31.01.2005., ponedjeljak
O beskraju ljudske gluposti...o holokaustu
Ovaj je post, da je bilo sreće i blogozdravlja, trebao biti objavljen 27.01.2005.Ništa od snijega! Vrijeme se popravilo, manje puše, bilo je danas i sunca, čak je stupanj-dva zatoplilo. Radila sam danas do 18 sati, sutra idem poslom u Istru, pa sam požurila kući jer me čeka dosta posla. Naime, nakupilo mi se dosta robe za prati, ovaj puta su to maje i majice koje ne mogu prati u perilici. Lutajući ovih dana blogoapstinencije po forumu, naišla sam i na zanimljivu raspravu o tome koliko Hrvati kupuju i nose markiranu odjeću, koji su razlozi za njenu kupnju, te mogu li si takvo što priuštiti. Naravno, bilo je svakakvih mišljenja i stavova, no jedno me se pogotovu dojmilo. Jedna od sudionica rasprave se izrugivala nekoj svojoj znanici koja ima firmatu majcu (da, doslovce je tako napisala : MAJCU! Blažena pismenost...) i koja je pažljivo pere, ručno u finom deterdžentu. Koje j***** tuke, strava!!! Pa, hvala ti Bože, kada kupiš nešto skupo i fino nećeš time brisati podove! U našim uvjetima su to najčešće finiji, svečaniji komadi, rijetko su to gaće i kanotijere. Ja sve svoje finije komade, bez obzira na potpis ili ne, perem ručno. Pa ne mogu maju od kašmira i dolčevitu od fine tanke vune sa angorom prati i centrifugirati na 1200 okretaja..to su nježne tkanine koje se ne smiju gniječiti, moraju se dobro ocijediti i tek onda objesiti na sušilo! Ista ta «genijalka» je ustvrdila i da ona ne može zamisliti da plati neki odjevni predmet više od 200 kuna te da cijena nema veze sa kvalitetom, kao, njoj majica sa place traje jednako kao ona iz butika, ne rasteže se ni skuplja, ne gubi boju, itd... Sve ovo me malo navelo na razmišljanje...pa tko je ovdje lud, a tko zbunjen? Ja izgleda, u svojih četrdeset i ostatak godina, izgleda griješim, kada i obični push up grudnjak sa spužvicama ili silikonskim jastučićima perem ručno? Zajedno sa mnom i moja mama, od koje sam neke osnove domaćinstva naučila, i cijela hrpa mojih prijateljica i znanica, od prodavačica na kiosku do sveučilišnih profesorica... Eto, čovjek uči dok je živ. No, i cijelo čovječanstvo treba učiti, na primjerima iz prošlosti, da se neke stvari, neke zablude i neki zločini nikada više ne ponove. Danas je 60. obljetnica oslobađanja Auschwitza. Tamo i na još nekoliko sličnih tužnih mjesta nacisti su u prah i pepeo pretvorili 6 milijuna Židova i još nekoliko stotina tisuća nepodobnih Untermenscha... Roma, komunista, homoseksualaca, Slavena... O Holokaustu, Shoahu, pomoru, eksterminaciji ili kako god to bezumlje zvali napisane su cijele biblioteke, a opet svako malo se podigne neki rehabilitatorski glas koji povijest želi drukčije prikazati..srećom, ostaje u manjini. No, jednu stvar treba imati uvijek na umu. Nacisti nisu pali s Marsa...njih je na legalnim izborima na vlast izabrao prosječni, normalni Nijemac i Nijemica...po ničemu različiti od normalnih prosječnih Hrvata i Hrvatica. Kada su došli na vlast, pod okriljem ljubavi za Vaterland i želje za Lebensraumom (zvuči li to nekako poznato?) ostrvili su se...dok su marširali Europom, osvajali zemlju za zemljom, njemački narod im je opijeno klicao...kada su srušeni u blato, kada su ih natjerali da progledaju, Nijemci su se hrpimice pravdali...to su učinili nacisti, nije cijeli njemački narod bio zločinački, zaboravljajući pri tome tko ih je doveo na vlast. Nemojmo to nikada smetnuti s uma...nemojmo dozvoliti da se povijest ponovi i nešto slično desi i kod nas... Na veliku žalost obožavatelja moje kuhinje, danas ne kuham ništa – pojela sam pizzu na poslu, i to ne bilo koju već moju omiljenu bressaolu sa sušenom konjetinom, parmezanom a scaglie i rukolom iz Bracere... Svečano obećajem, da ako blog opet gecrkne, NEĆU VIŠE "REANIMIRATI" POSTOVE !!! |
26.01.2005., srijeda
Grrrrrrrrrrrrrr...baš sam bijesna!!!
Ima tako nekih dana kada sam jednostavno ljuta na sve oko sebe, pa i na samu sebe. Danas je jedan od takvih dana. Jednostavno, ničim isprovocirana, cijeli dan sam bijesna...Na vrijeme, jer puše, hladno je, povremeno bura nosi po koju pahuljicu iz Gorskog kotara, ali nikako da snijeg padne. A tako bih htjela nos prisloniti na staklo, zamagljeno od mog daha i gledati ples pahuljica na škrtom svjetlu ulične svjetiljke.... Na pacijente, koji se ne udostoje dignuti slušalicu i otkazati zahvat, a kasnije inzistiraju da ih se primi odmah, jer ne mogu čekati...na kolege koji mi šalju gluposti, iz čiste lijenosti jer im je teško reći pacijentu da skine čarapu, zavrne nogavicu i baciti pogled na nokat... Na pojedine glupače na forumu.hr, koje iako nemaju veze o zdravstvu, misle da poznaju bolje medicinu od mene, pogotovu kada se radi o kirurškoj tematici... Na neke prijatelje koji su to fakultativno – koji me jedva pozdrave kada me sretnu, no kada me nešto trebaju, ne ustručavaju se zvati i na široko i daleko objašnjavati svoje probleme...posebno sam pak bijesna, i grizem, kada me neki «prijatelji» žicaju da povučem neku svoju «vezu» za njihove poznanike koje uopće ne poznajem... Na majku, koja upravo popravlja zube, i misli da je cijelom svijetu primarna briga u životu to što ona mora jesti Čokolino koji joj ide već na nos van... Na gospodina Bivšeg, koji je prije desetak dana imao totalku sa autom, pri čemu je imao nevjerojatnu sreću i slomio samo gležanj, i sada čuči kući zagipsan, sam (od gđe Odvjetnice izgleda ni traga ni glasa), pa mi e-mailom šalje slike svoga gipsa i oplakuje svoju sudbinu... Na sebe...jer me sve ovo navedeno dira i nervira, a naročito bih samu sebe tukla jer sam prolila u frižideru i izvan njega sok od grejpa, pa mi se pola kuhinjskog poda, usprkos pranja, lijepi.... Ahhh... nakon ovog bijesnog solilokvija, odmah mi je lakše... Kao što sam netom opisala, dan mi je bio cjelokupno gledano bezvezan, iako ne mogu izdvojiti nijedan izrazito pozitivan ili negativan tren... Došla sam kući, nije mi se kuhalo, samo sam napravila matovilac aux fine herbes (dakle, na salatu, sa vlascem, bosiljkom, peršinom, sitno sjeckanim češnjakom i lukom te sjemenkama suncokreta). Navečer sam gledala film («Kajmak i marmelada»), malo telefonirala...svako malo virkam kroz prozor i očekujem pahulje....ništa od njih...iako na TV kažu da se očekuje i nadalje hladno i ružno vrijeme, naročito za vikend.... Fuck dijeta...otopila sam si čašicu kesten pirea sa šlagom....life sucks, bolje si ponekad nečime malo ugoditi, zar ne? - 16:54 - Komentari (18) - Isprintaj - # • Samo nemoj o kesten pireu!!!!Dolazim sutra ujutro,ali tek sam petak slobodna i to od 13 - 17. Ako si za javi na mail, zapravo pošaljem ti svoj br.mobitela na mail.Veselim se... (Petra 26.01.2005. 23:57) • Poruci majci da postoji i keksolino, frutolino, medolino i da ne cendra oko tako prozaicnih stvari. Tebi porucujem da se upises u kempo klub u Rijeci pa da kroz kreativno kretanje izbacis sve te stvari koje nam se pocesto nagomilaju bez veze i kvare nam dobar prosjek. Imam veze na kempu ;))) (Bugenvilija 27.01.2005. 01:35) • ajoj...a sta da ti ja sad recem? Mislim da je tvoja "ispovijest" na mom blogu za sada #1...hehe:)A znas sta, rekla mi je jedan psiholog da je najgore od svega ponavljati kako nista ne valja,konkretizirati i generalizirati probleme i nevolje. Gotovo uvijek moze biti gore. A ja ti zelim (i znam da ce bit) da ti bude bolje!pusek (Mallory~pusa 27.01.2005. 02:08) • ovo bijase carolina...nego mallory koristila prije mene... (carolina_1305 27.01.2005. 02:18) • Posve razumijem kako se osjecas, najgore je kad se sve skupi tako odjednom. No, draga moja Rijecanko, ti si toliko puna zivota i pozitivne energije da ZNAM da te ova sitna deprica nece dugo drzati. :-) Pusa! (kulerica 27.01.2005. 02:35) • Ma tko je danas ljut? Nemoguće! :) (J-zee 27.01.2005. 02:35) • hmmmm, a koliko je "bivsi" doista bivsi ???? Cini se da je tu vrhunac zapleta, ono kao grm i zec.... (+6hrs 27.01.2005. 07:48) • Ma trebala si opalit i po vinu uz taj kesten pireić! A i taj bivši, šteta što ti nije dopao u ruke, namjestila bi mu ti i drugi gležanj, hihiihih... Danas je novi dan, priznaj da danas sve bolje izgleda...;) (beštijica 27.01.2005. 08:27) • Matovilac aux fine herbes?:) Već mi idu sline..:)) (nezaboravak 27.01.2005. 09:01) • Znaš što mi je "najdraže"? Traženje intervencije za prijateljeve poznanike. Koliko sam puta zbog nekih lijevih faca ispucala svoje bonuse! A još, kad se sjetim kako su me neki totalno izblamirali. I sad se sramim... (Esperanza 27.01.2005. 10:19) • Sutra je novi dan!-rekla bi Skarlet o'Hara. (opaljena 27.01.2005. 10:39) • uff kesten pire je too hardcore for me :) a malo je takvih stvari :)) nemoj se ljutit na glupače i prijatelje, kaži šta imaš i pomaži kome želiš, a ne onom ko zaslužuje. tako bar ja brijem. uživaj! (eviltwin 27.01.2005. 12:22) • znas sta bi ti bilo najbolje: posalji bivseg u 3pm reci mu da je zasluzija jos jedan takav gips, pa neka oplakuje svoju sudbinu nekom drugom.... adje past ce taj snig... (juliere 27.01.2005. 12:24) • i ja hocu snijeg! jucer sam prosao tamo kod tebe ujutro i padao je nesto malo, ali je brzo prestao :o( (Mr.Piton 27.01.2005. 12:42) • Sve me to asocira na "one dane u mjesecu"... :) (SheDevil 27.01.2005. 15:44) • @Devilica - ma nisu, baš je u tome fora, hehehe... (Riječanka 27.01.2005. 16:35) • ...forum.hr-obecaj glupacama da se vise nikad neces mjesati u SVOJU struku...pacijenti koji se ne javljaju-ako nije hitno,naruci ih za prosinac 2007......'prijatelje' koji te zicaju gluposti posalji znas gdje ;)....mami kupi hippi da ne mora non stop jesti cokolino ;)...bivsi-posalji mu par slika sa rottena i objasni mu da se ful suosjecas s njim....grejp-ide ca sa jako toplom vodom,gotovo uzavrelom ;)...kiss.... (van bitch 27.01.2005. 16:56) • uf jobote i ja sam danas došla sa posla cila snervana, baš ono grintava i ljuta, bez ikakvog razloga, e šta to mrzim, onda mi je cili svit kriv za ovo moje stanje! (tija 27.01.2005. 17:37) |
25.01.2005., utorak
Zima, zima, bijele zube ima...
Napokon je došla. Kada su već svi pomislili da nam je proljeće pred vratima, malo u zakašnjenju, stigla je i Zima. Orkanska bura, koja od sinoć ne jenjava, spustila je temperaturu na nulu, no percepcija hladnoće je još jača, što je tipično za buru, naročito ovakvu, skoro pa crnu, uz oblačno nebo bez sunca.Snijeg je okovao prigrad. Grad je poluprazan, što zbog hladnoće, što zbog zimskih praznika i sezone skijanja. Mnoštvo naših sugrađana se uputilo na skijališta širom Slovenije, Austrije i Italije, većinom na kredit, kao što piše u jednim dnevnim novinama. Ja ne skijam više od studentskih dana, kada sam tresnula, i to, pih, na Radeševu...ozljedila menisk i prednji križni ligament. Zbog toga sam nosila gips oko 3 mjeseca, pukom srećom izbjegla operaciju (nisam artroskopiju, hehehe), polazila fizikalnu terapiju daljnjih 6 mjeseci.... volim otići na snijeg, prošetati, no na skije više ne stajem. Jučer je, kažu, bio najdepresivniji dan u godini. Što ni ne čudi...stavimo na hrpu hladnoću, ružno vrijeme, Pun Mjesec, siječanjsku besparicu...i eto ti pravi winter-blues. Dani koji traju kratko, hladnoća koja nas prikiva uz peći, samo pojačavaju osjećaj izoliranosti. Po ovakvom vremenu doista nemam volje za šetnju, pa čak ni onu meni omiljenu – od izloga do izloga. Na poslu je isto tako malo zatišje..osim naručenih, nema puno «hitnoća». No, ni ova hladnoća ne spriječava naciju da užarenih glava i dalje raspravlja o prijelazu Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. Između ostalog o njemu se piše i na nekim blogovima, poput Beštijičinog. Kada nema previše kruha, dajmo igara...to sam već u više navrata spominjala. Raspiruju se strasti, BBB-ovci mrze Torcidaše, ovi im se rugaju...pale se svijeće ispod prozora, tuku se policajci...a sve zbog čovjeka koji radi posao za novac i koji jednim ugovorom zaradi više nego što je prosječna cijeloživotna zarada nekog od palitelja svijeća. Mali Kranjčar, po meni, nije učinio ništa lošeg...procjenio je koji mu se posao više isplati i tamo je otišao. I točka....od ljubavi prema klubu i odanosti navijača nitko ne živi i ne plaća režije, pa ni on. Danas sam tako završila posao u normalno vrijeme i otišla sam ravno kući. U stanu mi je fino, toplo. Mačak se, doduše, poprilično začudio što sam već stigla kući, no svježu klopu nije odbio, iako je imao još punu zdjelicu sa kroketima. Stavila sam u aromaterapijsku lampu eterično ulje cimeta, melise i grejpfruta, i krenula polako pripremati si ručak. Danas sam se odlučila za nešto lagano, ljetno... Uzela sam po jednu crvenu i zelenu debelu mesnatu papriku, dva pomidora i veće pakiranje mozzarele (ili dvije standardne «loptice»). Paprike sam narezala na veće komade, 4-5 iz svake, malo ih popekla na suhoj teflonskoj tavi, tek toliko da zamirišu. Pomidore sam narezala na kolute prst debele, mozarellu isto tako. Uzela sam manju vatrostalnu (pirex) zdjelu, namazala je maslinovim uljem i u nju okomito složila papriku, mozarellu, pomidor, i tako do kraja. Stavila sam peći u mikrovalnu 10 minuta na mix grilla i mikrovalova jačine 2, što bi odgovaralo cca 20-ak minuta u klasičnoj pećnici na 180 stupnjeva Celzija. U međuvremenu sam promiješala oko pola decilitra maslinova ulja sa otprilike istom količinom jabučnog octa, u smjesu sam dodala oko decilitar vode, žlicu aceta balsamica, soli, papra, origana, bosiljka, sušenog peršina i jedan sitno nasjeckani režanj češnjaka i to zakuhala. Kada je povrće bilo gotovo, prelila sam vrućim preljevom i pustila stajati desetak minuta, da se međusobno prožme. Uz to sam popila čašu Kozlovićevog Chardonnaya... Noć polako pada, učinilo mi se da se bura polako smiruje, no to je bilo samo za trenutak, da bi se opet vratila i puhala još jače...kažu da će sutra biti hladnije i da se ne isključuje snijeg... - 16:37 - Komentari (25) - Isprintaj - # • Ja bi kod tebe umro od gladi...:)) (nezaboravak 25.01.2005. 17:32) • lijep dan :) i meni je danas dan bio tako fino lagan i pun sitnih lijepih vijesti. :) inače LOL na komentar nezaboravka. :D (Annie 25.01.2005. 17:59) • @Nezaboravak, mesožderu obični! A gdje je uživanje u slow foodu, u harmoniji i međusobnom nadopunjavanju začina, kiselog, slanog i ljutog..??? U oplahivanju nepca finim vinom? No, ne bi umro od gladi...za takve kao ti imam uvijek u frižideru pancete i luka, hehehehehe :)))) (Riječanka 25.01.2005. 18:13) • uh, mama ovamo pao snijeg, a potpom i kisha, tako da je sad, hladno, mokro i klizavo :( najgora moguca kombinacija :( (Mikelly 25.01.2005. 18:54) • Divim se tome kako doživljavaš hranu. Znaš MI još i danas idemo jednom tjedno van(restoran) na ručak i mislim da to daje posebnu magiju našoj ljubavi. Poljubac draga, nadam se da ćemo se u četvrtak ili petak vidjeti! (Petra 25.01.2005. 20:36) • Bome je ledeno vani. Btw.,meni je danas najdepresivniji dan u godini. A i nisam puno fulala. (a 25.01.2005. 20:51) • Mrzim snijeg!!!!! (J-zee 25.01.2005. 21:43) • Moram reci da kuhas vrlo slicno meni i to radis jako dobro. Imas odlicne ideje koje uglavnom spremam na sigurno (u folder). Pusa :)) (Bugenvilija 25.01.2005. 21:47) • moram priznati da bas i nisam neki "snijezni" tip .... Volim buru, ali snijeg nikako .... (tv-kriticar 25.01.2005. 21:49) • Joooj, bura, koliko god da se hladnoća uvlači u kosti, volim je osjetiti. A ja ovdje bez bure, u gradu okovanom ledom... Ah, vjerojatno kao i svi Dalmatinci ovih dana pitam se što radim u Zagrebu... Mrzim poledicu, zametene ceste, bljuzgu i ostale snježne "radosti"! A ovo za Niku - eh da bar žene vladaju svijetom, sve bismo mi to u red dovele. Vidiš kako smo se ti i ja odmah složile oko teme. ;) (beštijica 25.01.2005. 22:05) • @Beštijica - je,imaš pravo, žene bi super vladale svijetom, hehehe...ali nemoj smetnuti s uma da smo ti i ja ipak malo luđe od prosjeka,hehehehe :))))))) (Riječanka 25.01.2005. 22:09) • Znas sta, tebi je to mozda ona stara, ustaljena svakodnevnica tijekom koje mozes samo spalit na zivce ili dobro odspavat...Ali meni tvoj opis budi sve zive uspomene i cula, vraca me doma i podsjeca na smijeh moje brace...Aime meni, evo pa opet se topim!:)hehehehe...uzivaj! (carolina_1305 25.01.2005. 22:21) • Meni je snijeg u morskom gradu jako romantican. :-) Inace, obozavam skijanje i ovo mi je druga godina apstinencije. Mislim da cemo druge godine barem na zimovanje. (kulerica 25.01.2005. 22:29) • zimu ne jebem. ali cimet... :D (dopsy 26.01.2005. 01:08) • raznolikost Hrvatskog puka je velika kako u temperamentu, tako i u hrani i pripremi iste.Moja se baba(Osijek) cudila kad je vidjela da Primorci jedu Broskvu, koju oni sade kao hranu za zivotinje jer je kuhanju svinjama izmedju ostalog. No to ne znaci da ista nije dobra. Isto tako dorucak u Lici zapocinje za bijelom Lickom pancetom i zalijeva se sa rakijicom( vazi za oba spola), a od Rijeke do Like tek nesto vise od pola sata. Mozzarela i povrce da, ali samo u stanu sa centralnim.Ako lozis drva, i zivis u Delnicama, ha-ha nebu islo... (+6hrs 26.01.2005. 07:05) • Baš me zanima kad stigneš kupovati sve te sastojke koje svakodnevno spominješ? Ja radim 50ak metara od tržnice, pa ne mogu poslije posla ništa kupiti jer se već zatvori...e, i još jedna stvar..ako svaki dan popiješ čašu nekog vina,onda doma imaš boce i boce otvorenog vina?! Šta s tim,gdje s tim? (alex 26.01.2005. 08:01) • Ma jedem ja i neke nabrojene vrste povrća, ali potpuno bezmesni obrok za mene je traćenje vremena, ionako odmah nakon njega moram u frižider...:)) (nezaboravak 26.01.2005. 08:11) • brr e stvarno je ladno šta je je ! :) (tija 26.01.2005. 08:24) • Obožavam kad pada snijeg kod nas u Zagorju. To je ko u bajci. Istina, kad prestane pojavi se bljuzga itd, ali nema veze. Kad pada smireno bez vjetra loviš pahulje ustima, kad brije sjeverac užiivaš u hladnoći koja ti se uvlači pod topli kaput. Ko u bajci. Inače moram komentirati Alexa. Za moj pojam čaša vina je figurativna izreka. Vino je pakirano u butelje zato jer je to najbolja mjera za popiti poslije ručka ili večere i onda zadrijemati. Gušti. (Rabljeni političar 26.01.2005. 11:29) • Uh, rado bih koristila tvoju kuhinju...Priznajem, i ja sam od onih koji su prepisali neke tvoje recepte, ali nikako da krenem. Razlog - nemam mnoge od začina i zato molim savjet - što bih sve trebala kupiti! (Esperanza 26.01.2005. 12:53) • ajme vidis vi doli gustate u snigu i zimi a ja ovde ne mogu maloga slikat na snigu kad ga nema. nego. ona spiza. jel to samo predjelo ili.? nekako mi fali riba, gradele, kumpir i slicno :-) (more~snova 26.01.2005. 15:03) • Evo jednog pojašnjenja za moje vrlo pedantne čitatelje : povrće i voće nabavljam u posljednje vrijeme u Plodinama, rijetko stignem na placu, i to većinom idem subotom kada ne radim ili pak kada sam na godišnjem ili na slobodnim danima. Bila sam u ponedjeljak i nabavila friške paprike, pomidore (OK, to je iz staklenika, no ni na placi u ovo doba se ne nađe domaća verdura), karfiolicu, salatu putaricu, matovilac...imam veliki Whirlpoolov hladnjak sa posebnim komorama za voće i povrće, u kojima se regulira vlažnost i doista mi dugo traje i održava svježinu. Što se vina tiče...ponkead uz jelo popijem čašu, nekada dvije, nekada pola čaše..kako kada...imam obično uvjek jedno 2-3 bice vina otvorene u hladnjaku, i obično ne bacam vino...ne otvaram baš svaki dan bocu, a i dođu prijatelji ili susjedi na čašu vina. Što se začina tiče, imam ih cijelu policu, a i na balkonu imam masu začinskog bilja, kojeg sveke jeseni uberem i spremim u staklenke. Osnova svega su osim papra (raznih) : ružmarin, majčina dušica (majaron), bosiljak, origano, peršin sušeni, papričice...A što se količine i broja portada tiče, ima jedno pravilo : ja doma, kada kuham obično je to jedno jelo...da li je predjelo ili glavno, nije bitno (iz čiste lijenosti)...kada vani jedem volim da ima barem 5-6 portada, po malo od svega. (Riječanka 26.01.2005. 16:23) • ...jucer se nije moglo zivjeti od bure...danas je vec bolje :)....pitanje je vremena kad ce i ovdje snijeg.... (van bitch 26.01.2005. 16:27) • Trebala si noćas u 2-3 ujutro prošetati pa bi vidjela kako se smirila (Robacho 26.01.2005. 20:54) • vec sam rekla da mrzim snijeg, a na skijanju nikad nisma bila , niti zelim ici :)))..a ovi recepti me ubijaju... nesmem citati kraj posta (vjeverica 26.01.2005. 22:01) |
24.01.2005., ponedjeljak
Blog se vratio...
