Marketing
Traženjem Istine tražimo sebe
Svaki put počinje prvim korakom.
Puteva je mnogo, pa tako i njihovih početaka. Određenje puta je sastavni dio života, a time i naših svijesti po kojima ih prepoznajemo. Kako se put nalazi u širem okruženju postojanja, tako se i njegov početak nalazi u toj širini.
Zanimljiv je taj početak; početak ičega. On je tren; točka u vremenu. Praktično možemo govoriti o puno točaka sa kojima se put priprema. Možemo li te pripreme već smatrati putem koji se priprema? Smatrati možemo svašta, ali vrijedi vidjeti što se stvarno zbiva i što je. Tako put ima puno predpočetaka koji imaju svoje početke. U tom neizmjeru činbenika prvoga korakasadržan je predpočetak. U slijedu raznih stanja i situacija stvara se početak; početak koji svijesti određuje početak puta.
Početak postoji za svijesti koje imaju odnos prema promatranom putu. Ustvari postoji slijed po vremenu i prostoru, a početke određujemo mi. No, je li to baš tako? Usuđujem se to malo pobliže pogledati.
Ono što je bilo, prošlo je. Ono što će biti još nije. Čak i naša percepcija kasni. Pa što onda Je?
Tren! Da, ali tren je bezvremen i kao takav ne postoji. Pa kako onda Je ono što ne postoji?
Ne treba brkati kruške i jabuke. Ono što je je sada u trenu. Ono što percipiramo je posredna slika. Za nju nam treba prenos informacije našim osjetilima. Za to je vrijeme bitan činbwnik. Vidimo tako samo djelić onoga što upućuje na ono što je. Na taj način je naš doživljaj onoga što je uglavnom subjektivan. Veliki dio informacija ne primamo, jer nam evolucijom senzori za to nisu razvijani ili ih nismo svijesni, pa ih zanemarujemo.
Naša osjetila djeluju osnovom energija koje ukazuju na ono što je: svijetlo, zvuk, toplina, kretanje ...
Cijeli Svemir čine energije. One su stupovi naših percepcija. Stvaraju nam imaginaciju stvarnosti. Izgleda kao da je Istina ispred nas, a mi je gledamo. Nije to baš tako. I mi smo u Njoj. Vidimo li i sebe kada gledamo Nju? Pa baš i ne. I opet vrijedi ona izreka o kruškama i jabukama.
Istina nije slika, niti to može biti. Bilo što da u Njoj nedostaje, to nije Istina. Ako je sve u Njoj nema promatrača, a Ona je ionako u trenu bez vremena. Ova mentalna gimnastika pokazuje da imaginacija lako stvara apsurde. U području je misli, već i tumačenjem poruka dobivenih osjetilima.
Asocijacija ( Hvala za sliku )
Pokušati ću se sada približiti 'Istini'. Navodnici su ovdje da naglase 'ono što ja mislim da je Istina'. Svijestan sam da je taj osvrt iz područja imaginacije. Već i takova svijest je usmjerena. Ako je otpustim, nestat će verbalna komunikacija iz moga smjera; smjera Istine. Tako govorim imaginacijom o Istini. Taj apsurd je od imaginacije. Sjetimo se krušaka i jabuka. Znamo da je apsurd, ali ovdje je čak i logičan. Nastao je namjerom opisa neopisivoga.
.....
Smiren šećem. Pločnik ... drvored... travnjak... Misli se gube. Mijenja ih spoznaja. Viđenje onoga u čemu sve ovo postoji. Vanvremeni prostir; 'prazan'. Povremeni povjetarac drži prostor i vrijeme, a time i postojanje. Osjećam cjelovitost i povezanost svega. Sve me to ispunjava. Mir i radost. Radujem se svakom detalju koji mi se javi. Hodam, ali kao da lebdim.
Travnjak; mnoštvo u zajedništvu. Prekriva ih radost. Radujem se svakoj travki, svakom cvijetu. Nestaje imaginarna granica unutarnjeg i vanjskog.
Šećem lagano dalje sretan što nalazim oazu mira u sebi. Tim se mirom mogu pokloniti svakome i svemu, pa i kamenčiću na putu. Darujem ga i vama dragi moji.
Svi smo isto u tome trenu prema kojem se određujemo razlikom. Kada prevladamo te razlike.....
Radost i sreću svima. Blagoslovljeni Istinom.
Vli vas
Mladen ...
Post je objavljen 30.06.2020. u 17:24 sati.