Marketing
Slika stvarnosti u nama
U neka vremena, prije vremena moga, bijaše vrijeme neko. Čije? Mora li biti ičije? Protok čega bi to bio kada ničega bilo ne bi; kome ili čemu bi to vrijeme pripadalo ili značilo?
Zamišljam ništa. Čudi me kako uopće mogu to zamišljati. Iluzija mislima me eliminiranjem do te zamisli vodi. Osvješćujem razliku zamisli i Stvarnosti. Koji je razlog postojanja te zamisli u čovjeka, a i u životinja.
Tijelo nam se razvijalo i opstajalo potrebom opstanka. Pa čemu onda mozak, i misli koje stvara, služe?
Čitav sustav živaca dovodi informacije koje mozak razumije. Osjetila motre i izvještavaju, a mozak to obrađuje i pokreće potrebne radnje. Misao je dio svijesnog rasuđivanja i odlučivanja. Prosudbe se pohranjuju za buduće prosudbe u sličnim okolnostima.
U situacijama spašavanja je značajno da nam misli potiču valjane akcije, brze ili sporije, ovisno o potrebi. One brze su u području instikta, pa je dobro da su radi brzine automatske. Njih odrađuju posebni centri u živčanom sustavu bez prisustva razmišljanja. Sporiji procesi su nam ovdje zanimljiviji. To je carstvo misli. Da bi mogle djelovati potrebna im je organizacija. Bez nje bi se misli razišle, pa i posvadile, a za čovjeka bi to bila katastrofa; zar ne? Potrebno je bilo akciono objedinjavanje. Zahtjevala je to potreba opstanka jedinki. Milionima godina su propadali mnogi pokušaji razvoja. Sada imamo ovo što je. Da, ali kraj još nije.
I evo nas; ljudi. Fizički nas čine organi povezani u funkcionalnu cjelinu. Ti organi odrađuju funkcije koje održavaju cjelinu, održavaju Život. Sve to je pod nadzorom voditelja koji upravlja našim mislima, slikom stvarnosti u nama. Potvrđuje odluke, pa čak može djelovati na naše slike stvarnosti. To je gospodin ego. On nas svojim izražajem i djelima predstavlja svijetu.
Ego voli za sebe reči 'ja'. Sve je to u našoj slici stvarnosti. I to je Stvarnost, ali ne i ono što govori slika stvarnosti u nama. Tu vidim i izvjesnu zamku generaliziranja. Slika stvarnosti nije negativna. Ona nosi nastojanje opstanka svih nas. Živimo u stvarnoj Stvarmosti i njena slika u nama treba Njoj težiti. Velika hvala egu. Radi vrlo odgovoran posao. Neka ga ne zavara samodopadnost. Svetinja je Istina.
Nikad nije isto. To se samo misli da je. Radi se o stanju u nama; o onom što mislimo da je. Već rođenjem smo ušli u kolo promjena hvatajući stabilne komadiće sudom naših umišljaja. Da li stvarno i je tako? Možemo umisliti svašta i time sebi dozvoliti razna stanja. S obzirom da misao to stvara, pogledajmo nju.
Još jedna važna stvar je tu. Naša osjetila primaju, svijesti dostupno, vrlo malo informacija. Već time je naša slika stvarnosti vrlo prikraćena. O njenoj sukladnosti sa Istinom ovise procesi u nama. Energije oko nas prolaze i kroz nas. Evolucijom smo stvorili zaštitne energetske šritove tijela, a i energetske puteve kroz tijelo. Pa, milionima godina je to stvarano. To većinom nije osvješteno. I dobro je tako. Svijest treba sazrijeti, da to usvoji. Svi zajedno činimo Cjelinu Istine i djelovanja su po Njoj. Ne bi bilo dobro da neki zaigrani nestašni ego pokrene neslućene procese. Pogledajmo nastale ekološke probleme.
Put Istinom jest Život ... 
S ljubavlju ... 
Post je objavljen 06.02.2021. u 00:22 sati.