Nakon što sam u prijašnjem postu spomenuo satiru ovdje ću pisati o sličnom.
Navedeni film je igrao u cinestaru u periodu od 18.5.2017 godine.Najgore od svega
je činjenica da je bio slabo gledan a malo onih koji su ga pogledali su ga uglavnom popljuvali
opet iz istih razloga koje sam naveo ranije.A to je da je ovom društvu sve loše i nekvalitetno osim
njihovih blesavih stavova i načina razmišljanja. Još uz to treba dodat da pored sveopće amerikanizacije
nije niti čudo što kvalitetu hrvatske kinematografije malo nas prepoznaje. Jer sa jedne strane su veliki Hrvati
sa druge bombardiranje raznoraznim klišej američkim sadržajima koji je većini prihvatljiviji i kvalitetniji. To je
naravno još jedan od razloga zašto ću i dalje podizati svijest o kvaliteti domaćeg sadržaja.

Navedeni film je satirični antimjuzikl koji obrađuje fenomene medijskog senzacionalizma i konstantnog bombardiranja
vijestima,u kojem se najozbiljnije najbolnije teme trivijaliziraju. Prikazuje fenomen medijske manipulacije,masovne histerije

Sadržaj filma je isto tako zanimljiv,sina vlasnika televizije roditelji žele ubaciti u obiteljski posao.
Na njihovu nesreću nije dovoljno dobar u proizvodnji smeća.
Sad se postavlja pitanje dali je to priča o nesposobnoj djeci
koja su razočarala roditelje iako su odrasli sa zlatnom žlicom.



Hrvatskoj svakako treba više ovakvih filmova. Osim politike u satiri naravno trebaju biti i predmet sprdnje i zlatna mladež
Sinovi kapitalista,političara i sličnih parazita. Zanimljivo je to da je ovaj film vjerovatno i prvi koji se dotaknuo problema
zlatne mladeži.
Sve u svemu to je svakako trebalo obradit jer je i to problem u ovom sustavu u kojem živimo.



E da za Lastavicu još vodim bitke sa blogeditorom.