| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Sličice sa štaka (36)
- 23:15 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|
U šetnji mislima i viđenjima Ističe polako vrijeme opravdanosti naslovu postova ‘Slićice sa štaka…’. Već oko tri tjedna se krećem sa samo jednom štakom i to uz desnu nogu. Pravilo je da štaka ide uz zdravu nogu. To je zbog pravilnijeg opterećenja i držanja tijela pri kretanju. Kod kuće se krećem bez štaka. To kretanje je nekako uz njihanje. Noga sve to dobro podnosi. Mslim si kako je vijak u peti važan za prenos sile. U stvari za više od šest mjeseci kost bi trebala biti već dobro srađštena. Rentgenski snimcui konstantno pokazuju uredan process saniranja. Početkom rujna idem ponovo na kontrolu u traumu. Najvjerojatnije će tada pasti odluka o vijku. Ako ga izvade, biti će to još jedan kraći dio bolovanja, pa na posao. Sve to ne umanjuje moja razmišljanja. Taj proces je stalan. Svijesti je dostupno samo poneko rješenje ili usputni polurezultat njegov. Kao školarac sam se znao čuditi nekim učenjima. Sjećam se kako neke stvari nisam razumijevao kada je bilo potrebno znati. Opterećivalo me nerazumijevanje i nisam volio znanje bez razumijevanja. Kada ne bi razumio, nisam htio niti odgovarati, pa sam sâm sebi šutnjom dodjeljivao negativnu ocjenu, mada sam znao što reči. Znanje bez razumijevanja za mene nije bilo znanje. Srečom, ne odgovara se svo gradivo, već samo poneka pitanja, koja se na ispitu dobiju.. Tako ostaje puno praznina koje, na sreću, profesori ne otkriju. Bilo ih je i u mene. Šutio sam o njima i znao sam da mi ta znanja nisu jasna. Prošle bi solidne godine i znalo se desiti da mi takovo znanje bude potrebno. Gle čuda. Sve mi je jasno. Čudim se, kako to tada nisam razumio. Očito su misli radile i bez moje svijesti. Ima i drugačijih primjera nesvijesnog razmišljanja. Sada sa već 64 proživljene godine osjećam da imam veće znanje iz nesvjesnog nego iz svijesnih spoznaja. Često mi kao neke slike dolaze viđenja, koja brzinom u svijesti provjerim i budem oduševljen njihovom nepobitnošću. Barem u svijetlu mojih viđenja je tako. Stvoreno mi je skoro neizmjerno mnogo viđenja koja nisu slike, kako ih ljudi obično vide. Kako na primjer vidjeti dušu, a ona je meni realna? Kako vidjeti zajedništvo svega kao čvrstu tvorevinu i čak vidjeti da to nije dobar izraz i da nije lako nači ispravan, jer nije tvorevina? Kako vidjeti bezvremenost kao osnovu postojanja i izvorište svijeta? I tako često neznam kako razumljivo kazati nešto što vidim kao bitno. Često sam svijestan da neke misli neće biti shvaćene kako ih vidim i da će čak krivo sjesti. Obično ih tada niti ne kažem, ali neke i da, da bih vidio njihov eho. Mislim da je dobro činiti tako. Ljudi smo i znanja i spoznaje su nam potrebni. Na dobrim viđenjima zasniva se i dobrota djelovanja. To nam je potrebno za očuvanje zdravog okruženja našim dragiim nasljednicima; djeci, unucima … Ova planeta njima pripada, a sami je ne mogu sačuvati od nas. Mi to moramo za njih uraditi i tu je potrebna naša ljubav i razumijevaje života. Možda nešto i krivo vidim. Volio bi znati što i što se može ispravnije činiti. Najlakše je otpustiti i prepustiti Gospodu da radi što treba. To ne bi bilo dobro. Zašto? Puno sam razmišljao o tome. Svijet u kojem živim uvjetovan je nizom prethodnosti. Sve je to, vremenima svim, jedna cjelina. U njoj je i život moj. Dat je takovim. Kakovim? Sigurno ne onakovim kakovim želim. Ne mogu obujmiti sav svoj život i vidjeti ispravnost njegovu. Pa kako da onda ispravno odlučujem kao : ‘Neka Gospod čini što treba.’ Zar i to tada ne bi bila moja odluka? Je li ispravna? Živ sam i djelujem. Sloboda koja mi je darovana jest oruđe moje i njime će se vršiti ono čime sam dat, volja Božja, a ne odlukom: ‘Nek On to čini.’, i kao briga me. Da bi sve to bilo na nivou dobrote i smisla života jest svijest o zajedništvu i Božjem djelovanju. On je to zajedništvo. Tako vidim. Sviješću priznajemo Istinu i neka se vrši volja Njena. Uz to ide i molitva kojom se stiče viđenje puta dobrote. Molitvom pročišćavamo svijest za ispravno djelovanje na putu dobra. Čineći tako čovjeka ispunjava radost i ona zrači hvalom Istini. Ta i to viđenje je po Njoj. Ulazi se u višestruko kretanje neke radosti u oba smjera, a radost ta ispunjava dušu. Ona predstavlja vrata Gospodnja u nama, u svijesti našoj o nama, ali spoznajom tom na nivou veće radosti od egocentričnih pobjeda. Kada sam krenuo pisati ovaj post, nisam znao o čemu ću pisati. Znao sam da ću. Pustio sam da krene. Prošetao sam i poveo i vas sobom ovim postom. Vidim nešto divno i želim to podjeliti sa vama. No kako, ako vi to ne vidite? E, zato i pišem o tome. Neka radost viđenja dobrote i ljubavi svijetli vašim životima. Pozdravlja vas i voli vaš Mladen … :) |