Eto, nakon pauze od nekoliko dana, www.blog.hr. je proradio...Moram priznati, ovih nekoliko dana blogovske apstinencije mi je pomalo i dobro došlo. Nisam se više družila sa prijateljima ni obogatila svoj društveni ili privatni život. Ništa drastičnog se nije desilo, jedino sam malo više spavala, spremila si stan, i malo su me manje leđa boljela od sjedenja pred kompjuterom. Doduše, nisam baš totalno rekla «ne» kompjuteru i Internetu...bilo me i na forumu, a i novine sam svaki dan čitala. U realnom svijetu, ovaj cyber potres nije izazvao nikakva pomicanja zraka, vode ni ostalih elemenata. Dobri su i dalje bili takvi, zločesti se nisu popravili. Bilo je pljački, nesreća, dešavale su se više-manje iste lijepe ili nelijepe stvari za koje sam pomislila...vidiš, o ovome bih mogla napisati par riječi. Jedna od onih koje su me se jače dojmile, bila je ispovijest mlade profesorice engleskog jezika u jednoj osnovnoj školi blizu Zagreba, kojoj su klinci prijetili smrću zbog jedinica, uništili joj auto i na razne načine je maltretirali. Žena nije mogla zatvoriti oba ili jedno oko, prekipjelo joj je nepoduzimanje ničega od strane ravnatelja i linija manjeg otpora kolega, pa je sve dala u javnost i pojasnila primjerom da djeca nisu uvijek žrtva zlostavljanja već nekada i zlostavljači. Reakcija ministra Primorca je bila očekivana – pokreće se istraga protiv mlade profesorice, zbog iznošenja «prljavog rublja» u javnost. Nikakve osude maloljetnih delinkvenata, budućih kriminalaca, a ni ukora nepoduzetnom ravnatelju nije bilo, ni blizu. To je još jedan u nizu dokaza koliko su bitne strukture u našoj zemlji, poput zdravstva, školstva, socijalnih službi na niskim granama..kako možemo očekivati da nas se cijeni, da se naš trud poštuje, kada nas prvi popljuju naši vlastiti ministri, svodeći nas na konobare, a korisnike naših usluga na goste koji su uvijek u pravu. Osim toga, u ovom sistemu vrijednosti, gdje je onaj tko ima više car i vladar...tu nikada nismo ni nećemo biti važni. Počele su maškare u cijelom riječkom području. Prije 2 tjedna maškaranu sezonu je otvorio Istočni dio prigrada, prema tradiciji,a sada je namaškarao se i Zapad. Ove je godine karneval izrazito kratak, posljednja velika, Riječka maškarana povorka u sklopu 22. Riječkog karnevala je u nedjelju, 06.veljače. Obzirom na to, red je da vam napišem i neki «maškarani» recept. Jučer sam radila fritule, tradicionalni primorski slatkiš, koji se u bezbroj varijanti i inačica radi od Istre, preko Otoka te u cijeloj Dalmaciji. Za one koji ne znaju, to je vrst uštipaka, dakle dizano tijesto prženo u ulju. Ja osobno znam više recepata za fritule i kroštule (o njima drugi puta), no ovog preferiram jer se u njemu ne koristi nikakav umjetni «podizač» tipa praška za pecivo, pa čak ni prirodni kvasac. Ja koristim CO2 iz pjenušca! Dakle, za jednu osrednju zdjelu fritula, stavim 2 cijela jaja, koja dobro istučem sa 3 velike žlice šećera. U to dodam malo soli, dvije srednje jabuke, oljuštene i naribane, jedan jogurt i oko 3-4 dcl nekog od jeftinijih, slatkastih pjenušaca, veliku šaku grožđica i nakon toga brašna toliko da smjesa postane homogena i odljepljuje se sa kuhače. Nakon toga žlicom formiram buduće fritulice i spuštam ih u vrelo ulje. Ulje mora biti jako vrelo kada se fritule u njega spuštaju (kasnije se toplina malo smanji), ulja mora biti dovoljno, jer se inače fritulice ne napuhnu i zalijepe se za dno padele... Moje fritulice nikada nisu estetski besprijekorne, no vrlo su fine i sočne... Na kraju,kada postanu zlatnožute (i nakon što sam ih nekoliko puta okrenula), izvadim ih na papirnati ručnik da se ohlade, te u zdjeli posujem šećerom u prahu. - 23:53 - Komentari (24) - Isprintaj - # • Juhu, sestro po metli! ;) Ti si barem uspjela spasiti sve svoje tekstove, za razliku od mene. :( (beštijica 24.01.2005. 10:45) • Je, jer ja pišem u wordu pa prebacim u blog editor...a komentare sam jutros back-upirala sa "zaleđene stranice"...ispalo je kobasičasto, ali je barem sve tu :)))) (Riječanka 24.01.2005. 11:03) • Drago mi je što se polako okupljamo. Pozdrav (Quod 24.01.2005. 11:09) • Sad kad vidim što još moram napraviti , a neda mi se, pitam se ne bi li bilo bolje da su si uzeli još par dana i sredili to kako treba za duži vremenski period da ne bi opet bilo nestajanja komentara, postova... (Robacho 24.01.2005. 11:22) • I mene je zgrozilo to s učiteljicom, ajme, gdje ide ovaj svijet.. šta će bit s tom djecom.. :(( (Annie 24.01.2005. 12:06) • Napoookoon!Jedva sam čekala da blogovi prorade jer mi je jaaako falilo čitanje mojih omiljenih... Znala sam da ćeš se dotaknuti Primorca. Ne znam jesi li ga gledala u emisiji "Život uživo" u koju se javio "iziritiran" navodima liječnika kojeg je on navodno nagovarao da govori kontra Radmana... Ili kod Petra Vlahova. To nije bilo slušljivo!U fritule možeš staviti i zeru naribane limunove korice (tako je to radila moja baka u Dalmaciji). Oprosti što sam se toliko raspisala! Pusa (Dani 24.01.2005. 12:43) • hej , drago mi je da se opet citamo :) (vjeverica 24.01.2005. 13:09) • mora se priznati da je ipak falio blogic ;)) i da izgubila sam postove ali bitno je da smo opet svi tu ;) (black lady 24.01.2005. 13:39) • ...i meni je falijo blooooog :((....ali potpisujem black lady,bitno je da smo svi opet tu :)....ne volim maskare,ali volim fritule :)....kiss.... (van bitch 24.01.2005. 14:22) • :)) (taurus 24.01.2005. 14:37) • Fritula se mora sama okrenuti ako je dobro tijesto. (+6hrs 24.01.2005. 15:40) • Ako imaju grožđice u sebi, ne okreću se pravilno, jedna strana uvijek vuče na dno...ja ih non-stop brčkam po padeli s uljem, hehehehe (Riječanka 24.01.2005. 15:47) • Meni su puno bolje kroštule od fritula (nezaboravak 24.01.2005. 15:58) • Osjetila sam njihov miris dok sam te citala...aime sad cu se OPET rastopit...(thanks for the komentar,hehehehe...)Ne znam zasto,ne obozavam bas maskare,ali fritulice..hhmm...kiss:) (carolina_1305 24.01.2005. 16:14) • Sjajan recept, probati cu ga cim prestanemo osjecati tegobe izazvane zelucanocrijevnom gripom od koje patimo svi zajedno zadnjih tjedan dana ;)) (Bugenvilija 24.01.2005. 16:49) • Ovo s bahatim klincima je čini mise užasno bitan i raširen problem, posebno u Hrvatskoj. Sve to ide od kuće,a roditelji idu linijom manjeg otpora i nemaju uglavnom baš neki autoritet. Svi moraju sve imati (mobitele-uglavnom one najskuplje i najnovije modele i sl.) a drukčije se i ne može očekivati kada se tako ponaša i dobra većina odraslih...užasno i alarmantno, roditelji, probudite se! Djeci se smije i treba reći NE na neke zahtjeve, nitko ih neće oštetiti time. Više su oštećena sa dopuštanjem svega, kupovinom stvari (i to uglavnom u nerealnim uvjetima, na kredu, posudbom...) umjesto provedenog zajedničkog vremena . Obožavam fritule, ali bez grožđica. Imam Kuharicu dalmatinskih gospođa, ali najradije napravim one "sirotinjske" po maminom receptu. Ono što ostane od pire krumpira+jaje i još malo brašna+rakija (ili rum) i malo ribane jabuke (može i vanilin šećer). Mljac. Isprobati ću i tvoj recept. Hvala. Uživaj i dalje... (MonoperajAnka 24.01.2005. 17:44) • i mene je članak o onoj učiteljici prestravio, no nije da nisam znala da nema takvih slučajeva (a 24.01.2005. 21:13) • meni uvijek sline cure kad odlazim odavde (maja 24.01.2005. 22:22) • Jadna djeca. Što treba prokletoj profesorici da ih ispituje? Zar nije dovoljno to što im predaje? I kome uopće treba engleski? Ni Aristotel ga nije znao, a da o Konfuciju, Plotinu i Danteu i ne govorim! Imao sam izvrsnog prijatelja koji je odavno umro. Miroslav Dolenec - Dravski. Pisao je sjajne aforizme. Evo jednoga koji se dade primijeniti na učenike i profesore, ali i ministre: "Našli su zajednički jezik. Sad ga jedni drugima - plaze." (Kemoterapija 25.01.2005. 02:20) • Postoji ona poslovica o batini i raju. Na jednom roditeljskom sastanku gospođa pedagog jedne srednje škole je izjavila da se ona privatno slaže sa tom poslovicom ali da službeno mora imati drugačije stajalište. Tko je tu lud? (Rabljeni političar 25.01.2005. 10:41) • Baš mi je drago da ipak imam nešto pametno komnetirati na tvoj blog, koji inače rado pročitam...i falio mi je ovih dana...naime, i ja sam se prestravio kad sma pročitao taj članak, i znam da su djeca užasna, služio sam civilnu u jednoj O.Š. pa i koji put zamjenjivao nastavnike...ali pročitao sma danas da je ta ista tek 2 mjeseca na poslu, i da je cijelom razredu zaključila jedinice...e sad, postoji ona stara koja kaže ako cijeli razred ima jedinice onda nije da ne valjaju učenici nego profesor..ja sam siguran da je ona ima problem s nekim učenicima, ali ga ipak neiskusna nije znala riješiti i uspostaviti autoritet...a mlada je još..ali svima zaključiti jedinice, to ne valjda..tako da ipak priča ima dvije strane..nije ni ona baš tako nevina...a o Primorcu i ministarstvu...drugi put ;) I za fritule..super zvuči, jaako ukusno, iako možda previše dodataka (jabuke, grožđice...), no samo jedan savjet..ma siguran sam da i njega znaš..dodati malo alkohola, rakije, konjaka...i upijati ce puno manje ulja..stara fora :) (alex 25.01.2005. 14:18) • Alex, pa stavim skoro pola litre šampanjca! :)))) (Riječanka 25.01.2005. 15:19) • Ej Rijecanka,sto bi mi ti kao lijecnica savjetovala? Se tu moze napraviti kakva pretraga,ili jednostavno nekakva dijeta da vidim ako ce upalit,ili sto?Jer sam kod nas bacila dobre novce za pretrage u Medicu, i koliko su ih jos napravili u bolnici ni ne sjecam se...Ali bih voljela jednom imati npr.cijeli tjedan bez glavobolje...unaprijed ti puno hvala!kiss:) (carolina_1305 25.01.2005. 15:45) • @carolina, probaj par dana ne jesti čokoladu ni sir, piti više tekućine, te napraviti si kupku ili paliti aromaterapijsku lampu u koju staviš eterično ulje lavande, ylang-ylanga i grejpfruta u omjeru 1:1:3 :)))) (Riječanka 25.01.2005. 17:25) |
20.01.2005., četvrtak
Kao nektar i ambrozija...
Kako sam već jučer pisala, za večeras sam najavila odlazak na jednu poslovnu večeru. Možda taj naziv i nije sasvim točan, jer se radilo više o večeri sa prijateljima. Moj dugogodišnji znanac V., inače magistar farmacije koji već godinama radi za jednu multinacionalnu farmaceutsku kompaniju, nedavno je promoviran u direktora prodaje i promocije za Jugoistočnu Europu, pa je u to ime mene i još troje nas zajedničkih prijatelja pozvao na večeru.V.znam već više od 15 godina. Poznajemo se još iz vremena kada sam ja bila liječnik početnik na zamjenama u seoskim ambulantama, a on tek zaposleni mladi farmaceut koji je radio kao predstavnik jedne naše farmaceutske kuće, te starim Renaultom 4 obilazio Istru i Primorje. Brzo smo se sprijateljili, nebrojeno puta izašli na ručkove ili večere ili organizirali male feštice kod mene kući, ili vrtne roštiljade. Osim V.i mene, uvijek su tu bili i B., sada internista, i R.,moj prijatelj ginekolog. U to doba smo nas troje radili skupa, dosta se družili i privatno, a V.je čak prethodno išao u srednju školu sa B... Tijekom godina pomalo smo se udaljili, svatko je išao za svojom karijerom, no posljednje 3-4 godine ponovno se nešto češće družimo. Osim sličnog posla kojim se bavimo, veže nas i zajednička ljubav prema finom jelu i piću...puno puta smo zaružili zajedno, no nikada to nije bila tek puka pijanka. Bio je to redovito praznik za oko, nepce i uši..jer su naši susreti prepuni smjeha, zabavnih anegdota, prisjećanja na lude mlade dane...no ne bježimo ni od ozbiljnijih tema. Sve u svemu takva druženja, ma koliko bila rijetka, prave su dragocijenosti, i ne bih ih propustila ni za što na svijetu... V.se i ovaj puta pokazao kao pametan strateg. Naime, zbog «0.0» zakona, za vozača je angažirao svoju mladu suradnicu, pa je cura, osim aperitiva, cijelu božanstvenu večeru «zalijevala» vodom... Što se izbora restorana tiče, tu sam ja pripomogla preporukom, jer je V-ov omiljeni restoran zatvoren zbog godišnjeg odmora. Uglavnom, oko 19 sati smo krenuli u jednu istarsku konobu, udaljenu oko sat vremena vožnje. Meni je bio fantastičan, riblji. Nakon aperitiva, medovače ili biske, poslužen je carpaccio od srdela sa kaparima, salata od hobotnice, slijedio je rižoto od rakovica i kapešanta, gratinirani kapešanti i tagliatelle sa škampima, uz njih je išla Coronicina Malvazija iz 2002. Piece de resistance je bila grdobina sa krumpirima pečena ispod peke, koju smo zalili Movia Velikim Črnim bariquem iz 1997.godine. Za desert je bila topla domaća štrudla od jabuke te vruće fritule, i fantastični Kozlovićev muškat Dulcinea iz 2003. godine. Drugom bocom muškata nas je počastila kuća... Bilo je prekrasno...jelo i vino u savršenoj harmoniji, predivan ambijent, nas petero izvanredno raspoloženi...povratak kući je prošao u trenu. Cijelo društvo je još svratilo prije rastanka kod mene na kavu... Eto, bio je to jedan predivan dan... Sutra radim, cijeli dan, za promjenu...kasno je, večer treba privesti kraju....nema mi druge nego pod tuš i u krpe...i nešto fino sanjati....da bi dan do kraja bio savršen. - 03:05 - Komentari (1) - Isprintaj - # • ...lijepo se ti provodis,nema sta...inace nisam neki ljubitelj vina,ali zbog prirode posla moram znati dosta o njima...Kozlovic je inace jako dobar :)...uzivaj... (van bitch 20.01.2005. 02:43) |
19.01.2005., srijeda
Odjeća ne čini čovjeka...ili, pak, možda ipak čini?
