< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Listopad 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
27.02.2021., subota
Privid otklona od stvarnosti

U naša gledanja smo, uz sliku objekta, ugradili i otklon od njega stvarnoga. U suprotnom bi u viđenju imali objekt, a ne sliku njegovu. Potrebno je neko vrijeme da svijetlost dođe od objekta do oka, pa živcem do mozga koji to razloži i stvori sliku. Vrijeme za to nije veliko, ali je dovoljno, da objekt i njegova slika u nama nisu ni istovremeni.
Tu našu sliku ne tvori samo vid. Uklopljei su tu i sluh, opip, osjet topline i još podosta toga. Postoje tu i osjeti kojih ni svijesni nismo.
Objekt je takav kakav je, stvaran i cjelovit. Tek u nama on se sastoji od dijelova. Isto je i sa 'širom slikom'. Izgleda kao da ovom analizom potičem neanalitičnost, te da bježim od zdravog razuma. Ta, analiza je osnova nauke, kakova ona danas je.
Pa da nastavim analizirati našu analitičnost. Na prvi pogled to liči na psa koji oko stupa lovi svoj rep. Ako vidimo taj efekat, ne će tome biti tako.
'Vidim' kako to radimo i tražim razloge tome. Mijenjamo se. Evolucija još radi. U osnovi je, vrlo vjerojatno od 'početaka ' tako. Kada spominjem početke, tada sam u zoni pretpostavki. Puštam svoj um da osmišljava. Zaigrano pleše: analiza, sinteza. Roje se moguće slike ishoda u smjeru ovoga što sada imamo. Naravno, za sve mi to treba vrijeme, pa je tu i otklon od stvarnosti, ali oslikava stvaranje slike stvarnosti u meni, a i u nama. Pa valjda smo slični. Valjda djelujemo po istim principima cjeline, koja nas čini.
Teško nam je pojmiti ogromno vrijeme i ogromne mogućnosti u njemu. Podsjeća to na skok matematike u područja limesa i integrala. U tom su vremenu 'početaka života' nastajali i nestajali mnogi oblici živih jedinki. Nastade i oblik prenosa osobina što pokreću opstojnost oblika prenosom na novostvarane jedinke. Razmnožavanje.Čudan fenomen, a posebice njegov nastanak. Prenos informacija o obliku, svojstvima, rastu ... život. Već tada u stvarnosti bijaše informatika. U novije je doba otkrivamo, ali je ona sveprisutna oduvijek. To je svojstvo Svemira.
Fantastično, a toliko realno. Svjedoče nam o tome i naši životi.
Nastade i pojam jastva. Taj sveti ja kao objekt opstanka. Svi smo mi 'ja'. A taj ja, cjelina nasuprot svega što ona nije, bori se za svoj opstanak u moru nebrojenih ja.
Svaki ja ima svoju borbu, svoj život, svoju sliku svijeta. Sve to je u zajedničkom Svijetu, u zajedničkoj Stvarnosti, Istini. Postojimo u vremenu i prostoru svaki u svom otkloonu od Istine, koja je. Mi u njoj i po njoj postojimo.
Jesmo li svijesni stvarnoga ja, koji jedini jest? Svi smo mi u njemu. Po njemu si ti ja. Postoje i veze koje uglavnom nisu osvještene. Po njima nevidljivo djelujemo. Moje tijelo nije granica 'moje' Istine. Prividno sam otklonjen od nje u svijestima našim. Radujem se svakome od Vas. Ista smo Istina. Ta radost je manifestacija istinske Cjeline; energija koja nas čini Istinom. ... sretan
Nadam se da nisam bio nejasan. Nije jednostavno govoriti o dva različita pogleda na isto u isto vrijeme. Sve ovo su moja osobna razmišljanja i viđenja.
S ljubavlju ... wave
- 23:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #
24.02.2021., srijeda
Kako govoriti?

Misaona smo bića ili bolje reči: 'Služimo se i mislima.'
Nisam sklon prisvajanju. Htjedoh jasno izreči nešto tom rečenicom, ali... Stadoh i odmaknuh se i pročitah je kao netko trći; kao netko koji pojma nema što se njome htjelo reči. U mislima mi nastade ples mene i zamišljenih čitača.
Zamislimo neko likovno ili zvučno umjetničko djelo. Takova djela provociraju nam um. Um, pak, kod svakoga od nas, uglavnom, po svom. Značajno je kako čitatelj ili slušatelj djelo doživljava. U komunikaciji su uvijek najmanje dva subjekta i svaki ima svoje gledište, svoje razumijevanje, svoja viđenja. Dobro je toga biti svijestan.
Čest je slučaj da obje strane misle jednako, ali su suprostavljene. Misle da ona druga strana misli drugačije. Nerazumijevanju pomaže višeznačno izražavanje. Nekima to služi kao sredstvo u borbi, a često nema svijesti o višeznačnosti i svatko dere po svome.



