Prvo su došli po...
Sasvim slučajno danas sam pronašao jedan tekst, pa ću ga sad prenjeti na blog.
“Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije ostao
nitko da se pobuni.”
Ovaj tekst može se primijeniti i na dosta ljudi u našem društvu koji ignoriraju stvarnost koja se događa oko njih. Neki od aktualnih primijera su sljedeći:
Zatvaranje kina Grič, denacionalizacija i privatizacja istog, građani ove države se nisu previše ubijali od posla da ulože protest protiv toga. Sjebali su jedno kulturno mjesto i simbol Zagreba jedno od vodećih mjesta filmske umjetnosti.
Sličan je slučaj sa kinom Europa doduše ovdje je napravljen prosvjed ali kao i obično od toga nikakva korist već pojedini portali pišu o zatvaranju.
I na samom kraju, da se vratim na prosvjed inicijative spasi me, ignorirati nasilje je isto kao i sudjelovati u njemu, drago mi je da su glumci sve organizirali i što je prosvjed bio pun. Nažalost i ovdje na blogu ima debila ( desničara uglavnom) koji su se svim svojim debilizmom obrušavali na dotični događaj organizatore i sudionike u istom.
Određni zapravo puno prosvjeda za prave stvari u državi nije prošlo, ali poanta je treba se boriti ne ignorirati stvarnost koja se događa oko nas.
