Riječanka&svijet

04.01.2005., utorak


Autotrolej naš svagdanji
Danas rano poslijepodne imala sam nekog posla u blizini riječke bolnice. Kako je dan bio sunčan, bura nije jako puhala…odlučila sam nakon što obavim sve što je trebalo, malo prošetati po gradu. Zato nisam išla autom. Kada sam na godišnjem i nikuda ne žurim, volim malo prošetati i voziti se busom. Tako sam došla na autobusnu stanicu pored parka na Kozali. Na njoj staju autobusi linija 4 i 11. Linija 11 je u biti prigradska linija, no posljednjih godina je Drenova postala dijelom same Rijeke, a na Drenovi je i novo gradsko groblje, pa je ta linija vrlo frekventna, ponekad mi se čini da vozi učestalije nego “četvorka”. Kupim ja tako karticu-cvikalicu za područje prve zone, u kojoj se i nalazi dotična stanica. Prvi autobus koji je naišao bila je “jedanaestica” koja btw.i staje u neposrednoj blizini bolnice.
Otvore se vrata, putnici su počeli izlaziti, a ušla je i jedna od kontrolorki, popularno nazvanih “bakule” (u prijevodu – žohari). Krenem i ja ući, kada me vozač ružno pogleda i drsko prosikće…dolazi vam iza mene “četvorka”..i htjede zatvoriti vrata. Čekaj malo, rekoh ja…ja želim ići baš ovim busom, tko ste vi da mi zabranite. Pa, kaže ovaj, ovo je prigadski bus. Pa što onda, rekoh..ovo je njegova redovna stanica i ja imam važeću kartu. Tip se zablenuo u mene..i napravio pokret kao da će se ustati…Da se nije odlučno umiješala druga gđa “bakula” i rekla ..gospođo, samo vi uđite..ovaj bi me, sigurna sam, izbacio iz busa. Ja sam uredno cvikala kartu i povukla se u sredinu autobusa..a kondukterke su nešto žustro potiho raspravljale sa vozačem. Kada su prolazile pored mene, čula sam jednu kako kaže drugoj…pa što si on misli, nije ovo njegov autobus…
Tip je to izgleda, mislio. Usput budi rečeno, autobus je bio poluprazan. I nije ovo prvi puta – prije nekoliko godina, neko sam vrijeme bila bez auta, čekala sam da mi stigne uplaćeni (znate ono : isporuka za 30 dana, a čekaš 3-4 mjeseca…), pa sam se na posao vozila autobusom…najčešće je to bila linija 4 sa koje bih presjedala na Fiumari na liniju 6 ili 7..no, katkada bi naletila linija 11…gotovo svaki puta bi se neki vozač bunio kada bi tko od putnika htio ući u autobus. Na njegovoj redovnoj stanici! I to ne besplatno!
Autotrolej je javno poduzeće, u vlasništvu Grada i Županije. Dakle, mi ih hranimo, iz našeg poreza pokrivamo ogromne rupe u poslovanju i manjkove koje stalno proizvodi. Vozni park im je u derutnom stanju, prilikom vožnje tim starim kantama se nasnifaš ispušnih plinova do mile volje, vozači su redom drski, voze nas kao krumpire, biti će da se klade tko će koliko putnika-čunjeva u pojedinoj turi porušiti. Vozni red je samo imaginarna imenica, ponekad se bus čeka više od pola sata, pa onda dođu dva za redom (valjda si dečki mogu nekaj spiti na Brašćinama, kaj ne?). Većinu putnika im čine umirovljenici koji imaju besplatne karte te učenici i studenti koji imaju subvencionirane karte..i to ih ljuti! A nas koji plaćamo punu cijenu isto tako ne mogu smisliti. WTF???
Mi te ljude, to poduzeće plaćamo da bi oni nas vozili…i basta! Još jednom da mi netko pokuša tako “suptilno sugerirati” da odj**** kao ovaj vozač danas..čuti će me onaj Jurišić ili-kako-se-već-zove lik od direktora. I to osobno!

Korzo je u rano poslijepodne bilo poluprazno. U većini trgovina inventure. Nisu još počele, kao u nekim drugim gradovima, gužve zbog rasprodaja i sniženja.
Iskreno, nisam ni vidjela baš pretjerano tih natpisa u izlozima, koji su redom bili nekako otužno prazni, kao da ih je poharao plimni val.

Gledam na TV i čitam na netu – u Zagrebu Mikšić traži reprizu ukrajinskog “pokretanja naroda”. Iskreno se nadam da do nikakvih sličnih zbivanja kod nas neće doći…to nam najmanje treba…



- 20:26 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>