Sinoć sam imala tri telefonska poziva od mojih kolega iz susjedne nam županije, od čega jedan čak i na kućni telefon, koji nije uvršten u telefonski imenik, i kojeg zna svega 20-ak meni bliskih ljudi. Uglavnom, svi pozivi su se odnosili na istu stvar. Radilo se o pacijentici, koja je po svemu opisanom od kolega ima jednu benignu bolest, više estetski problem. Kolege su tražile moj konzilijarni savjet, second oppinion i, eventualni zahvat.Ništa čudno, reklo bi se, to je moj posao, radim to svaki dan...da sva trojica nisu molila da je pogledam odmah sutra, jer, radi se o «važnoj» osobi, supruzi vlasnika poznatog restorana-hotela-pansiona-seoskog turizma-konobe, čega li sve ne... U principu, nikada ne radim problema ako se bilo tko, ravno s ulice, zaputi kod mene i traži savjet. Naravno, ne mogu svakoga odmah pregledati, no uvijek se sa mnom može popričati o problemu i dogovoriti termin pregleda ili nečeg drugog, pri čemu vodim računa da ono što je bitno i hitno primim što ranije, a onim pacijentima čiji problem nije hitan (iako, svatko smatra da je njihov problem prioritetan, čast izuzecima), nastojim objasniti njihov slučaj i naručujem ih kroz nekoliko dana ili tjedana. Kada me nazovu kolege, uvijek im nastojim ići na ruku, a ni oni ne zloupotrebljavaju moju dobru volju...no, ove sinoćnje intervencije su mi bile malčice pretjerane. No, što je tu je...iako ja danas imam operacijski dan i ne pregledavam pacijente, rekla sam da gospođa dođe odmah ujutro, prije operacijskog programa, kada obično pogledam nešto što je hitno, ili pak naručujem na kontrolu operirane prethodnih dana. Ujutro se svanuo lijep dan, a sa suncem je visoko bilo i moje raspoloženje, pa sam se shodno njemu i obukla. Usprkos, kako sam već pisala, časnim godinama, volim ležernu i mladenačku odjeću...pri tome, naravno ne pretjerujem. Danas sam obukla bordo Dieselove cipele, guste čarape na velike crne i sive rombove, vojničku suknju A-kroja do koljena sivomaslinastozelene boje i bordo Replayovu majicu na patent. Na to sam stavila moj zelenosmeđi kratki vuneni kaput bez kopčanja, čiji su rukavi, ovratnik i svi dostupni rubovi bogato obrubljeni krznom australskog oposuma. I naravno, miris...danas Givenchyjev Very Irresistible. Za poznavaoce, opis više nego dovoljan... Iako ispred zgrade u kojoj radim imam rezervirano parkirališno mjesto, jedva sam se na njega ugurala, jer je dva susjedna mjesta zauzeo Audi A8 pulskih tablica, pored kojeg je stajao visoki krupni brko mrkog pogleda. U čekaoni su bila dva pacijenta kojima sam jučer operirala šaku i koji su sjedili ispred previjališta. Ispred mojih vrata ustobočila se markantna starija matrona, nezanemarivih gabarita. Od glave do poda prekrivao ju je kaput od nerca, i to onog kvalitetnog, od nerčevih leđa, nikako od trbuha, ili nedaj Bože, nožica. Visoko tapirana frizura joj je zauzimala najmanje kubični metar postora, a sa ušiju vrata i ruku visio je najmanje kilogram zlata. Kada sam pokušala proći pored nje, prepriječila mi je prolaz, pogledala me ružno, nekako s visoka, i rekla...ja sam ovdje prije vas na redu! Ja sam se nasmijala, i odgovorila ... ne bih rekla, gospođo, čini mi se prije da ste vi došla k meni... Prvobitni pogled naglo je zamijenio pogled brzog skeniranja i procjenjivanja, da bi joj se na licu našao izraz nevjerice i podcjenjivačkog zgražanja...zar sam OVOJ ja došla na pregled?!?! Očito, očekivala je stariju ženu, klasične frizure, u cipelama poluvisokih potpetica, obučenu u strogi kostim sa suknjom do pola listova. Gospođi sam rekla da sjedne i malo sačeka dok se presvučem. Pogledala sam je i pregled upotpunila ultrazvukom. Potvrdila sam sumnje kolega da se radi o bezazlenom, pretežito estetskom problemu. Objasnila joj mogućnosti liječenja,napisala joj nalaz te joj rekla da ukoliko se odluči za zahvat u našoj ustanovi, može se predbilježiti kod asistenta osobno ili telefonski. Gospođa je otišla,a da pri tom, naravno, nije rekla hvala, a nešto mi govori da je neću više vidjeti...naravno, na odlasku nije zaboravila dati da joj se potpiše putni nalog, koji će od HZZO-a refundirati troškove putovanja od 50-ak kilometara. Naime, toliko iznosi najmanje kilometara udaljenosti od mjesta boravka do mjesta liječenja, kod kojih se vraća trošak autobusne karte. Iako, čini mi se da je njeno mjesto stanovanja čak i koji kilometar manje... Kako mi je danas bio dan fizičkog rada, pojela sam oko podneva mali sendvič, pa nisam bila gladna kada sam došla doma. Pa sam se uputila kuhati nešto malo složenije, što zahtijeva više vremena. U biti, ne znam kako nazvati ovo jelo...vjerojatno bi u duhu hrvatskog jezika najbliži termin bio popečci ili odresci od svega i svačega...prosudite sami... Što se količine tiče, ja obično radim za jednu osobu...u ovom slučaju je toga ispalo malo više. Uzela sam oko pola pakiranja svježeg sira (skute), tj.oko 250 grama. U to sam dodala veliku žlicu kiselog vrhnja, skuhanu i usitnjenu manju karfiolicu (cvjetaču). Ja sam je odmrznula, jer uvijek imam nešto skuhanog zamrznutog povrća, nemam uvijek vremena svježe kuhati. Bitno je samo da je dobro ocijeđena. Isto tako, nasjeckala sam na kockice nekih 200 grama kuhane šunke, dodala u smjesu. U sve zajedno sam dodala jedno cijelo, istučeno jaje, dvije žlice ribanog parmezana (ili nekog drugog tvrdog, masnog sira),malo soli, papra, korijandera i kurkume, samo mrvicu, da smjesa previše ne požuti. Na kraju sam dodala glatkog brašna, da smjesa postane mjesiva, odnosno da je mogu formirati u oblike nalik na manje pljeskavice. Zatim sam ih ispekla u vrućem ulju, pazeći pri tom kako ih okrećem da se ne raspadnu, do zlatnožute boje. Još vruću prvu turu sam odnijela mami, i pri tom pokisla u onih 10 metara od auta do portuna jer je počela padati kiša. Vratila sam, pojela opisano, popila čašu malvazije...i u nedostatku nečeg konkretnijeg, zagrlila knjigu. Ovaj puta je to «Protiv Katiline», Amélie Nothomb... Sutra ne kuham ništa, idem van na poslovnu večeru. - 16:53 - Komentari (32) - Isprintaj - # • Evo,opet se za promjenu slazem s tobom...ja sam major u marketingu ali mi je visual arts minor. I znam kad sam prvi put dosla ne jedan od satova umjetnosti da sam bila obucena vise poslovno, iliti ga smelerski-jer je prof tako zahtijevao.. I imala sam dojam da me svi kvazi-buduci-Da Vinciji u dronjcima gledaju kao kakva zalutala debila..nakon drugog predavanja prof je meni dao special program jer sam bila jako napredna. I tek su onda svi poceli pricati normalno samnom. Nije mi jasno, ocito je da nas se cesto sudi prema odjeci. Koliko puta samo u trgovinama i na drugim mjestima...jos samo jedna stvarnost! (Mallory~Pusa 18.01.2005. 23:14) • ovo je bila carolina,samo sam preko njezinog bloga komentirala...pozdrav! (mallorypusa.blog.hr 18.01.2005. 23:16) • Već dva tjedna hodam gradom u sportskoj jakni, trapericama i tenisicama. Proteklih par godina sam uvijek bila u visokim potpeticama, kaputima, finijim hlačama...da, odjeća je jako bitna...nitko me ne shvaća ozbiljno ovih 14 dana...ali, to mi nekako i odgovara.... ;) (Nemezis 18.01.2005. 23:21) • A jebiga, po njezinim kriterijima gospođa doktor je trebala imati krzno do poda i mrki nedodirljivi pogled... ;) (beštijica 19.01.2005. 00:59) • Divne su te pokondirene Nušićeve junakinje. Naravno bunda. No, dobro, nije zlato sve što sija, a ni putni nalozi nisu kao što su negdar bili. Ali da se dama, kao što ste vi tako lijepo oblači, to me ne čudi. Na vama je, barem sudeći po opisu, sve tako lijepo posloženo, da pravom znalcu ne ostaje ništa drugo nego da to polako i ritualno skida. Dok se miris šumskog raslinja širi prostorijom i ulazi u dušu, odakle u srce i dalje sve do osjetljivih moždanih ravnina, kojim me je priroda obdarila ravnajući one strmovite serpentine. I sad nastaje problem. Skinuli smo gornji dio odjeće i kaj sad? Što da skidam dalje kad ne znam što imate. Zato lijepo idem vidjeti što drugi pišu. A mogli smo se lijepo zabavljati. Rukoljub. (Kemoterapija 19.01.2005. 01:14) • Nakon skidanja dragi Kemo dodje ultrazvuk he he ;))) (Bugenvilija 19.01.2005. 02:31) • ha ha:))) Vjerojatno je očekivala neku sličnu sebi;) (sunchica 19.01.2005. 03:01) • Ja brijem da si baš bila super obučena,u stilu.Mislim da je ona malo probucala vrijeme sa tom tapirkom na glavi.Uostalom,baš si je sjebala kad si joj rekla da ona dolazi kod tebe..ha..ha...eto sadisfakcije. (opaljena 19.01.2005. 08:42) • Ako je tako bila ljubazna prema tebi od koje je očekivala uslugu, baš me zanima kako je i koiko ljubazna sa svojim klijentima točnije gostima. Jadan naš turizam sa takvim oštrokondžama.....Riječanko, i dalje se oblači po principu "nosim ono u čemu se osjećam dobro ma što drugi mislili o tome"...... (betty boop 19.01.2005. 10:35) • :-))) (B 19.01.2005. 11:15) • "Obožavam" face poput gđe iz tvoje priče...treba Te pokondiruše nogom u debelo dupe! Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog putnog naloga! (Esperanza 19.01.2005. 13:13) • Ahm... ne želim ispasti cijepidlaka nerca, ali mislim da je prije "pakiranje", a ne "pakovanje". Vjerovatno je bio čisti lapsus u pitanju. :) Zanovijetam, jel? (frishki 19.01.2005. 13:36) • a kaj ces , opce se ne cudim..to su oni novopeceni bogatasi (vjeverica 19.01.2005. 13:43) • sve je za pet , osim godina. nisu časne već najbolje ! u najboljim godinama , draga kolegice. (neno u sredini 19.01.2005. 13:46) • no comment... (juliere 19.01.2005. 13:49) • Vrhunac svega je bio kada sam iz dokumentacije pročitala da dama ima samo 6 godina više od mene, i da nema ni završenu osnovnu školu LOL:) ...a to da kada se svuka, da se "osjetio" onako, fino ustajali zadahčić znoja koji se probijao iz podpazušne šumice...to bi moglo koji osjetljiviji želučić pridići, hehehe. Izvana gladac, iznutra jadac, hehehe@Frishki - doista si cjepidlaka, hehehehe (Riječanka 19.01.2005. 14:02) • za žaliti je takvu osobu, jer obično takve osorne osobe nisu baš najsretnije. čestitam na ljubaznom odgovoru:) (suzette 19.01.2005. 15:32) • Zar ti stvarno nosis pravo krzno, ili se zajebavas? (patientia 19.01.2005. 15:51) • @Patientia - tako je, nosim krzno, kožne cipele i torbice i jedem meso. Imam mačka i volim životinje, nisama nikada ubila ni jednu životinju, osim komaraca , i podržavam ljude koji iz svojih uvjerenja sve ovo navedeno ne čine. Kada bih ja trebala neku životinju ubiti zbog hrane i odjeće, sasvim sigurno bih bila gola i gladna. No, kako je već postojeća zahuktala mašinerija industrije kože, krzna i mesa, sigurna sam da njezin bojkot od mene, kao pojedinca neće ništa promijeniti...ja sam samo kap u moru. Ako se jednog dana sasvim ukine sve zlo na svijetu, ja ću to prva pozdraviti. Ovako, bilo bi to samo beskorisno odricanje...a meni je sasvim dosta odricanja u životu. (Riječanka 19.01.2005. 16:22) • THANX! Uzvratio istom mjerom :-) (Knjiški moljac 19.01.2005. 16:26) • THANX! uzvratio istom mjerom :-) (Knjiški moljac 19.01.2005. 16:28) • @Esperanza - staro je "pravilo" da tko više ima, to je više škrtiji..kada sam svojedobno radila u istri na Hitnoj pomoći, takvih primjera je bilo u izobilju...jednom je došao lokalni lik u novom BMW-u , doveo majku koja je pala i slomila ruku, radijus na tipičnom mjestu...ništa strašno, no kako je bilo oko 20 sati navečer i to još subota, trebala je otići do Pule na slikanje i gipsanje. Imobilizirali smo joj ruku, dali tabletu protiv bolova,dali smo joj uputnici, putni nalog sa pratnjom da joj vrate troškove autobusne karte za dvije osobe...i rekla sam sinu da vozi majku. Tip me skoro zadavio..što, on hoće kola hitne pomoći..kao, zašto on plaća zdravstveno..tralala...ja sam mu lijepo objasnila da se kolima voze hitni, nepokretni, teško ozlijeđeni i oni kojima je neophodna pratnja liječnika i med.sestre, a da lakše i pokretne vozi netko od rodbine ili idu sami...on udri u prijetnje...dok mu nisam majci rekla ...gospođo, vaš vas sin ne želi voziti, pa dajte onda zamolite susjede da vas prebace...onda je ona graknula na sina...Takvih primjera je bezbroj. Obično, oni koji su skromnijeg imovinskog stanja su takve stvari shvaćali same po sebi razumljivima. (Riječanka 19.01.2005. 16:45) • Sviđa mi se tvoj način pisanja skroz. (BigMamma 19.01.2005. 17:25) • trebas biti ponosna sto se ne uklapas u mjerila takvih osoba "kako bi doktorica trebala izgledat"... (glorija 19.01.2005. 18:21) • trebala bi biti ponosna sto se ne uklapas u mjerila takvih osoba "kako bi doktorica trebala izgledat"... (glorija 19.01.2005. 18:35) • Dali odjeća čini čovjeka? Po mojem mišljenju ne, ali bojim se da je moje mišljenje u manjini. U potpunosti se s tobom slažem oko krzna i kože. To krzno i koža, danas, sutra, kad nas ne bude, ima mogućnost biti vraćeno prirodi. A umjetno krzno? Nikada ili će raspad tog materijala trajati eonima. (Rabljeni političar 19.01.2005. 20:37) • Dali odjeća čini čovjeka? Po mojem mišljenju ne, ali bojim se da je moje mišljenje u manjini. U potpunosti se s tobom slažem oko krzna i kože. To krzno i koža, danas, sutra, kad nas ne bude, ima mogućnost biti vraćeno prirodi. A umjetno krzno? Nikada ili će raspad tog materijala trajati eonima. (Rabljeni političar 19.01.2005. 20:41) • Ja sam se totalno opustila već odavno, moja garderoba za sve prilike se uglavnom sastoji od trenirke, eventualno traperica i naravno patika :) (freakusha 19.01.2005. 20:53) • ...takvi ljudi su mi jadni...kao cista suprotnost,moj dragi zna u ured doci ko' albansko siroce,a ne direktor :(...ono,prvo pogledam sto je hitno,se naravno ne odnosi na nas sa bloga...mi ipak imamo privilegije ako se narucimo,jelda? ;)... (van bitch 19.01.2005. 23:23) • Nisam nista ni rekla o nosenju koznih cipela i jedenju mesa, samo sam pitala zar stvarno nosis zivotinjsko krzno, jer se ono ipak dobiva na najokrutniji nacin i zaista je nepotrebno (zapravo, mislim da je nepotrebno i meso, ali to je vec teze shvatiti). Nista, ajde papa! (patientia 20.01.2005. 00:44) • Nisam nista ni rekla o nosenju koznih cipela i jedenju mesa, samo sam pitala zar stvarno nosis zivotinjsko krzno, jer se ono ipak dobiva na najokrutniji nacin i zaista je nepotrebno (zapravo, mislim da je nepotrebno i meso, ali to je vec teze shvatiti). (patientia 20.01.2005. 00:49) • Nisam nista ni rekla o nosenju koznih cipela i jedenju mesa, samo sam pitala zar stvarno nosis zivotinjsko krzno, jer se ono ipak dobiva na najokrutniji nacin i zaista je nepotrebno (zapravo, mislim da je nepotrebno i meso, ali to je vec teze shvatiti). (patientia 20.01.2005. 01:05) |
18.01.2005., utorak
Da li to nešto ne valja u mojoj glavi...?
