15.01.2005., subota
Umor & zamor i škola demokracije
Danas je ponovno osvanuo sunčan i lijep dan. Ja sam radila, imala sam za odraditi 5 sati sistematskih ultrazvučnih pregleda. Kada sam završila, bilo je gotovo 14 sati i prekrasnom vremenu usprkos, otišla sam ravno kući. Bila sam umorna (između ostalog i od sati provedenih na Internetu, hehehe), grebalo me i još me grebe grlo... nisam bila ni gladna, pa sam usprkos tome što sam jučer nabavila predivnu junetinu od buta i imala najbolju namjeru napraviti rolice sa cayenneskim paprom i opisati kako se rade ovdje (za one kojima nedostaje moja kulinarika, ovaj puta je meso na redu), odustala od kuhanja. Napravila sam si krem juhu iz vrećice, malo modificirala pripremu (trećinu vode sam zamijenila mlijekom sa 0,9% masnoće), a rolice ću sutra.Kada sam pojela, uzela sam knjigu, ovaj puta «Nevina samoubojstva» Jeffreya Eugenidesa, i otišla prileći...nisam puno pročitala... Evo me ponovno ovdje. Glava mi je, nenavikloj na popodnevnu sijestu, veličine osrednjeg zeppelina. Pa sam si napravila nessicu, i malo čitam novine. Usprkos našim izborima i blaženoj izbornoj šutnji, život ide naprijed. Kako smo mi Hrvati ingeniozan narod, svakog dana nešto novo «otkrijemo» i oko nečega lomimo koplja. Tako naše Ministarstvo obrazovanja luta u magli i svako malo mijenja raspored školskih praznika, pa je i ovih dana ministar Primorac otkrio nove količine tople vode, izjavom da nema smisla da školska godina počinje prvog dana u rujnu, već prvog ponedjeljka u rujnu. Prije nekoliko mjeseci vrli je argumentirano i samouvjereno tvrdio suprotno. Koji je naš nacionalni sport broj jedan, što mislite? Ne, ne, ne....nije rukomet. Ni skijanje, ni nogomet...Naša je omiljena razbibriga imati svoje, naravno jedino logično i racionalno, mišljenje o svemu i svačemu, te pokušaj uvjeravanja svih ostalih koliko su glupi i neuki ukoliko se njihovo mišljenje razilazi sa našim. A ako je tema sport...sve navedeno se udvostručuje. Tako posljednjih dana bjesni rat na relaciji Lino Červar – Ante Kostelić, no to nije ništa spram polemika koje se na nekim forumima na Internetu vode između zagovornika jedne ili druge strane. Pa, da ne bih bila iznimka, obzirom da i ja pripadam ovoj naciji,a i moj horoskopski znak je navodno jedan od «najsportskijih»...evo što ja o ovome mislim. U novinama je pojašnjeno da je sukob izbio kada je Kostelić proglasio Červarovu knjigu cirkusantskom a njega taštim, a ovaj mu je odgovorio da je Kostelić dreser svoje djece. Dakle, Lina Červara i njegovu obitelj poznajem osobno, Kosteliće ne. I mogu potvrditi jednu stvar – Červar je doista vrlo tašt čovjek, prenapuhanog ega, koji jednostavno ne trpi kada je i za tren izbačen iz centra svačije pažnje. Prema onome što sam čitala i vidjela na TV-u, može se zaključiti da je Kostelić doista svojoj djeci bio više tamničar i dreser nego topli i nježni otac. Oboje su u svojim područjima postigla rezultate kakve nitko prije njih nije, o tome nema nikakve sumnje. No, što mene fascinira čitajući komentare – zapanjena sam koliko je ljudi, vjerojatno inače sasvim racionalnih i objektivnih, u takvim raspravama pristrano, zavedeno i netoleratno. Naime, komentari se kreću od podržavanja jednog ili drugog, do apsolutne idolatrije i proglašavanja svakog neistomišljenika mrziteljem Hrvata i Hrvatske. Srećom da je ovo virtualni medij, inače bi vjerojatno bilo mrtvih. I Červar i Kostelić su napravili fascinantan posao, uspjeli donijeti našem sportu medalje koje nitko prije nije. No, da se razumijeno, oni to nisu učinili sami – oni su možda na čelu kolone, no ne čine kolonu samu. Kolona su naši rukometaši, Janica i Ivica. Velike zasluge za naš sport, koje im nitko ne spori, ipak ne aboliraju ih od grešaka koje čine. Iako ih mnogi smatraju bogovima, oni to nisu, samo su ljudi...sa svojim dobrim i lošim stranama, vrlinama i manama. A mi kao učenici u školi demokracije moramo još puno učiti – za početak kako komunicirati, kako prihvaćati tuđe mišljenje i braniti svoje, a da pri tome ne koristimo naše omiljeno «balkansko uvjeravanje» - slanje neistomišljenika natrag u porođajni kanal, nazivanje pripadnicima nacionalnih manjina u pejorativnom smislu ili pak pripadnicima kvislinških trupa iz 2.svjetskog rata .... A sutra je novi ispit u toj školici – izbori.... |
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com