Poznato nam je da je za život potrebna hrana.
Od početka, od osnovnih oblika života, hrana je važna životna potreba. Živorni oblici su se prilagođavali mogućnostina i vrstama hrane.
A zašto je hrana potrebna?
Njome pribavljamo životnu energiju i sve ono što osigurava pretvorbu hrane u opstojan daljnji život. Stvarali su se i razvijali organizmi.
No, izgleda da imamo enigmu; rađanje i umiranje. Umiranje, ovo tjelesno, je vjerojatno. Kojekakvim udesima , da nema rađanja, žigot bi nestajao. Krenula je evolucija. Čudo je kako se na tom putu razvijala i genetska komunikacija. Kao da čitav Svemir vrvi informacijama.
Vratimo se našim tjelima i energiji koja ga čini živim.
Kada tjelo iz hrane izdvoji ono što mu treba, ostatka se valja riješiti, zajedno sa česticama koje su odslužile. Tu su i mnoge otrovne supstance i nezdravi mikroorganizmi. Konačno, nije čovjek usisavač.
I došli smo do poante. Ona nije samo do hrane, već do svega što usvajamo, uzimamo, prisvajamo.
Mi smo prolazna mjesta. Pa i energije dođu i odu. Zadržavanja nam ruše kolku-tolku ravnotežu. To posebno vrijedi za energije, jer one su moć održanja ravnoteže, održanja zdravlja.
A kako vladati time, vladati sobom?
U nama su senzori, koji su toliko zanemareni, da ih nismo ni svijesni. Čast izuzetcima. Da nešto nije u redu doznajemo kada bude vrlo kasno; kada se oštećenja jave. A kako živjeti da do toga ne dolazi?
Dio smo veće cjeline i njene ravnoteže. Ona djeluje na nas. Biti joj sukladan, pospješuje našu ravnotežu. To djeluje kroz sve vidove života.
Današnji potrošački način života je pun negativnih primjera. Priroda ima regulatore. Često su spori, ali djeluju. Za osobna vam zdravlja preporučam da poslušate prirodu. Po njoj jesmo u domeni Cjeline Istine. Neka vam duše nađu mir u poštivanju svega što Istinu čini.