Važnije discipline su ustrojile svoje nazivlje uz jasan opis izraza. No i tu su moguće stranputice. Moguće je dobre nazive sklopiti u cjeline višestruka značenja. Tako vještina izražavanja bude čak i važnija od osnovne discipline na koju se izražaj odnosi.
Razne discipline koriste iste nazive sa ne baš istim značenjem. Tu je također velika mogućnost nesporazuma.
Da spomenem i svrhu govora. Mnogi su tu razlozi: promocija osobnih interesa, potvrđivanje osobnoga ega, istraživanje, provjera svojih stavova, podjela dobroga sa drugima, traženje istomišljenika, borba sa neznanjem što je nažalost često subjektivne prirode, izvršno naređivanje, izražavanja zahvalnosti i poštovanja, traženja pomoći .... i još toga. Prava svrha govora može biti i prikrivena. E, snađi se sada u tome. A eto govorimo.
Pišući o tome sam se sigurno upleo u nečiju domenu ili u ono čime je oni smatraju. Ja međutim pišem o nečemu što mi pobudilo zanimanje. A zašto pišem? Možda netko nađe u tome nešto zanimljivo, a nekom možda proširim vidike. Kada nađem nešto lijepo i dobro rado podjelim sa drugima. Koji puta krivo vidim. A valjda će mi na to netko skrenuti pozornost.
Naravno, ništa tu nije moje, već se tu i sada tako dešava.
Pa kako onda govoriri? Biti iskren prema sebi i drugima, ne manipulirati, ne diskvalificirati, poštivati Istinu i njenu cjelovitost, voljeti ... sretan
Eto tako to ja.
S ljubavlju ... wave

- 22:32 - Komentari (29) - Isprintaj - #
22.02.2021., ponedjeljak
Pronalaženja

Od početaka evolucije, pa i života svakoga od nas, krećemo se putevima na kojima nas očekuju razni doživljaji, razna iznenađenja. Stvaramo svoj odnos prema njima, a i naše odgovore na njih. Prvo bijahu događaji, a po tome naši odgovori na njih.
Neki odgovori, ili same po sebi reakcije, su bile na putu opstojnosti, a neke odvodile u nestanak. Ostajalo je ono što je bilo, u smislu opstanka, usklađeno sa općim promjenama. Ono što ostade imalo je sličnost po spomenutim spontanim odgovorima. To vidim kao svojstvo živog i neživog materrijalnog svijeta. Mnoga mi se tu pitanja otvaraju, ali ću se sada osvrnuti na smjer djelovanja doživljaja.
Smjer većinom bijaše: događaj, pa odgovor ( reakcija ). Međutim postoji i obrnuti put. Odgovaramo li samo na postavljene situacije, tada budemo kao rijekom nošeni. Možemo i mi postavljati pitanja na koja nam dolaze odgovori. Namjerno ne ću reči kome, jer bi tako odredio 'sugovornika' i uskratio upoznavanje sa njime. Ušli bi tako u nametnutu predodređenost, a ona ne mora biti ispravna. Pitanje je tu, a odgovoriti će onaj kome je upućeno, bio ja toga svijestan ili ne. Na taj način, bez predodređenja, ostajem spreman za spoznaju. Ta, ionako, cijeli život stvarnost nastojim spoznati.
Komunikacija sa nevidljivim je put spoznaje, učenja i promjena. Za takovo nam je djelovanje potrebna svijest po kojoj jesmo to što jesmo u njoj. Za ono što stvarno jesmo, odgovor je u Istini, u Stvarnosti. Dobar naziv za to, po mom mišljenju, može biti istraživalaštvo.
Istraživački put traži čvrsto polazište. Kako, kada nam je stvarna stvarnost tek posredno dostupna? Ne ću odlaziti u neke neslućene daljine. One su tek posredno ovdje. Pokušati ću 'biti' sada i ovdje. Tko? Što? Valjanoga odgovora nema. Pitanje i odgovor trebaju vrijeme. Pokušati ću samo biti.
Jest osjet da jesam. Nema pitanja. Samo jesam. U tome su određenja mene. To viđenje nije u tom trenu, već u naknadnoj analizi.
Vidim tjelo. Ono je rezultat određenja u trenu. Tko, ili što, sve to drži i nosi?
Energije! Određene su potencijalima trena, a razvijaju se vremenom. Sav svijet sada poprima novu vizuru. Oblici i potencijali su posljedica djelovanja energija. Da nije njih rasuli bi se u gomilice prašine, pa čak niti to. Energije nam drže strukture molekula i atoma; određuju funkcije organa. To da su božanstveno je svojstvo. Bez njih nema vremena; nema života.
Dokučili smo nešto vrijedno; nešto što otvara nove vidike. To me oduševljava i puni optimizmom. Vidim put širokih komunikacija i viđenja u smjeru Istine. Vidim da bez energija ništa postojati ne može, pa čak ni istinski pojmiti.
Otvorio sam vrata drugačijega gledanja. Energije ne gledamo uobičajenim senzorima našega tjela, ali ih naknadno prepoznajemo u posljedicama, ali, oni senzibilniji među namo, slute smjerove njihovih djelovanja. Široka su područja naših mogućnosti u tom području.
Nevidljico nam je nesigurno i opasno. Evolucija nam je to tako ugradila. A ipak, to nas drži živima.
Eto dragi moji, plovim dalje. Naslučujem ljepotu novih izazova. Životom smo određeni i 'baždareni'. Velike energije, a i njihov nedostatak, nas može uništiti. Vidite već put, zar ne? Nastaviti ću putem istraživati ... sretan
S ljubavlju ... wave
- 14:30 - Komentari (9) - Isprintaj - #
20.02.2021., subota
Spoticanja