Sličice sa štaka (35)
- 23:02 -
Komentari (43) -
Isprintaj -
#
|
U mislima mojim… … sav svijet promiče vremenom se pretačući putevima njihovim. Gledam svijet u prolazu. Gledam, ni sam neznajuć što činim. Prolaze ljudi, bića raznih vrsta i rodova, strojevi. Kotrlja se kamenje. Lišće vjetar njiše i otkida sa grana. Oblaci gornjim dijelom vidokruga kao da se rađaju i lete. Gledam i pitam se: ‘Što?’ Što to gledam? Što to činim? Odakle i zašto tako? Misli u mene; a njih kao da vjetar nosi. Donio je slike svijeta što mislima se isprepliću. Kao da su istoga kova. Kao da su slike što i misli. I sud moj o tome isto će biti. Gledam i mislim kako gledam. Što to mislim? Slijedim slike, prosuđujem i stvaram odnos spram njih. Kao da crno bijelim postati može. Kao da dobro zlim postaje slijedom misli i riječi. Čujem kako neko neke svoje misli kazuje. Kaže: ‘To je tako!’ Čujem i pokušavam misliti misli što riječi te donose. Pokušavam misliti kao da to nisam ja, već onaj što riječi izgovara. To je tako, a kako? Taj čovjek tako misli. Ja mislim da on misli i govori tako. Nošeni vjetrovima želja, burama i olujama života, često ne stižemo stvarati, već budemo stvarani. Često uradimo što nebi htijeli. Vjetar nam odnio misli. Vidim li ja to tebe ili mislima svojim tek sliku tvojim poticajem. Postojanjem. I kao list jesenjeg otpalog lišća, na vjetru što šušti, ja tražim smisao sebe. Naći ću ga zimom pod sniježnim pokrivaćem u nicanju novih travki. Doći će proljeća nova, radosti nove. Novi će ljudi otkrivati ljubav tražeći smisao svoga postojanja. Darivati će sebe voljenima. Razmušljam nošen vremenom kao otpali list na vjetru. Prolaze ljudi, a ja još kao potok žuborim tokom misli: ‘Ovo je tako, a ono onako. Ako bi ovo bilo ….’, i sve tako u nedogled. I sada mislim I kazujem: ‘Ovo je onaj što razmišlja.’ Prijatelji dragi evo malo pjeva duše zarobljene. Zarobljene mislima, što kao navika neka se rađaju. Oprosti dušo, ali ja neznam drugačije. Pozdravlja vas i voli vaš Mladen … :) |
Sličice sa štaka (34)
- 21:44 -
Komentari (45) -
Isprintaj -
#
|
Pomaganje Kada sam jednom, prije oko mjesec dana, ulazio u aurobus, onako sa štakama, a bio je to onaj sa stepenicama, ponudio mi je jedan gospodin prednost pri ulazu i ja sam to prihvatio i zahvalio. Smjestio sam se na slobodno mjesto ne daleko od ulaza. Smještam štake, kad čujem nervozan i ljutit glas. Bio je to onaj isti gospodin što mi je prednost dao. O čemu se radilo? Ulazio je na isti ulaz još jedan gospodin sa štakama. Ovaj isti mu je ponudio pomoć pri ulazu, ali umjesto hvale invalid ga je dosta besćutno odbio i time u dušu pogodio dobronamjernog gospodina. Nažalost, ovaj tu bol nije mogao podnijeti i riječima si glasno nastojao rasteretiti nastali teret. Htio je pomoći, a bio je tako odbijen. I sâm sam invalid, mada privremeno i razmišljam- Možda gospodinu sa štakama neka pomoć pri ulazu nije potrebna. I meni je nekako najsigurnije da sam savladam stepenice. Pomaganje bi me moglo omesti i moglo bi mi otežati ulazak. Vidim kako je odbijenom čovjeku teško i kako mu sve to stvara gnjev. Odlučiio sam mu nekako pomoći. Ta bio me čak i javno pohvalio za zahvaljivanje. Pokušao sam mu objasniti, da bi predložena pomoć mogla omesti čovjeka sa štakama i da je često tako i meni. Vidio sam da je čovjeku sa štakama nedostajalo susretljivosti i razumjevanja, a to se prenosilo na dobronamjernika. Invalid se smjestio i isključio, a dobronamjernik je smanjio gnjev. I pitao sam se: 'Kome je tu pomoć bila potrebna?' Ljudi često ne vide značajne čimbenike života. Nekako se živi u svojim slikama i to često samoživo. Stvara se svoj uspjeh i boljitak, a ne razmišlja da smo cjelina. Kako obojici to kazati? Njihovi kriteriji su vrlo čvrsti i sebe su u njih ugradili. Tako je ukazivanje na te kriterije njima ustvari kritika njih samih, koju oni tumače nastojanjem obezvređivanja. A to još javno činiti? Pomoć im to na taj način nebi bila. Postao bi im, takovim ukazivanjem, po njihovu sudu, neprijateljem. Zbog takovih gledanja naučio sam gledati i ono što se ne vidi. Ipak i mnogi drugi to rade, ali često nisu svijesni toga i to čine u svrhu gtadnje slike o sebi. Evo npr. pušači. Kako njima pomoći? Kažu da im je sve jasno, a ipak idu putem rastroja zdravoga života. Čak je i puno lječnika među njima. Alkoholičari? Znam da će sve izmisliti samo da do alkohola dođu. Ponašaju se kao da im je jedini spas što brže u ponor. Kako im pomoći? Česti pokušaji završe tragično za pomagaća. Narkomani? Zasljepljeni