju u Zagreb, pa nastavili prema njemačkim, ukrajinskim, engleskim, španjolskim klubovima…
Svi smo generali nakon bitaka, zadnja bakica koja ni ne zna što to gurači guraju i kuda lopte šutaju, i zašto ovih 11 ima ovakve dresove, a onih jedanaest drugačije, tko je onaj među njima s pištaljkom u ruci… komentira utakmicu na Marakani, kao da se dogodio sraz svjetova, kao da je to bila bitka kod Armagedona, bitka Goga i Magoga, ona, znate, bitka koju spominje Biblija, između sila dobra i sila zla, nakon koje će svijet, Zemlja, kao lopta možda odletjeti u svemir iz kojeg je i nastao VEKIKIM praskom, ovaj malecni planet, gdje je sve važno, ali naravno, najvažnija je najsporednija stvar na svijetu tj. nogomet, a neki bi rekli i fudbal.
O politici i nogometu (fudbalu) vjerojatno se u nas najviše klepeće, možda se još slično šire tračevi, trkelja o janjcima (u se), odjeći (na se), i ženama i muškarcima jebačicama-jebačima, ovisno tko je gornji a tko donji (poda se).
VJEČNO: KRUHA I IGARA
Ma, koga briga za neke latinske izreke kao PANEM ET CIRCENSES ili Divide et impera, ili Historia est magistra vitae … ali eto, vrag mi ne da mira i sam se upetljavam u vječnu diskusiju o nogometu, konkretno o toj utakmici koja će se spominjati idućih dvadeset godina, kao kada se nakon Prvog svjetskog rata raspravljalo o njemu do izbijanja Drugog svjetskog rata, samo 19 godina kasnije… Neki kažu da je rat 1991.-1995. onaj krvavi rat vezan za raspad Jugoslavije, počeo na stadionu u Maksimiru kada su se makljali igrači Dinama i Crvene zvezde…Dvije latinoameričke zemlje, ne sjećam se koje, vodile su rat koji je u povijest ušao kao „nogometni rat“… Možda bih odšutio tu utakmicu na Marakani, gdje nogometa, pogotovo lijepog, nije bilo, gdje je zapravo nogomet na terenu bio najmanje važan, a ne ki mamići, mourinhovci, abramovići, štimci, mihajlovići, židaki, pantići… zvijezde nad zvijezdama došle u prvi plan, a tek tu i tamo spominjani su Modrić, Mandžukić, Matić i Ivanović, neke dileme oko sastava, navijači i naravno, neviđene mjere osiguranja, kao da su na aerodrom u Surćinu (Nikola Tesla) spustili se svemirci a ne čarter zrakoplov s odabranima: igrači, trenerski štab (stožer, kako to gordo zvuči!!??) glavni bossovi hrvatskog nogometa, pokoji političar, novinari…
U stvari na ovaj zapis ponukao me kolega novinar i FB prijatelj Tomislav Klauški koji se zapitao zašto mnogi opravdavaju pogibeljan start Šimunića nad Sulejmanijem, nakon kojeg je Šimunić isključen iz igre. Čak ne i njegovo kritičko pitanje koliko i činjenica da su se ispod pitanja Klauškog pojavili i oni koji odobravaju taj start klicajući da bi svaki igrač to uradio, da se tako radi, da nježno igraju samo frajle itd. i t sl. Čitajući te lude upise pred očima su mi se pojavili rimski gladijatori, Spartak, doba rimskih – ludih – careva, megalomana, palikuća, osvajača…sve one slike gdje kroz povijest vladari ojađenom i osiromašenom narodu nude spektakle, rat protiv drugih i drugačijih, malo kruha, a puno, puno agresije, sve do onih koji u pogibeljnom startu Šimunića vide požrtvovnost, domoljublje i što ti ja znam još, a vezano za patriju, domovinu, otadžbinu, Međugorje, Vukovar, ćirilicu …. Dakle, Josip Šimunić, inače bolji igrač hrvatske reprezentacije, godinama, ušao je tijelom u igrača suparničke momčadi, s idejom, lopta može proći, ali igrač mora pasti… što je svuda na svijetu, na svakom stadionu, pa i kod najlošijih sudaca utakmica kažnjivo, za čisti, bespogovorni CRVENI karton…
