| < | lipanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
pri_Mladenu
Traženjem Istine tražimo sebe
- 17:24 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Svaki put počinje prvim korakom. Puteva je mnogo, pa tako i njihovih početaka. Određenje puta je sastavni dio života, a time i naših svijesti po kojima ih prepoznajemo. Kako se put nalazi u širem okruženju postojanja, tako se i njegov početak nalazi u toj širini. Zanimljiv je taj početak; početak ičega. On je tren; točka u vremenu. Praktično možemo govoriti o puno točaka sa kojima se put priprema. Možemo li te pripreme već smatrati putem koji se priprema? Smatrati možemo svašta, ali vrijedi vidjeti što se stvarno zbiva i što je. Tako put ima puno predpočetaka koji imaju svoje početke. U tom neizmjeru činbenika prvoga korakasadržan je predpočetak. U slijedu raznih stanja i situacija stvara se početak; početak koji svijesti određuje početak puta. Početak postoji za svijesti koje imaju odnos prema promatranom putu. Ustvari postoji slijed po vremenu i prostoru, a početke određujemo mi. No, je li to baš tako? Usuđujem se to malo pobliže pogledati. Ono što je bilo, prošlo je. Ono što će biti još nije. Čak i naša percepcija kasni. Pa što onda Je? Tren! Da, ali tren je bezvremen i kao takav ne postoji. Pa kako onda Je ono što ne postoji? Ne treba brkati kruške i jabuke. Ono što je je sada u trenu. Ono što percipiramo je posredna slika. Za nju nam treba prenos informacije našim osjetilima. Za to je vrijeme bitan činbwnik. Vidimo tako samo djelić onoga što upućuje na ono što je. Na taj način je naš doživljaj onoga što je uglavnom subjektivan. Veliki dio informacija ne primamo, jer nam evolucijom senzori za to nisu razvijani ili ih nismo svijesni, pa ih zanemarujemo. Naša osjetila djeluju osnovom energija koje ukazuju na ono što je: svijetlo, zvuk, toplina, kretanje ... Cijeli Svemir čine energije. One su stupovi naših percepcija. Stvaraju nam imaginaciju stvarnosti. Izgleda kao da je Istina ispred nas, a mi je gledamo. Nije to baš tako. I mi smo u Njoj. Vidimo li i sebe kada gledamo Nju? Pa baš i ne. I opet vrijedi ona izreka o kruškama i jabukama. Istina nije slika, niti to može biti. Bilo što da u Njoj nedostaje, to nije Istina. Ako je sve u Njoj nema promatrača, a Ona je ionako u trenu bez vremena. Ova mentalna gimnastika pokazuje da imaginacija lako stvara apsurde. U području je misli, već i tumačenjem poruka dobivenih osjetilima.  Asocijacija ( Hvala za sliku ) Pokušati ću se sada približiti 'Istini'. Navodnici su ovdje da naglase 'ono što ja mislim da je Istina'. Svijestan sam da je taj osvrt iz područja imaginacije. Već i takova svijest je usmjerena. Ako je otpustim, nestat će verbalna komunikacija iz moga smjera; smjera Istine. Tako govorim imaginacijom o Istini. Taj apsurd je od imaginacije. Sjetimo se krušaka i jabuka. Znamo da je apsurd, ali ovdje je čak i logičan. Nastao je namjerom opisa neopisivoga. ..... Smiren šećem. Pločnik ... drvored... travnjak... Misli se gube. Mijenja ih spoznaja. Viđenje onoga u čemu sve ovo postoji. Vanvremeni prostir; 'prazan'. Povremeni povjetarac drži prostor i vrijeme, a time i postojanje. Osjećam cjelovitost i povezanost svega. Sve me to ispunjava. Mir i radost. Radujem se svakom detalju koji mi se javi. Hodam, ali kao da lebdim. Travnjak; mnoštvo u zajedništvu. Prekriva ih radost. Radujem se svakoj travki, svakom cvijetu. Nestaje imaginarna granica unutarnjeg i vanjskog. Šećem lagano dalje sretan što nalazim oazu mira u sebi. Tim se mirom mogu pokloniti svakome i svemu, pa i kamenčiću na putu. Darujem ga i vama dragi moji. Svi smo isto u tome trenu prema kojem se određujemo razlikom. Kada prevladamo te razlike..... Radost i sreću svima. Blagoslovljeni Istinom. Vli vas Mladen ...  |
Moć misli
- 11:17 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