Danas sam relativno rano završila posao. Dan je bio prekrasan, no hladan. Otišla sam poslije posla ravno kući. Bila sam nekako gladna, pa sam si odmah išla napraviti brzi i jednostavan ručak. Uvijek u zamrzivaču imam veliku vreću onih duguljastih pomidora, sorte San Marzano, koje kod nas najčešće zovu pelati. Uzela sam ih nekoliko, u mikrovalnoj odmrznula, oljuštila, odstranila sjemenke i narezala ih u tavu, na hladno maslinovo ulje. Kratko sam ih prodinstala, a kada su omekšali u već polugotovi umak sam stavila žlicu paste od crnih maslina iz tubice, jedan zgnječeni režanj češnjaka i par suhih listova bosiljka, te malo smrvljenih suhih listića majčine dušice koje sam prethodno protrljala između dlanova, jer na taj način njena aroma dođe više do izražaja, te posolila. Kada se radi sa drugim,okruglim vrstama pomidora koji su kiseliji, nije loše dodati i žličicu šećera da se neutralizira suvišna kiselost. Skuhala sam si malo tortigliona (krupna tjestenina u obliku kratkih debelih cijevi), prelila ih umakom i posula naribanim parmezanom. Nakon ručka sam se uputila u grad. Imam vrlo osjetljive ruke, stalno ih perem i cijelo vrijeme nosim rukavice koje su talkirane. Povremeno, koža mi postane isušena i ispucala, naročito zimi, kada je hladno i burovito. Da bih to spriječila, ruke mažem vitaminskom kremom sa ekstraktom nevena, koju nabavljam u biljnoj ljekarni. Danas sam potrošila zadnje količine kreme pa sam morala do grada po novu. Tek što sam izašla iz biljne ljekarne, naletjela sam na P.,mog starog znanca. P.je poseban lik. Mojih godina, visok, vrlo zgodan muškarac, njegovan, obrazovan, radi u jednoj poznatoj stranoj osiguravajućoj kući. Odavno već rastavljen, slobodan. Prije svojih 10-ak godina neko vrijeme mi se intenzivno udvarao, nekoliko puta smo izašli van... a rezultat je bio da sam mu dala nadimak Slinavi... Jednostavno, bio je tako nekako nedefinirano kenjkav, da nikako nije prolazio kod mene. No, žene su se oduvijek jagmile oko njega, ali Slinavi je prošao kratki, traumatski brak iz kojeg ima sada već velikog sina, tako da je ostao freelancer, nije se nikada trajnije vezivao. Istog trena, pozvao me na kavu. Kako me ulovio na prepad, nisam stigla izmisliti dovoljno uvjeljiv izgovor da je odbijem, pa smo otišli do obližnjeg Phanasa. E, pa ako se neki ljudi tijekom godina mijenjaju, Slinavi definitivno nije jedan od njih! Ostao je podjednako naporan, iako, moram priznati, nisam ga dugo vidjela, sada izgleda još bolje. Uglavnom, nismo ni sjeli, već je počeo sipati komplimente...kako dobro izgledam, kako zračim nekim untarnjim mirom (bljuccc, bljuccc)...i kako sam sigurno zaljubljena jer samo zaljubljene žene tako izgledaju. Na ovo posljednje mi je počela i probava intenzivnije raditi. Te, kako moramo obavezno izaći jednu večer nešto pojesti...da,da, kako da ne...mora me nazvati, tralalala...i tako dalje i tako šire. Malo pomalo osjećala sam da mi izbija osip! Kavu sam brzinski ispila, rekla da žurim. Srećom, i Slinavi je imao dogovorenu košarku sa dečkima, pa smo se pozdravili. Otutnjala sam na Deltu brzinom munje, sjela u auto i došla doma. Pa sam krenula malo razmišljati. Očito meni nisu sve daske na mjestu. Umjesto da se veselim da me netko uopće poziva van...u posljednje vrijeme sam veća opatica i od Severine i Bernardice Juretić u njihovim najboljim danima, ja koja sam već u respektabilnim godinama...ja sva sretna što sam se dočepala kuće! Očito nešto kod mene ne funkcionira kako bi trebalo. Kriterije ne spuštam, iako već odavno nisam prpošna studentica, izgleda da ne znam primiti komplimente...odbijam zaista atraktivnog tipa, jer je svojedobno bio, a i sada je ostao jak na riječima... Da li to možda nešto ne štima u mojoj glavi? Ili se više ne znam opustiti, uživati u životu, iskoristiti svaki tren...? Jesam li ja to postala okorjela vučica samotnjakinja? - 19:01 - Komentari (38) - Isprintaj - # • Pa sama i kažeš: tip ti je naporan. Što ako je zgodan? Ako ti treba zgodan, onda si uzmeš jednog takvog za eventualno lud provod u... ahmm, a nakon toga si ga staviš u vitrinu da si ga pokazuješ frendicama kad dođu na kavu i klopu koju vjerojatno tako fenomenalno spravljaš. Kriterije oko takvih stvari definitivno ne bi trebalo spuštati. Meni su svojevremeno govorili da sam možda prekritičan oko "izbora" frajera, ali ako mi ne paše sve na njemu, nema smisla ulaziti u išta dublje od naprasnih pića u gradu. Naići će bolji, ako ne i pravi. Ili ćeš ti naići ti njemu. ;) (frishki 17.01.2005. 22:16) • Ma joj, da te više nisam čula: što će ti nekakav Slinavi??? Pa što da dobro izgleda? Držala bi ga na polici u stanu kao ukras? Jebo atraktivan izgled ako ne zrači iznutra kao elektrana. Ja za takvog koristim naziv Sterilni. :)))))))))) (beštijica 17.01.2005. 22:42) • @fFrishki, Beštijica - bez brige, nisam još izgubila kompas. Samo sam probala na tren razmišljati poput mojih frendica sa kave, hehehehe.Ne mogu ja protiv svoje prirode... a to je da imam "opako" oko i njuh i nanjušim raznorazne Slinave, hehehehe :)))) (Riječanka 17.01.2005. 22:53) • Nije loše imati kriterije (dapače), no zajeb je ako se izgubiš u njima ;) (BigMamma 17.01.2005. 23:34) • Ti si velika cura kaj da ti ja solim pamet kad budes ionak po svome napravila :))) (Bugenvilija 17.01.2005. 23:56) • Ah da, imam nesto polugolih momaka na blogu... (Bugenvilija 17.01.2005. 23:56) • :))))))) Ja ču se suzdržati od komentara! (donk 17.01.2005. 23:58) • bolje da komentiram definitivno dobru talijansku spizu od nekakvih slinavaca... ukusnije je... (juliere 18.01.2005. 00:11) • U glavi je, vidim po rečenicama, sve u redu, ostalo bi valjalo provjeriti. (Kemoterapija 18.01.2005. 00:18) • da i ja vidim o čem vi djevojke, cure, žene pišete. a o komu bi neg o momcima. a priznajte da se bez nemre. vidim da vam je poplava odnijela ceste, bit će posla za bauštelce. eto ti prilike ( 18.01.2005. 01:21) • recept ti je mrak!! a slinavi je katafakinstrofa. i mislim da je sve ok s tobom ;). pa gdje bi dosla kad bi prihvacala prijedloge za izlazak samo zato da bi izasla s nekime?!?! sve je to stvar feelinga. a feeling proizlai iz vibre koju okolina salje. slinavi salje bad vibrations. zar bi mu trebalo to tolerirati samo zato sto je zgodan? (dopsy 18.01.2005. 01:23) • zaboravih stavit svoj autogram na ono maloprije rečeno. mi (mislim muški) bar nismo komplicirani, što vidiš to dobiješ. a vi cure.., ajoj bolje ne govoriti. ionak uvijek dobijem po tamburi kad nešt komentiram (vlajki 18.01.2005. 01:28) • @Dopsy - slažem se s tobom, Slinavi nije ni za one night stand...vjerojatno bi mi ujutro pozlilo. No, moje frendice, koje se smatraju svjetskim pametima, su me skoro zatukle kada sam lika odj****, hehehehe :)))) (Riječanka 18.01.2005. 01:28) • @Vlajki --jeli ja to dobro vidim : vi muški NISTE komplicirani????? Jaoooojjjj...napisati ću jedan post i o tome.... hehehehehe :)))) (Riječanka 18.01.2005. 01:29) • samo daj. ja cu na svaki tvoj napisat 3 svoja. nemoj se zafrkavat s novinarom. mi smo ti poprilicno zajebani (vlajki 18.01.2005. 01:31) • zato valjda ni njih nece, ha? :D (dopsy 18.01.2005. 01:36) • čujem li ja to nekakvu dozu cinizma u ovim riječima? mogu se ja s vama prepucavat do jutra ko je kakav :) ionak nemrem spavat (vlajki 18.01.2005. 01:39) • @ Dopsy - bravo!!! Faca si ti, skibila si sve iz prve :))) @Vlajki, samo ti piši...ne bojim se riječi, ni pisanih ni izgovorenih...znaš kako ono kažu : nije bitno što se kaže, već tko to govori :)))) (Riječanka 18.01.2005. 01:41) • i bje tišina... ipak odem spat. nadmudren riječima i brojnošću vrijeme je da se povučem. sa sobom odnosim i ono malo dostojanstva što mi je ostalo. pozdrav, blog ti sada prvi put vidim i odličan je. osigurano ti je mjesto zamjenika urednika (mene) dok se malo proguram u nekim novinama (vlajki 18.01.2005. 01:46) • Slinavi kod nekih cura jednostavno ne prolaze,a onda vecini onih drugih nikako nije jasno zasto, jer ON JE TAKO JEBOZOVAN...Ma molim te, ja sam potpuno na tvojoj strani-uvijek slusam frendice dok prigovaraju zbog "odjebavanja" ali kada stvarno pristanem na nekoga jer ja(moja glava) to zelim, osjecam se tako ispunjenije, zadovoljnija sama sobom...ja bih to tako rekla!kiss:) (carolina_1305 18.01.2005. 02:20) • Nije tip "NAPORAN",nego je klasican primjer Rijeckih ljepotana u kasnim 30-im i ranijim 40-im godinama, a s obzirom na dobru poziciju u poslu(OSIGURANJE),govornistvo mu je dio posla. Vjerojatno je u tom svojem nastojanju pretjerao i upotrijebio krivu Matricu koja pali kod "udanih" koje traze malo paznje jer je doma nemaju...no kod onih koje su "same" prilaz bi trebao biti ipak nesto drugaciji, no nasem Rijeckom LABUDU je vjerojatno dan prebukiran sa svim obilascima rijeckih lokala i druzenjem sa SPONZORUSAMA, pa je malo izgubio feeling za NORMALNU I SPONTANU komunikaciju, jer ako pametna zena osjeti da je samo "kokos" oko koje pijetao taj dan( U Phanasu) malo plese, onda isti pijetao gubi igru, osim ako "kokos" nje stvarno KOKOS. Ja sam mladji od doticnog, ali u krugu poznatih imam veliki dio Rijeckih Labudova, spika im je 88% ista. No kada se prodje 35-ta, izbor je losiji, kriteriji padaju,u svakom slucaju nekako teze sve ide u toj sferi, osobito ako je prije bilo brodoloma..... Puno srece u slijedecim "okrsajima", a sto se tice Talijanske kuhinje, hmmm, o tom drugom prilikom... (+6hrs 18.01.2005. 03:31) • Slinavi ocito nije "pravi", ne zivciraj se zbog njega... a sto se tice tebe, pises tocno onako kako sam ja razmisljala i pisala do prije mjesec dana, prije nego sam se zaljubila do usiju :))) sad ostaje samo da docekamo obrat postova :))) pusa velika i... hvala na receptu za umak :) (silent 18.01.2005. 08:03) • Slinavi ocito nije "pravi", ne zivciraj se zbog njega... a sto se tice tebe, pises tocno onako kako sam ja razmisljala i pisala do prije mjesec dana, prije nego sam se zaljubila do usiju :))) sad ostaje samo da docekamo obrat postova :))) pusa velika i... hvala na receptu za umak :) (silent 18.01.2005. 08:07) • Moj je komentar sublimiran u lokalnoj narodnoj - bolje biti sam, nego loše kompanjan..:)) (nezaboravak 18.01.2005. 08:31) • Ekipa je prije mene rekla gotovo sve što je trebalo reći na "zadanu" temu. Dodajem samo da si sve savršeno opisala, tako da sam vidjela i sliku Slinavoga...ha-ha. S tobom je, naravno, sve itekako u redu. Podsjećaš me na jednu moju frendicu, slobodnu također - zgodnu i obrazovanu. Kad je nju jedan takav tip pozvao vani i uvalio šprehu, nju je uhvatio napad zijevanja. Kaže da joj je bilo užasno neugodno, ali jednostavno - nije bilo pomoći... (Esperanza 18.01.2005. 10:28) • Ma daj, Riječanka, kakva vučica samotnjakinja?! Sigurna sam da te vrebaju mnogi komadi iz tvoje okoline!Ubrzo ćeš ti nama pisati (kako reče Silent) o tome. Hvala ti što mi svaki dan 'pustiš sline' svojim finim papicama. Predlažem ti da napraviš neki folderčić (i linkaš ga) sa svojim receptima jer to sjajno radiš. (Dani 18.01.2005. 10:43) • a možda si malo ispala iz štosa ? izađi , kaj te košta , ak ne valja bar ćeš znati , ovako , ne znaš ništa . (neno u sredini 18.01.2005. 11:42) • jesi! (nnn051 18.01.2005. 15:20) • jesi! (nnn051 18.01.2005. 15:30) • jao, kako ću te istući! kakvi su to komentari...mislim stvarno...zakaj bi snižavala kriterije i zakaj bi izlazila s tipom koji ti je slinav?!?! cccccc... s tobom je sve u redu i uredu je biti single ako ti to odgovara... kak ono ide, bolje biti sam nego u lošem društvu?!?! (kupus(ica) 18.01.2005. 19:17) • nije, nego ne bi mogla ostariti uz njega...a sto se ruku tice nabavi "powder-free" rukavice (ista cijena, a nema problema) (barba 18.01.2005. 19:58) • @Barba - imam i one bez pudera pa i sterilne tanke PVC rukavice za ispod latex rukavica...meni ne smeta puder uglavnom, osim ako nemam puno posla, onda se češće mijenjaju rukavice, češće peru ruke pa se isuše... (Riječanka 18.01.2005. 20:36) • Ako je lik naporan,nema tu pomoći, nema tih lijekova koji bi poboljšali taj kronični nedostatak-da ne kažem manu.Drž' se svojih kriterija, zašto bi ih zbog nekog mijenjala?!Kriteriji postoje zbog toga da sortiramo ono o čemu je riječ. Pa da je i ne znam kako zgodan,žali Bože te ljepote.Očito je podarena krivome.Al naići će i poneki prihvatljiviji lik čiji poziv na kafe nečeš moć' samo tako odbit... (a 18.01.2005. 21:04) • Hej dottoressa :) fučkaj ti njega, slinavca jednoga, bolje biti okorjela vučica samotnjakuša nego sa slinavcem ;). Daj ti meni reci koju točno kremu kupuješ imam ruke kao šmirgl papir, ništa mi ne pomaže :( (freakusha 18.01.2005. 22:02) • Super je da imas visoke kriterije, samo tako mozes naci nekog s kim ces stvarno biti sretna. Sto ce ti tip kojeg u sebi zoves Slinavi, sto ce ti kompromis? Godine uopce nisu bitne, kladim se da mozes privuci svakog tipa koji ti se svidi. A Slinavog pusti nek slini nekoj drugoj za vratom. :-) (kulerica 18.01.2005. 22:44) • @Freakusha - to je Marigold Moisture Hand Cream od Paula Pendersa...možeš je nabaviti i online, košta oko 10 dolara, pakovanje od 250 ml. No, nije loša ni Calendula(Ringelblumen) Handbalsam od Apotheker Scheller, a nju se povremeno nađe i u DM, 75 ml oko 20 kuna...jedini je problem što se rijetko nađe. A za suhe i ispucale pete nema ti do najobičnijeg Melkfetta isto sa nevenom..namažeš prs debelo i staviš stare pamučne čarapice preko noći. Ako su ti ruke jako ispucale, stavi bilo koju nevenovu kremu u debelom sloju, navuci pamučne rukavice i drži barem dva sata...pomaže, vjeruj! (Riječanka 18.01.2005. 23:16) • Hej dottoressa, idem sutra u potragu inače koristim ovu nevenovu za pete i stvarno je zakon :) (freakusha 19.01.2005. 20:50) • Ah sada gledam i nije ostavio moje današnje komentare :( (freakusha 19.01.2005. 23:24) |
17.01.2005., ponedjeljak
Finally, it's over...
Gotovo je! Mesić je pobijedio! Između sedamdesetak posto hrvatskih građana koji su glasali za njega, bila sam i ja.Jadranka Kosor, iliti za mene Ko(koš)sorica nije prošla. Idućih dana biti će bezbroj analiza, svatko kome je to struka i tko nema blage veze s njom, komentirati će izborne rezultate. Uostalom, kada nema previše kruha, imajmo barem igre...a komentari su naš omiljeni nacionalni sport. Prema meni, ovo nije samo poraz Ko(koš)sorice, nego i vladajuće stranke. Jednostavno, pokazalo se da svakoj ljubavi može doći kraj, pa tako i ovoj nacije i Sanaderovih momaka i cura. Ne treba se nikada opustiti i vjerovati da je ljubavni žar dovoljno jak da trajno grije. Nema toga ni u ljubavi između muškarca i žene, još manje u politici. Znam mnogo primjera kada su se žene u braku opustile i zapustile, pa je muž krenuo na neke nove, zelenije pašnjake. I birači nisu drukčiji..uostalom, birač je imenica muškog roda, zar ne? Kampanja je bila kao i svaka druga negdje drugdje u svijetu – prljava, sa mnoštvom podmetanja, smicalica...sa obje strane, no čini mi se da je Kosoričina bila negativnije intonirana od Mesićeve, a njena agresivnost bila malo prenaglašena za naše ukuse. Kosorica nije uspjela iz vrlo jednostavnih razloga : nije privukla žene, obrazovane i urbane glasače. Što je pak indirektni dokaz da se trudimo izaći iz balkanskog blata. Mi žene joj nismo oprostile ultrakonzervativan stav po pitanju pobačaja, intelektualci i drugi iole obrazivaniji ljudi pomakanje osobnog stava i ideja. Dobila je nešto više glasova među jako mladima i jako starima...no, ne kažu uzalud da je djecu i starce lako «preveslati». Uspjela je dobiti Dalmatince, koji su poznati «strastvenjaci» blut&bodenovskom retorikom, žestinom, podsjećanjem na Domovinski rat...no, to očito nije bilo dovoljno. No ono što ju je «srušilo», po meni, je izrazita rasipnost, bahati mega-plakati, silni novci utrošeni na kampanju....a prosječan građanin jedva krpa kraj s krajem, opetrećen režijama, kreditima, svakodnevnim preživljavanjem. Mesić ide dalje gdje je stao. Možda nije idealan, no provjereno je proeuropski orjentiran i demokratičan. Zna se ponašati u društvu državnika ali i malih ljudi, «običnih» građana. Ostalo ionako prelazi njegove ovlasti. Naljepše u cijeloj priči je što se neće morati mijenjati kompletan stuff u Predsjedničkim dvorima, uhljebljivati nove podobnike, i otpuštati nepodobne. Jedna od stvari koja će se vjerojatno morati promijenti, to je ovaj izborni sistem, naročito glasanje dijaspore, koja nam je i omogućila ovaj coitus prolongatus... promjenama Ustava i Izbornog zakona treba onemogućiti da nam ljudi koji jesu pripadnici hrvatskog naroda, ali žive i privređuju drugdje,drugdje plaćaju poreze i biraju neke druge predsjednike i vlade, odlučuju o vitalnim pitanjima. Kako ću ja trošiti svoj novac, kojeg sam sama zaradila ne tiče se mog rođaka koji ima svoj posao i svoju zaradu...ma koliko se voljeli i osjećali obiteljsku pripradnost... Život se, također, nastavlja tamo gdje je stao. Treba raditi,živjeti dalje....i stalno stremiti naprijed. Jedino tako nam može biti bolje.... - 19:32 - Komentari (21) - Isprintaj - # • i ja sam bila u tih sedamdesetak posto i priznajem da sam happy :)) (linadora 17.01.2005. 00:15) • i ja! i ja! %hepi ultra lebdeći smailić% (kupus(ica) 17.01.2005. 00:33) • Drago mi je da ste izabrali Mesića. Kao što sam već naglašavala, kao Hrvat iz Bosne, mogla sam izaći na vaše izbore, ali za mene je to bilo neprihvatljivo upravo iz razloga o kojima ti pišeš. Nadam se da ćete uspjeti promijeniti izborni zakon i Ustav!!! Što prije, to bolje! (Quod 17.01.2005. 