UŽAS OD NOGOMETA
I cijela utakmica zapravo je bila vrlo loša nogometna predstava jer nekolicina igrača, nabrijana od trenera i atmosfere, koju su obilato zakuhavali mediji, ulazila je tijelom u igrače suparničke momčadi, kao da se radi o hamletovskom BITI ILI NE BITI, a ne o sportu, nogometnoj igri…Užas od nogometa, prvo poluvrijeme hrvatska repka nije izvela dvije suvisle akcije, znači bar četiri točna dodavanja i udarac prema golu. Umalo zavapih: „Vratite nam Slavena Bilića, dosta mi je tog napuhanka Štimca…!“ i još više, tog oratora i kabadahije Zdravka Mamića. Suze su mi potekle niz lice kada je taj opsjenar, zapravo grobar, Dinama, za koji navijam od šeste godine, počeo objašnjavati svoje financijske transakcije i pozivati Srbe na Jadran kao da ima proviziju od svakog gosta kojeg dovede u posezoni u hotele i privatni smještaj… I ono što smeta, naprosto bode oči, jest licemjerje komentatora upisa – ono što se zamjera Matiću, koji je vrlo slično učinio, ne zamjera se Šimuniću, dakle, stari Rimljani bi rekli Quod licet Iovi, non licet bovi ili nije za guske sijeno…ili to je opet stara priča o našim dobrim i njihovim lošim dečkima, onima od 1991. do 1995. kojima i osuđenima naši (ali ne i moji!) priređuju svečane dočeke po izlasku iz zatvora, koji zlo vide samo u drugima, i isključivo u drugima. Tu nema nogometa, pogotovo ne kvalitetnog nogometa, tu ima na tone politikanstva, oceana neobjektivnosti. jer, jest prostački, kako kaže komentator HRT-a Ćosić da se zviždi i urla na izvođenju hrvatske himne na Marakani zaboravljajući dodati da se isto ili vrlo slično događalo u Maksimiru kada je gostovala Srbija i izgubila s 2-0! To su zapravo isti „navijači“, samo drugog predznaka… I kakav je to utakmica gdje nema protivničkih navijača, kakva je to utakmica nakon koje se u Vukovaru slavi 1-1, dakle, neriješeno, gdje je strašno važno što je na Marakani izvješen na ćirilici natpis VUKOVAR, ali koje pismo najmanje 60 % gledatelja u Hrvatskoj ne zna i ne želi da zna. I zaista nije lijepo spaljivati hrvatsku zastavu na Marakani, ružno je to, ali zar je lijepo čekičati ćirilične natpise u Vukovaru , razbijati stakla prostorija Srpskog nacionalnog vijeća u Splitu, dvojezični natpis u Kosovu, kod Knina.. Akcija, reakcija, akcija reakcija… do novog rata??? Od tzv. Domovinskog prošlo je 18 godina, u 18 godina zapravo ispada da baš ništa nije naučeno, ni iz nogometa, a još manje iz politike! Umjesto dobrosusjedskih odnosa, zdravih ekonomija i koliko-toliko podnošljivih uvjeta života, neki među nama ulazili bi pogibeljnim startovima u tijela naroda, hrvatskog, srpskog, bošnjačkog… kao da je to normalno, jer eto, i drugi to rade.
MORAM LI I JA BITI NABRIJANI OVAN??
Pa drugi skaču i u bunar, moram li i ja, pa zar moram i ja kud i mali Mujo, ako je većina ovaca, moram li ja biti nabrijani ovan??
I na kraju, iskreno ću napisati, kada vidim tko je sve navijao za Hrvatsku, tko opravdava pogibeljne startove igrača, svejedno o kojoj se momčadi radi, dođe mi žao pri spoznaji koji su mamlazi navijali na repku Hrvatske, i ja s njima.
Naime, ti mamlazi pojma nemaju što je nogomet, što je fair play, što se može i smije na travnatim terenima. I sreća, da je utakmicu vodila četvorka nogometnih sudaca iz Njemačke, kojima je svejedno bilo što igraju kockasti i ocilaši, njima su, srećom, pred očima bili nogomet i nogometna pravila, kao što su većini civiliziranih ljudi strani ratovi i svaka vrsta pogibelji.
