Marketing
Neki čudni osjećaji
Neka čudna viđenja
Od kada znam za sebe suočavam se sa čudima. Iznenađenja i čuđenja česte su nam reakcije.
U početku je sve bilo čudo. Sa vremenom na puno tih 'čuda' se naučimo. Tako neka čuda postaju normalna i samim time više nisu čuda. Zaboravimo na prvotna čuda i govorimo o znanju.
Da bi 'čudo' prestalo biti čudo, potrebno ga je prihvatiti kao uobičajenost. Postoje velika nastojanja da se čuda razjasne i sve proglasi normalnim. Na taj način život postaje predvidljiviji, a time i sigurniji. Kada znamo što slijedi, možemo se pripremiti za nove situacije. U tom smislu mnogi istražuju područja 'čuda', da ih objasne i stave ih u područje objašnjivoga i normalnoga. Uz to je značajno ovladati time i to iskorištavati. Ljudsko društvo radi naukom.
Ipak, nije sa svim 'čudima' lako. Za objašnjenja su potrebne već poznate i objašnjene pojave i veze. Veliki je problem sa procesima u nevidljivom i za sada nemjerljivom području.
Čovjekova svijesna nastojanja grade sustav i sustave prihvaćanja. Izgrađene su metode i strukture prihvata ovisne o društbenoj svijesti. Često to budu tumačenja pojedinaca na položaju u spomenutoj strukturi sa ciljem zašrite interesa, te zaštitom tih metoda i struktura. Za čudo, istina uobičajeno tu nije bitna. 'Main stream.' Naučne stavove, konačno, amenuje čovjek putem institucija koje je sam stvorio. Taj smjer ovisi o ljudskoj moći i volji. Kako smo, ipak, ljudi, tu su i naši interesi. Ništa čudno, zar ne? Takvi smo, kakvi smo. Na sreču među nama ima i onih koji gledaju drugačie, pa i vide drugačije.
Hvala blog.hr-u za sliku.
Svatko od nas je čitav sustav. Imamo svoje kriterije i na neki način svoje 'Main stream'-ove. Prihvaćamo i odbacujemo. Imamo svoje 'istine' i svoja 'čuda'. Često se ne podudaramo sa zajedničkim, naučnim, deklariranim 'istinama'. Pa kako u toj raznolikosti nalaziti zajednički put i zajednički djelovati? Postoji li uopće zajednička 'istina'?
Istina nije stvar ljudskoga opredjeljivanja ili odlučivanja, mada se ljudi po tome većinom opredjeljuju. Čak Istinu i svojataju. Konačno, Istinom nam se dešava život i sve u njemu, pa čak i ishodi naših 'neispravnih' odluka. Pa kako prihvatiti Istinu i njeno djelovanje?
Kao prvo vidim priznanje Istine i svoje određenje po Njoj. Ja sam taj koji griješi. Živ sam, a time i promjenjljiv. Kako da smanjujem svoj grijeh; kako da živim život bez grijeha?
Kako prepoznati djela Istine? Kako odkloniti 'svoje' zablude, kada sam Istinom dat?
Put postoji!
Idem putem svojim svijesno odlučujući o koracima. Istinom mi je data sloboda odlučivanja o tim koracima. Krećem se Istinom osjećajem darovane slobode. Zahvalan Tebi koračam. Moja misao, moja svijest stapa se sa Tobom, mada je od uvijek tako. Ja jesam jedino po Tebi, Istino. Sva izdvojenost umišljajima nastade. E, misao, misao! Stvarala si pogled na Istinu stvarajući imaginaciju sebe.
Načini imaginacije usmjeravaju energije, usmjeravaju djelovanja. Imaginarni svijetovi se sučeljavaju u Svijetu Istine. Oni su generatori energija i promjena u svojoj sferi.
Suprotnost je ta koja potiče djelovanje energija. To j težnja izjednačavanju i nestanku razlike potencijala.Većega djela razlika nismo svijesni; ne vidimo ih. Uslijed toga nas mnogi događaji iznenade.
Razlike, i procesi po njima, mogu biti neprimjetni, ali i brzi u promjeni i djelovanju. U takvim slučajevima čovjek djeluje nespremno.
Misao, osnova imaginacije, nam djeluje u jednodimenzionalnom slijedu. Skreću je druge misli ili viđenja iz širih prostora, ali i one su, za nas, jednodimenzionalne; po sistemu 'ako, onda ..'. Tako je to u svijesnom dijelu. Podsvijest je, međutim, puno šira i dublja.
Posebno mi je zanimljiva kvaliteta misli; njena takvost. Razvoj kompjutorske tehnologije omogućuje nam i sagledavanje procesa u nama. Sitni bio-naboji po određenim ključevima, koje imaju, traže put do rješenja. Čudovita je ta bioslika kojom mozak percipira tijelo kojem i sam pripada, ali i okolinu. Postoje osjetila koja daju obavijesti o promjenama za pratnju zbivanja u tijelu i okolini.
Okoline smo svijesni, jer je 'gledamo'. Unutrašnji život tijela djeluje nam spontano, a svijest to percipira ugodama i neugodama. Rijetki tek komuniciraju sa svojim organima svijesno. Vjerojatno je tako i dobro, jer bi se nevješti pogubili.
Ipak, dobro je slati dobre vibre svim organima, pa i stanicama. Ojačati im tako vjeru u dobro. Pokušati ih shvatiti i zajedno raditi za zajedničko dobro. Naši organi nisu ovdje da ih iskorištavamo. Ovdje su, da zajedno u dobru postojimo. Tako je to sa cijelim Svijetom i Svemirom.
Svaka stanica tijela ima svoju genetsku strukturu;.u svih nas. Svijet ispunjavaju sitne bioenergetske mogućnosti. To je svijet čuda života.
Gledam smireno ovaj Svijet. Svi smo povezani i sve je povezano. Mir i dobro svakome: biljci, životinji, čovjeku, predmetu, Zemlji, Svemiru. Sve vas volim. Ta vi ste i moj život; od uvijek i za uvijek ... Mladen ...
Post je objavljen 19.06.2020. u 00:22 sati.