Marketing
Moć misli
Nekoć davno, milenijima u prošlost, bilo je ljudi, kao i danas, u traženju istine života. Danas o njima svjedoče tragovi: materijalni, usmenom predajom, pisani, ali i oni mentalni i duhovni.
Tragovi su podložni vremenu i prostoru, a to znači da su promjenljivi. Time se mijenja njihova znakovitost, pa se čak i gube. Isčitavamo ih iz sadašnje takvosti. Činimo to osobnim iskustvom i naučenim znanjima. Ta iskustva i znanja nalaze se u našem pamćenju ( memoriji ). Tamo je nastojanje da se sačuva ono što je bilo. Ujedno to nastalja u našim životima traženja mogućnosti koje su mogle ili nisu mogle biti. To je imaginaran život, kojim vježbamo sistem predvidivosti u cilju stvaranja željenih opstojnih procesa i njihovih ciljeva. Intenzitet tih imaginarnih procesa može biti toliko jak, da zasjeni stvaran život.
U odnosu imaginarnog i stvarnoga su moguće mnoge svijesne intervencije. Ovdje počinju manipulacije sa pamćenjima. Moguća su i utiskivanja izmišljenih događanja u pamćenja pojedinaca i skupina. Još kada se u to upletu i interesi, nastaju intenzivni procesi na granici imaginarnog i stvarnog. Namjere mogu biti različite.
Da bi sačuvali svjedočenja o prošlosti od davna se zapisivalo. Natala je povjest. No, i tu nema neranjivosti. Zapisi se mogu mijenjati i uništavati. Često je upitna i vjerodostojnost prvih zapisa što stvara namjeru izmjene zapisa; izmjenu povjesti. Promjene povjesti su često rezultat suprostavljenosti., Time postoje i suprostavljena gledanja na proces povjesnih promjena. Takovi smo mi ljudi; u većini.
Pogledajmo što nam to misao nudi. Vrlo je jednostavno, ali najčešće nije u našim svijestima. Ako je, onda je to selektivno po potrebi interesa. Dovoljne su samo dvije osobe, da bi nam bila jasnija slika djelovanja. Svaka od te dvije osobe ima sliku o sebi i o onoj drugoj osobi. To ih je četri i svi su imaginacija. Svarko svoje slike, uobičajeno, smatra istinom, mada je istina tek da tako smatraju. Skoro potpuno su zanemarene one stvarne dvije osobe. Sa njima ih je šest. Misao je očito učinkovitija od Istine. Kvantitetom, ali ne i kvalitetom.
A što, konačno, djeluje? Istina! One jedine dvije stvarne osobe sa svojim zabludama. Zablude su u razlikama imaginacija od stvarnosti. A što onda je stvarnost, ako su u njoj i naše zablude?
Vidin da je stvarnost Život. Mnogi će na to reči: 'Pa ajmo onda biti blesavi i zloćesti, da budemo cool.'
No, postoji i nešto što se može nazvati 'odgovornost prema istini'. U konačnosti prema Istini. Neki kažu: 'Bog će te kazniti.'
Ne, Bog ne kažnjava. Istinom nam je darovana sloboda, a neodgovornim smo mislima stvarali greške koje nam spontano donose pokore. Istina jest jedna i Njom jesmo i Njoj se vraćamo. To možemo činiti Životom; dobrotom življenja.
A što je dobrota?Tražio sam viđenje dobrote i do sada vidim da je dobrota poštivanje Istine i Njenih djela.
A što je onda misao? Moćno je ona sredstvo. Vodi nas do mnogih pobjeda i zadovoljstva, ali su joj učinci prolazni. Naravno, kada je u prostoru i vremenu. Najčešće ne ostavlja naputak: 'A što poslije toga?'
Ima, ta naša misao, još jednu moć; moć da dokući smisao svoga djelovanja, pa i da djeluje na samu sebe. To vodi do susreta sa samim sobom; sa svojim egom.
Tu je i njena iskonsku moć; moć samoodržanja.
Od jednostavnih oblika života je stvaran nervni sisistem sa svrhom održavanja jedinki. Nastojanjem i reprodukcijama taj se sistem mijenjao i razvijao. Traženjem puta opstanka došlo se do današnjega oblika života. I nije to kraj. Mijenjamo se i dalje. Upućuje nas to na djelovanja unutar naših tijela.
Misao u toj sferi poprima drugačije 'oblike'. Unutar tijela nema svijetla ni slika kao vani. Naša tijela iznutra postoje i njihovi djelovi presudno utjeću na naš život; na naše zdravlje. Nešto što vam je tako blisko, vaše tjelo, u suštini ne vidite, a ovo oko vas vidite. Čudno, zar ne? Čudno, ali normalno. Kada nam sa tjelom nešto nije u redu zovemo u pomoć lječnike. Tek tada osjetimo koliko ovisimo o svome tjelu.
Jesmo li stvarno toliko bespomoćni?
Možemo li nekako dokučiti procese u tjelu? Možemo li djelovati na njih?
Djelujemo, ali većinom toga nismo svijesni. Djelovi tjela surađuju. Čak nam se i u svijest javljaju. Glad, žeđ, razne fiziološke potrebe ... to se tjelo javlja. Postoje i finije komunikacije koje do svijesti uobičajeno ne dopiru. One obično imaju svrhu zadovoljenja neke potrebe, a spora i nesigurna svijest bi u tome stvarala problem. Zamislite da svijest regulira šečer u krvi. Kako bi uopće odredila stanje, a potom i dozirala? U tome biološkim automatizmom sudjeluju organi našega tjela. Upliće se tu, nesvjesno i svijest. Nesvjesno u smislu ishoda djelovanja. Svojim psihičkim stanjem možemo dizati šečer u krvi. To je prirodna reakcija spremnosti na aktivnu obranu. Šečer je potreban mišićima za rad. U novije vrijeme je sve više slučajeva ljutnje i nervoze iza koje ne slijedi fizički rad. Tako šečer ostaje neiskorišten u krvi i to nije dobro. Misao tako čini problem i štetu tjelu. Agresivnost često nije dobra. Misao je ta koja je može spriječiti.
Potenciramo čitav niz raznih osjećaja i stanja koja djeluju na naše organe negativno u smislu raznih njihovih djelovanja. Nije bez veze ona uzrečica: 'Ideš mi na jetra.'
Ako ta negativa postoji, a postoji, ona ukazuje na mogući put pozitive. Kako?
Budimo dobre volje. Mislimo i vjerujmo u dobro. Volimo svoje tjelo. Voljeno tjelo, kao i čovjek, ima pred sobom put povjerenja.
Naša tjela su biogeneratori. Različita stanja usmjeruju i potiću naše energije. One mogu biti različitih frekvencija i intenziteta.
Ako u sve uključimo i genetiku, evo nas u svijetu čuda.
I materija je, tako uobličena, energija. Čitav svemir je energija. Naše misli su poticane i potiču energije. Nije moguće sve što zamislite, ali možete svojim djelom pridonijeti. Zato mislimo i činimo dobra djela. Ovaj Svijet, ovaj Svemir, naš je zajednički dom.
Mogao bi još puno o tome, ali nadam se da vidite, da je smisao Života u dobroti i ljubavi. Bez njih ne bi ni nas bilo.
Voli vas
Mladen ... 
Post je objavljen 26.06.2020. u 11:17 sati.