00:36) • meni je prva misao: napokon je gotovo :) naporni izbori... jedan mali ispravak netočnog navoda: kosor je bila najbliže u dalmaciji, ali i tamo je pobijedio mesić (kao uostalom i kod mladih i starih). mislim, pozivat se na to da ćeš kao bit prva žena predsjednik a istovremeno ti je glavna predizborna tema referendum o pobačaju je, ofkors, totalno kontradiktorno. aha još sam nešto o dijaspori htio reć: nije mi sporno da državljanin hrvatske koji živi vani i tamo nema pravo glasa, to pravo ostvaruje na hrvatskim izborima. ali, ovi s dvojnim državljanstvom bi trebali glasat tamo gdje žive. besmisleno je da glasaju u dvije države. već to je dvostruko glasanje, a da ne govorimo još o prevarama. evo čujem da je novinarka jutarnjeg uspjela bez problema glasat u karlovcu i mostaru - to će bit priča u sutrašnjim novinama (eviltwin 17.01.2005. 00:38) • Kako god da okreneš, isto nam se fata (Robacho 17.01.2005. 00:40) • slazem se, treba onemoguciti glasanje ljudi u dijaspori (onih s trajnim prebivalistem u inozemstvu)...95% njih su "patrioti" koji su u inozemstvo pobjegli od bivseg rezima i tih 95% su zakleti desnicari i tih 95% ce uvijek glasati za desnicu... e pa ako su toliki patrioti zasto se ne vrate u RH? nemaju sta oni odlucivati o RH ako fino u SAD ili Australiji imaju 2 kuce, vikendicu na moru i neki obiteljski biznis... (Swiss 17.01.2005. 01:42) • talijani su pozitivno komentirali izbore: "hrvatski narod je odlucio da promjena samo radi promjene nema smisla, nastaviti mijenjati do dolaska u europu..." ti si u zadnjoj recenici sve rekla... (juliere 17.01.2005. 01:56) • e sad da je jos srusiti vladu... (Bugenvilija 17.01.2005. 02:16) • Drago mi je da je sve napokon gotovo...Ja na zalost nisam glasala,ali moj glas ne bi nista promijenio tako da nije ni bitno...Sretna sam kako je zavrsilo! (carolina_1305 17.01.2005. 03:12) • nisam ni ovaj put izasla na izbore... necu vise nikad ni izaci, dok ne budem sigurna da idem glasati ZA nekog, a ne PROTIV nekog drugog... a i sto smo dobili novim starim predsjednikom? bas nista... sve je ostalo po starom, a bilo je samo pitanje lica koje cemo tu i tamo vidjeti da trosi novce iz proracuna na putovanja... pusa tebi :) (silent 17.01.2005. 08:11) • Eto i ja sam dala doprinos Mesićevoj pobjedi. Ali, baš sam se nasmijala činjenici da su Dalmoši dobrim dijelom glasali za Jadrančicu. Zamisli tu vjernost HDZ-u: unatoč tome što im žene političarke nisu pretjerano drage, toliko podrške potencijalnoj predsjednici! Ha-ha. Ipak, kad sam prepoznala neke face iz Mesićevog stožera dok sam gledala sinoćnji prijenos, uhvatila me muka. Dvojica od tih rade u mojoj firmi i dosta dobro ih poznam...no, bolje da ne komentiram. Nemam baš lijepih riječi...ali tako je svugdje...Eto i s onog prijenosa rukometne utakmice snimila sam na tribinama neke tvoje kolege uz bok političarima (ispod Obersnela i Mateše sjedio je jedan dr. iz tvoje generacije...a tatica ga je, također dr., cijeli studij šlepao...ovaj je stalno visio u Kontu, izigravajući kauboja. Pogađaš o kome je riječ? (Esperanza 17.01.2005. 09:27) • @ Esperanza, da nije to naš "vrli" ortoped, LV? :)))) (Riječanka 17.01.2005. 09:37) • I ja sam mu dao glas! Ovih me dana na blogu neki tip gušio s predizbornim sranjima,ostavljao mi je po 5-6 jako jako dugačkih komentara o tome kako moramo glasat za Kosorku.I bio jako dosadan i uporan.Sad će se možda malo i on oladit. (bobika 17.01.2005. 10:43) • Pun pooogodak! Baš on. (Esperanza 17.01.2005. 12:47) • Ovaj zadnji dio posta mi je nekako... ne znam... poznat? ;) Pozdrav! (frishki 17.01.2005. 13:45) • ideeemo dalje!ideeeemo dalje! (neno u sredini 17.01.2005. 14:44) • ...gle,hdz u rijeci nikad nece proci :)....i ja sam happy :)....pusa.... (van bitch 17.01.2005. 15:59) • Dobro jeeeeeeeeeeeeeeee :) (BigMamma 17.01.2005. 20:18) • Ja sam se jučer nakon dobrog ručka,uljulala u trosjed i opalila "pižolot" tako da je ovaj drugi krug prošao bez mog glasa.Iči po sistemu "birati manje zlo od večega"nije kod mene urodio plodom.Ja uopče ne želim nikakvo zlo! (opaljena 17.01.2005. 20:20) • ja sam jedino tvoj komentar izbora danas cula, vidjela, procitala... kako god. i bas mi je drago da je tako. :) (dopsy 17.01.2005. 20:33) • Mene ništa nije iznenadilo, pobjedu sam očekivala. Sad možemo u nove pobjede, nadam se... (a 17.01.2005. 20:45) |
16.01.2005., nedjelja
Nedjelja (izborna) i Cayennske papričice
Osvanuo je prekrasan sunčan, no hladan dan. Kada sam se probudila, sunce je već bilo visoko na horizontu i prodiralo je u moju spavaću sobu kroz rupice u roletama. Ostala sam još malo ležati u krevetu, prateći ples sitnih čestica prašine obasjanih zrakama sunca...ah, ne mogu ja biti poetična, to je stari, dobro poznat iz fizike, Tindallov fenomen, hehehe...Nakon jutarnjeg obreda u svom privatnom hramu (čitaj : kupatilo), nahranila sam svoju osobnu boginju (u ovom slučaju boga) Bashtet iliti Silkya...i nimalo se kraljevski (bila sam jednom davno na regresiji, pa mi je rečeno da sam u jednom od bivših života bila egipatska kraljica, faraonova incestuozna, naravno, polusestra) spustila u papučama ( a to su one tople, sa psećom njuškom i ušima) i trenerci (staroj, zakrpanoj) do kioska ispred kuće po novine. Skuhala sam si kavu, listala novine, malo telefonirala..standardna nedjeljna procedura. Pa sam nakon toga krenula spremati si ručak. U petak sam kupila već meso. Dakle, danas radim juneće rolice sa Cayennskim paprom. U biti, naziv Cayennski papar je kriv – naime, radi se o kajenskim papričicama (nisu one na slici uz post), vrsti vrlo ljutih chilli papričica, kojima se pripisuju mnoga ljekovita svojstva. Korisne su kod dispepsije, kod regulacije lučenja u gastrointestinalnom traktu, ali i za regulaciju rada srca i krvotoka. Bogate su kalcijem i kalijem, a smatra se da neka eterična ulja i druge aktivne supstance u kajenskim papričicama povoljno djeluju na opuštanje glatkih mišića u stjenci krvnih žila, snizujući rizik od koronarnih bolesti te smanjujući krvni tlak. No, to je vrlo jaki začin, i treba biti doista pažljiv u doziranju. Dakle, ovo jelo je jedna od kuhanih, odnosno pečenih verzija carpaccia...meso mi je mesar narezao na tanke odreske, pri čemu je bitno da to bude vrlo kvalitetni dio buta, bez žilica. Odreske sam još malo stukla, posolila, prelila limunovim sokom u koji sam na listiće narezala jedan režnjić češnjaka i ostavila stajati pola sata. Nakon toga sam ih izvadila iz ove marinade, osušila papirnatim ručnikom, posula cayennskim paprom, vrlo malom količinom, koju sam rukom utrljala u meso, pokapala maslinovim uljem te na to narezala parmezan a scaglie (tj.na listiće). Zarolala sam odreske poput palačinki i pričvrstila ih čačkalicama. Izvana sam te rolice premazala blagim, estragon senfom. U malo dubljoj tavici sam pomiješala maslac i maslinovo ulje, i na tu smjesu, blago zagrijanu ali ne vruću stavila meso. Najprije sam ih sa svih strana malo zapekla, a nakon toga pustila da se pirjaju, podlijevajući ih smjesom vina i vode. Vino mora biti bijelo, ono koje se uz njih pije, ovdje se radilo o Ravalicovoj Malvaziji iz 2002.godine. Nakon dvadesetak minuta je bilo gotovo. Uz rolice sam si napravila salatu putaricu sa maslinovim uljem i limunovim sokom. Trebam li reći da je bilo mmmmm...finoooo... Nakon ručka, prošetala sam do glasačkog mjesta. Danas mi se činilo da je bilo ipak više ljudi nego prošli puta. Tamo sam srela i nekolicinu poznatih, pale su i zakašnjele novogodišnje puse, bilo je i ovacija mojoj novoj frizuri... Kada sam se vratila kući, onako lijepo zagrijana od ručka i šetnje, odlučila sam si popiti kavu na sunčanom balkonu...napravila sam si nescapuccino, stavila ga na stolić pored ležaljke i sjela..i tresss...zakačila stolić i prolila kavu po balkonu...grrrrrrrr. Nije mi preostalo drugo nego oprati balkon. Naravno, dok se balkon posušio, sunca je nestalo i postalo je hladno. Pa sam prešla u dnevnu sobu, uzela laptop u krilo...i evo me tu. Dakle, danas će napokon biti sve gotovo...uskoro ćemo znati što smo izabrali... Moj je dojam, a njega su potvrdili mnogi sa kojima sam pričala, da je ljudima dosta izbora i biranja, da su sve iluzije i obećanja silnim TV i radijskim duelima predsjedničkih kandidata, raspršene...i da ovo neće biti izbor boljeg, već manje lošeg kandidata. Nitko više ne vjeruje u priče...kada ja budem predsjednik/ica biti će bolje, učiniti ću ovo, boriti ću se za ono... svi žele da cijeli cirkus već jednom bude gotov. Rezignacija...ima li čega goreg? Naravno da ima... Preostaje samo da se nadamo da to nećemo uskoro spoznati.... - 21:41 - Komentari (18) - Isprintaj - # • Ovaj put sam i ja pristupila izboru vodećeg nam čovjeka države. Nekako sam uvjerena da će Mesić pobijediti. No, čujem kako u Mostaru ljudi u redu čekaju da bi glasali (blago njima?!), a znamo i za koga. Još će nam "dijaspora" odrediti sudbinu. Nadam se da ipak ne. (a 16.01.2005. 18:53) • ja glasala, a kolko vidim prema prvim procjenama onaj kojeg sam zaokružila uvjerljivo vodi jeeeeeee :) (linadora 16.01.2005. 19:23) • Počet ću printat tvoje recepte! Ovo što čitam je čisti užitak, mljaaac. Rekla bih ti "bolje od seksa", ali ipak ne. ;) (beštijica 16.01.2005. 19:27) • @Beštijica - ništa nije bolje od seksa...osim seksa nakon božanske papice :)))) (Riječanka 16.01.2005. 19:31) • To si ti na opasnoj dijeti ;))) zvuci vrlo zamamno, mislim da cu to uskoro napraviti :)) (Bugenvilija 16.01.2005. 19:40) • jel ti igraš odbojku? (davor67 16.01.2005. 20:13) • 70-30 :) dijaspore i mrtvih ipak nema dovoljno za nove čarobne preokrete :)) RI, sve možeš podvest pod fizikalne zakone al šta time dobijaš - jedno veliko ništa. nek je tindallov fenomen, svejedno je lijepi. uostalom, ima i lijepo ime: "tindallov fenomen" baš dobro zvuči, kad razmisliš :)))) (eviltwin 16.01.2005. 20:14) • tako si dobro opisala ovo svoje spremanje jela, da cu morat isprobat recept :) (glorija 16.01.2005. 21:52) • bogami znas kuhat!! svaka cast!! vadis te recepte iz kuharica ili jednostavno koristis mastu? Cayenne = cajun? cajunska kuhinja me dosta privlaci pa ako imas jos koji recept... ;) i da, stvarno super blog uredjujes...uvijek znam da me nes novog ceka kad gledam blogove :) pozdrav (Swiss 16.01.2005. 22:53) • @a ---- u Mostaru su ljudi stajali u redu jer nije bilo dovoljno biračkih mjesta. A značajan broj ljudi misli kako imati državljanstvo određene države uključuje i određene dužnosti, među kojima je i pristupanje izborima, makar da se listić učini - nevažećim ;). Jer, ako imam državljanstvo određene zemlje, u njoj provedem četvrtinu godine (plaćam porez na promet, kao i porez na dohodak u obliku autorskog honorara) u vlastitoj imovini (plaćam porez na imovinu) valjda me zanima tko će joj biti na čelu. I nemojte misliti da u Hercegovini ljudi glasaju za nekoga po automatizmu - ne vjerujte predrasudama i baš svemu što čujete ;). @ Riječanka, sorry što sam ti na blogu odgovarala drugoj osobi, nadam se da se ne ljutiš. A u vezi kave .. jedini put u životu kad sam dobila kavu u krevet - prosula sam je u roku od 5 sekundi .. propala romantika, sad se fino ustanem ;)))) (maddie 16.01.2005. 22:55) • @Swiss - nemam u kući ni jedne knjige recepata! Nešto vidim u restoranu, nešto čujem, većinu sama eksperimentiram. U stanu uopće nemam kuhinjsku vagu...stavim sve od oka, razmišljam, analiziram..igram se :))))) Ne volim kuhati da se najedem,radije pojedem sendvič kada sam jako gladna... kuham kada sam raspoložena, volim kuhati za one koje volim...a najviše volim kada je kuhanje nečeg finog forplay nečemu...mmmm...jaaaakooooo fiiinooommm, hehehehehe :)))) (Riječanka 16.01.2005. 23:19) • Hmmmm...upravo mi je pala na pamet jedna ideja :a da ja napišem neku finu, seksi kuharicu??? Doduše, morala bih malo poraditi na potrazi za nekim tko bi me...hmmm...dodatno inspirirao, heheheheh :)))) (Riječanka 16.01.2005. 23:22) • Vjeruj, ono sto se stvarno isplati napisati je kuharica za dijabeticare, ovih sexi vec ima sva sila i nepravda i prilicno su nemastovite, znam jer nemam ni jednu doma ;)) skupljam samo dobre kuharice a ove ne spadaju u tu kategoriju :)) (Bugenvilija 16.01.2005. 23:29) • @Bugenvilija - bojim se da za to nisam dovoljno stručna. Ne bih se upuštala u nešto što ne poznajem dovoljno. No, što se seksi hrane i pića tiče...eeee, tu bi se moglo već razgovarati, hehehehe :))) (Riječanka 16.01.2005. 23:34) • Joj, tuci cu te... kad god dodjem ti spomenes hranu, a ja je jako volim... i sda, bez obzira na to sto nikada ne jedem ljuto, ne volim, meni su pocele curiti sline i gladna sam, a skoro je 00:00! Sta mi napravi!! =o))) (eta 16.01.2005. 23:40) • :))))) Možda bi trebala otvoriti restoran i zaposliti seksi konobarice! Bio bi jedan od stalnih gostiju! :)) (donk 17.01.2005. 00:06) • @Donk - ipak imam ja birtaške gene, no njihova ekspresija se kod mene obrnula : volim biti gost u restoranima :)))) (Riječanka 17.01.2005. 00:26) • Ja na kraju nisam ni izrazio svoje mišljenje glede državnog nam vođe. Shame on me! (frishki 17.01.2005. 13:43) |
15.01.2005., subota
Umor & zamor i škola demokracije
Danas je ponovno osvanuo sunčan i lijep dan. Ja sam radila, imala sam za odraditi 5 sati sistematskih ultrazvučnih pregleda. Kada sam završila, bilo je gotovo 14 sati i prekrasnom vremenu usprkos, otišla sam ravno kući. Bila sam umorna (između ostalog i od sati provedenih na Internetu, hehehe), grebalo me i još me grebe grlo... nisam bila ni gladna, pa sam usprkos tome što sam jučer nabavila predivnu junetinu od buta i imala najbolju namjeru napraviti rolice sa cayenneskim paprom i opisati kako se rade ovdje (za one kojima nedostaje moja kulinarika, ovaj puta je meso na redu), odustala od kuhanja. Napravila sam si krem juhu iz vrećice, malo modificirala pripremu (trećinu vode sam zamijenila mlijekom sa 0,9% masnoće), a rolice ću sutra.Kada sam pojela, uzela sam knjigu, ovaj puta «Nevina samoubojstva» Jeffreya Eugenidesa, i otišla prileći...nisam puno pročitala... Evo me ponovno ovdje. Glava mi je, nenavikloj na popodnevnu sijestu, veličine osrednjeg zeppelina. Pa sam si napravila nessicu, i malo čitam novine. Usprkos našim izborima i blaženoj izbornoj šutnji, život ide naprijed. Kako smo mi Hrvati ingeniozan narod, svakog dana nešto novo «otkrijemo» i oko nečega lomimo koplja. Tako naše Ministarstvo obrazovanja luta u magli i svako malo mijenja raspored školskih praznika, pa je i ovih dana ministar Primorac otkrio nove količine tople vode, izjavom da nema smisla da školska godina počinje prvog dana u rujnu, već prvog ponedjeljka u rujnu. Prije nekoliko mjeseci vrli je argumentirano i samouvjereno tvrdio suprotno. Koji je naš nacionalni sport broj jedan, što mislite? Ne, ne, ne....nije rukomet. Ni skijanje, ni nogomet...Naša je omiljena razbibriga imati svoje, naravno jedino logično i racionalno, mišljenje o svemu i svačemu, te pokušaj uvjeravanja svih ostalih koliko su glupi i neuki ukoliko se njihovo mišljenje razilazi sa našim. A ako je tema sport...sve navedeno se udvostručuje. Tako posljednjih dana bjesni rat na relaciji Lino Červar – Ante Kostelić, no to nije ništa spram polemika koje se na nekim forumima na Internetu vode između zagovornika jedne ili druge strane. Pa, da ne bih bila iznimka, obzirom da i ja pripadam ovoj naciji,a i moj horoskopski znak je navodno jedan od «najsportskijih»...evo što ja o ovome mislim. U novinama je pojašnjeno da je sukob izbio kada je Kostelić proglasio Červarovu knjigu cirkusantskom a njega taštim, a ovaj mu je odgovorio da je Kostelić dreser svoje djece. Dakle, Lina Červara i njegovu obitelj poznajem osobno, Kosteliće ne. I mogu potvrditi jednu stvar – Červar je doista vrlo tašt čovjek, prenapuhanog ega, koji jednostavno ne trpi kada je i za tren izbačen iz centra svačije pažnje. Prema onome što sam čitala i vidjela na TV-u, može se zaključiti da je Kostelić doista svojoj djeci bio više tamničar i dreser nego topli i nježni otac. Oboje su u svojim područjima postigla rezultate kakve nitko prije njih nije, o tome nema nikakve sumnje. No, što mene fascinira čitajući komentare – zapanjena sam koliko je ljudi, vjerojatno inače sasvim racionalnih i objektivnih, u takvim raspravama pristrano, zavedeno i netoleratno. Naime, komentari se kreću od podržavanja jednog ili drugog, do apsolutne idolatrije i proglašavanja svakog neistomišljenika mrziteljem Hrvata i Hrvatske. Srećom da je ovo virtualni medij, inače bi vjerojatno bilo mrtvih. I Červar i Kostelić su napravili fascinantan posao, uspjeli donijeti našem sportu medalje koje nitko prije nije. No, da se razumijeno, oni to nisu učinili sami – oni su možda na čelu kolone, no ne čine kolonu samu. Kolona su naši rukometaši, Janica i Ivica. Velike zasluge za naš sport, koje im nitko ne spori, ipak ne aboliraju ih od grešaka koje čine. Iako ih mnogi smatraju bogovima, oni to nisu, samo su ljudi...sa svojim dobrim i lošim stranama, vrlinama i manama. A mi kao učenici u školi demokracije moramo još puno učiti – za početak kako komunicirati, kako prihvaćati tuđe mišljenje i braniti svoje, a da pri tome ne koristimo naše omiljeno «balkansko uvjeravanje» - slanje neistomišljenika natrag u porođajni kanal, nazivanje pripadnicima nacionalnih manjina u pejorativnom smislu ili pak pripadnicima kvislinških trupa iz 2.svjetskog rata .... A sutra je novi ispit u toj školici – izbori.... |
14.01.2005., petak
Mrtav ili ne? Pitanje je sad...