prividnim vrijednostima? Meni su oni slićni narkomanima. Truju dušu. Vidim i osjećam zajedništvo života. Volim život i želim svima sreću i radost i to prije svega zajedništvom, gdje radost bližnjih pridonosi radost onome koji je stvara. Na taj smo način svi braća. Upravo tu vidim dobrotu, kojom se pruža pomoć. Većina misli da je pomoć 'kada voda dođe do grla'. To je tako, jer tek tada vide, da nešto nije dobro. Godinama sam nastojao vidjeti ovisnost kojima život gradi sebe. Nalazio sam beskraj iz kojega život crpi uvjete. Voda će svojim tokom, vjetar planinama i dolinama. Predvidljivi su, i to više, sa što više podataka miožemo raspolagati. Sve više nam je jasna stopostotna ovisnost uvjeta. Gdje je tu čovjek? Svojim će tokom. A koji je tvoj tok, čovjeće? Određen ti je tok kao i rijeci. Vidiš li to? Odlučuješ, gradiš, stvaraš ... Slobodan si u tome, zar ne? Da, jesi, na ravni viđenja svoga života kao izdvojene jedinke. Kada shvatiš da smo svi povezani, viđenje postaje nešto drugačija; kada shvatiš da i tvoje odluke ovise o drugima; kada shvatiš da svi smo isto biće; kada shvatiš da radost bližnjih donosi radost tebi; kada shvatiš da je time život tvoj dar tebi ... A tko sve to darova? Tko je smisao cjelovitosti postojanja? Tko u prostoru bez kraja i vremena jest odredište sviju živih i svega što postoji? Moj život u potpunosti je Time dat. Imam svoj odnos prema Tome. Zahvalan sam i znam da stanje u svijesti mojoj čini njoj samoj radost tom spoznajom. Traženjem sam smogao snage da se postepeno odričem svojnosti. To ne znači odricanje života, već istinsko njegovo prihcaćanje. Tvojom sam voljom ovdje i toga sam svijestan. Radujem se tome i život taj Tebi je hvala. I kako sada vidim pomaganje? Braćo i sestre drage, istina postojanja je put dobrote. Cjelovito smo dati, a to znači duh svega postojanja. Vjernicima je to poznato. Ja vjernik nisam. Dugo sam se pitao: 'Jesam li zuopće?' Jedino po Tebi, Jedini, jesam. Ovakav, malen, i bezi moći, kojima neki misle da se to dokazuje, sin sam Tvoj. Svi živi smo. Spoznaja ta oslobađa od jagme i pritisaka. S lakoćom se čini dobrotom. Onima koji će me razumjeti,. mislim, da ću pomoći. To je moja molitva. Mir i dobro svima. Darujte i kada nemate. To su najljepši darovi. Oni su od srca. Budite svijetlo braći i sestrama što put traže. Ja znam da meni ntko neprijatelj nije, pa taman da se takovim i predstavlja. Prijateljice i prijatelji dtagi, želim vam svima put radosti i spoznaje ... vaš Mladen ... :) |
Sličice sa štaka (33)
- 22:16 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
|
Kak sam Bogeka gledal kak mali dečec Smo živeli kak podstanari u potkrovlju na Kanalu na Trnju. Sam se tam i rodil. Mi mama rekla da je to bilo pod boltom. Kaj sam ja znal? Kad je frka nastala sam moral. Nis pital gde. Je babica bila jedna suseda. Kak je tatek prešel v partizane je doma bila nekakva nesigurnost. Mama je brinula o sekici i meni. I teta je pomagala. Se dobro sečam sirene vatrogasnoga doma, kaj je bil prek ceste. Je sirena bila skor uz prozor od sobe. Kak su bombardiranja saveznikih krenula, je sirena puno put zavijala. Taj mi je zvuk ostal duboko v meni. Mamica, teta i susede su me onak malog popišanca, odnesle krstiti. Mi je mama pripovedala kak sam bil čist ok i da se nis plakal kad su me pošpricali. Tatek o tomu pojma ni imal, a kad je kasnije čul, kaj je mogel. Kak je, tak je. Rat je prešel. Taman sam prohodal. Tatek se kak ranjenik vrnul z partizana. Je dobil šrapnelu v rame. Došlo je vreme barjakih i paradih. Reč revolucija sam puno put čul. Nis to razmel, al znam da su barjaki i parade imali veze s tim. Ljudi su se rivali kaj bi čim bolje paradu videli. Navek sam bil negdi odostraga, kaj mi se ni tatek ni mama nisu rivati hteli. Se krenulo v školu. Me jednog dana baka zela z sobom i otpeljala na misu v crkvu. Mi je to bilo prvi put, a već sam bil dečec za školu. Su tam ljudi stajali i šuteli. Onaj kaj je tam glavni je pripovedal nekaj kaj nikak nisam mogel razmeti z puno nekih stranih rečih, a z vremena na vreme bi svi nekaj mrmljali. Mi sve to tak čudno bilo. Nis razmel kaj to delaju i zakaj. Čul sam da oni verujeju u Boga, a je bakica štela dečeca na dobru stranu obrnuti. Ja nis niš tu razmel i više nisam u crkvu išel. Nekak mi zgledalo da to ni za mene. Kak je škola počela sve se češće pojavljivala tema o vjerovanju u Boga med nama decom. To o Bogu mi niš jasno ni bilo. Kak more nekaj ne postojati. To valjda znači da oni kaj pričaju da Bog postoji, pričaju o nečemu bez veze. Niko ga ni videl. To su svi priznavali. Nis ni ja nikoga kaj bi bil onak kak su oni pripoverdali