'Gledam' ovo što pišem i pitam se: 'Kome to može zanimljivo biti?'.
Naše su se percepcije, i svijesti po njima, stvarale milionima godina. Onaj mali izvršni dio smo, svaki po svom, stvarali tokom naših života. Bit je pri tome bila opstanak kao vrste, a pojedinačno nas vode razni životni interesi. Ti interesi čine razlike među nama.
Životi su nam puni raznih želja. A želje mogu biti svakakve. Vrlo su često neostvarive; u datom trenu, a često i uopće. Velikim dijelom nam oblikuju odnos prema Stvarnosti. Stvaraju nam volju za njihova ostvarenja i time usmjeravaju naše aktivnosti. Kod neostvarivih želja se tako cijeli život trudimo, da bi pred kraj uviđali da nismo u mnogo čemu uspjeli. Ponašamo se kao da bi nam život trebao biti stalna ekstaza.
Takav pristup je u osnovi pogrešan. Životne energije nas nose kroz živote. Ispunjavaju cijeli Svemir, ma što on bio. Za nas, koji smo tek djelić Stvarnosti, energije su promjenljive. Kao takove ostavljaju tragove i time nas mjenjaju. Pa već i po tome ne možemo uvijek biti naj...
Naše slike stvarnosti su područja u kojima naše svijesti 'djeluju'. Pod navodnike stavih, jer ta su djelovanja privid. Stvarna su nam djelovanja u Stvarnosti. Pa kako kad je Stvarnost uvijek u trenu? Tu mnogima počinju područja apsurda Odbacuju ovakove pristupe. Nekima ovo izgleda kao životna hereza. Sve je to u redu, ali nije ugodno kada vam svoj nazor silom nameću.
Kada namećemo svoju 'sliku stvarnosti' drugima, dobro je znati, a i kulturno je, poštivati njihovu sliku, naravno iste, stvarnosti. Djelujući tako po svojim 'slikama stvarosti' često se stvarno spotičemo kao sljepci u nama nevidljivoj Stvarnosti. Zamajavamo se majama. A možemo li što drugo ili drugačije? Život su promjene nama živima. Privedimo promjenama svijest bliže Istini.
Zašto?
Pa de ne lutamo slijepi po Stvarnosti spotičići se.
Ako pokušate želim vam u tome sreču i radost...
S ljubavlju ...
Post je objavljen 20.02.2021. u 00:28 sati.