| < | siječanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Mislima gledam
- 00:26 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Sjećam se dana rane mladosti; dana kada još nisam ni u školu išao. Sjedim tati na koljenu i ispitujem ga. I zunem ko iz topa: 'Tata, a kak sam ja postal?' I krene tata po malo uvijeno, da ću o tome u školi učiti. Naravno da to nisam smatrao odgovorom i bio sam spreman pitati dalje. Bila je tu i mama. Odlučila je prekinuti tu neizvjesnost i rekla tati: 'Kaj to pripovedaš detetu. Roda ga je donesla!' Eto i tako sam još nešto naučio. Odgovor sam dobio. Tata se ustručavao, ali kao da nešto zna, ali ne smije reči, a mama zna da se to tak mora djeci reči, ako pitaju. Ostao sam zbunjen, jer ne misle jednako. Nešto skrivaju ili možda ne znaju.  Bilo je inače još mojih raznih pitanja razne vrste, pa mi je tata jednom rekao: 'Braco, nije dobro puno razmišljati. Može štetiti za zdravlje.' Ni to nije bilo konačno izrečeno mišljenje. A ja, kako nisam dobio zadovoljavajuć3 odgovore, tražim sam. Tražim sam i nastojim vidjeti odgovore. Mislima gledam. Htio sam proniknuti u ta neka nedozvoljena područja, ali kako? Odustao sam od pitanja, jer sam znao kakav će odgovor biti. Već sam uočio da se sve događa sa nekim razlogom. Razlozi su prije događanja, pa ih treba nekako vidjeti. Mogu do nečega doći razmišljanjem, ali sam uvidio, da je tako moguće pogriješiti. Počeo sam razdvajati misao od viđenja. Dosta kasnije sam shvatio, da i ono što vidim bude servirano nadzorom misli. I tako mi je 'misao' zaokupila pažnju. Ušao sam u 'sklisko područje' razmišljanja o mislima. U tome se lako uđe u petlju. Naučio sam se prepoznavati i preskakivati takove petlje. Za to je značajno prepoznavati misao i razlikovati je od stvarnosti. Posebno je zanimljivo spomenuto nadziranje viđenoga mislima. Važno je znati što je što, a ako se životno gleda, 'tko je tko'. Životnim pristupom to se svodi na unutarnju komunikaciju. Nevješti se u tome mogu posvaditi unutar sebe, a to nije dobro. Valjda je na to mislio, danas već pokojni, tata. 'Ne brini čale, kužim i pazim'. A ono, kqko sam postao, još mi zaokuplja pažnju. Nisam sklon krajnjim zaključivanjima, pa tako ni prihvaćanju 'zdravo za gotovo'. Za mene aksiomi ne postoje. Oni su iskazi ljudske nemoći. Isto tako ono što je nekima 'čudo', meni je moguće. Da bi dokučio svoj postanak, trebam vidjeti 'tko sam'. Hvala na dokumentima, imenima, brojevima. To mi ovdje ne treba. U životu je sve povezano. Zanimljivo gledanje. Ako tom pogledu dodam vrijeme, a ono je uvjet postojanja, dobiva se promjena. Tu su razlike iz kojih dolaze odnosi. Na prvi pogled je to statično. Enigma vremena unosi promjene; unosi energije. Kako naći poveznicu vremena i statičnih različitosti? Gledao, tražio i sinulo mi. Bljesal! Što je to materija? Može li ona biti u statičnosti? Enigma trenutka i vanvremenosti. Kao da sam doša do stvaranja Svemira. Zamislimo gitaru; gitaru van vremena. Ona ustvari ne postoji, jer nema vremena. Iz nekih 'drugih prostora' dolazi prst i zatitra žicu. I krene vrijeme i zvuk koji rađa novi svemir. A bilo je tu još nešto, oku nevidljivo. Moć i volja. Energija! Ustvari sam tako nekako to i doživio. Doduše nije bilo gitare. No, bili su kao neki zvukovi, ugodna toplina. Tek kasnije je došlo svijetlo, poput lampe koja mi je blještila, a nisam se je mogao riješiti. Tek glasnim izražavanjem nezadovoljstva znalo je doći do promjene. Stvarao se moj svemir. Kada sam porastao, drugi su mi pričali kako je bilo takovih sličnih stvari i prije dok 'mene nije bilo'. Dosta kasnije sam shvatio da je to kazivanje bilo iz njihova svemira. Tako oni vide, misle, razumiju i govore. Čak nije ni nužno da baš takav svemir postoji. Pa dobro, tko sam, tko smo, što je sve ovo? Kada pokušavam dokučiti energetsku osnovu postojanja, a energija i moć postojanja ( vrijeme ) su usko vezani i ovisni. Materija je tek oblik energije. Svijetlo je tek njen djelić, na kojem smo izgradili gledanja okom. Tu vizuelnost čak zovemo 'stvarnost'. Kolikog li zanemarivanja! Promatramo li energiju u njenim