Ovaj je post, da je bilo sreće i blogozdravlja, trebao biti objavljen 27.01.2005.
Ništa od snijega! Vrijeme se popravilo, manje puše, bilo je danas i sunca, čak je stupanj-dva zatoplilo. Radila sam danas do 18 sati, sutra idem poslom u Istru, pa sam požurila kući jer me čeka dosta posla. Naime, nakupilo mi se dosta robe za prati, ovaj puta su to maje i majice koje ne mogu prati u perilici.
Lutajući ovih dana blogoapstinencije po forumu, naišla sam i na zanimljivu raspravu o tome koliko Hrvati kupuju i nose markiranu odjeću, koji su razlozi za njenu kupnju, te mogu li si takvo što priuštiti. Naravno, bilo je svakakvih mišljenja i stavova, no jedno me se pogotovu dojmilo. Jedna od sudionica rasprave se izrugivala nekoj svojoj znanici koja ima firmatu majcu (da, doslovce je tako napisala : MAJCU! Blažena pismenost...) i koja je pažljivo pere, ručno u finom deterdžentu. Koje j***** tuke, strava!!! Pa, hvala ti Bože, kada kupiš nešto skupo i fino nećeš time brisati podove! U našim uvjetima su to najčešće finiji, svečaniji komadi, rijetko su to gaće i kanotijere. Ja sve svoje finije komade, bez obzira na potpis ili ne, perem ručno. Pa ne mogu maju od kašmira i dolčevitu od fine tanke vune sa angorom prati i centrifugirati na 1200 okretaja..to su nježne tkanine koje se ne smiju gniječiti, moraju se dobro ocijediti i tek onda objesiti na sušilo! Ista ta «genijalka» je ustvrdila i da ona ne može zamisliti da plati neki odjevni predmet više od 200 kuna te da cijena nema veze sa kvalitetom, kao, njoj majica sa place traje jednako kao ona iz butika, ne rasteže se ni skuplja, ne gubi boju, itd...
Sve ovo me malo navelo na razmišljanje...pa tko je ovdje lud, a tko zbunjen? Ja izgleda, u svojih četrdeset i ostatak godina, izgleda griješim, kada i obični push up grudnjak sa spužvicama ili silikonskim jastučićima perem ručno? Zajedno sa mnom i moja mama, od koje sam neke osnove domaćinstva naučila, i cijela hrpa mojih prijateljica i znanica, od prodavačica na kiosku do sveučilišnih profesorica...
Eto, čovjek uči dok je živ. No, i cijelo čovječanstvo treba učiti, na primjerima iz prošlosti, da se neke stvari, neke zablude i neki zločini nikada više ne ponove. Danas je 60. obljetnica oslobađanja Auschwitza. Tamo i na još nekoliko sličnih tužnih mjesta nacisti su u prah i pepeo pretvorili 6 milijuna Židova i još nekoliko stotina tisuća nepodobnih Untermenscha... Roma, komunista, homoseksualaca, Slavena... O Holokaustu, Shoahu, pomoru, eksterminaciji ili kako god to bezumlje zvali napisane su cijele biblioteke, a opet svako malo se podigne neki rehabilitatorski glas koji povijest želi drukčije prikazati..srećom, ostaje u manjini.
No, jednu stvar treba imati uvijek na umu. Nacisti nisu pali s Marsa...njih je na legalnim izborima na vlast izabrao prosječni, normalni Nijemac i Nijemica...po ničemu različiti od normalnih prosječnih Hrvata i Hrvatica. Kada su došli na vlast, pod okriljem ljubavi za Vaterland i želje za Lebensraumom (zvuči li to nekako poznato?) ostrvili su se...dok su marširali Europom, osvajali zemlju za zemljom, njemački narod im je opijeno klicao...kada su srušeni u blato, kada su ih natjerali da progledaju, Nijemci su se hrpimice pravdali...to su učinili nacisti, nije cijeli njemački narod bio zločinački, zaboravljajući pri tome tko ih je doveo na vlast. Nemojmo to nikada smetnuti s uma...nemojmo dozvoliti da se povijest ponovi i nešto slično desi i kod nas...
Na veliku žalost obožavatelja moje kuhinje, danas ne kuham ništa – pojela sam pizzu na poslu, i to ne bilo koju već moju omiljenu bressaolu sa sušenom konjetinom, parmezanom a scaglie i rukolom iz Bracere...
Svečano obećajem, da ako blog opet gecrkne, NEĆU VIŠE "REANIMIRATI" POSTOVE !!!
Post je objavljen 31.01.2005. u 22:54 sati.