Stvarno sam se ponadala da će danas biti sve iza nas…praznici, slavlje, izbori. Da nas čeka mirni siječanj, u kojem ćemo otapati nagomilano prazničko salo (sarme, sarmice, prasetina, kolači, vino, pivo, šampanjac), te zacijeliti rane na tekućim i inim računima. No, prevarila sam se. Sada je valjda svima jasno zašto nikada ne kockam i ne kladim se – moje su procjene izgleda kronično krive.
Vjerovala sam da neće biti drugog kruga, te da Ko(koš)sorica neće ući u drugi krug…tu ženu jednostavno ne volim…pisala sam ovdje već zašto.
I u Hrvatskoj se desilo nešto slično kao i u SAD, gdje su svi predviđali Bushov poraz, do kojeg nije došlo. Procjene su bile svakakve…od apsolutne pobjede jednog, drugog ili trećeg kandidata, do ogromnog izlaska na izbore. Pokazalo se da je nacija ili umorna od događanja, od praznika, od politike, ili joj nije stalo. Što ni ne čudi…
Cirkus se nastavlja…međusobno pljuvanje Mesića i Kosorice je već počelo…upravo slušam na HTV-u njihove međusobne verbalne eskapade.
A mi, što mi možemo? Izdržati još dva tjedna bombardiranja sa svih strana. Počistiti smeće nakupljeno tijekom slavlja, poskidati kuglice sa bora (naravno, kada stigne Befana ili Sveta Tri Kralja), pobacati ostatke hrane…započeti neku detoksicirajuću dijetu, baziranu na vlaknastom povrću, voću, jogurtima i vodi u velikim količinama, počistiti i prozračiti stanove i kuće…
Za dva tjedna izaći opet na izbore i učiniti svemu ovome kraj.
Bura je u Rijeci već počela puhati….
Post je objavljen 03.01.2005. u 23:12 sati.