Posljednjih dana našu zemlju potresa novi «zdravstveni» skandal.Na Staru Godinu je u Čakovcu, na Pulmološkom odjelu odjelu Županijske bolnice preminuo 65-godišnji bolesnik koji je bolovao od terminalnog karcinoma bronhija. Kao što je običaj, a i zakonom propisani postupak, tijelo je dva sata nakon utvrđivanja smrti prebačeno u mrtvačnicu i smješteno u hladnjak do obdukcije. Kada je idućeg dana trebao biti obduciran, patologinja je našla tijelo u čudnom položaju, skvrčenih i podignutih ruku. Tako piše u gotovo svim dnevnim novinama. Iz čega se zaključuje da je živ smješten u hladnjak u mrtvačnici u kojem je umro zbog smrzavanja. Tko je zbog toga kriv? Odjelni liječnik koji je živog čovjeka proglasio mrtvim? Patologinja koja je pogriješila i postmortalne promjene proglasila vitalnim i krivo odredila uzrok i vrijeme smrti? Ili ravnatelj koji je sve to pokušao zataškati? I gdje je prava istina u tome? Istraga je u tijeku i za nekoliko dana će se sve znati... Naime, svaki liječnik koji je položio stručni ispit mora znati utvrditi činjenicu smrti. Isto tako, svaki specijalist patolog mora znati točno utvrditi uzrok i vrijeme smrti. Našoj se struci, kao nijednoj drugoj, teško oprašta pogreška. Jer svaka, pa i najmanja pogreška može ostaviti nesagledive posljedice. Kao i svi, i liječnici griješe, pa i oni najbolji i vrhunski...ne samo kod nas, već svugdje u svijetu. Ali, jedna je stvar koja posebno ljuti, a to je nepriznavanje greške, pokušaj minorizacije i zataškavanja, prebacivanje krivnje na nekog drugog. U ovom konkretnom slučaju, nemojmo se zavaravati, liječnik nije ubio pacijenta. On je bio mjesecima na umoru . Nije mu se više nikako moglo pomoći, već samo jakim opijatnim analgeticima ublažavati boli, u očekivanju neizbježnog kraja. Ako se desilo kako se priča da se desilo, ako je čovjek u agoniji, komatozan prebačen u mrtvačnicu, ili je pak došlo do greške patologinje i lažnog uzbunjivanja javnosti, jedino ljudsko ponašanje krivca, ma tko god on bio, bilo bi da izađe pred udovicu, prizna krivicu, ispriča se i pristane snositi sve pravne i profesionalne posljedice. Sve manje od toga je premalo. Gotovo svi čitaoci koji su posjetili moj blog znaju da radim u zdravstvu. Isto tako znaju da često polemiziram o problemima u zdravstvu. Zdravstvo je konstantno pod lupom javnosti, jer to je jedan od najznačajnijih segmenata društva, bez kojeg je život nezamisliv. Upravo zbog toga svaka greška, pa i ona najmanja pogađa duboko i donosi dalekosežne posljedice. Ono što me naročito ljuti je generalizacija...svi su liječnici loši, neznalice, korumpirani. Podjednako me nervira arogancija i bahatost mojih kolega koji se smatraju bogom dani, gospodari života i smrti, i očekuju da se pred njima pada ničice... Među nama sigurno ima loših, zlih, nesposobnih i nestručnih, korumpiranih i neljudskih. Ima ih u svim profesijama, u svim segmentima ljudskog društva. No, oni su vrlo mali dio nas, kap u moru predanih ljudi, koji rade da bi preživjeli, imaju obitelji, potrebe i brige poput svih ostalih... poput vozača autobusa, policajaca i kompjuterskih programera. Ipak, vrlo se često, nekada i zlonamjerno trpa sve nas u istu vreću...svi su doktori podmitljivi, većina ih traži mito, sve su sestre zle i grube sa pacijentima....takve i slične fraze se mogu čuti na svakom koraku. Zašto je to tako? Studij medicine traje 6 godina, nakon čega slijedi godinu dana pripravničkog staža, te ako se ima sreće, pa se dobije specijalizacija još 4-6 godina specijalizacije. Eventualni postdiplomski i subspecijalizacija traže daljnje 2-4 godine edukacije. Uz to, konstantno treba pratiti stručnu literaturu u slobodno vrijeme, jer se svakodnevno u svijetu mijenjaju stavovi i načini liječenja, uvode se nove metode liječenja i novi lijekovi. Dakle, kada napokon nakon 20-25 godina edukacije liječnik počne raditi, pun je ideala, znanja, osjeća se poput Prometeja...no, ubrzo nailazi na brojne prepreke...zakon ne dozvoljava da prepišeš ovaj lijek već onaj jeftiniji i gori, pacijenta moraš otpustiti jer već predugo leži na odjelu, pretragu koju bi trebalo napraviti što prije, nije moguće jer je CT u kvaru a nema novaca za nabavku novog dijela, ili se ne zna kada će doći serviser iz Zagreba....i malo po malo naš mladi liječnik shvati da je sličan Sizifu...kamen mu se svaki puta skotrlja nizbrdo. E sada, ideali počinju blijediti...uza sve to, kući donese mjesečno oko 5-7000 tisuća kuna. Ako nije čvrstih ideala, ako nije zaljubljen u ono što radi i tvrde glave, kao što sam to ja...posustati će. Postati će rutiner, kojeg će malo po malo medicina sve manje zanimati, jedva će čekati da mu završi radno vrijeme i ode kući. Ako radi u primarnoj (obiteljskoj) medicini, pretvoriti će se malo-pomalo u spisatelja uputnica i recepata. Ako je pak bolnički specijalista...šlepati će se uz nekog mlađeg, nadobudnijeg i gledati kako da što manje radi. Onaj manji dio, onaj iz urbanih legendi, beskrupuloznijih i «snalažljivijih» će znati kako unovčiti svoje znanje...dobrom samoreklamom proglasiti će se vrhunskima, nezamijenjivima...pronijeti će se glas o njihovoj svemogućnosti...a ljudi kao ljudi...sve će dati za život i zdravlje. Samo najbolje je dovoljno dobro! I to me čini strašno ljutom! Tko takvima daje pravo da i mene, jer narod generalizira, kleveće? No, pravo je pitanje : tko je kriv da se takvo što zbiva? Odgovora ima više. Osim pojedinaca, gore navedenih, koji su krivi jer nemaju dovoljno etičnosti i ljubavi prema svojoj profesiji, koji su općenito manje vrijedni kao ljudske jedinke jer je njihov moral i sistem vrijednosti determiniran samo i jedino novcem. Krivo je društvo, koje čovjeka koji je sa ljubavlju učio i izučio težak «zanat», jer i medicina je zanat na svoj način, i jer doista moraš imati puno ljubavi da bi fizički i psihički izdržao posao koji nije lagan (ja znam satima stajati za stolom, nekada moram nešto vući, pridržavati, okretati da se doslovce oznojim – npr.namještanje iščašenog ramena) sputava na svakom koraku i gasi njegov entuzijazam...to isto društvo nas podcjenjuje, naše su plaće daleko manje od plaća sudaca, čiji posao nije životno važniji od našeg. Krivi su političari koji svaki puta kada zdravstveni radnici traže svoja prava, vraćaju lopticu bacanjem pijeska u oči bolesnicima, kojima se obećavaju brda i doline, a nas okrivljuje za njihova smanjena prava..jer «oni prvo podijele plaće, a nakon toga što ostane je za vas i vaše liječenje»...što uopće nije točno. I na kraju, ali ne manje bitno...krivi su i sami pacijenti koji dozvoljavaju da ih netko šikanira, jer se boje tražiti svoja prava, i na kraju..jer pristaju platiti nekome, umjesto da se pobune i prijave. No, još jedno bih rekla...često pacijenti liječnika dovedu u neugodnu situaciju, donoseći npr.bombonijeru ili bocu pića npr.nakon zahvata. Puno puta sam se našla u sličnoj situaciji – ako odbijem kategorički i ne uzmem,čovjek se uvrijedi, misli da je «premalo» donio...s druge strane, ne jednom sam čula...je, nije to ona meni napravila besplatno, ja sam joj se za to odužila...donijela je 10 dkg kave i čokoladu...od te rečenice, sistemom gluhog telefona vrlo lako krene priča o mitu i korupciji.... Još jedan biser! Izborno povjerenstvo je priznalo da su bile nepravilnosti u provođenju prvog kruga predsjedničkih izbora u BiH. Naime, mislim da bi nas Gogolj, da i on nije mrtav, mogao tužiti : i kod nas (njih) su se brojile mrtve duše. Mrtvaci su ustali iz groba, i glasovali, za Ko(koš)soricu, zna se.... UPDATE : upravo je objavljeno da je Komisija Ministarstva zdravstva RH utvrdila da je patologinja pogrešno ustanovila vrijeme i uzrok smrti, te da bolesnik nije umro u hladnjaku zbog smrzavanja, već u vrijeme prvobitno utvrđeno na odjelu, zbog osnovne bolesti... |
13.01.2005., četvrtak
Justitia ne želi vidjeti
Ako se početkom Povijesti smatra trenutak kada su ljudi otkrili pismo, početkom se Civilizacije smatra uspostava pravila života nekog društva, pojava Zakona kojima se to društvo regulira. Mi, pretpostavljam, živimo u civilziranoj državi koja ima svoj vrhovni Zakon – Ustav, i mnoštvo drugih Zakona i Pravilnika koji reguliraju svaki aspekt života. Pa opet, svakodnevno smo svjedoci ignoriranja i kršenja zakona, koje mnogi, ne samo da ne primjećuju nego i otvoreno podržavamo. S druge strane, mnoštvo je situacija kada je ignoriranje i kršenje znakova jedini mogući način ponašanja.Pravo i pravda su dva pojma udaljena svjetlosnim godinama...to je mnogima poznato. No, tko je taj koji kroji zakone, prihvaća ih i provodi u praksu? To smo svi mi... Primjera ima mnogo... Posljednjih dana nekoliko je događaja zaintrigiralo javnost. Jedan od njih je strašna nesreća koja se prije dva dana dogodila u Zagrebu, na zapadu grada. Vozeći snažni i skupi BMW, 18-godišnji šmrkavac, je vozeći prebrzo, nepravilno pretječući po traci za vozila javnog prijevoza, izgubio kontrolu nad volanom i u smrt odvezao sebe, svoju 16-godišnju suvozačicu i vozača automobila u koji se zabio, dok je još jedna osoba životno ugrožena. Na stranu što je arogantni balavac imao bogatog tatu koji mu je kupio kola koja koštaju kao tri moje godišnje plaće, pa i «oplakivanje» u jednim dnevnim novinama gdje se navodi kako je balavac bio mlada nada hrvatskog automobilizma (ma nemoj, a cesta je pista...koje licemjerje, možda je vozač kojeg je mali arogantni ubojica-samoubojica ubio bio mlada nada hrvatske nuklearne fizike ? Njega nitko nije spomenuo..nije rekao da je bio dobar otac, suprug, sin...bilo šta)...ono što me fasciniralo je činjenica, da je u rujnu donešen Zakon o sigurnosti u prometu, popularno nazvan «0,0 promila» u kojem stoji stavka da mladi vozači, čini mi se 2 godine nakon sticanja vozačke dozvole ne smiju voziti automibile jače od 100 KS, kojim se zakonodavac busao u prsa i obećavao drastično smanjenje broja mladih-ludih cestovnih krvnika , čija divljanja svake godine odnose mnogo više života nego alkohol i ostali uzroci nesreća zajedno. E...ali «divota» i nepravednost ovog zakona je u tome, što bi dotični klinac, da je ostao živ, bio čist pred zakonom i ne bi odgovarao što je vozio auto od 238 KS bez pratnje iskusnog vozača. Jer je dva mjeseca prije stupanja na snagu Zakona dobio vozačku, a zakon se ne primjenjuje na sve koji imaju odgovarajuću dob ili vozački (ne)staž, veća samo na one koji to postaju stupanjem zakona na snagu...smiješno bi bilo da nije tužno...I tako pored pandura mogu i dalje tutnjati tatini sinovi u cestovnim space shuttleovima koji imaju 18 godina i par mjeseci...do prvog ubojstva ili smrti na cesti. Drugi je primjer skandal koji se desio, također u našoj metropoli : dječak od 14 godina je imao spolni odnos sa 37-godišnjom učiteljicom. Ono što me fasciniralo, čitajući komentare na taj članak u Večernjem listu – online, je da većina zavidi klincu kako je uspio «nategnuti» učiteljicu, prisjećajući se pritom svojih pubertetskih maštarija. Neki spominju silovanje, neki ne vide ništa lošeg u tome. Malo je onih koji su ono što se desilo nazvali pravim imenom – pedofilija! Osoba mlađa od 16 godina je pred Zakonom dijete, a zrela žena koja se seksala sa djetetom je pedofilka i nije ništa bolja od raznih Žužeka i njemu sličnih. Kažu, nije bilo prisile, dečko se poslije pohvalio prijatelju, a kada je cijela stvar izbila u javnost, priprijetio je samoubojstvom. U tijeku je istraga, koje će pokazati što se točno zbilo.No, ne i zašto i kako je to moguće... jedna stvar koju ni jedan zakon ne može regulirati je nedostatak spolnog i inog odgoja djece. Gdje je tu odgovornost roditelja? Primjera onih drugih krajnosti, kada je zakon neumoljiv i nezainteresiran za sudbinu pojedinca ima možda još i više, no o njima se manje priča. Navesti ću dva primjera iz mog posla... Primjer prvi : imam pacijenticu staru 60-ak godina, dijabetičarku, koja je prije nekoliko godina imala upalu vene na potkoljenici, nakon čega se na nozi otvorio ulkus (rana). Taj ulkus se širio, povećavao, a kada je ona prvi puta došla kod mene, zahvatio je cijelu potkoljenicu, pa je ona izgledala kao otvorena rana, kao da joj je netko jednostavno ogulio kožu. Tada je noga bila upaljena, izoliran je bio mikroorganizam, pa smo je nakon skoro 2 mjeseca liječenja antibioticima i previjanjem nekoliko puta dnevno, uz regulaciju šećera uspjeli dovesti u fazu kada je postalo moguće postepeno cijeljenje. Ja sam prepisala odgovarajući alginatni povoj, i uputila bolesnicu njenom liječniku koji će joj dati recept koji se prethodno mora ovjeriti na HZZO-u (nekada zvanom Socijalno). Sve se to tako i desilo, i ne bi bilo nikakvih problema, da ne postoji jedna «sitnica»...prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, gospođa-osiguranica ima pravo na jedno pakovanje alginatnog zavoja koje sadrži 10 komada zavoja veličine 20x10 cm, SVAKA TRI MJESECA! Zamislite sada površinu noge, probajte u mislilma na nogu posložiti te zavoje, koje treba mijenjati svaka 2-3 dana...gospođi je to dostatno za jedva 3 previjanja..10-ak dana. Kada je došla na kontrolu, vidjela sam da se time ne previja, pa mi je objasnila i zašto. Bila se informirati na HZZO-u i tamo su joj rekli da nema prava na više i točka, te da se odobrava svima ista količina imala ona ulkus promjera 1 metar ili 2 cm. Što njoj preostaje? Štrajkati glađu ispred ulaza na Direkciju HZZO-a? Novaca za kupiti zavoje (svaka kutija je oko 400 kuna) nema...a busamo se o prsa Zakonom o zaštiti prava pacijenata. No, glavno da su svi suglasni da su liječnici korumpirani, preplaćeni... Drugi primjer je mlada žena, koja posljednjih gotovo godinu dana ima fistulu na dojci u području tik do bradavice. Svako malo dojka joj se upali, počinje na taj otvor curiti sukrvičasti sadržaj. Kod mene je došla prije oko 2 mjeseca, imala je temperaturu..napravila sam kompletnu obradu, isključila malignom i prema antibiogramu je liječila antibiotikom. Ubrzo je došlo do poboljšanja, no nakon dva mirna tjedna upala se ponovila. Riječ je o kroničnoj upali, koja se mora riješiti kirurški. Sa gospođom sam dogovorila zahvat, koji mora biti u mirnoj fazi, dok ništa ne curi, te da je bitno da se ne napreže (žena radi za strojem u tekstilnoj industriji, dakle, fizički radi), jer svaki rad rukama pomiče dojku te se upala može razbuktati. Nakon par dana je bila na liječničkoj komisiji, koja ju je bez obzira na savjet specijaliste, tj.mene, bez milosti potjerala raditi. No, njena liječnica je napravila nešto, što joj zakon brani, ali je ljudski...otvorila joj je bolovanje pod drugom, izmišljenom dijagnozom viroze... Zakone stvaraju ljudi za ljude...pri tome se negdje putem izgubi ljudskost. Onaj tko se nađe u žrvnju pravila i zakona vrlo često ne vidi izlaza..a on se nalazi u neprepuštanju, aktivnoj borbi za svoja, ali i tuđa prava. U svakom trenu se kolo sreće može okrenuti, možemo postati žrtve. Stoga, ne trebamo čekati...ništa se ne dešava samo drugima. Mi živimo u društvu, ne smijemo biti samo pasivni promatrači. Trebamo činiti za sebe, za druge...počevši od izlaska na izbore. |
12.01.2005., srijeda
Fast food na moj način
Danas sam opet došla kasno doma, bilo je skoro 22 sata. Nakon redovnog posla, imala sam ambulantu, pa ultrazvučnu i Doppler dijagnostiku. Izgleda da me u posljednje vrijeme prati peh...ili me samo Onaj Gore kažnjava, jer sam se, ne tako davno, žalila kako mi je život neispunjen posljednjih mjeseci, te da ne znam kuda ću sama sa sobom.Zadnji pacijent je bio naručen u 19,30 za Doppler krvnih žila bubrega. Nalaz je na glavnim deblima obje bubrežne arterije bio patološki, pa sam napravila i dodatna mjerenja na ograncima arterija unutar samog bubrega, što je potrajalo dodatnih sat vremena...kada sam završila, prošlo je 21 sati, pa se me čistačice vrlo, vrlo ljuto gledale...nekako nisam imala srca pacijenta naručiti za dodatne analize ponovno, ipak je to star čovjek kojemu se u posljednjih godinu dana funkcija bubrega naglo pogoršava... Nisam se danas fizički umorila kao jučer, no ovaj je posao zamoran samim time što sam satima blejala u ekran na kojem se stalno nešto kreće i pokreće, što je popraćeno i zvučnim signalima tipa zujanja,hučanja, bubnjanja, pulzacija...mom mazgasto-tvrdoglavom karakteru i relativno otpornom želucu mogu zahvaliti na činjenici da ne patim od morske bolesti! Sva sreća što me u mom stanu dočekala blažena tišina...Silkyjevo protestno mijaukanje, u prijevodu : pa gdje si tako dugo, što je s mojom večerom? Glaadaaannn sammmm!!!....nije me posebno uzrujalo. Naravno da sam mu dala jesti prije nego što sam svukla kaput...neki prioriteti su sami po sebi podrazumijevajući! Obzirom na ovakav tempo života, na neredovite dolaske kući, kod mene nema puno planiranja, pa čak ni jednostavnog, poput što ću sutra skuhati za ručak. Volim maštovitu hranu, koja mora i lijepo izgledati, pa mi nije žao neke kompliciranije stvari pripremati dugo. No, to dolazi u obzir samo ako imam vremena i ne žuri mi se nikuda. Kako je to ipak kod mene prilično rijetko, sklona sam fast foodu..no, ne onom klasičnom. My way fast fooda je povrće, najčešće salate, što su moji redovni čitatelji zapazili, pa i neki od njih pridonose svojim receptima, na čemu zahvaljujem. Volim raznoliku hranu, na tanjuru volim vidjeti više vrsta hrane u malim količinama. Začine poznajem dosta dobro, volim ih kombinirati, čime hrana dobiva na punoći i zadovoljava moje epikurejsko-bonkulovićke ideje koje se, pojednostavljeno, svode na to da jelo treba biti užitak oku i nepcu, pri čemu treba voditi računa da ono što pojedeno bude što jednostavnije, korisno tijelu, a da njegovo pripremanje ne bude tlaka i napor. Isto tako, dobar zalogaj treba biti popraćen i dobrim pićem. Pri tome apsolutnu prednost dajem kvaliteti...ne treba pojesti i popiti puno, već dobro. I nikada ne žalim za fino povrće ili meso, ribu dati koju kunu više... Volim hranu pripremati za drage ljude...kada sam sama vrlo često pojedem nešto jako jednostavno poput sendviča ili jogurta. Večeras sam tako