Život je lijep februara 2013
Osobno gadna godina po puno stvari za mene-ali ovo je jedna od rijetkih dobrih stvari u njoj. A slučajnost ili ne slučajnost kao i sad i onda je bio aktualan cenzorski i zabranjivački narativ na umjetnost. To je konstanta uvijek se nađe nekakav panj koji u ime povrijeđenih osječajćića misli da ima monopol zabranjivati i ograničavati. A radi se o adaptaciji sad već kultnog filma "fine mrtve djevojke" na kazališne daske. Već sam u mentalitetu palanke s umjetnosti iste kao omiljenoj meti imao referencu na teror mračnjačke bolesne organizacije da se plakat povuče-jer "vrijeđa"
U kakvom svijetu živimo? To da nešto "vrijeđa" nije nikakav argument-satira autosatira drama i da i ismijavanje i provokacija (premda jednog i drugog nema u konkretnom slučaju) je legitimna stvar. Ne može samim time što se nekome nešto ne sviđa ograničavat i zabranjivat. Onda sam naveo u nekim napisima je još stajalo po kmečanju tih destruktivnih fanatika da-"vrijeđaju ćudeređe" ali što je sa argumentima koje nemaju a normalna strana Hrvatske ih ima na kamione? Počevši od toga da perverzije u stvarima u kojima ih nema mogu vidjeti samo i isključivo perverzni umovi, druga važnija stvar-nitko se nema pravo pozivati na nešto tako apsurdno kao da ih izvedba meke predstave ili slika na promotivnom plakatu "vrijeđa" spominje se "frjićizacija" a zna se da je Frljić omiljena meta onima koji blage veze nemaju o njegovim predstavama. S druge strane-krojenje politike kao sveopći princip koji poziva na cenzuru(pižđenje zbog promotivnog plakata za prije 6 godina novu sezonu, Frljićeve predstave ili promotivnog plakata predstave "fine mrtve djevokjke" je ono na što ne treba biti pasivan-treba zabraniti destruktivnim umovima da kroje politike koje bi sputavale tuđe slobode. A tuđa sloboda je granica one osobne. A u jednom od postova zvao se okolokazališni i okolokazališni klatež mi je bila namjera napraviti distinkciju između okolokazalištaraca koji ne idu u kazalište-ali si daju za pravo nešto komentirat a o čemu sami biraju nemati blage veze i one druge koji idu na predstave ali bleju k'o ovce u glavi odsutni pa ne razlikuju pauzu od kraja predstave. A da bi se nešto inteprettiralo po ps-u kako stvari i stoje ključno je biti koncentriran. Promaklo mi je nažalost pogledat predstavu ali po izjavama u videu koji ću sad ubacit reakcije publike su bile izvrsne.
Razvidno je da okolokazališni prizemno komentiraju kao što su onda konkretnu predstavu i plakat i danas predstave bilo kojih drugih preokupacija. I koliko zapravo potvrđuju takve reakcije istinitost onoga iznesenim u njima? Negativne reakcije okolokazalištaraca uvijek postignu kobra efekt kad se pogledaju i čitaju njihove verbalne bljuvotine još više interes za gledanje raste. Ima li bolje potvrde pogađanja žice od negativnih reakcija na nešto o čemu nemaju pojma?










