Danas se vraćam jednom specifičnom filmu a zašto je specifičan o tome ću kasnije. 2014. godina je bila jedna od boljih ovdje ću se samo fokusirat na film koji je već bio u nekom od ranijih postova sad se ponovo
vraćam na njega jer se na kvalitetne stvari vrijedi vraćat i svakim novim gledanjem sve je zanimljivije.O kojekakvim komplikacijama oko same premijere sam već sve naveo u starijem postu, a i pored toga bilo je komplicirano pronać
još informacija u vezi istog, posebno pogledat neku od rcenzija. U principu me ne zanima što se o filmovima piše to je više da vidim na kojem mentalnom sklopu su oni koji nešto komentiraju i gledaju li uopće ono što komentiraju. Problem je kod nas općenito
što se ništa konkretno i relevantno ne nudi (ili jako rijetko) kad se nešto ciljano ukucava u google a ovo je bio ekstremniji slučaj kad
je iste godine kad je navedeni film distribuiran (za kino) internet bio izvor svakakvih nepovezanih pizdarija koje su izlazile kao neki
ishod pretrage po "ključnim riječima". Jedini portal na kojem su se mogle naći bilokakve informacije iako polovične je bila službena stranica hrvatskog filma bilo je pored toga još raznih stranica
na kojima u principu nije bilo ništa više od onog na onoj prvoj, a i to je jedan od rijetkih filmova koji je bio u distribuciji bez službene premijere. Oni koji redovito prate ovaj blog se sjećaju serijala o usputnim zanimljivostima u vezi sa određenim filmovima. Evo za lagani podsjetnik.

Ćaća (2011)

8.povjerenik

Iako je taj serijal na neki način zaključen našlo se nešto i o ovom filmu pa da natipkam nešto i o tome, jer je isto ostavio intenzivan dojam a bio je i pravo osvježenje u kinima i na televiziji. U principu kompletna navedena godina je bar meni bila specifična po pitanju filma i televizije a ovo je samo jedan od tih primijera. Ovo je i početak ovog boljeg perioda po pitanju gledanosti domaćeg filma i od onda se vidi lagani progres na tom planu. 7 godina nije neki ekstremni period ali se ipak dosta promijenilo, da ne skrećem s teme...


Zanimljivosti kod ovog filma nema previše, i nisu tako apstraktne kao kod ovih prvih iako su te činjenice i meni novost do nedavno
niti ja nisam znao određene stvari. Film je eksperimentalan, kompletna scenografija bez zvučne podloge je bio neki svojevrsni eksperiment što je ispalo vrhunska stvar. Dodatno se dobilo na ozbiljnosti,realnosti i depresivnoj atmosferi koja se događa u filmu, a niti situacije u filmu nisu nešto što bi trebalo biti nabijeno zvučnom podlogom, i pored monotonije je napeto i zanimljivo.
To je specifičnost filma, zasad vjerovatno jedini koji nema zvučnu podlogu a koja nije niti potrebna. Nije nabijen akcijom na što
možda vuče nego crninom naše realnosti i zanimljivim interakcijama koje se povezuju. Kompletan film je jedan kvalitetan eksperiment, i treba nam više ovakvih filmova. Večina scena snimljena je u autu na aktaktivnim lokacijama u gradu (Maksimir,park ribnjak, zeleni val)


Redatelj filma je inače redatelj kraktih eksperimnentalnih filmova ovo je prvi eksperimnet dugog metra. Spoj trilera,drame,i paranormalnog. Evo još linkova "vjetar puše kako hoće" na Pula film festivalu 2014.

Dva različita pristupa kriminalističkoj priči

Most na kraju svijeta i vjetar puše kako hoće Naravno kompletan taj događaj nije uspio proći bez kojekakvih glupih i nepovezanih baljezganja u kojem diletenti lupetaju o "dilentatizmu" i "skretanju u amaterizam" jer su
takvima vjerovatno primijer "profesionalnosti" kojekakvi američki instant-hitovi i nevjerovatno loša percepcija, pa se razbacuje glupim etiketiranjima filma kao "antikrimića" i još niz glupih izjava u rangu toga. I to što dotična vijest nema komentara samo za
sebe govori dovoljno.

Ps poveznice na stranicu na kojoj se film može gledat (for free) je u linkanom postu i u prvom komentaru (drugi dio