'Gledam' ovo što pišem i pitam se: 'Kome to može zanimljivo biti?'.
Naše su se percepcije, i svijesti po njima, stvarale milionima godina. Onaj mali izvršni dio smo, svaki po svom, stvarali tokom naših života. Bit je pri tome bila opstanak kao vrste, a pojedinačno nas vode razni životni interesi. Ti interesi čine razlike među nama.
Životi su nam puni raznih želja. A želje mogu biti svakakve. Vrlo su često neostvarive; u datom trenu, a često i uopće. Velikim dijelom nam oblikuju odnos prema Stvarnosti. Stvaraju nam volju za njihova ostvarenja i time usmjeravaju naše aktivnosti. Kod neostvarivih želja se tako cijeli život trudimo, da bi pred kraj uviđali da nismo u mnogo čemu uspjeli. Ponašamo se kao da bi nam život trebao biti stalna ekstaza.
Takav pristup je u osnovi pogrešan. Životne energije nas nose kroz živote. Ispunjavaju cijeli Svemir, ma što on bio. Za nas, koji smo tek djelić Stvarnosti, energije su promjenljive. Kao takove ostavljaju tragove i time nas mjenjaju. Pa već i po tome ne možemo uvijek biti naj...
Naše slike stvarnosti su područja u kojima naše svijesti 'djeluju'. Pod navodnike stavih, jer ta su djelovanja privid. Stvarna su nam djelovanja u Stvarnosti. Pa kako kad je Stvarnost uvijek u trenu? Tu mnogima počinju područja apsurda Odbacuju ovakove pristupe. Nekima ovo izgleda kao životna hereza. Sve je to u redu, ali nije ugodno kada vam svoj nazor silom nameću.
Kada namećemo svoju 'sliku stvarnosti' drugima, dobro je znati, a i kulturno je, poštivati njihovu sliku, naravno iste, stvarnosti. Djelujući tako po svojim 'slikama stvarosti' često se stvarno spotičemo kao sljepci u nama nevidljivoj Stvarnosti. Zamajavamo se majama. A možemo li što drugo ili drugačije? Život su promjene nama živima. Privedimo promjenama svijest bliže Istini.
Zašto?
Pa de ne lutamo slijepi po Stvarnosti spotičići se.
Ako pokušate želim vam u tome sreču i radost... sretan
S ljubavlju ... wave

