U naša gledanja smo, uz sliku objekta, ugradili i otklon od njega stvarnoga. U suprotnom bi u viđenju imali objekt, a ne sliku njegovu. Potrebno je neko vrijeme da svijetlost dođe od objekta do oka, pa živcem do mozga koji to razloži i stvori sliku. Vrijeme za to nije veliko, ali je dovoljno, da objekt i njegova slika u nama nisu ni istovremeni.
Tu našu sliku ne tvori samo vid. Uklopljei su tu i sluh, opip, osjet topline i još podosta toga. Postoje tu i osjeti kojih ni svijesni nismo.
Objekt je takav kakav je, stvaran i cjelovit. Tek u nama on se sastoji od dijelova. Isto je i sa 'širom slikom'. Izgleda kao da ovom analizom potičem neanalitičnost, te da bježim od zdravog razuma. Ta, analiza je osnova nauke, kakova ona danas je.
Pa da nastavim analizirati našu analitičnost. Na prvi pogled to liči na psa koji oko stupa lovi svoj rep. Ako vidimo taj efekat, ne će tome biti tako.
'Vidim' kako to radimo i tražim razloge tome. Mijenjamo se. Evolucija još radi. U osnovi je, vrlo vjerojatno od 'početaka ' tako. Kada spominjem početke, tada sam u zoni pretpostavki. Puštam svoj um da osmišljava. Zaigrano pleše: analiza, sinteza. Roje se moguće slike ishoda u smjeru ovoga što sada imamo. Naravno, za sve mi to treba vrijeme, pa je tu i otklon od stvarnosti, ali oslikava stvaranje slike stvarnosti u meni, a i u nama. Pa valjda smo slični. Valjda djelujemo po istim principima cjeline, koja nas čini.
Teško nam je pojmiti ogromno vrijeme i ogromne mogućnosti u njemu. Podsjeća to na skok matematike u područja limesa i integrala. U tom su vremenu 'početaka života' nastajali i nestajali mnogi oblici živih jedinki. Nastade i oblik prenosa osobina što pokreću opstojnost oblika prenosom na novostvarane jedinke. Razmnožavanje.Čudan fenomen, a posebice njegov nastanak. Prenos informacija o obliku, svojstvima, rastu ... život. Već tada u stvarnosti bijaše informatika. U novije je doba otkrivamo, ali je ona sveprisutna oduvijek. To je svojstvo Svemira.
Fantastično, a toliko realno. Svjedoče nam o tome i naši životi.
Nastade i pojam jastva. Taj sveti ja kao objekt opstanka. Svi smo mi 'ja'. A taj ja, cjelina nasuprot svega što ona nije, bori se za svoj opstanak u moru nebrojenih ja.
Svaki ja ima svoju borbu, svoj život, svoju sliku svijeta. Sve to je u zajedničkom Svijetu, u zajedničkoj Stvarnosti, Istini. Postojimo u vremenu i prostoru svaki u svom otkloonu od Istine, koja je. Mi u njoj i po njoj postojimo.
Jesmo li svijesni stvarnoga ja, koji jedini jest? Svi smo mi u njemu. Po njemu si ti ja. Postoje i veze koje uglavnom nisu osvještene. Po njima nevidljivo djelujemo. Moje tijelo nije granica 'moje' Istine. Prividno sam otklonjen od nje u svijestima našim. Radujem se svakome od Vas. Ista smo Istina. Ta radost je manifestacija istinske Cjeline; energija koja nas čini Istinom. ...
Nadam se da nisam bio nejasan. Nije jednostavno govoriti o dva različita pogleda na isto u isto vrijeme. Sve ovo su moja osobna razmišljanja i viđenja.
S ljubavlju ...
Post je objavljen 27.02.2021. u 23:58 sati.