|
Nekoć davno, milenijima u prošlost, bilo je ljudi, kao i danas, u traženju istine života. Danas o njima svjedoče tragovi: materijalni, usmenom predajom, pisani, ali i oni mentalni i duhovni. Tragovi su podložni vremenu i prostoru, a to znači da su promjenljivi. Time se mijenja njihova znakovitost, pa se čak i gube. Isčitavamo ih iz sadašnje takvosti. Činimo to osobnim iskustvom i naučenim znanjima. Ta iskustva i znanja nalaze se u našem pamćenju ( memoriji ). Tamo je nastojanje da se sačuva ono što je bilo. Ujedno to nastalja u našim životima traženja mogućnosti koje su mogle ili nisu mogle biti. To je imaginaran život, kojim vježbamo sistem predvidivosti u cilju stvaranja željenih opstojnih procesa i njihovih ciljeva. Intenzitet tih imaginarnih procesa može biti toliko jak, da zasjeni stvaran život. U odnosu imaginarnog i stvarnoga su moguće mnoge svijesne intervencije. Ovdje počinju manipulacije sa pamćenjima. Moguća su i utiskivanja izmišljenih događanja u pamćenja pojedinaca i skupina. Još kada se u to upletu i interesi, nastaju intenzivni procesi na granici imaginarnog i stvarnog. Namjere mogu biti različite. Da bi sačuvali svjedočenja o prošlosti od davna se zapisivalo. Natala je povjest. No, i tu nema neranjivosti. Zapisi se mogu mijenjati i uništavati. Često je upitna i vjerodostojnost prvih zapisa što stvara namjeru izmjene zapisa; izmjenu povjesti. Promjene povjesti su često rezultat suprostavljenosti., Time postoje i suprostavljena gledanja na proces povjesnih promjena. Takovi smo mi ljudi; u većini. Pogledajmo što nam to misao nudi. Vrlo je jednostavno, ali najčešće nije u našim svijestima. Ako je, onda je to selektivno po potrebi interesa. Dovoljne su samo dvije osobe, da bi nam bila jasnija slika djelovanja. Svaka od te dvije osobe ima sliku o sebi i o onoj drugoj osobi. To ih je četri i svi su imaginacija. Svarko svoje slike, uobičajeno, smatra istinom, mada je istina tek da tako smatraju. Skoro potpuno su zanemarene one stvarne dvije osobe. Sa njima ih je šest. Misao je očito učinkovitija od Istine. Kvantitetom, ali ne i kvalitetom. A što, konačno, djeluje? Istina! One jedine dvije stvarne osobe sa svojim zabludama. Zablude su u razlikama imaginacija od stvarnosti. A što onda je stvarnost, ako su u njoj i naše zablude? Vidin da je stvarnost Život. Mnogi će na to reči: 'Pa ajmo onda biti blesavi i zloćesti, da budemo cool.' No, postoji i nešto što se može nazvati 'odgovornost prema istini'. U konačnosti prema Istini. Neki kažu: 'Bog će te kazniti.' Ne, Bog ne kažnjava. Istinom nam je darovana sloboda, a neodgovornim smo mislima stvarali greške koje nam spontano donose pokore. Istina jest jedna i Njom jesmo i Njoj se vraćamo. To možemo činiti Životom; dobrotom življenja. A što je dobrota?Tražio sam viđenje dobrote i do sada vidim da je dobrota poštivanje Istine i Njenih djela. A što je onda misao? Moćno je ona sredstvo. Vodi nas do mnogih pobjeda i zadovoljstva, ali su joj učinci prolazni. Naravno, kada je u prostoru i vremenu. Najčešće ne ostavlja naputak: 'A što poslije toga?' Ima, ta naša misao, još jednu moć; moć da dokući smisao svoga djelovanja, pa i da djeluje na samu sebe. To vodi do susreta sa samim sobom; sa svojim egom. Tu je i njena iskonsku moć; moć samoodržanja. Od jednostavnih oblika života je stvaran nervni sisistem sa svrhom održavanja jedinki. Nastojanjem i reprodukcijama taj se sistem mijenjao i razvijao. Traženjem puta opstanka došlo se do današnjega oblika života. I nije to kraj. Mijenjamo se i dalje. Upućuje nas to na djelovanja unutar naših tijela. Misao u toj sferi poprima drugačije 'oblike'. Unutar tijela nema svijetla ni slika kao vani. Naša tijela iznutra postoje i njihovi djelovi presudno utjeću na naš život; na naše zdravlje. Nešto što vam je tako blisko, vaše tjelo, u suštini ne vidite, a