I zato ću gledati i dalje nogomet, te gurače lopti, njihove maštovite kombinacije, njihove udarce u okvir gola, bravurozne obrane golmana, svjestan da je to dio priče o PANEM ET CIRCENSES, BROT UND SPIELE, ali uvjeren da će biti shvaćen kao igra u kojoj je lopta okrugla i gdje pobjeđuje bolji, i gdje pobjeđuje prije svega ipak - nogomet.
Jer, rimski gladijatori su ipak prošlo svršeno vrijeme.
Nadajmo se…!?

Napomena: Ovaj tekst je objavljen prije 7-8 dana na www.tacno.net i na www.pollitika.com

Oznake: stadioni. Maksimir, Marakana, stadioni. Maksimir. Marakana, Igor Štimac

PROČITAJTE OVO, MALO JE DUŽE OVO ŠTO ŽELIM PODIJELITI S VAMA, IMAJTE TOLIKO STRPLJENJA, ČUTI TREBA MALO I "ALTERA PARS"!
Iz naše pradomovine, biblijskog Izraela, i iz naše sadašnje zadnje luke spasa, Ereca, u danima velikih blagdana (Roš Hašana, Jom Kipur) dragi haverim, stižu poruke u vezi dramatične situacije u regiji Bliskog i Srednjeg Istoka. Neki ste ih izravno dobili, neki posredstvom agilnih članova naše malobrojne, ali hrabre Internet grupe, neki putem TV,radija, tiska... APELIRAM na sve vas da prihvatimo SHALOM iz Države Izrael upućen ne samo nama, već svim prijateljima Izraela i židovskog - jevrejskog naroda. Pred svima nama je kao i u prošlosti veliki izazov u očuvanju Države Izrael i njegovog prava postojanja, pred nama se odvija politička i vojna kriza koja obuhvaća velik broj stanovnika, velim teritorij, još uvijek nesagledivih mogućih posljedica za međunarodnu zajednicu. U narednim danima (ima toga već i sada!) može doći do velikog priliva dezinformacija u vezi sa mogućim eskaliranjem konflikta u Siriji, te vas molim stoga da, kao i u velikom broju situacija do sada, pokažete solidarnost s Državom i narodom Izraela koji se opet nalazi pred nepravednom optužbom za remećenje mira u stranoj zemlji sa kojom nema nikakve političke ni diplomatske veze, ni sa jednom zaraćenom frakcijom. Vlada Sirije i njen saveznik Vlada Irana prijete da ako dođe do međunarodne intervencije će se osvetiti na Izraelu, zaviti ga u plamen i u crno, te stoga ukoliko Izraelske obranbene snage budu reagirale u obrani suvereniteta, života i imovine svojih građana, molim da i vi doprinesete pravednoj borbi Izraela za opstanak te date svoj doprinos širenjem točnih informacija iz regije, te negiranjem kojekakvih dezinformacija koje neprijateljska propagandna mašinerija širi po web prostoru, na televizijskim kanalima, i u tiskanim medijima. Na mnogim portalima koji djeluju na prostoru ex-Jugoslavije ili imaju uredništva u gradovima ex-Jugoslavije zamalo svakodnevno se nalaze informacije i komentari u kojima se sotonizira Izrael i židovski - jevrejski narod. Izraelu se godinama prijeti NUKLUOKAUSTOM, te prijetnje se ne uzimaju previše ozbiljno. Generacije su na ovim prostorima slušale tvrdnje da je IZRAEL AGRESOR, DA JE IZRAEL AGRESOR...da je CIONIZAM rasizam, da je Gaza najveći koncentracijski logor na svijetu, da je Izrael zemlja aparthejda...Kako god bilo, što god mislili o Izraelu, gdje padaju danas deseci tisuća mrtvih, gdje su žene obespravljene, gdje, i pored najvećih nalazišta nafte, vladaju masovno nezaposlenst i siromaštvo??