raznim pojavnostima, krenuti ćemo putem čuda; čuda za one koje je zarobila vizuelnost, ili bolje rečeno 'one koji su joj se predali'. Nauka, i svijet baziran na njoj, danas se dokazuju samo vidljivim rezultatima. Možda je tako i bolje, jer da ovladamo i nevidljivim dijelom svijeta, mogli bi činiti veću štetu životu. Djelomična znanja mogu biti opasna. Imamo puno aktuelnih takovih procesa. Procesi koji su na Zemlji uobličili život i čovjeka povezani su iz vječnosti u vječnost. Tim su vezama uvjetovani. Ljudska je svijest stvorila početke i krajeve. Tako se omogućuje određivanje, imenovanje, posjedovanje ... Istina to nadilazi. Ona je vječna. A ja? Gdje sam tu ja? U slijedu vječne Istine jest i ova svijest mene. Jest kao limes nuli, ali realna u našem svijetu. Stvoren sam i nošen Istinom. Moja duboka zahvalnost i Ljubav Istini. Nekako mi stran način života posjedovanjem. Ta sve je Istinom dato. Radujem se svakom od vas i molim za vašu sreću, razum i radost, jer jedino Istinom tako biti može. Još jednom hvala Istino tebi, a vas voli ... Mladen ...  |
O posetami
- 15:12 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
|
Gda sem ovoga bloga otpiral, tam još 18.09.2005., sam uredil ovi tu desni stupec. Nekaj je same po sebi se v njem zrihtalo ( veliju da je to po difoltu ). Okej, al sem dost toga i ja tam del, a z vremenom i dodal. Tam pri dnu, sem videl, kak drugi mečeju nekakve brojače. Tak vidiju kolko im gostih dolazi. Dalo mi to gruntati, zakaj. Videl sem kak se deca utrkivaju gdo bu imel većega broja posetih. Čak su si sami načukavali vekše cifre. To pa nis štel. Onda sam si mislil da je dobre videti jal te gdo gledi. Mam sem pomislil: 'A zakaj?' Naj gledi gdo hoće, če hoće. Ni mi ni zabranit, ni natirat. I tak sem se tega pustel. Tak su i leta minula. Sem pisal kak mi je došlo. Po komentarih bi videl da se, tu i tam, negdo javi. Ipak je nečemu to kaj pišem. Ni baš lepi osećaj gda vidiš, da delaš vu veter. No, ak treba, bu i tak.Če tak je se zabavlamo veter i ja. Poštivam. Smo valda obadva po voli Božjoj. Ne zaboravlam one kaj su mi komentara deli. Fala puce i dečki. Zapraf vas morti ima još dosti, kaj čkomite. Morti nemate kaj za komentirati, a morti si mislite da nekak ni red. Fala i vami. Zakaj bi ja moral znati da ste tu? A kaj ak nigdo ni? Samo ak veter piha. Del sem dol mali brojač sa malim zastavicami. Gledim ga. Je lepi. Već nekolko vur na njem naša lepa trobojka i lepi broj 1. Dragi moji ja vas i dalše volim, ma gde bili ... Mladen ... |
Jednost u mnoštvu ...
- 12:34 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
|
..... ili ..... mnoštvo u jednosti. Gledanje ..... misao ..... viđenje. Dogodilo mi se čudo ..... ili..... čudom sam se dogodio. Život! Svijest. Vodi me 'nešto' spoznaji. Spoznaji sebe. Ja jesam. Sada i ovdje. Tko sam da bi bio? Gdje i kada? Tražim trenutke spoznaje. Ono stanje prvoga osjeta. Tren stvaranja svijesti o sebi. Ono stanje na koje se gradio moj svijet. Moje viđenje svijeta; ma što to bilo. Od one iskre 'početka' nastao je čitav sustav. Nastade i sada se pita u namjeri spoznaje sebe. Mogao bi pitati se i tražiti odgovore. Odgovor po odgovor, kao zrno po zrno. Sve u nizu; slijedu. Tako to uobičajeno svijest radi. Takovo me djelovanje podsjeća na jednodimenzionalnost, na jedan smjer, put. Ipak postoje i još mnogi putovi, ali oni su drugim svijestima dati. Putovi, naravno, nisu ravni, pa zajedno tako čine višedimenzionalnost. Gledam i pokušavam to pojmiti. Ako to pojednostavim na nebrojivo krivudavih crta, dalo bi se i logikom predstaviti. Da, ali život nije crta. Postajem svijestan širine života. Života koji nadilazi moju svijest. Života zajedništva; njegove jednosti. A kako biti svijestan sudionik života? Iskrom života stvoreno je tijelo kao utočište nove svijesti. Život usadi dušu kojoj ta stvarajuća svijest bude spona tijelu. Tako bivaju to troje jedno, čineći život moj u Životu Istine. Život nas je životima obdario. Od nas u mnoštvu putujemo spoznaji jedinstva i Životu Istine. Da, i dok smo još živi. Sve Vas volim, jer svi smo Ista livada života. ..... |