ovo oko vas vidite. Čudno, zar ne? Čudno, ali normalno. Kada nam sa tjelom nešto nije u redu zovemo u pomoć lječnike. Tek tada osjetimo koliko ovisimo o svome tjelu. Jesmo li stvarno toliko bespomoćni? Možemo li nekako dokučiti procese u tjelu? Možemo li djelovati na njih? Djelujemo, ali većinom toga nismo svijesni. Djelovi tjela surađuju. Čak nam se i u svijest javljaju. Glad, žeđ, razne fiziološke potrebe ... to se tjelo javlja. Postoje i finije komunikacije koje do svijesti uobičajeno ne dopiru. One obično imaju svrhu zadovoljenja neke potrebe, a spora i nesigurna svijest bi u tome stvarala problem. Zamislite da svijest regulira šečer u krvi. Kako bi uopće odredila stanje, a potom i dozirala? U tome biološkim automatizmom sudjeluju organi našega tjela. Upliće se tu, nesvjesno i svijest. Nesvjesno u smislu ishoda djelovanja. Svojim psihičkim stanjem možemo dizati šečer u krvi. To je prirodna reakcija spremnosti na aktivnu obranu. Šečer je potreban mišićima za rad. U novije vrijeme je sve više slučajeva ljutnje i nervoze iza koje ne slijedi fizički rad. Tako šečer ostaje neiskorišten u krvi i to nije dobro. Misao tako čini problem i štetu tjelu. Agresivnost često nije dobra. Misao je ta koja je može spriječiti. Potenciramo čitav niz raznih osjećaja i stanja koja djeluju na naše organe negativno u smislu raznih njihovih djelovanja. Nije bez veze ona uzrečica: 'Ideš mi na jetra.' Ako ta negativa postoji, a postoji, ona ukazuje na mogući put pozitive. Kako? Budimo dobre volje. Mislimo i vjerujmo u dobro. Volimo svoje tjelo. Voljeno tjelo, kao i čovjek, ima pred sobom put povjerenja. Naša tjela su biogeneratori. Različita stanja usmjeruju i potiću naše energije. One mogu biti različitih frekvencija i intenziteta. Ako u sve uključimo i genetiku, evo nas u svijetu čuda. I materija je, tako uobličena, energija. Čitav svemir je energija. Naše misli su poticane i potiču energije. Nije moguće sve što zamislite, ali možete svojim djelom pridonijeti. Zato mislimo i činimo dobra djela. Ovaj Svijet, ovaj Svemir, naš je zajednički dom. Mogao bi još puno o tome, ali nadam se da vidite, da je smisao Života u dobroti i ljubavi. Bez njih ne bi ni nas bilo. Voli vas Mladen ... |
Neki čudni osjećaji
- 00:22 -
Komentari (17) -
Isprintaj -
#
|
Neka čudna viđenja Od kada znam za sebe suočavam se sa čudima. Iznenađenja i čuđenja česte su nam reakcije. U početku je sve bilo čudo. Sa vremenom na puno tih 'čuda' se naučimo. Tako neka čuda postaju normalna i samim time više nisu čuda. Zaboravimo na prvotna čuda i govorimo o znanju. Da bi 'čudo' prestalo biti čudo, potrebno ga je prihvatiti kao uobičajenost. Postoje velika nastojanja da se čuda razjasne i sve proglasi normalnim. Na taj način život postaje predvidljiviji, a time i sigurniji. Kada znamo što slijedi, možemo se pripremiti za nove situacije. U tom smislu mnogi istražuju područja 'čuda', da ih objasne i stave ih u područje objašnjivoga i normalnoga. Uz to je značajno ovladati time i to iskorištavati. Ljudsko društvo radi naukom. Ipak, nije sa svim 'čudima' lako. Za objašnjenja su potrebne već poznate i objašnjene pojave i veze. Veliki je problem sa procesima u nevidljivom i za sada nemjerljivom području. Čovjekova svijesna nastojanja grade sustav i sustave prihvaćanja. Izgrađene su metode i strukture prihvata ovisne o društbenoj svijesti. Često to budu tumačenja pojedinaca na položaju u spomenutoj strukturi sa ciljem zašrite interesa, te zaštitom tih metoda i struktura. Za čudo, istina uobičajeno tu nije bitna. 'Main stream.' Naučne stavove, konačno, amenuje čovjek putem institucija koje je sam stvorio. Taj smjer ovisi o ljudskoj moći i volji. Kako smo, ipak, ljudi, tu su i naši interesi. Ništa čudno, zar ne? Takvi smo, kakvi smo. Na sreču među nama ima i onih koji gledaju drugačie, pa i vide drugačije.  