< svibanj, 2022  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
18.05.2022., srijeda
Imati ili ne ; imaginacija ili Istina

Prolaze godine, a ja još uvijek zagledan u ono osnovno. Gdje sam to? Tko sam da bi uopće bio? Naprosto ne mogu imati svoj mir grabljenjem nečega što ne vidim što je. Nekako sam uočio, nadan se ispravno, da sve što je, od nekuda je. Život me navodio na zaključke da sve nekome ili nečemu pripada. To je u stvari odnos dijelova i cjeline. Dinamička slika imaginacije me vodi spoznaji vremena i prostora; spoznaji života. Drže to spone slike koje smo prihvatili kao istinu. Ustvari je to njena slika u nama. Bitna razlika Istine i njene slike u nama je u tome što Istina je, a sliku njenu možemo prilagođavati, a time i iskrivljavati njenu vjerodostojnost; ma koliko tvrdili da je to istina. Takova tvrdnja je samo još jedna spona kojom nastojimo prilagoditi imaginacije u nekom željenom pravcu. Česte su takove zlorabe.
U početku nije bilo tako. Sve se jednostavno tako događalo. Pripadanje nije postojalo, jer je bilo samo jedno. Jest da se nekako mijenjalo. Predstavljala se tako početna dvojnost. Bio sam ja i ono što ja nisam, a postoji; djeluje.
I krenulo je... :'Aha, to je ono...'... Prve crtice imaginacije; prve pretpostavke; prva znanja.
Vremenom smo proširili i obogatili imaginacije u kojima su stvarani i razni 'džepovi znanja'. Te džepove ugrađujemo u ono što nazivamo 'svojim znanjem'.
Pomalo zaboravljamo tko smo i odakle smo. Izgradili smo svoje imaginarne svijetove; milijarde svijetova u kojima se tvrdi kako su oni jedina i jednaa Istina. 'Što se babi htilo, to se babi snilo.'
Ako vidimo razlike između Istine i nebrojivih imaginacija, a pri čemu tvorci imaginacija ustraju na 'svojim istinama', pitanje je što raditi. Obuzeti imaginacijama, kroz njih i djelujemo. To djelovanje je u Istini. Pa zar tako nismo slijepi u Istini djelujući imaginarno u Istini? Istina nam po tome vraća rezultate. Uznapredovala imaginacija je poput uznapredovala mrena sve do sljepoće.
Spoznati i upoznati razliku Istine i naše imaginacije postaje nam potrebna za bolji i kvalitetniji život. No, tu postoje mnoge zamke.
Imaginaciju sami sebi predstavljamo kao istinu. Već samo predstavljanje je otklon. Pa, što onda ustvari možemo? Ma što god, nešto Istinom je. Da, ali ne mora to biti po našim željama. Potpuni otklon od naših imaginacija učinio bi nas bezsvijesnima po vijednostima koje nam život znače. Reči bi se moglo: 'Nije dobro grlom u jagode.', pa i ono: ' 'Ne ide znanje velikom žlicom.' Polako. Brzinom se često griješi.
Naš sistem doživljavanja, nadzora, a po tom i djelovanja, je stvaran dugim vremenom kao izdvojen iz cjeline postojanja. Time su stvarane osobnosti. Tako stvarane osobnosti su nositelji razlika, a ipak u cjelovitosti postojanja. Svaki takav 'ja' sklon je sebe smatrati centrom i smislom postojanja.
Česti neuspjesi po malo nagrizaju i iscrpljuju takovu svijest. Izvor razlika lako je uočiti. Istini je temelj stvarnost, a imaginaciji pokušaji predstavljanja stvarnosti. Izgleda mi da se u ranijoj fazi imaginacijom stvarala memorija kojom su se prepoznavale opasnosti. Kasnije se njome grade načini stvaranja moći i posjedovanja. Posjedovanja su predstavljala veće mogućnosti.
U stvarnosti toga nema. Ona je cjelina u kojoj je sve povezano i tako sve u svemu ima sebe. Nije lako to vidjeti sviješću obuzetom sustavom predstavljanja stvarnosti. U toj bi predstavi trebalo pored neizmjenih djelova prenijeti i njihova međusobna djelovanja. Kada tako kažem, da imam nešto, nedostaju veze koje određuju i pokreću procese po njima. Obično ih nismo ni svijesni. One u Istini jesu. Pojam posjedovanja nam tako zamagljuje Istinu. Istinom posjed ne postoji. Sve je; sve.
