1.ISTI PRINCIP

Kao što je slučaj sa kvalitetnim filmovima koje se konstantno može gledat ista stvar je i s predstavama. "Nestajanje" postpremijerno pogledano početkom godine večeras je bilo na repertoaru zagrebačkog HNK. Danas je specijalan dan-svjetski dan kazališta prije same predstave uvedena je jedna specefičnost-održan je prigodan govor u povodu svjetskog dana kazališta. Kvalitetna triler-predstava koja je rezimirana u trilogiji postova večeras samo atmosfera sa predstave i dojam o njoj.




Pozicija lošija nego na parketu ali daleko bolja nego u ložama sa kojih se u principu ne vidi scena.



free image hosting


2.NADOPUNNJENE ULOGE<





Razlog više za reprizno gledanje je i ta nadogradnja uloga, izvedeno je slično prvom putu ali ni blizu isto-projekcija istih stvari na druge načine. Izravan kontakt. Lagani forward na postove o predstavi koji je trebalo rasčlaniti na 3 zasebna djela koja funkcioniraju i kao zasebni postovi i kao nadopuna.

"Nestajanje" usporedba scenskih situacija i projekcija uloga na realciji sa Matanićevim psihološkim trilerom "ćaća" iz 2011. Odat ću tajnu-post je tipkan tjednima prije predstave na osnovu materijala o njenoj radnji. Asocijacije su se redale same od sebe-ovo je bio eksperimentalni projekt imao sam osjećaj povezanosti sa tim konkretnim situacijma koje su u fokusu kao korelacijsku točku sa Matanićevim filmom što se pokazalo dobrim tragom iako je u pitanju ista stvar samo u drugoj situaciji.


"Individualne refleksije osobnih nestajanja" koji se bazira na analiziranju osobnih nestajanja glavnog protagonista a i nestajanjima Karlove Žene i kćeri. Pozicije svih uloga u predstavi koje nestaju.

"(Ne)posredne interakcije kombinacija obračuna sa kritičarskim piskaralima i njihovim izvoljevanjima i dodatno seciranje nestajanja konkretno Karlove žene i kćeri. Predstava u tri posta večeras je pogledana reprizno i s drugim gledanjem vidim da je ovaj mini serijal u puno stvari bio eksperimentalan. Sve se posložilo tek drugim gledanjem.





HNK ZAGREB


4.RAZMAŽENA DERIŠĆAD


Prvi dio predstave-18 godina ranije je bio pun distrakcija-predstava je ozbijna nije za klince, koji su imali klasična svoja iritantna baljezganja za vrijeme predstave što je bilo eufemizam-iritantno do nesnosnosti. Kao i glupavi cereci na replike u predstavi. Stavljam ovdje prigodno neke reference na scenarij iz ove trilogije postova.



"8.Karlo Vjera i Tea kod kuće.

HNK ZAGREB


"Kad predstava ne bi bila ozbiljna kao što je sve ovo bi se dalo pripisati obiteljskoj zajebanciji u opuštenoj atmosferi, a pošto je život s istinom u podsvjesti s kim žive korijen ova šablona odskače od tog zajebantskog konteksta kakav interakcija na prvu ostavlja. Karlova žena živi s istinom umotanom u imaginarnu sliku normale kćer-u prvom djelu predstave ono što je kod nje kako je u vizualizaciji scenarista i kako sam to percipriao na prvu prije čitanja njegovog pogleda na ulogu izlaz od realnosti koji vremenom prelazi u ozbiljnu ideološku zainteresiranost."


Ovo je bila moja referenca na scensku situaciju u postu o (ne)posrednim interakcijama. Kad bi predstava ne bi bila ozbiljna ali predstava je ozbiljna, ono što bi se u nekoj predstavi moglo pročitati kao zajebancija i humor unutar obitelji ovdje je sve samo ne humor-način na koji se bore sa frustracijom jer znaju s kim žive. Poanta tih scena nije cerekanje nego ozbiljno praćenje, takva derišćad koja ubije dobar dio predstave svojim infantilnim reakcijama je poprilično iritantna. Sve u svemu to je ona stavka koja mi je pokvarila koncept.





5.BIS


6 sekundi trenutka bisa snimjen je samo jedan mali dio od 3 puta vraćanja glumaca na pozornicu.