da zgledi. Su pripovedali da je tam gor na nebu. Tam pa nis mogel iti. Tatek je rekel da Bog ne postoji. Da, al njih je puno bilo. Al tatek je ipak tatek. Takl je kak on veli, al meni ipak nekaj ni jasno bilo. Puno ih je verovalo, a niko ga ni videl. Čak i velki veruju. Bilo je i onih kaj ko ni ja nisu verovali. I tak smo se mi klinci podelili. V razredu mi jedna czurica, kaj mi se dopala, zamerila kaj ja ne verujem. Kasnije sam razmel da i ona pripoveda ono kaj su joj drugi rekli. Da i verovala je u to. I tak sam nekak razmel da svi oni verujeju u nekaj kaj nisu videli. A, kak bi dete to drkče razmelo, ak uopće razmišlja? Najlakše je prihvatiti i ne razmišljati. Ja pa nisam od takvih nigdar bil. Sam videl da se tu svakaj dela. Deca kaj ideju v crkvu ideju sa svojima na mise, pa se koji put posebno rihtaju i kitiju i imaju neke svečanosti. Sve je to meni bil neki strani, ali izgleda stvaran svet, al išli su i oni na parade i pratili štafete. Da nekaj postoji, se bi videti trebalo il bar osetiti. Sam odrastal kak omladinac. Išel sam na dobrovoljne radne akcije. Bilo mi je to lepo. Nigdar nis razmišljal da beko drugi ima koristri od moga rada. Videl sam da je to dobro za sve ljude. To kaj da sa Bogekom ni veze imalo. Da, al sam već dost velki bil. Još navek sam štel razmeti ljude. Celo sam vreme probal života razmeti. Z prijateljima sam dolazil u razmišljanjima do apsurdih. Bil sam spreman razmeti da morti i ja grešim v razmišljanju. Sam sve jasnije videl kak je sve povezano. I ja sam rezultat onoga kaj zapraf ja nisam. A morti i jesam. I tak sam ja gradil svoju viziju života. Videl sam puno toga v sebi i tam gde sam mislil da nisam. I po malo sam uspoređival svoje spoznaje z onima kaj sam čul da vjernike vode. Kaj da sad velim: 'Verujem u Boga.' Bože dragi, pa to je deklaracija na kojoj smo se dijelili. Kako mi je ružno i teško bilo kak malom kad se time tazilaziše prijatelji. Ne, tako ja to ne mogu. Životom sam te stekao. Tobom postojim. Nikada mi nitko nije rekao da moram vjerovati, niti me tjerao na ritualna okupljanja. Tražio sam istinu i našao Tebe. Ne, Ti nisi nitko ni drugi ni treći. Ti si Jedini, a sve ovo ostalo su samo pojavni oblici u svijetu po Tebi. Mnogo je lutanja i stranputica. Ljudi se dijele i žeste i time kao da se udaljuju od Tebe. Tko je kriv? Krivca nema. Mnogi zalutaju slobodnom voljom. Nije grijeh ne znati. Nije grijeh ne vidjeti, a niti ne vjerovati. Dobro je živjeti u svijetu sreće i radosti, poštrujući sve što nas okružuje, jer time smo usrvari dati. Tar da kaže, da je to božanstveno? Prijatelji, tak sam ja kaj krumpir uletel. A zante kaj; i kreumpir je svijedok Istine života. Sve vas najljepše pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |
Sličice sa štaka (32)
- 22:39 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
|
Što je život ... ... u okruženju misli mojih? Htjedoh znati. Htjedoh vidjeti. Odnekud osjet; postojanje. Bezrazložna čistoća istinom postojanja. Događaji, po sebi dati, nalaziše utočište u biću što time dobiva ovozemaljsku svojnost. Krenula je povijest moja, mislima mojim. Odakle sve to? Tražio sam kasnije ljudski odgovor na pitanje to. Odgovor taj razumljiv bi mi tada bio tek po načinu razmišljanja mojih, a ona su svijetom ovim dana. Trebalo je vremena proći, da misli moje put nađu; put koji otklonio bi zasjenjenja njima samima. Trebala je misao moja i sebe samu razumijeti. Trebao sam time i sam sebe odrediti isrinom postanka svoga. Za taj put potrebna je sloboda. Sloboda na putu istine. Misao je trebala prihvatiti, da je ona samo misao, a ne i svijet koji nastoji predstavljati. I bio sam tako neko vrijeme u stanju gdje misao samu sebe razgrađuje. I pomak bude, u svijetu mislima mojim, kada sam čuo prekrasno viđenje brata Wojtile, kada navede dar Božji, slobodom čocjeku. Ljudska ti hvala i duboka počast dušom duši, kojom si svijet ovaj pohodio. Bez darovane slobode, života bilo nebi, vidjeh. O, Bože, ljubav je Tvoja slobodom života data. I promatram dječicu malenu u slobodi kojom sve upijaju. Vidim djelo Tvoje. I kao trojstvo nalazim život, slobodu i misao. Biće! U međuodnosima unutar spomenutoga trojstva čovjek često ne poštuje njihovo zajedništvo. Slobodom često zaluta. Tada su uobičajeni bol i tuga. Kako sada toliko nesavršenstvo? Ima pisanja i izgovaranih riječi o kazni Bužjoj. Neki tako olako tumačiše, načinom razmišljanja čovjeka, djelovanje Tvoje. Kao da Englwzu pričate na hrvatskom. Nešto će možda i razumijeti, ali većinom krivo. Ne, Bog ne kažnjava. On jest ljubav i život. Kažnjava se čovjek sam. Pa u čemu je pogreška. Postoje riječi, pisane i izgovarane o grijesima. I govore mnogi: 'Nesmiješ ovo, nesmiješ ono ...'