Hvala blog.hr-u za sliku. Svatko od nas je čitav sustav. Imamo svoje kriterije i na neki način svoje 'Main stream'-ove. Prihvaćamo i odbacujemo. Imamo svoje 'istine' i svoja 'čuda'. Često se ne podudaramo sa zajedničkim, naučnim, deklariranim 'istinama'. Pa kako u toj raznolikosti nalaziti zajednički put i zajednički djelovati? Postoji li uopće zajednička 'istina'? Istina nije stvar ljudskoga opredjeljivanja ili odlučivanja, mada se ljudi po tome većinom opredjeljuju. Čak Istinu i svojataju. Konačno, Istinom nam se dešava život i sve u njemu, pa čak i ishodi naših 'neispravnih' odluka. Pa kako prihvatiti Istinu i njeno djelovanje? Kao prvo vidim priznanje Istine i svoje određenje po Njoj. Ja sam taj koji griješi. Živ sam, a time i promjenjljiv. Kako da smanjujem svoj grijeh; kako da živim život bez grijeha? Kako prepoznati djela Istine? Kako odkloniti 'svoje' zablude, kada sam Istinom dat? Put postoji! Idem putem svojim svijesno odlučujući o koracima. Istinom mi je data sloboda odlučivanja o tim koracima. Krećem se Istinom osjećajem darovane slobode. Zahvalan Tebi koračam. Moja misao, moja svijest stapa se sa Tobom, mada je od uvijek tako. Ja jesam jedino po Tebi, Istino. Sva izdvojenost umišljajima nastade. E, misao, misao! Stvarala si pogled na Istinu stvarajući imaginaciju sebe. Načini imaginacije usmjeravaju energije, usmjeravaju djelovanja. Imaginarni svijetovi se sučeljavaju u Svijetu Istine. Oni su generatori energija i promjena u svojoj sferi. Suprotnost je ta koja potiče djelovanje energija. To j težnja izjednačavanju i nestanku razlike potencijala.Većega djela razlika nismo svijesni; ne vidimo ih. Uslijed toga nas mnogi događaji iznenade. Razlike, i procesi po njima, mogu biti neprimjetni, ali i brzi u promjeni i djelovanju. U takvim slučajevima čovjek djeluje nespremno. Misao, osnova imaginacije, nam djeluje u jednodimenzionalnom slijedu. Skreću je druge misli ili viđenja iz širih prostora, ali i one su, za nas, jednodimenzionalne; po sistemu 'ako, onda ..'. Tako je to u svijesnom dijelu. Podsvijest je, međutim, puno šira i dublja. Posebno mi je zanimljiva kvaliteta misli; njena takvost. Razvoj kompjutorske tehnologije omogućuje nam i sagledavanje procesa u nama. Sitni bio-naboji po određenim ključevima, koje imaju, traže put do rješenja. Čudovita je ta bioslika kojom mozak percipira tijelo kojem i sam pripada, ali i okolinu. Postoje osjetila koja daju obavijesti o promjenama za pratnju zbivanja u tijelu i okolini. Okoline smo svijesni, jer je 'gledamo'. Unutrašnji život tijela djeluje nam spontano, a svijest to percipira ugodama i neugodama. Rijetki tek komuniciraju sa svojim organima svijesno. Vjerojatno je tako i dobro, jer bi se nevješti pogubili. Ipak, dobro je slati dobre vibre svim organima, pa i stanicama. Ojačati im tako vjeru u dobro. Pokušati ih shvatiti i zajedno raditi za zajedničko dobro. Naši organi nisu ovdje da ih iskorištavamo. Ovdje su, da zajedno u dobru postojimo. Tako je to sa cijelim Svijetom i Svemirom. Svaka stanica tijela ima svoju genetsku strukturu;.u svih nas. Svijet ispunjavaju sitne bioenergetske mogućnosti. To je svijet čuda života. Gledam smireno ovaj Svijet. Svi smo povezani i sve je povezano. Mir i dobro svakome: biljci, životinji, čovjeku, predmetu, Zemlji, Svemiru. Sve vas volim. Ta vi ste i moj život; od uvijek i za uvijek ... Mladen ... |
Istina i Život