- 00:28 - Komentari (26) - Isprintaj - #
18.02.2021., četvrtak
Zrcaljenje

Stvarnost nema područja, podjele, dimenzije, razlike, logiku .... Ona jest! Pa što je onda sve što sam naveo, a ima toga i još?
Svijesno sam stalno radio navedenim pristupima onome što sam Stvarnošću, a i Istinom, nazivao. Nekako me moja takovost na to navodila.
Vrteći se u krugovima logike i nemoći viđenja stvarne i stabilne stvarnosti gradio mi se osjećaj, a i viđenje da ustrajno u nećemu griješim. Prateći uzroke pogrešaka postepeno sam dolazio sve bliže smislu i ustroju sebe sama. Sve sam više uviđao da radim po područjima, podjelama, dimenzijama, razlikama, sa logikom i znanjima usvojenim i stečenim .... Radio sam analitički i stvarnu i istinitu Stvarnost uporno dijelio. Cjelinu sam rastavljao.
Zanesen takovim djelovanjem, šireći vidike, uvidjeh nešto bitno. Uvidjeh sebe.
Pa pogreška je u mom odnosu prema Stvarnosti; prema Istini. I ja po Njoj jesam, a gledam je kao da je Ona nešto drugo. Ispravno je kada mi se gledanje i djelovanje uskladi sa Istinom. Ne umišljajem, nego stvarmo.
Svi smo, a i sve je, refleksija Božje savršenosti, tu i sada. Refleksija ovisi o čistoći zrcala. Njime činimo razlike. Ta zrcala su u našim svijestima, a time i u našim slikama stvarnosti. Pogledajte i samo se prisjetite da vašu cjelovitost čini i vaše srce i sve one, možda vama sitne, energije. Vidjeti ćete to zrcalo. Odklonite ono što ga prlja, ali pripazite da i u tome ne griješite. Skloni smo pogreškama.
Istina je cjelovita. Ono što stvarno jesam smo svi mi i sve što jest. I travka, drvo, psić, dijete, beskućnik, ali i onai bahati, pa i ovaj strašni virus ....
Prihvati Istinu i svojom ljubavlju učini život lijepšim i boljim. Govorim sebi, a možda me netko i čuje. Volja jest Gospodnja ... sretan
S ljubavlju ... wave

- 12:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #
16.02.2021., utorak
Klikovi u nama

Sinulo mi nešto; ideja neka; klik koji ni misao nije. Kako to staviti u kontekst predstave stvarnosti? Kako sa vizijom tom raditi, kada je iznikla bez sprega sa našim postavkama stvarnosti? Kako svjedočiti valjanost njenu?
Nazvati ću je predpostavkom. Time joj dajem moć komunikativnosti u i van sebe.
Jedno je od kuda, kako i zašto taj klik sada i ovdje u meni. Drugo je pak njegov smisao i sadržaj. U cjelovitosti je to sve zajedno, ali kako raditi na tome? Sa tim se još nekako može, ako se uzme 'zdravo za gotovo'. Mnogi čak rade tako i ne znajuć i ne videć vrijednosti toga. U tim slučajevima je za čuti: 'Rekao je ...', 'Čini mi se ...', 'Znam ( hm?)... '. U svrhu dokazivanja ti klikovi mogu izazvati i sporove.
Klik koji nam se u svijesti desi je kao neotvoreni paket. Otvaranjem njega postajemo analitičari. Otvaramo omot, kidamo veze, razdvajamo, istražujemo gdje, što i kako ... Sve kako bi to stavili u kontekst poznate nam stvarnosti. Tek tada ostvarujemo moć dokazivanja i priznanja. U protivnom bi bilo tko mogao tvrditi bilo što, pa biti i usvajan nekim neznanstvenim autoritetom. Nađe se toga. Kao protuteža tome su dosezi znanosti.
Problem je kada je klik daleko 'ispred vremena'. Mnogo je takovih primjera i u našega Nikole. Njegova viđenja energija i polja i danas nadmašuju eksperimentalne i naučne mogućnosti. Možda je i bolje tako. Tko zna što bi ljudi od toga uradili?
Ipak dešavaju se i klikovi u području svjetonazora, klikovi koji nam bistre Stvarnost. U tom je području put spoznaja i mira; put viđenja smisla našega postojanja. Trebamo li i za to eksperiment i naučni dokaz? Pogledajmo Život. U njemu su odgovori i dokazi. Otvorimo oči koje vide Istinu i Njena djela. Koliko li nas divnih spoznaja čeka na tom putu... sretan
S ljubavlju ... wave
- 16:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
14.02.2021., nedjelja
... rijeke teku ...

