ANTAGONIZAM
Povremeno, (da povremeno, moš mislit samim time što mi je već određeni period u fokusu mi je inspiracija za tipkanje) često kad surfam po stranicama raznim u lovu na informacije o filmovima i ulogama dosta često
kad su u pitanju uloge same neovisno i nedefinirano konkretno o kojem filmu se radi mi se redovito izbacuje riječ "atagonist". Generalno
preopćenita riječ u kontekstu uloga ima objašnjenje
Antagonist (grčki ý˝Ä±łÉ˝ąĂĮ - protivnik, natjecatelj) je lik ili skupina likova kojima se protagonist najčešće suprotstavlja. Također, antagonist može predstavljati veliku opasnost ili prepreku protagonistu.
Pisci su likove u svojim pričama stavljali u različite situacije. U mnogim od njih likovi pokušavaju zaustaviti negativce ili antagoniste u njihovim namjerama. U većini su slučaja to policajci ili kakvi drugi državni službenici, obično predstavnici zakona.
Ponekad glumci mogu biti protagonisti, ali i antagonisti, ovisno o tome koji je njihov krajnji cilj.
Pisci su likove u svojim pričama stavljali u različite situacije. U mnogim od njih likovi pokušavaju zaustaviti negativce ili antagoniste u njihovim namjerama. U većini su slučaja to policajci ili kakvi drugi državni službenici, obično predstavnici zakona.
Ponekad glumci mogu biti protagonisti, ali i antagonisti, ovisno o tome koji je njihov krajnji cilj.
Konkretno najjednostavnije- kontra protagonistima, klasičnim riječnikom negativna uloga, protagonist-pozitivac atagonist-negativac. Ali ovdje me nešto drugo zanima malo širi kontekst od samo ove skraćene verzije s wikipedije. Za primijer ću povući 2 filma jedan kratak i
jedan cjelovečernji (o oba projekta je već bilo ovdje riječi kroz ovih skoro 5 godina bloganja) jer su mi situacije unutar njih dale materijala
za ovakvu analizu. "Dijagnoza" kratak filmski projekt studenata s verna koji ima uvjerljivu psihološku podlogu, Goran Grgić briljira u ulozi psihijatra.
Caka je u tome da je Goranova uloga uloga psihijatra, u prostoriji su on i pacijent koji je piroman, na psihološkoj je procijeni nakon što
je požar koji je potpalio ubio dvoje ljudi nakon čega je upućen na psihološku procijenu. Interakcije su na razini tragi-komedije (one crne) a i izvrsno je približen psihološki profil piromana kao jedan od puno njihovih fiksacija i razloga zašto su opsjednuti vatrom. Na jednom postu iz ljeta 2020 nakon što se napokon nakon dugo vremena (skoro godinu) pronašao dugo očekivani film s Isabelči sam imao polemiku i o njemu samom i o drugim filmskim projektima studenata s verna, jedan od njih je bio i ovaj "dijagnoza" oko kojeg smo isto izvčlačili citate koji su istovremeno komični zabavni i tragični. Stvar je u tome, nisam htio ranije spojlat film ali sad je druga situacija po principu cilj opravdava sredstva ću napraviti iznimku. Stvari dobiju neočekivani preokret: piroman psihijatra pročita kao latentnog piromana,stvari su očito vodile tome, uzeo je njegov slučaj (slučaj piromana,prvi put u karijeri ) ispituje postavlja pitanja na razini degutantnog kako razgovor ide sve dalje i u jednom trenutku stvar se kompletno razotkriva-psihijatar ima isti poremećaj potpaljivanja požara. Upečatljiva je scena kad piroman postavi protupitanje/konstataciju "meni postavljate pitanja koja sami sebi postavljate" Od početka filma, psihijatar je pozitivna uloga (protagonist) piroman negativna (atagonist) a stvar onda dobije preokret, kad piroman (negativac, atagonist) kompromitira psihijatra (pozitivca, protagonista) kao piromana, njegova uloga kao da se izmijenjuje iz pozitivne u negativnu a slučaj u početku nije izgledao tako. Kod prvog gledanja skroz me zaokupiralo, izgledalo je obećavajuće očekivati se moglo svašta ali ovakav obrat nisam. A to kolika je film ispao senzacija dovoljno govore dojmovi o njemu. Ali osim ovog ima i jedan drugi slučaj u kojem su stvari malo kompleksnije. Matanićev triler "ćaća" na njega se ponovo vraćam jer je i ovdje inspirativan za protagonizam-atagonizam.
