Misaona smo bića ili bolje reči: 'Služimo se i mislima.'
Nisam sklon prisvajanju. Htjedoh jasno izreči nešto tom rečenicom, ali... Stadoh i odmaknuh se i pročitah je kao netko trći; kao netko koji pojma nema što se njome htjelo reči. U mislima mi nastade ples mene i zamišljenih čitača.
Zamislimo neko likovno ili zvučno umjetničko djelo. Takova djela provociraju nam um. Um, pak, kod svakoga od nas, uglavnom, po svom. Značajno je kako čitatelj ili slušatelj djelo doživljava. U komunikaciji su uvijek najmanje dva subjekta i svaki ima svoje gledište, svoje razumijevanje, svoja viđenja. Dobro je toga biti svijestan.
Čest je slučaj da obje strane misle jednako, ali su suprostavljene. Misle da ona druga strana misli drugačije. Nerazumijevanju pomaže višeznačno izražavanje. Nekima to služi kao sredstvo u borbi, a često nema svijesti o višeznačnosti i svatko dere po svome.
Važnije discipline su ustrojile svoje nazivlje uz jasan opis izraza. No i tu su moguće stranputice. Moguće je dobre nazive sklopiti u cjeline višestruka značenja. Tako vještina izražavanja bude čak i važnija od osnovne discipline na koju se izražaj odnosi.
Razne discipline koriste iste nazive sa ne baš istim značenjem. Tu je također velika mogućnost nesporazuma.
Da spomenem i svrhu govora. Mnogi su tu razlozi: promocija osobnih interesa, potvrđivanje osobnoga ega, istraživanje, provjera svojih stavova, podjela dobroga sa drugima, traženje istomišljenika, borba sa neznanjem što je nažalost često subjektivne prirode, izvršno naređivanje, izražavanja zahvalnosti i poštovanja, traženja pomoći .... i još toga. Prava svrha govora može biti i prikrivena. E, snađi se sada u tome. A eto govorimo.
Pišući o tome sam se sigurno upleo u nečiju domenu ili u ono čime je oni smatraju. Ja međutim pišem o nečemu što mi pobudilo zanimanje. A zašto pišem? Možda netko nađe u tome nešto zanimljivo, a nekom možda proširim vidike. Kada nađem nešto lijepo i dobro rado podjelim sa drugima. Koji puta krivo vidim. A valjda će mi na to netko skrenuti pozornost.
Naravno, ništa tu nije moje, već se tu i sada tako dešava.
Pa kako onda govoriri? Biti iskren prema sebi i drugima, ne manipulirati, ne diskvalificirati, poštivati Istinu i njenu cjelovitost, voljeti ...
Eto tako to ja.
S ljubavlju ...