Istinom rijeke teku;
Ista voda koritima raznim.
Sve se mijenja,
Ko da jest i nije…

S ljubavlju ...wave
- 09:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #
13.02.2021., subota
Suradnja

U vremena, nama davna, stvarani su oblici života, nasliđem kojih smo sada mi ovdje. Zamišljam to. Vođen pitanjem: 'Kako je i je li to moguće?'. Provjeravam zamisli u viziji procesa u što široj cjelini. Svijestan sam da sve to radim po slici stvarnosti u meni.
Nije mi cilj potvrda načina mojih gledanja i mišljenja, već viđenje onoga što stvarno je. Pri tome je, ipak, potrebna ispravnost moga gledanja i mišljenja. I nisu to samo predpostavke onih vremena, nego mogućnost djelovanja po tome sada. To je stalni odnos cjeline i iz nje izdvojenih procesa i vremena. Izdvajamo to mi u našim mislima u našim slikama stvarnosti. Po Istini je sve u savršenom redu uvijek u jednom trenu; Sve. Logika je u tome bespomoćna, jer ne postoje relacije. Sva pitanja, a i svi odgovori su u trenu na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Osjećaji pogreške upozoravaju na odklone od cjeline i potiču traženje puta do nje, pa i u vizijama. Sve to je i onako proces u nama, ali sa nastojanjem dosega Istine.
Bio je to opis moga djelovanja slikom stvarnosti u nastojanju dokučenja Stvarnosti. Za mene živa Ona je ovdje i sada. Govori li to što? Ne misliti. Samo slušati. Slušati cijelim sobom.
Često bi me iznenadili odgovori i viđenja 'niodkuda'. Logika bi tumačila da mozak može sve to smisliti i bez moga svijesnoga razmišljanja. Surađuje li naša podsvijest izravno sa Stvarnošću? Logika velikim djelom to blokira. Mora, jer mi smo, za nas, po našoj svijesti, takovi kako nam ta svijet prikazuje. Ona je subjektivna i najčešće vođena interesima naših ega.
Otvorimo oči i pogledajmo. Mi smo bića što postoje na planeti Zemlji, uz još mnoge vrste života. Opstojimo zahvaljujući majci Zemlji i Svemiru u kojjem sve postoji. Za održanje ravnoteže red je zahvaliti za dobro. Voljeti i čuvati našu Zemljicu je put našem duševnom zdravlju, a ono je osnova za opće zdravlje.
Mi smo svi Cjelina.
Kada shvatimo i prihvatimo, da smo svi Isto, oslobodiri ćemo puteve dobrote. Mi smo refleksije Istine tu i sada. Istina jest. Po Njoj su sve naše moći. Gledamo li na taj način mnogo će nam toga biri jasnije.
Neka dobrota Istine bude uz vas i neka je vaša svijest prihvati. ... sretan
S ljubavlju ... wave
- 00:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
07.02.2021., nedjelja
Naše slike stvarnosti kasne

Istina je od uvijek i za uvijek u trenu. Ona stvarno je.
Njena dinamička slika u nama nastaje našim djelovanjem. Ta slika nastaje sa izvjesnim kašnjenjem, a takovim nastajanjem ujedno ovisi i o inpresiji stvaraoca slike, pa je ona umjetničko djelo sa puno osobnosti stvaraoca. Vidljivo je da takova nije stvarna srvarnost, mada je uobičajeno smatramo stvarnošću.
Da ne upadamo u greške uslijed razlike Stvarnosti i njenih slika u nama, dobro bi bilo slijediti Stvarnost. Da, ali kako? Iz te potrebe je i nastala ta slika.