Kada nešto nastojimo mijenjati, kada djelujemo namjerama, tražimo i nastojimo Istinu podrediti našoj volji. Nastojimo Istinu podrediti nama. To je neke vrste sukob naših imaginacija i Istine. Pri tome se Istina ne sukobljava, već to tako, obuzeti imaginiranjem, mi vidimo. Istina je, i sve u Njoj. Mi pokušavamo to dokućiti, a mnogi čak i ovladati time.
Zastanimo malo i pogledajmo što to radimo.
Pokušavamo ovladati onime što i ns čini. Vizualizirajmo si to. Stvaramo li time uvjete za neke nove procese koji će djelovati na našu opstojnost. Vratiti će nam se. Pitanje je hoćemo li to prepoznati i shvatiti pogreške.
Toliko smo se, kao čovječanstvo, razmahali, da bi vrijedilo vidjeti što to radimo. Što radimo u cjelini? U cjelini koja je bliže Istini od naših parcijalnih nastojanja i gledanja. Vidimo li sebe u tome?
Istina je; mi sa svojim imaginacijama postojimo. Imaginiranju treba vrijeme; vrijeme koje samo za sebe ne postoji. Kada vrijeme nestane ostaje Istina, jer Istina jest.
Pa što u svemu znači 'imati'?
Pa valjda odgovornost i zahvalnost. prema Istini. Po Njoj jesmo. Ne i nasilnost, već put razumijevanja i prihvata. Istinom jesmo svi i sve. To pak znači rad na sebi; na svojoj svijesti. Možda dolazi vrijeme promjena svijesti, mada je bilo već mnogih koji su osviješćeni napustili prostore imaginacija i stopili se sa Istinom.
Ima pri tome još puno toga što nas udaljuje od Istine kao: nepoštivanje života pretjeranim hranjenjem, neodgovornim bogaćenjem, omalovažavanjem i tlačenjem drugih, ohološću i bahatošću, laganjima...
Pogledajmo primjer koji je upravo pred nama. Upravo pišem ovaj tekst. Recimo, stvaram ga. Da li je to 'moj tekst'? Što bi to značilo? Ako je to moje što to znači za mene, Vas, udrugu itd.? Tekst je tu. Čitate ga ili slušate. Potiču se vaše misli, sudovi, a možda i rad. Tekst djeluje nakon što je napisan, više ili manje. U tome vidim svoju odgovornost. Pisao sam ga u dobroj vjeri i namjeri i time dobivam poticaj i energiju kojom je tekst stvaran. Taj pogled je sačinjen odnosima koji čine naša gledanja koja čine naše imaginacije.
No, što jest stvarno po Istini? 'Tekst' jest ovdje sada nama neizmjernim uvjetima. Jedan od njih sam i 'ja'. Sve je to u cjelovitosti Istine; Njome. Baš kao i sve što jest. Je li, tako gledano, to moj tekst? Osobno osjećam i mogu reči: 'Bogu hvala.'. Osjećao sam dobru volju i nastojanje kao pruženu ruku Istine. Tko li sam, da bi ovo bilo moje? Istinom jesam, ka i svi Vi, meni dragi. Pa zar onda i ovo nije tekst Istinom dat. Ovo što nazivamo 'ja' je kao biološki uređaj koji piše ili čita, pa i na svoj način razumijeva. Nadam se Istino, da sam bio dovoljno dobar. Čini mi se, da jesam osjećajem da jesam; l'art pour l'art. A smisao? Pa nije li smisao dio imaginarnoga pogleda?
Kada postoje dva ili više pogleda često dolazi do efekta 'brkanja lončića'. No, to je isključivo u imaginarnim svijetovima. Po Istini je samo to što je. Kako do toga doći? Kako? Pa Istina je uvijek sada i ovdje. Pogledajmo je. Otpustimo, bar na kratko, imaginiranje mislima. Pogledajmo svijet i sebe u njemu. . Kako? Molbom i zahvalom, jer time je misao uglavnom isključena. Put će nam polako biti sve jasniji.
Ovo o čemu sam pisao mijenjati će nam red vrijednosti. Mi smo oni koji jesmo. Progleajmo.
Svaki kamenčić, travka, kišna kap, cvijet, mrav, slon, pa i ti smo svjedoci Istine.
S ljubavlju ... Mladen ... :-)
---------
Objavljeno u glasilu Udruge slijepih Zagreba 'Vidici' za svibanj 2022.
- 21:44 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>