Kako sam već jučer pisala, za večeras sam najavila odlazak na jednu poslovnu večeru. Možda taj naziv i nije sasvim točan, jer se radilo više o večeri sa prijateljima. Moj dugogodišnji znanac V., inače magistar farmacije koji već godinama radi za jednu multinacionalnu farmaceutsku kompaniju, nedavno je promoviran u direktora prodaje i promocije za Jugoistočnu Europu, pa je u to ime mene i još troje nas zajedničkih prijatelja pozvao na večeru.
V.znam već više od 15 godina. Poznajemo se još iz vremena kada sam ja bila liječnik početnik na zamjenama u seoskim ambulantama, a on tek zaposleni mladi farmaceut koji je radio kao predstavnik jedne naše farmaceutske kuće, te starim Renaultom 4 obilazio Istru i Primorje. Brzo smo se sprijateljili, nebrojeno puta izašli na ručkove ili večere ili organizirali male feštice kod mene kući, ili vrtne roštiljade. Osim V.i mene, uvijek su tu bili i B., sada internista, i R.,moj prijatelj ginekolog. U to doba smo nas troje radili skupa, dosta se družili i privatno, a V.je čak prethodno išao u srednju školu sa B...
Tijekom godina pomalo smo se udaljili, svatko je išao za svojom karijerom, no posljednje 3-4 godine ponovno se nešto češće družimo. Osim sličnog posla kojim se bavimo, veže nas i zajednička ljubav prema finom jelu i piću...puno puta smo zaružili zajedno, no nikada to nije bila tek puka pijanka. Bio je to redovito praznik za oko, nepce i uši..jer su naši susreti prepuni smjeha, zabavnih anegdota, prisjećanja na lude mlade dane...no ne bježimo ni od ozbiljnijih tema. Sve u svemu takva druženja, ma koliko bila rijetka, prave su dragocijenosti, i ne bih ih propustila ni za što na svijetu...
V.se i ovaj puta pokazao kao pametan strateg. Naime, zbog «0.0» zakona, za vozača je angažirao svoju mladu suradnicu, pa je cura, osim aperitiva, cijelu božanstvenu večeru «zalijevala» vodom... Što se izbora restorana tiče, tu sam ja pripomogla preporukom, jer je V-ov omiljeni restoran zatvoren zbog godišnjeg odmora.
Uglavnom, oko 19 sati smo krenuli u jednu istarsku konobu, udaljenu oko sat vremena vožnje.
Meni je bio fantastičan, riblji. Nakon aperitiva, medovače ili biske, poslužen je carpaccio od srdela sa kaparima, salata od hobotnice, slijedio je rižoto od rakovica i kapešanta, gratinirani kapešanti i tagliatelle sa škampima, uz njih je išla Coronicina Malvazija iz 2002. Piece de resistance je bila grdobina sa krumpirima pečena ispod peke, koju smo zalili Movia Velikim Črnim bariquem iz 1997.godine. Za desert je bila topla domaća štrudla od jabuke te vruće fritule, i fantastični Kozlovićev muškat Dulcinea iz 2003. godine. Drugom bocom muškata nas je počastila kuća...
Bilo je prekrasno...jelo i vino u savršenoj harmoniji, predivan ambijent, nas petero izvanredno raspoloženi...povratak kući je prošao u trenu.
Cijelo društvo je još svratilo prije rastanka kod mene na kavu...
Eto, bio je to jedan predivan dan...
Sutra radim, cijeli dan, za promjenu...kasno je, večer treba privesti kraju....nema mi druge nego pod tuš i u krpe...i nešto fino sanjati....da bi dan do kraja bio savršen.
- 03:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• ...lijepo se ti provodis,nema sta...inace nisam neki ljubitelj vina,ali zbog prirode posla moram znati dosta o njima...Kozlovic je inace jako dobar :)...uzivaj... (van bitch 20.01.2005. 02:43)
Post je objavljen 20.01.2005. u 20:20 sati.