Da li sliku tu čine samo svijetlosni, zvučni, toplinski i dodirni zapisi? Naravno da ne. Postoje razna zračenja, te električna, magnetska i gravitacijska polja i njijove promjene. Pa tu su i energije različirih djelovanja i puno toga još. Sve je to oko nas i djeluje na nas. Mnogi takovi zapisi su pohranjeni u dubljim slojevima područja zapisivanja. Svijesti je to sakriveno, nada tu i tamo, kao čudo, ponešto izroni. Zatečeni se i sami pitamo: 'Od kuda mi to?'
Stvarnost stalno postoji u nama, a i mi jesmo po Njoj. Pa kako onda surađivati sa Njom?
Kao prvo vidim osvještenje djelovanja svijesti. U tome nas može ometati naš ego. Naravno, priznati ćemo ga i zamoliti za suradnju za zajedničko dobro. Logika mu je jedno od oruđa, pa mu treba ( sebi ) objasniti razloge.
Sliku stvarnosti ne odbacivati. Stvarana je milionima godina. Treba razumijeti njenu potrebu i djelovanje. Time smo već na putu promjena.
Postoje mogućnosti da nam se Stvarnost i njena slika isprepliču. Ništa strašno. Priznajući Stvarnost postepeno ćemo uviđati i razlučivati oboje. Meditacijom ćemo se oslobađati ovisnosti o spomenutoj slici.
Česte nerealnosti slike su pokretale razne usiljene procese u nama, a oni i razna oboljenja svojim otklonom od Stvarnosti. Pa kako 'vidjeti' i surađivati sa Stvarnošću; sa Istinom, kada je ne vidite? Neki je srcem vide.
Ako Ona jest, a stvarno je, i to Ona po kojoj i mi jesmo, obratite joj se. 'Istino, ma tko da si, molim te, osvjesti me da postojim po Tebi.' Pokušajte to uraditi srcem. Ne očekujte čudo. Čuda ne postoje. Istina jest. Obraćanje će imati učinak na Vas; na vašu svijest. Usklađenje sa Istinom će usklađivati procese u Vama. Istinom smo dati kroz procese života u nama.
Dragi moji, divan je osjećaj živjeti Istinom. To često činimo i nesvjesno spontano. Istina je uvijek sa nama i u nama. Pitanje je gdje nam je svijest.
Pišem ovo za dobro sviju vas, jer svi smo djeca Istine. Radost i sreća neka vas prati ... sretan
S ljubavlju ... wave
- 00:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #
06.02.2021., subota
Slika stvarnosti u nama

U neka vremena, prije vremena moga, bijaše vrijeme neko. Čije? Mora li biti ičije? Protok čega bi to bio kada ničega bilo ne bi; kome ili čemu bi to vrijeme pripadalo ili značilo?
Zamišljam ništa. Čudi me kako uopće mogu to zamišljati. Iluzija mislima me eliminiranjem do te zamisli vodi. Osvješćujem razliku zamisli i Stvarnosti. Koji je razlog postojanja te zamisli u čovjeka, a i u životinja.
Tijelo nam se razvijalo i opstajalo potrebom opstanka. Pa čemu onda mozak, i misli koje stvara, služe?
Čitav sustav živaca dovodi informacije koje mozak razumije. Osjetila motre i izvještavaju, a mozak to obrađuje i pokreće potrebne radnje. Misao je dio svijesnog rasuđivanja i odlučivanja. Prosudbe se pohranjuju za buduće prosudbe u sličnim okolnostima.
U situacijama spašavanja je značajno da nam misli potiču valjane akcije, brze ili sporije, ovisno o potrebi. One brze su u području instikta, pa je dobro da su radi brzine automatske. Njih odrađuju posebni centri u živčanom sustavu bez prisustva razmišljanja. Sporiji procesi su nam ovdje zanimljiviji. To je carstvo misli. Da bi mogle djelovati potrebna im je organizacija. Bez nje bi se misli razišle, pa i posvadile, a za čovjeka bi to bila katastrofa; zar ne? Potrebno je bilo akciono objedinjavanje. Zahtjevala je to potreba opstanka jedinki. Milionima godina su propadali mnogi pokušaji razvoja. Sada imamo ovo što je. Da, ali kraj još nije.
I evo nas; ljudi. Fizički nas čine organi povezani u funkcionalnu cjelinu. Ti organi odrađuju funkcije koje održavaju cjelinu, održavaju Život. Sve to je pod nadzorom voditelja koji upravlja našim mislima, slikom stvarnosti u nama. Potvrđuje odluke, pa čak može djelovati na naše slike stvarnosti. To je gospodin ego. On nas svojim izražajem i djelima predstavlja svijetu.
Ego voli za sebe reči 'ja'. Sve je to u našoj slici stvarnosti. I to je Stvarnost, ali ne i ono što govori slika stvarnosti u nama. Tu vidim i izvjesnu zamku generaliziranja. Slika stvarnosti nije negativna. Ona nosi nastojanje opstanka svih nas. Živimo u stvarnoj Stvarmosti i njena slika u nama treba Njoj težiti. Velika hvala egu. Radi vrlo odgovoran posao. Neka ga ne zavara samodopadnost. Svetinja je Istina.
Nikad nije isto. To se samo misli da je. Radi se o stanju u nama; o onom što mislimo da je. Već rođenjem smo ušli u kolo promjena hvatajući stabilne komadiće sudom naših umišljaja. Da li stvarno i je tako? Možemo umisliti svašta i time sebi dozvoliti razna stanja. S obzirom da misao to stvara, pogledajmo nju.
Još jedna važna stvar je tu. Naša osjetila primaju, svijesti dostupno, vrlo malo informacija. Već time je naša slika stvarnosti vrlo prikraćena. O njenoj sukladnosti sa Istinom ovise procesi u nama. Energije oko nas prolaze i kroz nas. Evolucijom smo stvorili zaštitne energetske šritove tijela, a i energetske puteve kroz tijelo. Pa, milionima godina je to stvarano. To većinom nije osvješteno. I dobro je tako. Svijest treba sazrijeti, da to usvoji. Svi zajedno činimo Cjelinu Istine i djelovanja su po Njoj. Ne bi bilo dobro da neki zaigrani nestašni ego pokrene neslućene procese. Pogledajmo nastale ekološke probleme.
Put Istinom jest Život ... sretan
S ljubavlju ... wave
- 00:22 - Komentari (19) - Isprintaj - #
04.02.2021., četvrtak
Dobrota

