O gledanosti domaće kinematografije
Nije trebalo proći puno od mog zadnjeg posta a da
u međuvremenu ne dobijem još malo inspiracije za pisanjem o istom.
U neku ruku ovo će biti drugi dio mog prethodnog posta. Prigodno zbog
filmskog festivala. Kako sam već ranije naveo Pula je oduvijek na svojim
filmskim festivalima u puno večoj mjeri prikazivala filmove hrvatske produkcije
od ovog našeg zagrebačkog.
Najgore od svega je da u državi sa toliko domoljublja i domoljuba tako malo ljudi
aktivno prati hrvatski film, a u masi slučajeva se po istim tim filmovima pljuje.
Po meni je to zbog sveopće amerikanizacije,previše uvoza i razvikivanja tih filmova
neovisno o žanru. S druge strane glavni problem je konzervativno društvo koje našu
kinematografiju pljuje. Jer najviše se bavi problemima i zajebanim situacijama u državi
koje se nažalost i događaju u reali. Primjer satire su svinjari nad kojim se je masa ljudi
zgražala bez da su svatili njegovu poantu. A niti film "Šuti" nije prošao puno bolje isto
zbog takvih. Što se navedenog filma tiče interpretira klasičnu stvarnost koja se u reali
sustavno ignorira i prolazi neokrznuto a to je pedofilija u crkvenim redovima. Isto jako
slaba gledanost što je grozno. Hrvatski film gleda tako malo hrvata a po cijeloj europi
su gledani i prihvaćeni. Neki od filmova
Navedeni filmovi su isto tako bili na Pula film festivalu za koje su i dodjeljene nagrade.
Najparadoksalnije je što nas kao društvo ne smetaju stvari koje se događaju u stvarnosti
nego onda kad se to događa na filmu .Svaki od ovih filmova prikazuje realan opis stanja u
društvu od politike,ekonomije pedofilije u crkvenim redovima. Uz toliko jebene konzervativnosti
loše percepcije i krivog interpretiranja domoljublja hrvatska kinematografija u svojoj državi gubi
na gledanosti.
ŽIVIO FRLJIĆ I HRVATSKI FILM !!!!!