Napokon su dani slavlja iza nas. Posljednjih desetak dana maratona u jelu, piću, bez skidanja osmjeha sa lica, izmorili su gotovo svakog, pa tako i mene. Iako sam nastojala ne pretjerivati, prikupila su se izdajnička 2-3 kilograma, pretežno na račun neaktivnost po bilo kojem pitanju, uključujući i hodanje.
Novu godinu sam dočekala kod prijateljice V.zajedno sa još jednom V-inom prijateljicom i V-inom curicom. Lijepo smo se napričale, slušale glazbu, u ponoć gledale vatromet sa balkona (V.stanuje u neposrednoj blizini luke, pored place), nazdravile šampanjcem. Oko 3 sam već bila doma. Promet Rijekom je bio nevjerojatno intenzivan, a primijetila sam i jedan pozitivni pomak – nikada nisam do sada vidjela toliko taxi vozila na cesti kao na Novogodišnju noć. “Bogate” kazne i oduzimanja vozačkih dozvola su ipak prestrašile Riječane, koji su odlučili alkoholom ispratiti Staru i dočekati Novu!
Ako je suditi po prvom danu 2005.godine, meni ona neće biti pretjerano naklonjena. Naime, otišla sam kod majke na ručak, gdje se skupilo nekoliko njenih prijatelja i susjeda. Nakon jela, na red je došla njihova, izgleda, omiljena tema : ja! Uslijedilo je nekoliko sati pranja mozga tipa..ne valja ti ovo, ne valja ti ono… i savjeta “što bi oni učini da su na mom mjestu” u nekoliko tisuća varijacija koje su pokrivale sve aspekte mog života. E, pa niste na mom mjestu, niti postoje neke šanse da ćete biti!
Što me podsjetilo na još jednu životnu istinu : ne postoji način da se bezbolno premosti međugeneracijski jaz! Kao i na stupidnost same sintakse “međugeneracijska solidarnost” koja stoji i u nazivu Ko(koš)soričinog ministarstva….
Sve sam uvjerenija kako će me moja draga roditeljica ipak nešto manje viđati u 2005.godini…pa će naša uzajamna ljubav biti jača što smo si dalje od oka, uha i ostalih organa.
Vratila sam se u svoje drago utočište, pogledala “Moulin Rouge”, otvorila bocu Freixeneta i sama sa sobom nazdravljala Novoj godini…i danima koji slijede. Kada je boca bila prazna, otišla sam spavati.
Probudio me Silky, već oko 10 sati…i njega je neki vrag spopao, danas mu je očito bio dan za ratničke igre! Bjesomučno je skakao po meni, grizao me za noge, grebao..uhvatio mi ruku, pedalirao po njoj.
Eto, ja ne mogu ni moj tako rijetki minimalistički mamurluk na miru prespavati…
Otišla sam po svježi kruh i novine, te usput na glasanje.
Nekako je miran i tih ovaj Election Day. Nije bilo gužve, ulice su poprilično puste. Nacija se oporavlja od slavlja. Pa čak i kampanja se, barem meni, nije posebno utisnula u svijest. Što se izbora tiče, ne vjerujem da će biti nekih promjena, kao ni da će biti drugog kruga…
Uostalom, znati će se uskoro.
Kada sam se vratila doma, napravila sam si kavu, čitala novine…malo telefonirala. Ratnik Silky se zalegao na moju torbu i blaženo hrče… Danas neću ništa kuhati, narezati ću si svinjskog pečenja na kockice, u to umiješati crveni grah iz konzerve, malo sitno nasjeckanog ljubičastog luka i začiniti uljem i octom.
Od sutra : dijeta!!! Drastična …
1.update (21.45): Izgleda da sam možda bila u pravu - možda ipak neće biti drugog kruga...
2.update (22.55): E jesmo nacija...u Splitu Boris Dvornik, naravno pijan, išamarao promatračicu GONG-a. No, kako pri tom "nije kršio izborna pravila" nikom ništa..neka ga cura tuži po privatnoj tužbi. Srećom da nema stranih promatrača...
A Ko(koš)sorica umislila da će u drugi krug ...ne znam, možda Danteovog Pakla? Ma, neee..ona bi ipak zavrijedila negdje 5-6 krug među licemjerima i prevarantima...
3.update (i posljednji, 23.55): Pokazalo se da su sva predviđanja i procjene neosnovane... - i kod nas se ponovio "Američki sindrom"... Vrlo uskoro sve će se znati (iako na index.hr.kažu da se već sve zna).
Post je objavljen 02.01.2005. u 23:55 sati.