Vidieo sam jednog lava,
Dobričina prava.
Priklao je malo tele,
Da se lavići vesele.
A lavići mali,
Djeca,
Uhvatili, pri tom,
Malog zeca ....

Život nam nudi mnoge spoznaje. Ujedno smo na putu životnom izloženi mnogim zamkama. Kao ljudska nas bića 'krase' misli i osjećaji. Tako je od pamtivijeka.
Pa dobro, što je to 'dobro'; što je to dobrota? Pitanje sam si to postavljao od rane mladosti. Pamtim iz dječačkih dana ono: 'Braco, ovo nije dobro.' Meni se činilo da je. Sklon razmišljanju sam tražio razložnost. Viđao sam različitosti, želje, volju i potrebu nekog čvršćeg određenja, da bi se uopće moglo početi komunicirati. Bez određenosti nametala bi se volja jačega. Počeo sam tražiti dobrotu.
Ono što je dobro nekome, često nije dobro drugome. Usporedimo lava i laviće, sa teletom i zekom, da ne govorim o mamama žrtava. Pa, što je onda tu dobro?
Mnogi tu stanu sa zaključkom da je dobrota relativna, a život stalna borba, pa i do uništenja. Takav pristup opravdava i ratove. To nisam mogao prihvatiti, tim više, što sam gledao dalje.
Sve je uzročno-posljedično vezano. Tako su se razvijali i oblici života. U periodima pokušaja hranjenja tijelima drugih jedinki, uspjevalo se. Učestalost je oblikovalq vrstu predatora. Takovo hranjenje ubijanjem postala im je potreba; čak potreba opstanka.



Pitam se: 'Što bi se desilo lavu, da počne jesti travu?' Zar da pitam lava, dal mu paše trava?
Mi, ljudi, imamo moć prosuđivaja, a time i veću odgovornost prema sebi, a i .....
Možemo vidjeti kako smo nastajali, pa što činimo i kako će nam biti. Pitanje je: 'Želimo li to i imamo li volje?' Naša će nas djela oblikovati, ako opstanemo kao vrsta. Tu je i mogućnost izbora dobroga puta. A što nam je 'dobar put'?
Po Istini jesmo. Poštivanjem Nje usklađujemo se sa Njom. Po Njoj moguć put postajati će put naših promjena.Otpori će se smanjivati, a time i fizička i duševna oboljenja. Sada kada još ne vidimo dobro, velika je i 'vjera u dobro'. To vidim kao put.
Po Istini jest sve, pa time i mi. Poštivanjem Istine, poštujemo i djela Njena. Poštujemo Život, a i neživo što isto Istinom jest. Životne i žive energije i njima prolaze. Svemir je živ!
Prijatelji moji dragi, braćo moja po Istini, prihvatimo Istinu. Ona je i onako svuda oko nass i u nama. Osvjestimo je. Djelovanje po Njoj jest Dobrota. Ne samo formalno i deklaratorno, već stvarno ... u tišini, jer sve zasluge pripadaju Njoj.
Ona može nama govoriti naizgled našim riječima i djelima. 'Iznad' osobnosti je, ali jest.
Putujte Dobrotom, ali ipak pazite se susreta sa lavom, jer to možda on ne razumije. Tada vam ostaje sama Istina na pomoć.
Pozdravljam Vas sa vjerom u dobro... sretan
S ljubavlju ... wave
- 15:44 - Komentari (24) - Isprintaj - #
02.02.2021., utorak
Prihvat -> Navika -> Poistovjećenje