- 00:00 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Razgovarao sam sa dragom mi prijateljicom Pinklec o istini i Istini; o životu. Bilo je tu puno onoga što nije ni nauka, ni znanje, a otvara vrata gledanja na sve ovo što nam se dešava, a zovemo 'Život'. Prošećemo mislima, a ona će: 'Sad to što si govorio stavi tipkovnicom u post, pa na blog..' I ranije sam tako znao započinjati, pa je ostalo nedovršeno. Gledao sam tada ono napisano i nije mi se svidjelo. Nekako sam zapetljao, a uvijek mislim o onome koji će to čitati. Pa smučiti će mu se. Hvala ti za motivaciju. Pokušati ću. Neka to bude cjelina i šira od našega razgovora. Toliko za uvod.  Hvala blog.hr-u za sliku. Evo nas ovdje sada u nekom našem prostoru i vremenu; u našim životima; u životu što on jest. Od malena sam pokušavao dokučiti što je sve ovo? Kroz život sam učio i učili me. Cijelo vrijeme nisam napustio one prve svijesne osjete i viđenja. Ona nose i određuju svijest. Svijest koja stvori svijest o meni; o sebi. I danas ona određuje mene i sažima 'moj' prostor i 'moje' vrijeme; 'moj' život. Takovo određenje mi omogućuje pristupiti osnovama čuda koje zovemo Život, pa čak i slobodu prihvaćanja da to tako vidim 'ja', ma tko da sam. Ta sloboda dozvoljava drugačija viđenja drugih i donosi mir i osjet promjena u sebi i drugima. Ono što jesam jest sažetak procesa u svemu što me okružuje. Ta slododa nevezivanja na sebe daje svijesti mir i širinu. Čovjek kroz život stiče vještine, koje mu poput alata služe pri ostvarivanju željenih ciljeva. Mnoge vještine su naslijeđene, a neke naučene poput naredbi. Nerazumijevanjem česta su sučeljavanja. Sistem eliminacije je česta pojava. Neki čak govore da je to prirodna selekcija. Rade gluposti i onda gledaju tko će preživjeti. Suosjećanje pripisuju slabima. I sve tako dok i na njih ne dođe red. Dali im je i tada to prirodna selekcija? Smirena svijest ima širinu; širinu prostornu i vremenom. Njome i za života prilazimo Istini. Živimo vremenom u prostoru. Procesi određuju naša stanja. Sve su promjene, a one su date vremenom u prostoru. Određuju ih energije. Gledamo svjetlost koja dolazi od objekta. Slušamo vibracije molekula zraka ili nečega drugoga. Da ne govorim i o drugim više ili manje znanim osjetilima, ili čak i nepoznatima. Tu su još i procesi u našim tjelima u prenosu informacija do nekoga centra koji tumači informaciju. Puno je tu posrednika, a potrebno je i vremena.U životu je potrebno vrijeme, da se 'dožive' promjene u prostoru. Pri tone je i upitno je li taj 'doživljaj' isinit. Tako je to u životu. A što je onda Istina? Istina je Život, ali ... Osjetilima i osjetima stalno kasnimo za onim što je. Osim toga, ono što 'vidimo' nije ono što stvarno je, već posredna slika. Ta slika je odraz našom percepcijom i odstupa od onoga što je. To je ono što većina misli da je istina. A što ustvari je? Istina je, ma što ona bila! Najbliža nam je u nama. No, i tu je ne možemo osjetilima i mislima dokučiti. Na taj se način čak udaljavamo od nje. Misao nas stalno zavarava. Trebali bi ustvari biti Istina. Možemo pokušavati dokučiti je mislima, osjećajima, osjetima, umišljenim čarolijama... Sve su to alati vremena i prostora. Time potvrđujemo postojanje, a tada i vremenski i prostorni odmak od Istine. Život je postojanje, a Istina Je. Misao je pred Istinom nemoćna. Nema onih uobičajenih kašnjenja koja nose promjene, odnose, osobnosti. Nije vremenom data, a Je. Čak jedina istinski je. Je, a ne postoji!? Mogu je osjetiti kao vanvremeni i, nama ljudima, vječni iskon svega što postoji. Vječno prisutni iskon i utočište. U njoj su određenja, inicijatori energija koje stvaraju vrijeme i život. Samo sam čovjek Istinom određen. Pitam se, što takav stvarno mogu? Mogu se obratiti tebi Istino. Osjećam da Jesi., ma što bila. Zahvala i molitva tebi je upučena. Hvala za život i molitva za prosvjetljenje sviju, kako bi vidjeli kako smo svi povezani; za put poštovanja i ljubavi prema svima i svemu. To je put Tobom dat, a time i jedini ispravan put naš. Da bi krenuli putem tim treba vidjeti tko smo i riješimo se isprazne pohlepe i prihvatimo svakoga kao sestru i brata; po Tebi Istino. Znam da ne znam, ali osjećam i molim. Sve vas voli Mladen ... E, Pinklec, jel to to? Hvala za poticaj. Znaš; sve je to Istinom dato. Mladen |