. I opet zabrane i to vezane kaznama. I to isto stvori čovjek. Bog nam je darovao život i slobodu. Zaboravlja to čovjek često. Svojim životom govorim, nalazeći osnovnu pogrešku u istini da si, dragi Bože, uvijek uz nas, a čovjek to zaboravlja ili zanemaruje. Mnogi misle da si ti Stvoritelj i da je sve dalje prepušteno anarhiji. Nalaze te neki tek kada dođu pred zid u bezizlazje. Odričući se i sebe samih nalaze Tebe. Ta, Ti si uvijek ovdje i mnogi te ne vide zauzeti slastima života. Ne vide da je najvrijdnija ljubav Tvoja. Darovao si nam i moć svijedočenja njenog. O, Bože, sve vrijedno je po Tebi! Spominjao sam grijehe. Sve je tu tako jednostavno kao i u svih velikih istina. Od te jednostavnosti mnogi to zaboravljaju. Istina je da je život darovan po Tebi. Prisjetiti se samo te ljubavi Tvoje i tada je sve drugačije. Život postaje darovana radost. Kada ti nešto krene na krivo, oprosti i daruj. Ispravljaj pogreške svoje u svijetlu istine po Gospodinu, ne osvetom i kažnjavanjem. Daj šansu i braći i sestrama, da vide ljubav Gospodnju, kojom smo svi dati. Svijestan sam toga, da ponetko možda ponešto neće, od navedenoga, razumijeti. Za puno toga je potrebno mijenjati sebe. No, uvijek se može uraditi prvi korak. On je ustvari najveći, jer nosi životnu odluku u sebi. Oma je također darovanom slobodom Tvojom. I nisu ovo ni misli ni riječi moje. Našao sam ih u prostoru van vremena gdje vječnost caruje, ja, osjetom sebe, slobodom po Tebi. Hvala Tebi. Znam u meni si i doživljajem tim. Neka ljubav Tvoja ispunjava svijest ljudi i svega živoga. U ovoj točci svemira, gdje se tako zrcali Istina, nastalo je i ovo. Prijatelji dragi, braćo i sestre, sretan sam darovanim i sretan sam i zbog vas. Neka vas prati ljubav Gospodnja ... :) A, Mladen? On već pomalo i bez štaka. Jest malo klimavo, ali ide. Najesen u rujnu ide odluka o vijku, kojim mi je peta pričvršćena. Ide to polako u normalu. Čao, prijatelji dragi ... ;) |
Sličice sa štaka (31)
- 21:16 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Pitanje me jedno vodi... ... put spoznaje neke. Neznam da li će veliku radost mi donijeti, jer velikom tugom pitanje je stvarano. Rođen sam u vrijeme drugog svijetskog rata. Sukobili se narodi, a ja malen tek tatu i mamu poznadoh. Brige i nesigurnost bijahu svakodnevica. Porastao sam malo. Došlo je vrijeme zastava. Pričalo se: 'Pobjeda...'.Povorke, pjesme, pljeskovi. Kao da je sav svijet na ovom malom prostoru bio. Bilo je i onih što u tuzi tiho oplakivaše svoje drage, kojih više nije bilo. Sjećam se kako su mama i baka godinama nastojale doznati gdje je moj ujak koji se iz rata nije vratio. I nisu doznati mogle. Bilo je nezgodno i pitati puno. Kao studenta pokupili ga i mobilizirati pred kraj i otišao je put Bosne i nikada se vratio nije. Ni doznati se nije moglo gdje mu je grob i je li možda uspio nekim zbjegom otići nekuda daleko. Viđao sam suze i pitao se zašto. Ta, čujem samo priče o pobjedi. Rastao sam i učio. U mojoj obitelji je bilo članova svih strana u onome ratu. Često bi mi u misao dolazila zamišljena slika bojnoga polja poslije bitke još davnih vremena. Veliki osvajaći koje povjest pamti ubilježbu u nju činili su nebrojenim mrtvima na obje sukobljene strane. Umirali su ljudi. Tek rođeno cijete samo ljubav traži. Stariji ga uče da sve nije isto. Dođe tako i vrijeme kada se uči o neprijateljima. Sjećam se koliko često smo spominjali neprijatelje u školi. Kasnije sam vidio da su ljudi i ovdje i tamo. Bio sam se i ja opredjeljivao. Uputili me drugi, a ja shvatio da je to dobro. Ujedinjeni možemo puno više dobra uraditi. Da, ali uvijek ima i druga strana. Postoje i oni koji jedinstvo takovo nastoje upotrijebiti za svoje ciljeve, za svoja viđenja, pa i za svoju ubilježbu u povijest. Zna se već dugo, kako se pokreću 'mase'. Mladima je najlakše prikazati iskrivljenu sliku pravom. Mladi će brzo i lako silom krenuti. U ratovima ginu uglavnom oni. I mislio sam da se puno toga naučilo, ali došlo je opet vrijeme kada se silom riješavalo. Čuo sam mnoge kako govore, da se bez ratova ne može. Znaju li što je to rat? Znaju li što je to smrt? Znaju li što je to suza majke i oca? A grobovi u tišini tek nekima govore; nekima koji čuti mogu. Ne sveti me brate, tek mi drage zagrli. Na obje strane grobovi svjedoće: djeca bez očeva, žene bez muževa, majke bez sinova ... Povjetarac livadama zaboravljenih grobova lagano ugiba travke, a u duši odjek davnih povika: 'Smrt neprijatelju, smrt ...' Tko je to ustvari neprijatelj? Što to znači? Uvijek su mi drugi pričali tko je to neprijatelj. Nekako mi izgleda kao da smo ustvari neprijatelji sami sebi. Potaknuo me jedan nedavni komentar na ovaj post. Nekima život izgleda ispunjeniji kada imaju neprijatelje. O posljedicama ne razmišljaju. S njima se suoče na kraju. Dragi moji, malo sam odjekom se javio, ali svako zvono jednako ne zvoni. I na drugoj strani su isto ljudi kao i vi. I njima su pričali o neprijateljima, o slavi i o pobjedama. Druga strana ustvari ne postoji. Vidite li put dobrote? Znam, znam, a što ako drugi prema vama griješe? Potražite razloge. Mnoge od mogućih sam i gore spomenuo, a granice su drugi izmislili. Vodile ih ... Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen ... :) |
