Riječanka&svijet

05.01.2005., srijeda


O financijama, Chanelu... i drugim ljepotama
Danas se popodne nad Rijeku nadvila nekakva naoblaka pomiješana sa maglom i vlagom u zraku. Jutro je bilo sunčano, obećavajuće, no svejedno sam se ustala dosta kasno, oko 11 sati. Popodne sam imala dogovoreno kod osobne bankarice, vidjeti malo kako stojim sa novcem i promijeniti isteklu Visa karticu.
Ručala sam lagano, pureća prsa pečena u teflonskoj tavi, bez masnoća i putaricu sa limunom i par kapi maslinova ulja…e, da, moram se pohvaliti, dijeta dobro napreduje, suknja koja mi služi kao dijetomjer nije na meni više tako napeta kao da je u fazi neposredno pred eksploziju!
Krenula sam se spremati za odlazak u grad, kada sam primijetila da mi se pored nosa pojavio prištić veličine Trsatske kule! Meni, koja nisam ni u pubertetu imala akni ni prištića, užas! No, dobro, priznajem…zna mi se povremeno, 2-3 puta godišnje, kada jedem masnije ili sam pod stresom pojaviti nešto slično, najčešće na čelu ili na ostalim dijelovima T-zone, no ovaj me iznenadio..preko noći je nastao i cerio mi se u ogledalu. Odmah sam poduzela sve potrebne eliminacijske mjere, no zaostalo je crvenilo, koje ni puder nije pokrio. Prekopala sam ladice u potrazi za korektorom, i našla ga – bio je to nekakav Art Decoov korektor u stiku, kojeg imam 2-3 godine i kupila sam ga jer nije bilo drugog izbora…kada sam ga prinjela nosu…zapahnuo me odvratan smrad po užegloj masti…bljakkk… Ima naša Linadora potpuno pravo kada u svom Beauty blogu kaže kako ne voli ništa od Art Decoa!
Nekako sam izdajničke ostatke bivšeg prištića pokrila dodatnim kilogramom pudera i otputila se do grada.
Malo sam zakasnila u banku, pa sam morala sačekati da moja bankarica obavi drugog klijenta, no čekanje nije trajalo više od 5 minuta. Gospođa Š.je moja osobna bankarica već nešto više od tri godine i vrlo sam zadovoljna s njom. Sve što mi treba, sa njom dogovorim telefonski, uvijek je susretljiva, odaje dojam da joj je doista stalo do klijenta. Osim toga, nema nervoze, nema gužvanja na šalteru, čekanja u redu. Kada sam kupovala stan, sve formalnosti, zahtjeve za kredit, procjenu stana, papirologiju, sredila je ona. Nisam bila već dosta dugo kod nje, pa smo prvo malo popričale. Zatim mi je pogledala kako stoje moje investicije (koje su, moram priznati prilično male, hehehe), predložila mi je, a ja sam pristala uplaćivati Treći stup mirovinske štednje – za sada simbolički 15 eura mjesečno, no iznos mogu povećati ako želim,kroz 15 godina. Isto tako, nagovorila me da ono malo eurića što imam, oročim pod povoljnijim uvjetima, što će mi ipak donijeti malu, ali ne baš totalno zanemarivu dobit. Dobila sam i novu Visa karticu, umjesto stare.
Tako ponosna na svoje “bogatstvo” krenula sam brže-bolje potrošiti nešto. Obzirom da idućih dana ne namjeravam trošiti na hranu, jer neophodno imam kod kuće, a grickalice i delikatese, kao i fina pića su mi ovaj mjesec “off limits”, zaključila sam da bi bilo loše za moje zdravlje ako još nešto prištedim, pa sam krenula u “Limoni” na 2.kat robne kuće “Ri”.
Ne volim tu parfumeriju osobito, ne zato jer nema izbora, već zbog prodavačica koje su (čast ponekoj koja je izuzetak) sklone grupnom tračanju dok klijenti sami moraju tražiti željene artikle po policama i ladicama. Danas je izgleda bio moj sretan dan, pa se ubrzo našla jedna mlada prodavačica spremna pomoći..a biti će i da nije imala puno posla, jer su u dućanu bili samo još jedna mlada žena i postariji gospodin. Uglavnom, našla sam što sam htjela – Chanelov vrlo svijetli tekući korektor sa aplikatorom, nalik na sjajilo za usne Correcteur éclat broj 10 Beige rosé. Kako je moj Givencyjev puder pri kraju, kupila sam novi, naravno Chanelov Double Perfection Fluide broj 15 Opaline (pozdrav i pusa mojoj i vašoj dragoj Jazzie , heheheh).

Kada sam se vratila kući, otvorila sam TV i upalila kompjuter, što je pripomoglo da moj money&beauty zanos splasne na uobičajeni nivo. Kod nas se dešavaju standardna zbivanja čiji bi akteri bili idealni sadržaj moje današnje slikovne ilustracije uz post. Naš dragi Premijer se ponovno pokazao kao predvidivo nedosljedan – naime, omiljeni ministar vanjskih poslova, čedni i nevini Žužul dao je neopozivu ostavku, jer je, avaj, nezadovoljan (ne)efikasnošću MVP koja škodi njegovom imageu u narodu! Je, a ja sam bila body doubler Sharon Stone u “Sirovim strastima”, križanje nogu uključeno!
Do prije kojeg tjedna, Sanader ga je apsolutno podržavao, i režao na svakog tko je tražio Žužulovu smjenu. No, sada je šef naše Vlade izgleda dobio po prstima od Velikog Europskog Brata, pa je pukla ljubav sa Miomir(k)om…nešto mi se čini da bi i naš vrli Hebrang mogao doživjeti (neugodno) iznenađenje kada se, zdrav i čio, austrijskim zrakom oporavljen vrati na posao…
Još jedan “biser” – Paola Poljak, nevjerojatno iritantna kokoš sa RTL (svi koji su gledali after party finala BB slažu se da je izazivala nagon na povraćanje jače od sirupa ipekakuane, koji se inače daje u te svrhe), koja je svojedobno svim tračerskim novinama prodavala foru da je tajna cura Ivice Kostelića, a inače je predsjednica Mladeži HDZ-a i jedna od plesačica u hadezeovskom šefovskom kolu – dobila je po prstima od TV kuće u kojoj radi. Naime, RTL je svojim djelatnicima dopisom zabranio političke istupe za vrijeme kampanje, a umna PP je potpisala pismo podrške Ko(koš)soričinoj Pašteti, koje se kao plaćeni oglas objavljivao u novinama. Ova je tu zabranu prekršila i sada slijede sankcije…kakve god bile, naša će Paolina naučiti jednu bitnu lekciju : nisu Švabe braća preko Dunava i Drine da se sa njima možeš dogovarati : sada ćemo malo ovako, pa kada nam pukne, malo onako…
Evropa ima svoje zakone i norme kojih se svi moraju pridržavati...tko želi ući u nju, mora zaboraviti na običajna prava sa brdovitog Balkana….


- 21:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>