pojela malo kraškog pršuta, onog mekanog poluvlažnog, bez kruha, i popila bocu bio-aktiv jogurta. Danas sam na poslu uz kavu pojela malo pannetona pa mi je bilo sasvim dovoljno..ipak sam još uvijek na dijeti, hehehe. Ja sam poput Talijana i Španjolaca...za mene jelo ima gušta uglavnom navečer. Po danu, meni jednostavno «to nije to»...najviše zato jer po danu nemam vremena... Salate volim jako, bilo kuhane ili sirove. Pri tome imam jedno pravilo :kod kuhanih salata ne kombiniram različite vrste povrća, dok je kod sirovih to obrnut slučaj – tu vrijedi pravilo : što više to bolje. Moje omiljene kuhane salate su ona od cikorije i paskija (paski su, za one koji to ne znaju, vitičasti izdanci češnjaka...ne ono što «proklija» kada glavica predugo stoji u hladnjaku, hehehe...već dok raste u zemlji...no, doista ne znam koji je drugi naziv za paski), i jednog dana ću i o njima pisati. Nešto češće pripremam svježe salate, naročito posljednjih godina kada više ne postoji sezonsko povrće i kada se sve može naći u svako doba godine. Naročito je dobar izbor u Trstu, gjde obično odem barem jedan puta mjesečno, prvenstveno po mačju hranu, jer je moj gospodin mačak strašno izbirljivo stvorenje i ne jede, npr.Whiskas proizveden za istočnoevropsko tržište...a da je ta hrana izgledom i okusom puno lošija od one za zapadna tržišta vidim i njušim i ja, ne moram imati izoštena osjetila poput mačaka. Svaki puta kada odem u shopping u Trst, vratim se sa punim vrećicama raznog povrća koje mi potraje barem 15-20 dana. Jedna od moji omiljenih salata, koju nisam dugo već jela je ova ovdje : za nju treba imati neku od «klasičnih» salata : putaricu, ricastu, endiviju, kristalku (može i od svih pomalo), matovilac, rigu (rukolu), radić – zeleni, primo taglio, no mogu i sve druge vrste, zatim sasvim mlade sirove izdanke špinata i mlade listiće blitve. Svo to lišće se dobro opere i usitni, naročito špinat i blitva koji se narežu na rezančiće...u to se dodaje mladog luka, također narezanog na sitne kolutove i malo sitno nasjeckanog češnjaka, posoli se, doda se kavna žličica sjemenki lana te prelije smjesom maslinova ulja te jabučnog octa i aceta balsamica. Osim što je vrlo osvježavajuća i lagana, ova salata ima i sve vitamine grupa A,B,C.D i E, te natrij, kalij, fosfor, kalcij i magnezij. Uz nju ja obično poslužim mozzarelu..nikada ne stavljam sireve u salate koje začinim acetom balsamicom, jer poprime neobičnu smeđu boju... Nekako mi se sve više čini da ovaj moj blogić u posljednje vrijeme postaje kutak za gastronomska premišljanja... No, bez brige, nisam ja zaboravila ni na našu svakodnevicu, mračne strane, predsjedničke izbore...samo malo pročišćavam sisteme koji su mi predozirani Mesićem i Ko(koš)soricom, raznim poltičkim i politikantskim aferama, pedofilima, tragedijama i skandalima... |
11.01.2005., utorak
Ponovno posao
Nakon 2 tjedna, danas sam ponovno počela raditi. Dan je, kao za inat osvanuo sunčan i topao, za razliku od proteklih 2 dana, koji su bili vlažni i magloviti.Kada sam ujutro stigla na posao, dočekala me puna čekaonica ... što me, naravno, nije iznenadilo. Svega 3 pacijenta su bila naručena, ostalo su bile, srećom , «hitnoće» tipa upaljenog prištića u uhu, komadića žice koji je u prstu od prije Božića i sličnih «delikatesa»... No, to sam sve bez problema i čak pomalo na vlastito iznenađenje vrlo brzo riješila...ipak sam se dva tjedna odmarala i prikupljala energiju. Čak mi je posljednjih dana posao malo i falio...volim to što radim, ne mogu si pomoći, hehehehe. Oko 14 sati sam već pomalo redovni program dovodila kraju...kada je zazvonio telefon u predsali. To nije nikada dobar znak, to znači da nas netko hitno treba. Javio se asistent. Zvao je jedan obiteljski liječnik koji surađuje sa nama, iz mjesta udaljenog oko 15-ak kilometara, koji nam je najavio da je hitno poslao gospodina koji je cirkularom ozljedio šaku. Prekrasno! Ozljede šake cirkularom nisu mala stvar...ni za ozljeđenog, a ni za mene. Za njega je to neizvjesnost, moguć invaliditet, za mene dugačak i težak posao, zahvat koji nikada ne traje manje od dva sata. No, strpljenja, takav je posao kirurga...nikada ne znaš kada ćeš doći kući. To je bio i jedan od «jačih» argumenata mojih starijih muških kolega, koji su me, kada sam započela specijalizaciju, uvjeravali kako kirurgija nije za žene. Kolegice, rekao mi je jedan eminantan riječki kirurg starije generacije, pa kako vi zamišljate raditi ovaj posao, brinuti o kući, suprugu i djeci? Nisam mu odgovorila....Kirurzi su posljednji bastion zadrtog mačizma. Pojmovi tipa podjela poslova, zajedničko vođenje kućanstva, emancipacija...kod njih su totalna nepoznanica. Činjenica koja stoji je, da je meni definitvno lakše raditi jer nemam brige hoću li stići po dijete u vrtić na vrijeme ili ne, što ću spremiti mužu za ručak, i slično, što muči mnoge zaposlene žene i majke kod nas. Ni onima sa fiksim radnim vremenom nije lako, jer, priznali to ili ne, u našoj realnosti, više od tri kantuna kuće je na ženinim leđima, a naši muškarci, naročito oni nešto stariji, su tradicionalno «balkanski» odgojeni : rado prepuštaju ženi skrb o djeci i domaćinstvu...Oni mlađi su ipak nešto fleksibilniji, srećom... Anyway...pacijent je stigao u 14,45...flekserica mu je ozlijedila mišiće i kosti šake i kažiprsta, prekinula 2 tetive na nadlanici, razderala zglob na kažiprstu te jednu od dvije vitalne arterije kažiprsta. Bacila sam se na posao. Uspjela sam sve «pokrpati»...kada sam završila bilo je već 17 sati i bila sam doista umorna. Uza sve ostalo, napalo me i «Evino prokletstvo»...ne, nije to nedostatak pupka, ako ste to mislili, hehehe... Kada sam došla kući, bilo je gotovo 18 sati...iako nisam cijeli dan ništa jela, popila sam svega dvije bijele kave, nije mi bio do jela...istuširala sam se, bacila u krevet...i vjerojatno iduće sekunde zaspala. Probudila me majka u 21 sat...kaže, na RTL-u uskoro počinje duel Mesića i Ko(koš)sorice. Dok su se oni prepucavali i razglabali o stvarima koje su već stotine puta posljednjih dana prežvakavane, napravila sam si večeru....očistila sam salatu kristalku, u zdjelu ubacila limenku slanutka, narezala na kockice malo dimljenh purećih prsa. To sam prelila preljevom kojeg sam napravila od tekućeg jogurta u koji sam dodala malenu žličicu senfa, soli, žlicu maslinova ulja, te sjemenke sezama, sušeni vlasac, timijan i papar. Nakon što sam se fino napapala, popila sam veliku čašu coca-cole i počastila se Lindt čokoladom punjenom sa cointreauom. Mislim da ću danas ranije u krpe... |
09.01.2005., nedjelja
U magli...
Već drugi dan je nad grad nalegla magla. Cjelodnevno sivilo, vlaga koja probija do kostiju…depresivno vrijeme koje ostavlja svoj pečat i na ljudima. Cijeli dan mi se ništa ne da. Ujutro sam ustala, otišla do obližnjeg kioska po novine, nahranila mačka….i vratila se u krevet. Po ovakvom danu što pametnije od spavanja činiti? Zvala me mama na ručak, no nije mi se dalo izlaziti iz kuće…a nisam bila ni gladna. Ustala sam u rano poslijepodne, napravila si nescapuccino…pronašla neke časopise, koje sam neko vrijeme listala, pa ustala sa kauča i počela besciljno šetkati po stanu…od neizbježne klaustrofobično-depresivne epizode koja mi se približavala poput jurećeg vlaka, spasio me telefon. Saved by the bell! Zvala je V., promukla do neprepoznatljivosti. Već je treći dan bolesna, ima temperaturu, glava joj puca…uz bolest i nju pere depresija izazvana južinom. Malo smo pričale, podigle jedna drugoj raspoloženje. Kada sam s njom prestala pričati, zvala me A., prijateljica iz Umaga. I tamo je vrijeme podjednako otužno, uz otežavajuću okolnost što u Umagu, kada su ovakvi dani, kada navali magla, na cesti ne možeš sresti ni susjedovu mačku. Kada sam prvi puta došla u Umag zimi, jednog maglenog dana, pomislila sam da sam zalutala te da sam koji slučajem, zabunom, teleportirana u London. Magla od koje ne vidiš prsta ispred nosa, do samog mora, što zapravo djeluje vrlo sablasno, naročito kada je upotpunjeno sirenom za maglu koja dopire sa savudrijskog svjetionika. Nevjerojatno je kako magla promijeni grad…i ljude. Sve je nekako zaobljeno, nedohvatljivo, zvuk je oštriji, pun jeke, a opet nekako utišan…. Ljude čini šutljivijima, nedruželjubljivijima, prikuje ih u stanove, kuće…produbljuje osjećaj izoliranosti, samoće i depresije. Nikakvo čudo da je u panonskim ravnicama stopa samoubojstva među najvišima na svijetu… Umaška magla traje tjednima, mjesecima…sve dok proljeće ne potjera sivu koprenu negdje preko mora. Nikada u Rijeci nije bilo toliko magle koliko posljednjih godina. Zime mog djetinjstva i rane mladosti pamtiti ću po buri, po vedrim hladnim danima, po osjećaju bridenja u obrazima “obrijanim” burom…u zadnje vrijeme sve se promijenilo. Priroda nije više ista kao što je bila… Magla na priobalju zapadne Istre je bila za mene iznenađenje…nije mi bilo jasno kako uz more može biti magla..onda su mi objasnili…nizinsko područje, velike površine sa isparavanje, visoka temperatura tla…i eto ti magle od Savudrije do Rovinja, koja zna biti toliko gusta da paralizira promet. Kada sam završila telefonirati napravila sam si kasni ručak-ranu večeru. Skuhala sam malo pašte (gnocchetti sardi, ovaj put) te ih prelila umakom sa tunjevinom i vrhnjem. To obično pripremim kada želim pojesti nešto toplo na brzinu. Jednostavno se priprema – konzerva tunjevine se usitni, proprži na masnoći, skine sa vatre i umiješa dvije-tri žlice kiselog vrhnja, pola vrećice ribanog parmezana, malo sušenog bosiljka i mažurana, malo papra, soli…u to se umiješa ocijeđena tjestenina..i voila : obrok je gotov! Ja sam ga popratila sa čašom porečkog sivog pinota. Nakon ručka, napravila sam si espresso, popušila s guštom (znam, znam..nije zdravo) cigaretu… pa krenula na “posao”: kupka, pranje kose, depilacija, pedikura, manikura… Sutra ponovno počinjem raditi… |
08.01.2005., subota
Đir po Istri
Danas sam rano otišla poslom u Istru. Iako sam na godišnjem, današnji posao imam od prije dogovoren, pa sam u biti spojila obavezu i ugodu : malo sam se provozala i mrdnula iz grada.Kada sam krenula bio je još mrak, no dan je već obećavao, bilo je vedro, bez vjetra. Prometa nije bilo previše, cesta je bila suha…pravi užitak. Nakon što sam prošla tunel Učku, započela je lagana izmaglica, koja se nadomak Buzeta povećala. Kada sam se spuštala prema Buzetu, vrh starog grada izgledao je poput otočića na tučenom bjelanjku. U samom centru Buzeta – magluština…koja se nije smanjivala uzduž doline Mirne, gotovo do nadomak Buja! Odjednom, prikazalo se sunce! Prekrasni brežuljci, okupani suncem i odjednom, kod Baredina, puca pogled na more. S tog mjesta na cesti koja vodi od Ponte Portona za Buje, vidljiva je cijela donja Bujština – od Antenala pa do Savudurije a za vedrih dana, bez vlage (što danas nije bio slučaj) vidi se preko mora i talijanska obala. Od Buja do Umaga, pravo proljeće! Toplo, bez mraza, priroda se već budi, grmlje pored ceste počinje pupati…slično kao i ruže i hortenzija na mom balkonu. Ova blaga zima, bi nažalost mogla svih nas prevariti…nije još gotova, još će biti hladnih dana. Kada sam obavila ono što sam morala, otišla sam malo prošetati po Umagu. Dosta je mojih znanaca na skijanju, no ipak sam sa dvoje prijatelja popila kavu i malo potračala (a što ste mislili, hehehe). Rano popodne sam se našla sa prijateljicom Riječankom koja je udana u Umagu, pa smo malo prošetale i otišle u Buščinu na lagani ručak…samo salata od morskih plodova i mineralna voda. Kada sam se vraćala kući, već je padao mrak. Na zapadu se nebo obojilo žarko crvenom bojom. “Rosso di sera, bell’ tempo si spera” kažu…u prijevodu : večernje crvenilo, očekuje se lijepi dan. Cesta na povratku je bila prazna, suha, gužve nije bilo… |
07.01.2005., petak
Broskvari - part III (posljednji, obećajem!)
Dakle, moja me znastvena žilica potakla da napravim mali research na Netu i da kažem još par riječi o broskvi.Dakle, broskva spada u vrstu Brassica species, iliti kupusnjače (primjećujete sličnost naziva broskva sa latinskim imenom, hehehe). Broskva (kelj) i njezin brat blizanac kupus, spadaju u obitelj glavatih kupusnjača, ili Brassica oleracea, koja se dijeli na zelene i crvene vrste. Ono što mi kupujemo u dućanima, i što se vidi na slici, je podvrsta nazvana savojskom, Brassica oleracea v.Savoy. U biti, osnovna razlika između broskve, odnosno kelja i kupusa je glatkoća i debljina lista. U glavate kupusnjače spadaju i brokula (Brassica oleracea italica), prokulice ili kelj pupčar, nazvan i Briselski kelj (Brussel's sprout), Brassica oleracea gemmifera. Osim glavatog kupusa postoji i mnoštvo vrsta lisnatih kupusa, od kojih je najpoznatiji kineski kupus, Brassica rapa, koji ima masu podvrsta, a poznat je na jelovniku kineskih restorana kao Pe-Tsai (mandarinski kineski, odnosno Pekinški dijalekt) ili Pak-Choy na kantonškom kineskom. Eto, sada priznajem našoj dragoj Kupus(ici) da smo "bliske rođakinje" i da je, u širem smislu, ona na svim slikama. |
Broskvari -part II
No, vrlo mi je drago da osim mene ima ovdje još ljubitelja povrća, pa i broskve. Primjetila sam da mnogo njih tvrdi da broskva i kelj nisu istu. Jesu, no postoji više vrsta ove biljke, razni varijeteti, što može unijeti zabunu...razlikuju se po boji lišća, ima ih tamnijih, svijetlijih, ljubičastih, onih ricastih listova ili glađih. U našim trgovinama je najčešća savojska broskva, nešto svijetlijih i nježnijih listova. Eto, od Broskvarice do broskvologa samo je jedan, mali, korak... |
Broskvari
Iako današnji dan nije bio tako prekrasan i sunčan kao proteklih nekoliko, ipak je bilo dovoljno toplo i lijepo da izađem malo u prirodu. Sa frendicama sam dogovorila šetnju po Žurkovu. Malo smo protegle noge, zatim smo sjele popiti kavicu i u miru Božjem razmijeniti neke korisne informacije (čitaj : tračeve, hehehe). Gotovo proljetan dan je izvukao van mnoge naše sugrađane, pa je razmjena informacija bila podugačka – kako bi prošao netko poznati, tako bi se malo i njega “dotakle”….Kada sam došla kući, krenula sam si spremati ručak. Kupila sam si jučer krasnu broskvu (iliti prevedeno na hrvatski, kelj), pa sam je danas skuhala i pripremila prodinstanu na malo masnoće i začinjenu samo sa sitno isjeckanim češnjakom i malo papra uz pileća prsa koja sam ispekla na putru na tavici, malo podlila mlijekom i na kraju dodala žličicu kiselog vrhnja i par listića salvije. Kako je danas ipak praznik, a i dijeta ima danas slobodan dan (jesam karakter, što sam vam rekla!) nakon jela sam si natočila čašu Asti Martinija dolce, koju sam već sinoć otvorila. Volim pjenušce, ne mogu si pomoći, hehehehe. Mnogo ljudi ne voli povrće. Vjerojatno neki vuku traume iz djetinjstva, kada su bili “šopani” njime, drugi spadaju u kategoriju čistih mesojeda, u kojoj se od povrća tolerira isključivo luk uz ćevape , te tu i tamo poneki pomidor. Dosta ima i ljubitelja fast fooda koji žive u uvjerenju da salata raste nasjeckana kao ona u hamburgeru. Ja sam od malih nogu ljubitelj povrća, iako ima malo toga od hrane što ja baš ne podnosim – izuzetak su pluća, u bilo kojem obliku…njih se ne mogu natjerati staviti u usta, bljakkkk. Nisam ni pretjerani ljubitelj svinjskog mesa, osim u obliku pršuta, ombola i sličnih delikatesa. U biti, u mom jelovniku prevladava povrće, dok su meso i riba zastupljeni ipak u manjoj količini. Kelj ili broskva jedno je od, u puku, manje omiljenih povrća, tako mi se barem čini. U Istri , Primorju, na otocima i Dalmaciji običava se ga jesti zimi, što ima logike jer je krcato C vitaminom, a i običaj ga je spremiti za Božić kao prilog uz janjetinu ili puretinu. U Dalmaciji postoji i jedna jako fina varijanta broskve, raštika. Broskvu se priprema kao prilog (u teći) ili pak na žlicu, u vidu gustih juha, maneštri, sa dodanim tijestom i suhim svinjskim mesom. Različiti načini pripreme variraju od kraja do kraja. Kada već spominjem broskvu, red je da vam i ispričam jednu priču vezanu uz nju… Prije nekoliko godina upoznala sam jednog starijeg Riječanina, koji je, kada je čuo gdje stanujem, odmah rekao : pa ti si Broskvarica! Taj je gospodin svoje rano djetinjstvo, neposredno iza drugog svjetskog rata proveo na Belvederu, u nekadašnjim radničkim zgradama izgrađenim za vrijeme Mussolinija. To je onaj poznati niz zgrada od 5-6 katova u današnjoj Tizianovoj ulici, dobro vidljiv iz centra, kako se uzdiže iznad nekadašnjeg Omladinskog nogometnog igrališta. Rijeka je u to doba bila razrušena bombama, a područje Belvedera i Kozale bila je duboka periferija. Uz sporadične stambene zgrade, to je područje bilo prekriveno vrtovima u kojima su stanovnici, u ta teška vremena uzgajali pretežito broskve. Broskva je bila idealno sirotinjsko povrće – izdržljiva je biljka, raste na škrtom tlu, ne traži posebnu njegu, nije osjetljiva na hladnoću i nedostatak vode, izdašna je, puna vlakana i lako “puni” želudac, a ima mnogo vitamina, naročito vitamina C. Tako su u ta poratna vremena, stanovnici tih dijelova grada dobili ime Broskvari. S vremenom, polja broskava su nestala, a nestao je i taj naziv…osim u sjećanju nekih naših starijih sugrađana. Grad u kojem sam se rodila i u kojem živim, živi dalje svoj život… ljudi dolaze i odlaze, običaji se poput živih bića razvijaju i mijenjaju, no neki mali tragovi, poput ove priče o Broskvarima, ostaju u pamćenju…. |
06.01.2005., četvrtak
La Befana