POŽRTVOVNO uzmite ovih tjedana svaki dan po petnaestak minuta, objasnite kada je nastao Izrael (1948.), odlukom UN, od osnutka Izrael je izložen pritisku pa i agresiji arapskih-muslimanskih zemalja iz okoline. te kobne 1948. godine, istina Izrael se nije striktno držao plana UN o podjeli Palestine, u oslobodilačkoj borbi tek proglašena država osvojila je i dio prostora koji joj nije bio namijenjen, ali drugi dio, predviđen za državu Palestinaca raskomadale su arapske zemlje, posebno tada država po imenu Transjordanija. Ratovi 1948., 1956., 1967., 1973., 1982. bili su pokušaji da se Izraelu ospori pravo na egzistenciju. Izrael, i velika većina židovskog -jevrejskog naroda traže trenutno samo dva prava - PRAVO NA OPSTANAK I PRAVO BRANITI SE! Nakon Holokausta nema te sile na svijetu koja može dovesti u pitanje ta dva prava. Izrael je spreman na kompromise, Izrael je prihvatio i pregovore o mirnom rješenju dugotrajnog arapsko (palestinsko)-izraelskog spora, ali Izrael neće pokleknuti pred bukom, i bijesom, te histerijom pojedinih islamskih, fundamentalističkih režima.
Roš Hašana i Jom Kipur najsvetiji su naši blagdani, pustite nas da ih dostojanstveno obilježimo. Mi brojimo 5773. godine, ulazimo u srijedu navečer, u 5774.-u, uvjereni da je MIR pretpostavka razvoja svih zemalja regije Bliskog i Srednjeg istoka. Mi se stoljećima pozdravljamo sa ŠALOM (MIR!) i radit ćemo to još milenijima! Apeliramo i na vodstvo države Izrael da bude suzdržano u reagiranjima na provokacije Hezbollaha i Hamasa jer njih guraju u agresiju neke jače države i organizacije, kojima interes palestinskog naroda nije najpreči.
Unaprijed vam zahvaljujem u ime institucija Izraela i naroda Izraela, u ime naših izraelskih rođaka, u ime svih olim, starih i novih, na razumijevanju i podršci.
Nažalost, koliko je meni poznato, u medijima izvan medijskog židovskog geta, gotovo da nema aktivnih novinara Židova (Jevreja), nas malobrojne Židove Hrvatske, izraelske ambasade na prostoru ex-Jugoslavije zamalo nitko ništa ne pita! I sasvim osobna napomena, namijenjena čitateljima kolaborativnog bloga pollitika.com: nekolicina vas ste moji FB prijatelji, ali ako izvjesni gospodin još jednu rečenicu napiše u kojoj spominje Izrael i nacizam, isti čas ga brišem s liste FB prijatelja. Možemo se NE slagati u nekim pogledima na međunarodne sukobe, ali ne možemo se vrijeđati na takav ili sličan način.
Vi, imate pravo i potopiti ovaj dnevnik, ako mislite da su prekršena pravila pollitike, ali vas uvjeravam, Izrael se ne može potopiti, izbrisati s lica Zemlje, niti baciti u Sredozemno more:
IZRAEL NEĆE OSTATI SAM, IZRAEL IMA PRAVO BRANITI SE!, Izrael ima prijatelje u Hrvatskoj, i među lijevima, i među desnima, među apolitičnim, među onima koji su ga posjetili kao misionari, pomorci, turisti, sportaši... među onima koji uspješno posluju s izraelskim firmama i surađuju s tijelima izarelske države.
Očekujem od vodstava naših židovskih općina i organizacija da će javnosti prenijeti naše stavove, prenijeti mišljenja ove male Internet grupe koja ima 150 članova, djeluje samo tri i po mjeseca, i koja pokazuje zavidan nivo suglasja članova Židova-Jevreja i naših prijatelja kada je riječ o temeljnim pitanjima egzistencije Izraela i židovstva - jevrejstva!
ŠALOM SVIM LJUDIMA KOJIMA JE DO MIRA I PROSPERITETA ČOVJEKA I NARODA!
ŠANA TOVA! SRETNA NOVA!
Ljubo R. Weiss, dugogodišnji član kolaborativnog bloga "pollitika.com", osnivač Internet grupe SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO - JEVREJSTVO
http://youtu.be/vCYRM7KYJY4

Oznake: informacija