O ovom filmu ne treba previše uglavnom su ga svi koji prate domaću kinematografiju gledali oni koji nisu slobodno im je pročitati recenziju gore linkanu, i pogledati film dostupan je kompletan na you tubu ali evo ovdje kao šablona u kontekstu ovog što me ovdje zaokupira prilažem o radnji kratko s wikipedije.
"Saznavši da joj je otac teško bolestan, kći je nagovorila svog dečka i sestru na putovanje u očevu kuću gdje se on skrasio nakon što ih je davno napustio. Kći želi iskoristiti zadnju priliku da razgovara s ocem o svemu što se dogodilo u prošlosti. U očevu domu, u izoliranom krajoliku prekrivenu snijegom, počinju se polako otkrivati duboko potisnute mračne obiteljske tajne".
Glumačka postava:
Judita Franković (kćer)
Iva Mihalić (sestra)
Igor Kovač (dečko)
Ivo Gregurević (ćaća)
Film već po samoj svojoj najavi i službenom traileru prije nego je imao kino-premijeru na neki način potvrđuje da je Ivo Gregurević u ulozi ćaće negativna uloga-davno je ostavio familiju a sam slogan filma je bio da je "neke obiteljske tajne bolje ne otkrivati" od prvog kadra u kojem je distanciran je i skoro indiferenatn na dolazak svojih kćeri što je indikacija već onda da je nešto stvarno mračno iz prošlosti u pitanju. To se kasnije i potvrdi ali jedna druga situacija je ovdje zanimljiva na relaciji pozitive i negative protagonizma i atagonizma. Dečko je u vezi sa starijom kćeri, Iva ima ulogu mlađe koja je i povezana sa mračnom tajnom iz prošlosti i ta uloga je kompleksna na više razina. Kroz cijeli film od prve scene ima otpor u vezi dolaska u Liku i negativan odnos prema ćaći (sasvim opravdano a to se otkriva tek na kraju pravi razlog) kompleksnost uloge je u tome što u 2 scene tokom filma ima zavodničke intencije prema sestrinom dečku. Po nekom principu bi neki drugi promatrači scene kategorički i tu ulogu iz pozitivne prešaltali u negativnu ali zapravo nije tako.Iako to možda je do percepcije tu ipak postoji više razina.
Prva je i najvažnija jer ona je i korijen trauma iz djetinjstva koja je rezultirala i nekom vrstom frustracije, a ima i u njenoj distanciranosti i protestu protiv dolaska uopće, još jedan preokret je ključan-kad se sazna prava istina da kako je navedeno i u sadržaju filma ćaća nije bolestan nego je to samo bio izgovor starije kćeri da ga posjete. Ovdje su stvari podijeljene nije crno-bijela situacija kakva bi mogla biti ( i najvjerovatnije je) u sluačju prvog filma u kojem psihijatar ispada latnatni piroman i samim time negativac. Ovdje je rola kompleksnija
i općenito odnosi unutar filma su neizvjesni i napeti. 2 glumca 2 glumice 3 pozitivne uloge jedna negativna iako i pozitivne imaju dozu negativnosti mlađa sestra (Iva, zaboravih ime uloge) i sestrin dečko generalno nisu negativne, nekako životne pozitivne sa nekom negativnom stranom. Stvar je prekomplicirana za kategorizaciju pod negativne uloge iako su se našle u situaciji kad rade krivu negativnu stvar. To je još jedan preokret kad prelaze u atagoniste ali ne one ekstremne jer su potencirani nekim drastičnim okidačima .To je primijer preokreta pokazivanja one negativne strane kod inače uloga koje nisu negativno definirane iako sve je u principu do percepcije iz mog kuta nisam doživio ni jednu od tih uloga kao negativnu (osim ćaće koji je negativna uloga i službeno) nego kao životno realne generalno pozitivne koje su u nekom trenutku napravile grešku u koracima. U slučaju "dijagnoze" na prvu protagonist psihijatar koji se prešalta u atagonista to u principu i je (ipak pod utjecajem pacijenta-piromana potpali vatru) a u slučaju uloga mlađa sestra-dečko starije sestre su ipak stvari kompliciranije