Sinulo mi nešto; ideja neka; klik koji ni misao nije. Kako to staviti u kontekst predstave stvarnosti? Kako sa vizijom tom raditi, kada je iznikla bez sprega sa našim postavkama stvarnosti? Kako svjedočiti valjanost njenu?
Nazvati ću je predpostavkom. Time joj dajem moć komunikativnosti u i van sebe.
Jedno je od kuda, kako i zašto taj klik sada i ovdje u meni. Drugo je pak njegov smisao i sadržaj. U cjelovitosti je to sve zajedno, ali kako raditi na tome? Sa tim se još nekako može, ako se uzme 'zdravo za gotovo'. Mnogi čak rade tako i ne znajuć i ne videć vrijednosti toga. U tim slučajevima je za čuti: 'Rekao je ...', 'Čini mi se ...', 'Znam ( hm?)... '. U svrhu dokazivanja ti klikovi mogu izazvati i sporove.
Klik koji nam se u svijesti desi je kao neotvoreni paket. Otvaranjem njega postajemo analitičari. Otvaramo omot, kidamo veze, razdvajamo, istražujemo gdje, što i kako ... Sve kako bi to stavili u kontekst poznate nam stvarnosti. Tek tada ostvarujemo moć dokazivanja i priznanja. U protivnom bi bilo tko mogao tvrditi bilo što, pa biti i usvajan nekim neznanstvenim autoritetom. Nađe se toga. Kao protuteža tome su dosezi znanosti.
Problem je kada je klik daleko 'ispred vremena'. Mnogo je takovih primjera i u našega Nikole. Njegova viđenja energija i polja i danas nadmašuju eksperimentalne i naučne mogućnosti. Možda je i bolje tako. Tko zna što bi ljudi od toga uradili?
Ipak dešavaju se i klikovi u području svjetonazora, klikovi koji nam bistre Stvarnost. U tom je području put spoznaja i mira; put viđenja smisla našega postojanja. Trebamo li i za to eksperiment i naučni dokaz? Pogledajmo Život. U njemu su odgovori i dokazi. Otvorimo oči koje vide Istinu i Njena djela. Koliko li nas divnih spoznaja čeka na tom putu...
S ljubavlju ...
Post je objavljen 16.02.2021. u 16:06 sati.