Sličice sa štaka (30)
- 21:28 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Moj veliki učitelj...Često ljudi kažu za nekoga da ima crva. Čovjek takav ima stalno u sebi neki nemir. Nešto mu stalno odvraća pažnju i takav stalno nekuda luta. Ima, međutim, i onih koji su često odsutni od uobičajena života. Žive u nekom svome svijetu. I njih često krasi neki nemir, ali taj nemir nije lako vidljiv. Oni su tragači na stazama duše. Kreću se u nekom, većini, nevidljivom svijetu. Takovi teže ishodištima pojavnosti. Oni vide da krošnja živi korijenom. I čovjek, u viđenju njihovom, ima korjenove na poljima duša. Gdje su začeci odnosa što život znače? I ja sam tražio onu žižu, onu jednostavnost, onu osnovu ... svega. Nastojao sam demistificirati sve nejasnoće i izbjegavao prihvaćati neobjašnjive pojave takovima. Ostajao bi aktivan crv sve do spoznaje. Život? Ja? Najosnovnije, a najneobjašnjivije, zar ne? Gnjušao sam se u školi aksioma. Oni su za one koji se mire s nespoznajnošću. Bilo mi je bolje ostaviti sivo područje sa usnulim crvom, a taj kao zec spava podignutih 'ušiju'. Nastojao sam oštriti i bistriti um. Bilo mi je to nekako spontano. Često sam igrao šah. Krajem srednjeg školovanja sam upoznao jednu igru kojoj sam danas puno zahvalan za promjene u sebi. Igra je to drevna. Arheolozi su iskopali garnituru za igru izmjerene starosti oko 4.000 godina. U ono vrijeme se igrala. Jesu li to bili njeni počeci? Ne znam. Kolike li jednostavnosti u pravilima igre! Potpuno su prirodna. Igra se na ploči 19x19 linija što se sijeku u 361 sjecište. To su mjesta na koja se stavljaju kamenčići. Igraju crni i bijeli kao suprostavljene boje. Nema pomicanja po ploči, već se stalno dodaju novi kamenčići i to naizmjenično, crni pa bijeli. Tako to ide dok netko ne uvidi da više nema dobitaka. Kada kamenčić ili skupinu okruže kamenčići suprotne boje, okruženi se vade s ploče. To je kao kada obrambena tijela u organizmu opkole strana i tako čuvaju zdravlje. Životni princip. Krenuo sam putem te igre i bio više istraživač nego igrač, mada imam i lijepih natjecateljskih postignuća. Tražeći uzroke slabih oblika u igri, nalazio sam sebe kao njihovog kreatora. Tako je igra, i njeni principi, mijenjala mene. Učio sam od nje. Često kao da mi je govorila: 'Stani malo, pa i protivnik treba nešto ostvariti.' 'Bez poraženih nema pobjednuka. Poštuj protivnike.' 'Ne krivi druge za svoje poraze.' 'Na izgubljenim partijana se uči, a ako nije tako, onda su one stvarno porazi.' 'Od nebrojeno zamisli tek jedna se ostvari.' 'Igra je u mislima, a kamenčići su referentna slika za oba protivnika.' 'Pravu borbu mnogi ne vide, jer se ona provodi u mislima. Čak i protivnici ne vide mnoge zamisli svojih protivnika.' I tako me igra ova vodila sve dublje u onaj nevidljivi svijet. Srećom, bilo je još takovih tragača. Nalazili smo se na turnirima. Mi, igrači ove igre, volimo život. Volimo ljude, prirodu. Većina smo nepušaći, a alkohol nam je stran. Naši susreti su ispunjeni radošću i osmjesima. Ta, kako ne bi; zajedno stvaramo ono što volimo; igru kamečićima. I sada, kada mi je vid jako narušen, dalje gledam kamenčiće. Godinama sam naučio vještinu premetanja kamenčića u mislima. Znam njihova značenja i na taj način mi to pomaže kod gledanja postave. Inam je u glavi. Problem mi je kada ulazim u vremensku oskudicu i kada trebam češće provjeravati postavu očima. Tada znam pogriješiti, jer slabo vidim. Mnogi su mi već rekli da ja dobro vidim. U tome da, ali ne očima. Imao sam učitelja, koji mi je pokazivao vrijednosti. Nazivaju ga GO! Japanci ga zovu IGO, Kinezi WEI-CHI, a Koreanci BADUK. Znam da pravi Učitelj jest samo jedan i da je svagdje i u svako vrijeme postojanja. Mi ljudi ga doćivljavamo tek kada smo spremni. Dajemo mu imena razna. Ja sam ga imenovao GO-om, ali znam ... Prijateljice i prijatelji dragi, učitelj je uvijek uz nas. Pitanje je vidimo li ga i prihvaćamo. Jesmo li spremni mijenjati sebe? Pozdravlja vas i voli vaš Mladen ... :) E, da... noga mi je sve bolje. Ide mi već sasma ok na jednoj štaki. |