atagonisti u jednom trenutku ne generalno jer pozadina svega toga nije iz pokvarenih motiva a mračna tajna iz prošlosti koja-samo to ću otkrit, za one rijetke koji nisu gledali je trauma iz djetinjstva-one najgore vrste. S druge strane radi se o trileru a triler nije triler ako nije realističan i šokantan sa puno preokreta i komplicirajućih situacija u odnosima pozitivnih uloga. Ali ima ovdje i jedna druga stvar. Atagonizam nije nužno uvjet negativnih uloga primijer toga je ova situacija iz "ćaće" stvar je u tome da odnos mlađe sestre i dečka starije ostaje tajna za nju nešto sasvim drugo od onog kad se uloge u direktnom nadmetanju neovisno jesu definirane kao pozitivne ili negativne. Zapravo u slučaju prvog filma iz primijera atagonizam je očit kod obje strane razgovori u filmu su zaoštrene psihološke igre što i psihijatra dovodi do točke pucanja u drugom primijeru za stariju sestru ostaje tajna odnos mlađe i njenog dečka. Protagonizam i atagonizam nisu nužno uvjetovani pozitivom ili negativom po ovom su izvedivi u jednom i drugom slučaju.
Da moram nasumično navesti razloge zašto mi je ovo najbolji noviji Mataničev projekt to bi bilo glumačka postava lokacija, fabula. Po preferencijama glumačka postava, fabula i važna tema koju adaptira + lokacija kao bonus. Sviđa mi se koncept filma, u prvom primijeru
s "dijagnozom" atagonizam je očit od samog početka napetosti u razgovoru između psihijatra i piromana daju se rezati nožem. Prije nego dođe do preokreta u kojem se ispostavi da je i sam psihijatar piroman službeni razgovor na realciji psihijatar-pacijent eskalira u prepucavanje do osobne razine. Kod drugog filma dijametralno-suprotno osim sitnih prepucavanja između dvije sestre i distanciranosti mlađe prema ćaći te situacije nisu očite ovdje se sve otvara po malo, s razlikom da ono što je već navedeno odnos mlađe sestre sa dečkom starije za nju ostaje tajna. Isabelči je dijelila mišljenje samnom apropo ovog filma, uz spomenutu hipotetsku mogućnost ako Matanić ne dobije ideju napraviti nešto novo vjerovatno u smislu nastavka. Zanimljiva ideja jer je triler ostavio otvorenog prostora da se
na njemu napravi nova priča. Ima još primijera sa televizije, jedan kvalitetan HBO europe projekt "Uspjeh"
Serija je koktel obiteljskih odnosa, korupcije kriminala politike i sumnjivih poslova, 4 nepoznatih je spojio jedan tragičan događaj. 6 epizoda, na kraju sezone njih četvoro postanu meta bogatog poduzetnika mafijaša, prvi slučaj atagonizma na relaciji pozitivne-negativne uloge.
Kako je serija u formi trilera, atagonizam je i u drugoj situaciji suprotstavljene strane su i pozitivne uloge (njih četvoro i policijska inspektorica) ubojstvo sina narko-dilera u parku joj otvara indiciju da je to povezano, naručeno ubosjtvo iza kojeg stoji isti taj poduzetnik povezan sa politikom a prvi trag vodi do njih četvoro. Da ne idem u detalje atagonizam se ovdje reflektira na obje uloge na pozitivne i negativne. Radnja serije same apsolvirana je kroz ranije postove ovdje je kao i u slučaju prva 2 primijera fiksacija na ulogama ne na rednji. Ubojstvo s kojim je povezano njih četvoro nije naručeno ubojstvo (pod sumnjom toga inspektorica je motivirana za riješavanje slučaja iz osobnih razloga, 2018. godina, a 5 godina ranije isti taj poduzetnik/projektant je naručio ubojstvo njene sestre kad je otkrila nepravilnosti u poslovanju) što dovodi do atagonizma na relaciji pozitivaca kod kojih se borba svede na obračun sa negativcem, glavnim atagonistom u priči. Tri zanimljiva kvalitetna projekta a i analiza uloga iz ovog kuta isto, ovo je u neku ruku neka vrsta eksperimentalnog posta.
