REPRIZA (1) SVAKI TVOJ ROĐENDAN
Sad počni post nakon određenog perioda ušaltaj se, jeben problem nakon stagnacije. Oke idemo nekim redom, kao što se i vidi
iz naslova post je reprizan,po drugi put sam večeras gledao svaki "tvoj rođendan" u prvoj recenziji nisam previše ulazio u sve
događaje unutar predstave s druge strane mislim da je sasvim prigodno da to napravim. Radnja se svodi na slavljenika i njegove
rođendane od 10.do 70. Svaki rođendan završava sa time da se dogodi neka pizdarija. Moje riječi iz prvog posta bio bi red da nešto i navedem.
10.rođendan razbijanje televizora, i neželjene ali očekivane reakcije
20.rođendan, žena saznala da joj muž nabija rogove
30.rođendan umire slavljenikov djed
na 40.rođendan umire njegov otac.
Sve ovo je koncipirano kroz humorističnu formu 2 sata smijeha i zabave,tragi-komedija sa radnjom u 60 godinama prošlog stoljeća do današnjeg modernog vremena. Sve situacije unutar predstave imaju drugu pozadinu no o tome ću na kraju posta
Izvrsna tragi komična predstava,koju vrijedi više puta gledat, sve se zapravo u kompletnoj priči svodi na prolaznost života što
glavni protagonist svaća na svom 70.rođendanu. Ps i da,u prvom činu najzanimljivije od svega je gledati odrasle glumce kako
igraju uloge djece. Usput znam fotka je duplirana i naopačke je a to mi se ne da sređivat zajebava me blog i oko ovog važnog
posta sam potrošio previše vremena vjerovatno je upload videa usporio stvar a naknadno uređivanje mi stvarno nije potrebno jer
sam se i bez toga dovoljno iznervirao. Za kraj prenosim ovdje djelić atmosfere sa same predstave uživate u videu.
svaki tvoj rođendan2 from Lucid Theatral on Vimeo.
Oznake: hnk svaki tvoj rođendan drama
Ništa relevantno
Nema na webu kad je o seriji "Uspjeh" riječ bar kad se radi o drugoj sezoni. O prvoj uglavnom svi koji smo gledali i
pratili vijesti u vezi iste uglavnom sve znamo. Ima potencijal,kvalitetna režija,scenografija, izbor glumačke ekipe i scenarist.
Prva sezona uključuje 6 epizoda,osobno i bolje da je tako,kad ih je previše po nekom difoltu se vremenom razvodni ovako je
ostavilo onu dozu zanimljivosti i napetosti. Zadnja epizoda je složena tako da ostavlja otvoren prostor za drugu sezonu koja
nije isključena, samo zasad još ništa nema to je još samo potencijalna mogućnost da se snimi. U svakom slučaju ostalo je
puno otvorenih pitanja, korupcija i kriminal poteže još dalje do sfere visoke politike. Ima se materijala za još scenarija sad je pitanje
hoće li biti realizirano. Kao društvu nam je svakako potrebno da se snimaju ovakvi projekti koji su nabijeni realnošću našeg
društva. Slučajna situacija koja je spojila četvoro nepoznatih ljudi je bila pun pogodak,i način na koji se to odigravalo.
Putem hbo-a emitirana je po dosta Europskih država, a došlo je i do američkog. Uspjeh je ostvario uspjeh bio bi red da se snimi
i druga uspješna sezona. Materijala ne fali, kompletnoj priči je potreban rasplet.
Verbalne proserotine i web stranice
Citirat ću kolegu Unusual suspecta a radi se o kritičarima:
"Filmski krtičar - osoba koja gleda i sere po filmovima kao što i krtica živi i sere u zemlju. Može učiniti i dobre stvari kad rangira filmove kao i krtica koja prekopa zemlju kroz koju se kreće."
Stvarno od čega žive ti likovi osim što seru po svemu i svačemu jer sami nisu u stanju ništa kvalitetno napraviti a imaju izniman
talent za kritiziranje i baljezganje kako bi nešto trebalo biti, specijalno onda kad je o predstavama riječ. Kritike nikad ne pratim niti
kazališne one filmske još manje svoje dojmove volim sam napraviti, i sad vidim kako sam zapravo u pravu što rijetko kad pogledam što baljezgaju ta piskarala. Ovaj tekst je školski primijer sumanutih baljezganja koja veze s vezom nemaju, slobodno se može zaključiti da je jedina premisa
kompletnog teksta sranje i pljuvanje po svima i svakome a još su za piskaranja i plaćeni. Za lagani podsjetnik radi se o predstavi "glumica" koja je bila
na listi mojih blog recenzija.
Iz komentara na taj post se vidi,da su moja interpretacija i razmijenjeni komentari ispod posta dijametralna suprotnost od ovih baljezgotina u gore linkanom tekstu. Najfascinantnije od svega mi je činjenica da dosta ljudi ovakve pamflete uzima kao mjerilo
za gledanje ili ne gledanje. Posebno što ovako nešto čitam tek nakon gledanja da vidim što će sve nalupetat, po njihovim sumanutim kriterijima konstanta je samo pljuvanje izvlačenje riječi iz konteksta i interpretiranje radnje na način koji veze s vezom
nema. Ne znam više što bi tipkao,zato na ovo blogu nikad neće biti kritika samo postovi u kontekstu neke obznane sa kompletnim
analiziranjima filma,situacije,likova i svega što ide uz to.