Tokom života nailazimo na razne stvari i događanja. Ponešto nam bude i preporućeno. Ono što mislimo da je dobro, ili nam se svidi, često prihvatimo. Tu su mnoga kratka zadovoljstva.
Kako vrijeme prolazi često pribjegavamo tim sitnim zadovoljstvima tumačeći da su zadovoljstva svrha života. Po malo nas te navike mijenjaju. Postaju nam potreba. Nismo više ono dijete što sa lakoćom prolazi svijetom. Starimo.
Što se promjenilo? Mi? Zar?
Kod težih ovisnosti to bude veliki problem. Tijelo traži; misao traži; osjećaji luduju. Zar sve to zbog kratkog zadovoljstva koje za neko vrijeme smiruje? I to je samo trenutno. Gdje je ta skretnica gdje trenutak preuzima čovjeka?
Da bi se moglo razlučivati vrijedj vidjeti što po Istini čovjek je. Ako se zaglibi, odgovor nije lak i često bude neispravan. Tko si ti čovječe?
Tvoje tijelo surađuje sa tobom. Tvoja misao surađuje sa tobom. Tvoji osjećaji surađuju sa tobom. Ali tko si ti?
Nije lako odreći se kratkih zadovoljstava, ako ste se poistovjetili sa njima. Ali, to niste vi. Kada to odvojite od srbe u osnovi svoga postojanja možete postati svoj gospodar po Istini. Ne dozvolite da vas zavedu 'šarene laže'. Vas nirko mijenjati ne može, ako vi to ne dozvolite. Mnogi će vam svašta pričati, tko zna u kakovom interesu. Imajte svoju misao i razmislite. Pa ni meni ne vjerujte slijepo. Ne želim da mi vjerujete, već da budete slobodni i jaki.
Kada problemi nastupe treba pomoći tijelu i duši. To je često dug put istinskog rađanja.



Svi smo mi ovisni o vodi, zraku i hrani. Postoje ravnoteže odnosa prema tim vidljivim osnovama života. Ugodno i lijepo ne mora biti dobro. A što je dobro u slijedećem postu ... sretan
S ljubavlju ... wave
- 23:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #
01.02.2021., ponedjeljak
Nije čovjek usisavač

Poznato nam je da je za život potrebna hrana.
Od početka, od osnovnih oblika života, hrana je važna životna potreba. Živorni oblici su se prilagođavali mogućnostina i vrstama hrane.
A zašto je hrana potrebna?
Njome pribavljamo životnu energiju i sve ono što osigurava pretvorbu hrane u opstojan daljnji život. Stvarali su se i razvijali organizmi.
No, izgleda da imamo enigmu; rađanje i umiranje. Umiranje, ovo tjelesno, je vjerojatno. Kojekakvim udesima , da nema rađanja, žigot bi nestajao. Krenula je evolucija. Čudo je kako se na tom putu razvijala i genetska komunikacija. Kao da čitav Svemir vrvi informacijama.
Vratimo se našim tjelima i energiji koja ga čini živim.
Kada tjelo iz hrane izdvoji ono što mu treba, ostatka se valja riješiti, zajedno sa česticama koje su odslužile. Tu su i mnoge otrovne supstance i nezdravi mikroorganizmi. Konačno, nije čovjek usisavač.
I došli smo do poante. Ona nije samo do hrane, već do svega što usvajamo, uzimamo, prisvajamo.
Mi smo prolazna mjesta. Pa i energije dođu i odu. Zadržavanja nam ruše kolku-tolku ravnotežu. To posebno vrijedi za energije, jer one su moć održanja ravnoteže, održanja zdravlja.
A kako vladati time, vladati sobom?
U nama su senzori, koji su toliko zanemareni, da ih nismo ni svijesni. Čast izuzetcima. Da nešto nije u redu doznajemo kada bude vrlo kasno; kada se oštećenja jave. A kako živjeti da do toga ne dolazi?
Dio smo veće cjeline i njene ravnoteže. Ona djeluje na nas. Biti joj sukladan, pospješuje našu ravnotežu. To djeluje kroz sve vidove života.
Današnji potrošački način života je pun negativnih primjera. Priroda ima regulatore. Često su spori, ali djeluju. Za osobna vam zdravlja preporučam da poslušate prirodu. Po njoj jesmo u domeni Cjeline Istine. Neka vam duše nađu mir u poštivanju svega što Istinu čini.



A ja, Istino, pokušavam kazati tko si, jer po Tebi i Tobom i mi jesmo.
I ništa moje nije, pa ni ovo napisamo. Napisao i stavio na blog; otišlo. U vjeri dobra želim Vam radost, sreču i zdravlje ...sretan
S ljubavlju ... wave
- 23:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>