Sličice sa štaka (29)
- 21:45 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Kada je učenik spreman, učitelj sâm dolazi! Još kao mladić čuo sam ovu misao trudeći se uhvatiti one niti što bi me povezale s davnim mudrostima, koje ovdje nazivamo istočnima. Ne, nije to samo misao. Puno je više od toga. Sjelo je to u mene i radilo. Bila je to česta okosnica mojih rasuđivanja. Prošla su ljeta mnoga i natalažilo se iskustava, kojih veliki dio je sjedao u mene i pod lupom navedenoga. Nedavno me u jednom komentaru moj prijatelj Ddadd oslovio sa 'učitelju'. Bilo mi drago što je učitelja našao u meni. Isti tren u meni je sijevnula ovdje navedena misao-vodilja. Ddadd, prijatelju dragi, sretan sam što si učitelja u meni našao. Njega se može naći svagdje: na livadi, toku potoka, cvijetu, leptiru, pa i u čovjeku koji je srce otvorio svemu tome. Bitno je da si ti bio spreman vidjeti i prihvatiti nauk. Trenutno je viđenje takovo, no učitelj jest istinom, jest jedinstvom postojanja. On kao da drži vječnu predstavu Istine. Učitelj nas vodi i predstavlja nam se u raznim oblicima. U njega nema zavisti ni samodopadnosti. U Njega je radost učenikovim spoznajama. Ti si ga u jednom trenu primjetio u meni. Za Njega će voljom mojom uvijek biti mjesta kod mene. On i mene vodi i podario sam mu veliki dio moga života, a uzvračeno mi je životnim spoznajama i radošću života. Vidio sam jednom svećenika u prolazu. Išao je nekim laganim hodom očito u svijetu vođenom duhom. Nailazila je malena djevojčica. Lepršavim korakom pogledom u svećeninika izustila je: 'Faljen Isus.' Primjetih vedrinu na njegovu licu. Izgovoreno nije ostalo u mojoj memoriji već ona blagost i poštovanje. Oboje imadoše radost prema životu, daru Božjem. Osjetih kako svećenik živi dar Gospodnji i nalazi Učitelja svoga u svakom koraku. Od tada sam tražio taj put i često nastojao živjeti svakim korakom. Bože, Tvoj život jedini. Osjetio sam da je ljubav put; ljubav prema svemu jer svijet ovaj Tebe svijedoći, Bože dragi. Promatram današnje škole, seminare, propovijedi. Dolaze deklarirani učitelji i 'nažalost' deklarirani učenici. Ti učenici često nisu svojom voljom u nastojanju takovih prenosa. Većina su tu zato što moraju. Prenos tih znanja često je lišen ljubavi. Kako učenik da doživi Učitelja u uvjetima takovima? Kakovo je znanje koje se prisilom usvaja.? Jesu li učenici spremni? Čujem, kako se misli, da će ipak nešto naučiti. Morati će. Ja se pitam: 'Što ustvari?' Svijet materijalnih vrijednosti vidio je snagu znanja. Pitam se vide li vrijednost spoznaje? Nedavno sam u razgovoru s jednim prijateljem, koji nastoji prakticiranjem dokućiti duhovne vrijednosti, dotakao put Istine i Spoznaje. Kazao sam mu: 'Viđenje je iznad misli. Gledaj srcem.' Pitao me: 'Kako?' 'Pokušaj voljeti svako biće, svaku stvar. Srce će progovoriti. Ne, to neće biti riječi. Biti će više od toga. Biti će to nauk veći od riječi.' I tek da izrazim hvalu Učitelju života i na tome. Naravno, prihvatiti će ovo moći oni koji su spremni. Sve je to voljom Tvojom Bože dragi, a ja se radujem svakom djetetu, što životnu radost po Tebi živi, da svijesno se raduje Stvoritelju radosti svoje. Kada je učenik spreman, Učitelj sâm dolazi. Prijateljice i prijatelji moji dragi, svi mi živimo jedan život, koji iz svake točke svemira naizgled je drugačiji. Neraskidivo smo vezani 'prostorom i vremenom'. Činimo živote jedni drugima. Vi ste u mom životu i ja vas volim. Poslušajte Učitelja. On je svugdje: u travci, pčelici, mravu, djetetu, povjetarcu. Jeste li spremni za nova znanja i viđenja? Jeste li spremni mijenjati sebe* Radosti i ljubavi vama dragi moji. Voli vas Mladen ... :) |
Sličice sa štaka (28)
- 21:31 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Dva mjeseca su prošla i ja sam došel Krenuo je pravi ljetni dan. Sunce je već uzelo zamah i juri svodom, da dnevnu normu odradi. Tako to izgleda, mada znam da se ustvari Zemljica vrti. Kao da je tom spoznajom izgubljena ona neka ljepota viđenja kretanja Sunca. Doštakao sam do stanice autobusa. Sada već poprilično upotrebljavam i lijevu nogu u hodanju. Štake su mi pomagalo. Nekako sam s njima sigurniji, a i navikao sam. Stiže bus i ulazim. Jedna mlada žena oslobađa mi mjesto za invalide, prvo do prednjeg ulaza. Bus kreće i čujem vozača kako me vozeći pita: 'Kako je?' Krenula je priča. On je ranije imao lom i nosio metalnu šipku izvana. Priča je trajala sve dok nije ušlo, nakon nekoliko stanica, toliko putnika da se više nije moglo razgovarati, jedino ako bi vozač došao do mene ili ja do njega. Hm, obadvije mogućnosti baš 'ne piju vodu'. Prođem pothodnik, pa čekam četvorku. Evo me i kod Traume u Draškovičevoj. Prilazim ulazu i pripremam se vidjeti ogroman red za šalter. Samo troje pred šalterom. Odmah mi prostruji mislima: 'Da nisam promašio dan? Nedjelja nije, blagdan neki možda, nešto izvanredno ...?' Stanem kao četvrti i brzo sam na redu. 