Kad sam ja bila mala, u noći koja je prethodila Svetim Trima Kraljevima, dakle noći sa 5.na 6.siječanj, uvijek sam ostavljala na vidnom mjestu čarapu, da bi me po noći posjetila Befana ili (Dobra) Vještica, u biti varijanta Bake Mrazice (ili Božićnjakovice, kako vam drago). Ona bi dobroj djeci ostavljala male, sitne darove, bombone, voće, a zločestima komad ugljena. Talijani njeguju tradiciju Befane oduvijek, smatra se da je taj običaj, koji simbolizira završetak božićnih praznika ima svoje korijene još u paganskom dobu. Kako je u Istri i Primorju talijanska kultura duboko ukorijenjena, pa tako i običaji vezani uz Befanu ili praznik Epifanije, hajde da vam je u kratkim crtama malo predstavim. Prema legendi, kada su se Tri Mudraca uputila pokloniti djetešcu Isusu, usput su zalutala, pa su zakucala na vrata kolibe da bi priupitala za put. Vrata je otvorila starica, sva u dronjcima, držeći metlu u rukama. Kako nije imala pojma o događaju, nije znala kamo uputiti ta tri neobično odjevena čudaka. Oni su je pozvali da im se pridruži, no odbila ih je sa izgovorom da mora čistiti kuću. Kasnije je imala osjećaj da je nešto važno propustila, što se uskoro pokazalo točnim. Od tada, svake noći uoči Epifanije, starica (Befana ili Vještica, jer se u ikonografiji prikazuje kao nosata ružna starica, sa špicastim šeširom, širokom dronjavom zakrpanom haljinom, poderanim cipelama, trošnom metlom) napuni zakrpanu vreću sitnim poklonima, slatkišima, voćem i daruje svako dijete na koje naiđe, u nadi da će jednog dana naići i na dječaka Isusa i nadoknaditi propušteno. Djeci koja nisu bila dobra, u čarapi ostavlja samo komadić ugljena. Postoji i pjesmica, koju djeca pjevaju Befani : La Befana vien di notte Con le scarpe tutte rotte, Col capello alla romana Viva,viva la Befana… Eto, ja vam želim da vam Befana donese prekrasne, najljepše omiljene slatkiše, jer uopće ne sumnjam da ste bili predivni i predobri kada ste bili djeca, a toplo se nadam da je velika većina vas danas to deep inside i dalje ostala… Sutra je pravoslavni Božić, pa svima onima koji ga slave želim : Hristos se rodi! Ostale želje koje idu uz to – molim pogledati moj post od 24.12.2004.! Eto, danas nisam pisala o ružnim stvarima (čitaj : našoj svakodnevici, političarima, izborima). Danas je posljednji dan božićnih praznika…budimo barem još jedan dan obuzeti svjetlom, nadom, dobrotom i ljubavi. Voli vas vaša Riječanka PS. Hvala na brizi, izdajnički prištičić je nestao bez traga :))) |
05.01.2005., srijeda
O financijama, Chanelu... i drugim ljepotama
Danas se popodne nad Rijeku nadvila nekakva naoblaka pomiješana sa maglom i vlagom u zraku. Jutro je bilo sunčano, obećavajuće, no svejedno sam se ustala dosta kasno, oko 11 sati. Popodne sam imala dogovoreno kod osobne bankarice, vidjeti malo kako stojim sa novcem i promijeniti isteklu Visa karticu. Ručala sam lagano, pureća prsa pečena u teflonskoj tavi, bez masnoća i putaricu sa limunom i par kapi maslinova ulja…e, da, moram se pohvaliti, dijeta dobro napreduje, suknja koja mi služi kao dijetomjer nije na meni više tako napeta kao da je u fazi neposredno pred eksploziju! Krenula sam se spremati za odlazak u grad, kada sam primijetila da mi se pored nosa pojavio prištić veličine Trsatske kule! Meni, koja nisam ni u pubertetu imala akni ni prištića, užas! No, dobro, priznajem…zna mi se povremeno, 2-3 puta godišnje, kada jedem masnije ili sam pod stresom pojaviti nešto slično, najčešće na čelu ili na ostalim dijelovima T-zone, no ovaj me iznenadio..preko noći je nastao i cerio mi se u ogledalu. Odmah sam poduzela sve potrebne eliminacijske mjere, no zaostalo je crvenilo, koje ni puder nije pokrio. Prekopala sam ladice u potrazi za korektorom, i našla ga – bio je to nekakav Art Decoov korektor u stiku, kojeg imam 2-3 godine i kupila sam ga jer nije bilo drugog izbora…kada sam ga prinjela nosu…zapahnuo me odvratan smrad po užegloj masti…bljakkk… Ima naša Linadora potpuno pravo kada u svom Beauty blogu kaže kako ne voli ništa od Art Decoa! Nekako sam izdajničke ostatke bivšeg prištića pokrila dodatnim kilogramom pudera i otputila se do grada. Malo sam zakasnila u banku, pa sam morala sačekati da moja bankarica obavi drugog klijenta, no čekanje nije trajalo više od 5 minuta. Gospođa Š.je moja osobna bankarica već nešto više od tri godine i vrlo sam zadovoljna s njom. Sve što mi treba, sa njom dogovorim telefonski, uvijek je susretljiva, odaje dojam da joj je doista stalo do klijenta. Osim toga, nema nervoze, nema gužvanja na šalteru, čekanja u redu. Kada sam kupovala stan, sve formalnosti, zahtjeve za kredit, procjenu stana, papirologiju, sredila je ona. Nisam bila već dosta dugo kod nje, pa smo prvo malo popričale. Zatim mi je pogledala kako stoje moje investicije (koje su, moram priznati prilično male, hehehe), predložila mi je, a ja sam pristala uplaćivati Treći stup mirovinske štednje – za sada simbolički 15 eura mjesečno, no iznos mogu povećati ako želim,kroz 15 godina. Isto tako, nagovorila me da ono malo eurića što imam, oročim pod povoljnijim uvjetima, što će mi ipak donijeti malu, ali ne baš totalno zanemarivu dobit. Dobila sam i novu Visa karticu, umjesto stare. Tako ponosna na svoje “bogatstvo” krenula sam brže-bolje potrošiti nešto. Obzirom da idućih dana ne namjeravam trošiti na hranu, jer neophodno imam kod kuće, a grickalice i delikatese, kao i fina pića su mi ovaj mjesec “off limits”, zaključila sam da bi bilo loše za moje zdravlje ako još nešto prištedim, pa sam krenula u “Limoni” na 2.kat robne kuće “Ri”. Ne volim tu parfumeriju osobito, ne zato jer nema izbora, već zbog prodavačica koje su (čast ponekoj koja je izuzetak) sklone grupnom tračanju dok klijenti sami moraju tražiti željene artikle po policama i ladicama. Danas je izgleda bio moj sretan dan, pa se ubrzo našla jedna mlada prodavačica spremna pomoći..a biti će i da nije imala puno posla, jer su u dućanu bili samo još jedna mlada žena i postariji gospodin. Uglavnom, našla sam što sam htjela – Chanelov vrlo svijetli tekući korektor sa aplikatorom, nalik na sjajilo za usne Correcteur éclat broj 10 Beige rosé. Kako je moj Givencyjev puder pri kraju, kupila sam novi, naravno Chanelov Double Perfection Fluide broj 15 Opaline (pozdrav i pusa mojoj i vašoj dragoj Jazzie , heheheh). Kada sam se vratila kući, otvorila sam TV i upalila kompjuter, što je pripomoglo da moj money&beauty zanos splasne na uobičajeni nivo. Kod nas se dešavaju standardna zbivanja čiji bi akteri bili idealni sadržaj moje današnje slikovne ilustracije uz post. Naš dragi Premijer se ponovno pokazao kao predvidivo nedosljedan – naime, omiljeni ministar vanjskih poslova, čedni i nevini Žužul dao je neopozivu ostavku, jer je, avaj, nezadovoljan (ne)efikasnošću MVP koja škodi njegovom imageu u narodu! Je, a ja sam bila body doubler Sharon Stone u “Sirovim strastima”, križanje nogu uključeno! Do prije kojeg tjedna, Sanader ga je apsolutno podržavao, i režao na svakog tko je tražio Žužulovu smjenu. No, sada je šef naše Vlade izgleda dobio po prstima od Velikog Europskog Brata, pa je pukla ljubav sa Miomir(k)om…nešto mi se čini da bi i naš vrli Hebrang mogao doživjeti (neugodno) iznenađenje kada se, zdrav i čio, austrijskim zrakom oporavljen vrati na posao… Još jedan “biser” – Paola Poljak, nevjerojatno iritantna kokoš sa RTL (svi koji su gledali after party finala BB slažu se da je izazivala nagon na povraćanje jače od sirupa ipekakuane, koji se inače daje u te svrhe), koja je svojedobno svim tračerskim novinama prodavala foru da je tajna cura Ivice Kostelića, a inače je predsjednica Mladeži HDZ-a i jedna od plesačica u hadezeovskom šefovskom kolu – dobila je po prstima od TV kuće u kojoj radi. Naime, RTL je svojim djelatnicima dopisom zabranio političke istupe za vrijeme kampanje, a umna PP je potpisala pismo podrške Ko(koš)soričinoj Pašteti, koje se kao plaćeni oglas objavljivao u novinama. Ova je tu zabranu prekršila i sada slijede sankcije…kakve god bile, naša će Paolina naučiti jednu bitnu lekciju : nisu Švabe braća preko Dunava i Drine da se sa njima možeš dogovarati : sada ćemo malo ovako, pa kada nam pukne, malo onako… Evropa ima svoje zakone i norme kojih se svi moraju pridržavati...tko želi ući u nju, mora zaboraviti na običajna prava sa brdovitog Balkana…. |
04.01.2005., utorak
Autotrolej naš svagdanji
Danas rano poslijepodne imala sam nekog posla u blizini riječke bolnice. Kako je dan bio sunčan, bura nije jako puhala…odlučila sam nakon što obavim sve što je trebalo, malo prošetati po gradu. Zato nisam išla autom. Kada sam na godišnjem i nikuda ne žurim, volim malo prošetati i voziti se busom. Tako sam došla na autobusnu stanicu pored parka na Kozali. Na njoj staju autobusi linija 4 i 11. Linija 11 je u biti prigradska linija, no posljednjih godina je Drenova postala dijelom same Rijeke, a na Drenovi je i novo gradsko groblje, pa je ta linija vrlo frekventna, ponekad mi se čini da vozi učestalije nego “četvorka”. Kupim ja tako karticu-cvikalicu za područje prve zone, u kojoj se i nalazi dotična stanica. Prvi autobus koji je naišao bila je “jedanaestica” koja btw.i staje u neposrednoj blizini bolnice.Otvore se vrata, putnici su počeli izlaziti, a ušla je i jedna od kontrolorki, popularno nazvanih “bakule” (u prijevodu – žohari). Krenem i ja ući, kada me vozač ružno pogleda i drsko prosikće…dolazi vam iza mene “četvorka”..i htjede zatvoriti vrata. Čekaj malo, rekoh ja…ja želim ići baš ovim busom, tko ste vi da mi zabranite. Pa, kaže ovaj, ovo je prigadski bus. Pa što onda, rekoh..ovo je njegova redovna stanica i ja imam važeću kartu. Tip se zablenuo u mene..i napravio pokret kao da će se ustati…Da se nije odlučno umiješala druga gđa “bakula” i rekla ..gospođo, samo vi uđite..ovaj bi me, sigurna sam, izbacio iz busa. Ja sam uredno cvikala kartu i povukla se u sredinu autobusa..a kondukterke su nešto žustro potiho raspravljale sa vozačem. Kada su prolazile pored mene, čula sam jednu kako kaže drugoj…pa što si on misli, nije ovo njegov autobus… Tip je to izgleda, mislio. Usput budi rečeno, autobus je bio poluprazan. I nije ovo prvi puta – prije nekoliko godina, neko sam vrijeme bila bez auta, čekala sam da mi stigne uplaćeni (znate ono : isporuka za 30 dana, a čekaš 3-4 mjeseca…), pa sam se na posao vozila autobusom…najčešće je to bila linija 4 sa koje bih presjedala na Fiumari na liniju 6 ili 7..no, katkada bi naletila linija 11…gotovo svaki puta bi se neki vozač bunio kada bi tko od putnika htio ući u autobus. Na njegovoj redovnoj stanici! I to ne besplatno! Autotrolej je javno poduzeće, u vlasništvu Grada i Županije. Dakle, mi ih hranimo, iz našeg poreza pokrivamo ogromne rupe u poslovanju i manjkove koje stalno proizvodi. Vozni park im je u derutnom stanju, prilikom vožnje tim starim kantama se nasnifaš ispušnih plinova do mile volje, vozači su redom drski, voze nas kao krumpire, biti će da se klade tko će koliko putnika-čunjeva u pojedinoj turi porušiti. Vozni red je samo imaginarna imenica, ponekad se bus čeka više od pola sata, pa onda dođu dva za redom (valjda si dečki mogu nekaj spiti na Brašćinama, kaj ne?). Većinu putnika im čine umirovljenici koji imaju besplatne karte te učenici i studenti koji imaju subvencionirane karte..i to ih ljuti! A nas koji plaćamo punu cijenu isto tako ne mogu smisliti. WTF??? Mi te ljude, to poduzeće plaćamo da bi oni nas vozili…i basta! Još jednom da mi netko pokuša tako “suptilno sugerirati” da odj**** kao ovaj vozač danas..čuti će me onaj Jurišić ili-kako-se-već-zove lik od direktora. I to osobno! Korzo je u rano poslijepodne bilo poluprazno. U većini trgovina inventure. Nisu još počele, kao u nekim drugim gradovima, gužve zbog rasprodaja i sniženja. Iskreno, nisam ni vidjela baš pretjerano tih natpisa u izlozima, koji su redom bili nekako otužno prazni, kao da ih je poharao plimni val. Gledam na TV i čitam na netu – u Zagrebu Mikšić traži reprizu ukrajinskog “pokretanja naroda”. Iskreno se nadam da do nikakvih sličnih zbivanja kod nas neće doći…to nam najmanje treba… |
03.01.2005., ponedjeljak
La commedia non'e finita...
Stvarno sam se ponadala da će danas biti sve iza nas…praznici, slavlje, izbori. Da nas čeka mirni siječanj, u kojem ćemo otapati nagomilano prazničko salo (sarme, sarmice, prasetina, kolači, vino, pivo, šampanjac), te zacijeliti rane na tekućim i inim računima. No, prevarila sam se. Sada je valjda svima jasno zašto nikada ne kockam i ne kladim se – moje su procjene izgleda kronično krive.Vjerovala sam da neće biti drugog kruga, te da Ko(koš)sorica neće ući u drugi krug…tu ženu jednostavno ne volim…pisala sam ovdje već zašto. I u Hrvatskoj se desilo nešto slično kao i u SAD, gdje su svi predviđali Bushov poraz, do kojeg nije došlo. Procjene su bile svakakve…od apsolutne pobjede jednog, drugog ili trećeg kandidata, do ogromnog izlaska na izbore. Pokazalo se da je nacija ili umorna od događanja, od praznika, od politike, ili joj nije stalo. Što ni ne čudi… Cirkus se nastavlja…međusobno pljuvanje Mesića i Kosorice je već počelo…upravo slušam na HTV-u njihove međusobne verbalne eskapade. A mi, što mi možemo? Izdržati još dva tjedna bombardiranja sa svih strana. Počistiti smeće nakupljeno tijekom slavlja, poskidati kuglice sa bora (naravno, kada stigne Befana ili Sveta Tri Kralja), pobacati ostatke hrane…započeti neku detoksicirajuću dijetu, baziranu na vlaknastom povrću, voću, jogurtima i vodi u velikim količinama, počistiti i prozračiti stanove i kuće… Za dva tjedna izaći opet na izbore i učiniti svemu ovome kraj. Bura je u Rijeci već počela puhati…. |
02.01.2005., nedjelja
Election Day
Napokon su dani slavlja iza nas. Posljednjih desetak dana maratona u jelu, piću, bez skidanja osmjeha sa lica, izmorili su gotovo svakog, pa tako i mene. Iako sam nastojala ne pretjerivati, prikupila su se izdajnička 2-3 kilograma, pretežno na račun neaktivnost po bilo kojem pitanju, uključujući i hodanje.Novu godinu sam dočekala kod prijateljice V.zajedno sa još jednom V-inom prijateljicom i V-inom curicom. Lijepo smo se napričale, slušale glazbu, u ponoć gledale vatromet sa balkona (V.stanuje u neposrednoj blizini luke, pored place), nazdravile šampanjcem. Oko 3 sam već bila doma. Promet Rijekom je bio nevjerojatno intenzivan, a primijetila sam i jedan pozitivni pomak – nikada nisam do sada vidjela toliko taxi vozila na cesti kao na Novogodišnju noć. “Bogate” kazne i oduzimanja vozačkih dozvola su ipak prestrašile Riječane, koji su odlučili alkoholom ispratiti Staru i dočekati Novu! Ako je suditi po prvom danu 2005.godine, meni ona neće biti pretjerano naklonjena. Naime, otišla sam kod majke na ručak, gdje se skupilo nekoliko njenih prijatelja i susjeda. Nakon jela, na red je došla njihova, izgleda, omiljena tema : ja! Uslijedilo je nekoliko sati pranja mozga tipa..ne valja ti ovo, ne valja ti ono… i savjeta “što bi oni učini da su na mom mjestu” u nekoliko tisuća varijacija koje su pokrivale sve aspekte mog života. E, pa niste na mom mjestu, niti postoje neke šanse da ćete biti! Što me podsjetilo na još jednu životnu istinu : ne postoji način da se bezbolno premosti međugeneracijski jaz! Kao i na stupidnost same sintakse “međugeneracijska solidarnost” koja stoji i u nazivu Ko(koš)soričinog ministarstva…. Sve sam uvjerenija kako će me moja draga roditeljica ipak nešto manje viđati u 2005.godini…pa će naša uzajamna ljubav biti jača što smo si dalje od oka, uha i ostalih organa. Vratila sam se u svoje drago utočište, pogledala “Moulin Rouge”, otvorila bocu Freixeneta i sama sa sobom nazdravljala Novoj godini…i danima koji slijede. Kada je boca bila prazna, otišla sam spavati. Probudio me Silky, već oko 10 sati…i njega je neki vrag spopao, danas mu je očito bio dan za ratničke igre! Bjesomučno je skakao po meni, grizao me za noge, grebao..uhvatio mi ruku, pedalirao po njoj. Eto, ja ne mogu ni moj tako rijetki minimalistički mamurluk na miru prespavati… Otišla sam po svježi kruh i novine, te usput na glasanje. Nekako je miran i tih ovaj Election Day. Nije bilo gužve, ulice su poprilično puste. Nacija se oporavlja od slavlja. Pa čak i kampanja se, barem meni, nije posebno utisnula u svijest. Što se izbora tiče, ne vjerujem da će biti nekih promjena, kao ni da će biti drugog kruga… Uostalom, znati će se uskoro. Kada sam se vratila doma, napravila sam si kavu, čitala novine…malo telefonirala. Ratnik Silky se zalegao na moju torbu i blaženo hrče… Danas neću ništa kuhati, narezati ću si svinjskog pečenja na kockice, u to umiješati crveni grah iz konzerve, malo sitno nasjeckanog ljubičastog luka i začiniti uljem i octom. Od sutra : dijeta!!! Drastična … 1.update (21.45): Izgleda da sam možda bila u pravu - možda ipak neće biti drugog kruga... 2.update (22.55): E jesmo nacija...u Splitu Boris Dvornik, naravno pijan, išamarao promatračicu GONG-a. No, kako pri tom "nije kršio izborna pravila" nikom ništa..neka ga cura tuži po privatnoj tužbi. Srećom da nema stranih promatrača... A Ko(koš)sorica umislila da će u drugi krug ...ne znam, možda Danteovog Pakla? Ma, neee..ona bi ipak zavrijedila negdje 5-6 krug među licemjerima i prevarantima... 3.update (i posljednji, 23.55): Pokazalo se da su sva predviđanja i procjene neosnovane... - i kod nas se ponovio "Američki sindrom"... Vrlo uskoro sve će se znati (iako na index.hr.kažu da se već sve zna). |
01.01.2005., subota
Sretna Nova Godina!!!
Dragi moji, kucnuo je čas : uz veliki prasak otvaram bocu šampanjca, punim čašu i nazdravljam sebi i nama: Želim vam sretnu, ludu, neponovljivu 2005.godinu !!! Otpijam gutljaj i idemo dalje : - puno, puno zdravlja vama i ukućanima - novaca još malo više nego što vam treba - seksa u svim kombinacijama koje volite u neograničenim količinama - usamljenima novu brigu : kako stići na sva mjesta i u sva društva u koja vas zovu - tužnima svaki dan od ranog jutra jedno malo, samo njihovo sunce na prozorčiću i puno smijeha - nezaposlenima posla preko glave - zaljubljenima ljubav bez kraja - nezaljubljenima ljubav njihovog života, uzvraćenu najmanje dvostrukom mjerom - mladim parovima svoj komadić krova i nešto toplo, malo, kmečavo - umišljenima jedno slatko spoticanje i malecno ribanje poda nosom - zločestima nestanak vjetra u jedrima - zavidnima pomanjkanje inspiracije. Vama, moji dragi kolege po blogu..srca puna ljubavi, oštra pera i podmazane tipkovnice, bez ružnih i teških riječi, dobru vibru i masu novih, prekrasnih postova, komentara, konstruktivnih rasprava, prekrasnih sličica… Vaša Riječanka |
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com