Moram dodat i još jednu stvar, neki od filmova kao što je ovaj su u neku ruku i dostupni,bar ih se tako oglašava. A radi se o
stranicama na kojima se sve može "besplatno" gledati. Naravno nakon prijave maila nakon čega slijedi legitimacija i broj
bankovne kartice. Sve je manje više po starom dobre stvari su uglavnom nedostupne piskarala i dalje pišu "kritike" koje veze s
vezom nemaju.
Igrano-dokumentarni film
Ovdje glumci nemaju uloge,oni su oni još jedan eksperimentalni film od 16 minuta.
SVI UVJETI ZA PRIČU (2012)
Danas smo bombardirani raznim kvazidokumentarnim filmovima koji tematiziraju nasilje isključivo u komercijalne svrhe. Ti takozvani dokumentarci nemaju nikakvu niti estetičku, ni kinestetičku, a ni etičku svrhu osim senzacionalizma. Ono što intrigira u takvim filmovima jest upravo njihova struktura koja je uvijek više manje ista. Iako su izvedene šturo i krajnje neinventivno, obično su najjači dramaturški trenutak cijele emisije!
Svi uvjeti za priču je istraživanje kako takve scene funkcioniraju izdvojene iz kompletiranog filma i kakav učinak imaju na običnog gledatelja. Koja je njihova percepcija, što te scene sada znače ?
Uloge
Barbara: Barbara Nola
Iva: Iva Mihalić
Jakov: Jakov Nola
Filip: Filip Nola
Enes: Enes Vejzović
Nataša: Nataša Janjić
Bojan: Bojan Navojec
Mare: Mare Nola
Kinorama
Kreativna i zanimljiva ideja u svakom slučaju, još jedan film koji interpretira našu stvarnost iz drugog kuta kroz neku dokumentarističku formu. Potavlja ključno pitanje koliko zapravo dokumentarci imaju interes prenijeti istinu ili je sve ili većina
snimljena zbog senzacionalizma. Ključno pitanje koje ljudi niti ne postavljaju kad gledaju takve filmove.
Film postavlja to ključno pitanje,iz kojih se to interesa dokumentarci uopće snimaju,ovo je bila ideja, ovo je koliko mi je poznato
i jedini film ovakve forme sa važnim i zanimljivim pitanjem.
Fotke izgledaju zanimljivo i obećavajuće, ima li u filmu odgovora na ta pitanja i dali je istraživanje svega toga prošlo ne znam.
Nažalost kako je kod nas već po nekom difoltu sve što vrijedi uglavnom teško ili skroz nedostupno film nisam pogledao.
RE-POST Iako je to sve sizifov posao nešto sam ipak izguglao. Jedino što je dostupno u vezi ovog filma (osim ovih informacija u postu) je nešto neodređeno na nekoj češkoj stranici. Što je zapravo u pitanju film,trailer ili samo
stranica slična kinoraminoj,nemam blage veze,pitanje za Teutu,pošto ne razumijem Češki.
Post iz drugog kuta
Nedavno je na blogu kod Teute bio post o serijama koje konstantno
gleda. Imam i ja raznih doduše ne serija nego filmova koje mogu gledat do ibera, a popis je popriličan, sad je red da obajvim post
iz skroz drugog kuta od onog što ste navikli gledat/čitat na ovom blogu. Ne kronološkim redom filmovi koji su umijeće filmske domaće industrije su: "Koja je ovo država" satirična komedija u režiji Brešana fim o apsurdima podignutim na jednu višu razinu. 8.povjerenik ekranizacija istoimenog romana, sa isto tako
elementma humora i tragedije. Prošle godine je imao premijeru na filmskom festivalu u Beogradu.
vjetar puše kako hoće triler i krimić koji odskače po scenografiji a specifičan je i po tome da nema glazbene podloge tokom cijelog
filma, i pored toga nije monoton štoviše još realističnije izgleda, interpretira našu stvarnost. Ćaća još jedan Matanićev vrhunski triler o mračnim tajnama iz prošlosti. Da se prešaltam na komedije trenutno mogu izdvojiti Sonja i bik kao jednu od boljih, koji je žanrovski čista komedija. Ovo su samo neki od filmova koje konstantno mogu gledat, ima na popisu i starijih kojih se trenutno ne
mogu sjetit.
Stvar je u tome da se kvalitetne filmove isplati gledat i da ne mogu dosadit. Iako ih dosta znam od prve scene do zadnje. Konstantno gledanje ima širi kontekst,ne kao film zbog filma,više zbog umjetnosti, uživancija je u gledanju same interpretcije dodijeljenih uloga ,primijer je Ivo Gregurević u "ćaći" kao i kompletna ekipa koji žive lik koji glume. Kod nas se radi kvalitetno i na razini za razliku od ekipe u američkim jebenim kino hitovima u kojima nema doticaja sa realnošću a umjetnosti još manje.
Ovo su samo neki od filmova sa mog popisa koji nikako ne mogu dosadit, najviše zbog pravog umjetničkog interpretiranja uloge.
Za mene je film,više od filma. Film je umjetnost. Filmovi iz A produkcije su moje posebno zadovoljstvo koji u 10-15 minuta pogađaju u bit,u kratkom vremenskom rasponu govore sve što nekad ne stane ni u 90 minuta, još jedna komedija sa našom
brutalnom realnošću u pozadini humoreske mogu izdvojiti film to se tako ne radi koji je nastao u
post produkciji izrezivanjem jedne epzode iz filma "zbog tebe" koji je snimljen po principu 5 različitih epizoda na koji smo i napravili svoju interpretaciju. Nažalost iako imamo dosta fimova te forme još se nisu popularizirali do te mjere da imaju puno publike.