'Dobar dan; doktor mi je rekel da dojdem za dva meseca, a to je danas i ja sam došel.' 'Doktor je na godišnjem.' 'A kaj bum ja sad?' 'Al doktora vam nema.' Znam ja da žena nema vremena puno pripovedati samnom. Meni bi valjda normalno bilo da me pita jel sam za kavicu. Pa, vidim da ionak nema gužve. 'Čujte ja morem čekati, al noga? Njoj morti nekaj treba. A i bolovanje mi ide.' 'Odite u ambulantu i pitajte doktora ak bu vas htel primiti mesto vašeg doktora.' 'Fala lepo!', i odštakam ja do ambulante i pravo 'kuc, kuc' na vrata. Bilo je tu i onih koji su čekali na red, ali njihovi papiri su već zaprimljeni. Otvara sestra vrata i ja uđem. Ne vidim baš dobro i krenem s pričom i čujem kako mi netko odgovara: 'Ja vas mogu primiti, ali šta će reči administracija?' Oni koji rade sa papirima red rade. Mladi doktor je razmel situaciju, ali zna i svoje kompetencije. To se zove organizacija, ma kakova bila. Vraćam se na šalter i važno: 'Doktor je rekel da bu me primil.', ja o tome kao o gotovoj stvari. Ženskica, kao da priznaje poraz: ' Dajte onda uputnicu.' Ja dam: 'Evo tu je.' 'I povjest bolesti.' 'Evo, sve vam je tu na otpusnom pismu.' Čekam šta još treba i čujem: 'To je sve i sad idite pred ambulantu čekati da vas prozovu. Nisam dugo čekal i prozovu me. 'Da li vas što noga boli?', pita me doktor. 'Ne, niš. Mi doktor prije dva meseca rekel da mogu 30 kila. Ja već pomalo idem i sa jenom štakom.', kaj da se hvalim. 'To moramo prvo na rengen. Odite na rengen i tam čekajte da vas pozovu.' Ide to meni. Već sam i do rengena dogural. Doktor neka se kupa, a ovo ovde bum ja nekak zgural i ovi dobro ljudi koji su ovdje. Zvoni mi mobitel. Prijatelj sa bloga se javlja. Već nekoliko dana komuniciramo mailovima i mobitelima. Nameračili smo se danas vidjeti. Kaže mi da će doći u traumu za oko sat vremena. Super. Slikicu 'in face' sam mu vidio, ali tko zna kak zgleda komplet. Oteglo se čekanje na rengen, pa je čak i on prije došao. Zvoni opet mobitel. 'Ja sam došel. Tu sam pred ulazom.' 'Ja još čekam rengen. Uđi unutra, pa na desno do kraja. Tu je rengen. Znaš da ja slabije vidim, al ti buš mene prepoznal. Imam plavu košulju.' Nisam mu htio reči, da sam onaj sa štakama. Skor svi ih ovdje imaju. Prolaze ljudi, a ja sve gledam koji bi on bio. Došao je tako jedan i čita na vratima ordinacije nekaj. Pita nekaj ljude kao:'Kak ovo radi?' Ja odmah počnem, kak dela i da ide nekak sporo. Okrene se on k meni i veli: 'Da ako ste vi Mladen.' Imali smo toga za pričati. Nekako je brzo došao moj red, pa onda i čekanje u ambulanti. Imao sam osjećaj da se nismo stigli ništa ni ispričati. Ulazim kod doktora u ambulantu na poziv. Dočekala me sestra i odmah mi veli: 'Doktor kaže da je sve u redu. Možete i više opterećivati nogu, a kontrola je u devetom mjesecu.' 'Super. J aveć pomalo tak i delam. Poglečte ovo.', maknem štake i napravim pred njom nekolko slobodnih korakov. Kad čujem tak lepe vesti ja bi skor i poletel. Dobio sam otpusno pismo s novodopisanim nalazom. Ipak sam sve zrihtal. V mislima pozdravljam doktora. Neka se kupa, al sunca nek se čuva. Ma zna on to. Prijatelj me čeka. Razgovor nam je tek počel. Odlazimo u obližnji kafić i tema se razvija. On je kavice platil. Izlazimo iz kafića i on me pita: 'Kam ti moraš? Imaš kakove obaveze?' 'Ne.' 'Ajmo onda na ovu stranu.', i pričajući odradimo pješice jednu tramvajsku stanicu i on stane: Nastavljamo priču. 'Ti buš sad doma?' 'Pa si rekel da nikam ne moraš. Idemo skup.' Ide tramvaj put istoka. Izašli smo na periferiji, pa autom i evo nas kod njega doma. Tema cijelo vrijme radi. Upoznajem se sa njegovima. Njegov unučić je tek nešto malo stariji od moga. Sjedamo za internet, ali tema ide dalje. Tako je to kada se nađu blogeri koji vole istu temu. Poziva nas njegova žena. Ručak je na stolu Nekako se jedva odvajamo od interneta. Na kraju ručka sam čak popio čašu malo jače bevande. Mislio sam kako će mi sa šečerom biti. Opet odlazimo na internet. Obveze nas ipak dovode kraju ovoga dijela teme. Rastajemo se, ali znamo da je to tek tako oku vidljivo. Tema ide dalje. Raditi ćemo o njoj na postovima. A ja sam danas shvatio da sam več skoro skros ok sa nogom. A, šečer, doma, 2,5 sata nakon bevande, je bio samo 7,6. Prijateljice i prijatelji dragi pozdravlja vas i voli vaš Mladen ... :) |