Razgovarao sam sa dragom mi prijateljicom Pinklec o istini i Istini; o životu. Bilo je tu puno onoga što nije ni nauka, ni znanje, a otvara vrata gledanja na sve ovo što nam se dešava, a zovemo 'Život'. Prošećemo mislima, a ona će: 'Sad to što si govorio stavi tipkovnicom u post, pa na blog..'
I ranije sam tako znao započinjati, pa je ostalo nedovršeno. Gledao sam tada ono napisano i nije mi se svidjelo. Nekako sam zapetljao, a uvijek mislim o onome koji će to čitati. Pa smučiti će mu se.
Hvala ti za motivaciju. Pokušati ću. Neka to bude cjelina i šira od našega razgovora.
Toliko za uvod.
Hvala blog.hr-u za sliku.
Evo nas ovdje sada u nekom našem prostoru i vremenu; u našim životima; u životu što on jest.
Od malena sam pokušavao dokučiti što je sve ovo? Kroz život sam učio i učili me. Cijelo vrijeme nisam napustio one prve svijesne osjete i viđenja. Ona nose i određuju svijest. Svijest koja stvori svijest o meni; o sebi. I danas ona određuje mene i sažima 'moj' prostor i 'moje' vrijeme; 'moj' život. Takovo određenje mi omogućuje pristupiti osnovama čuda koje zovemo Život, pa čak i slobodu prihvaćanja da to tako vidim 'ja', ma tko da sam. Ta sloboda dozvoljava drugačija viđenja drugih i donosi mir i osjet promjena u sebi i drugima. Ono što jesam jest sažetak procesa u svemu što me okružuje. Ta slododa nevezivanja na sebe daje svijesti mir i širinu.
Čovjek kroz život stiče vještine, koje mu poput alata služe pri ostvarivanju željenih ciljeva. Mnoge vještine su naslijeđene, a neke naučene poput naredbi. Nerazumijevanjem česta su sučeljavanja. Sistem eliminacije je česta pojava. Neki čak govore da je to prirodna selekcija. Rade gluposti i onda gledaju tko će preživjeti. Suosjećanje pripisuju slabima. I sve tako dok i na njih ne dođe red. Dali im je i tada to prirodna selekcija?
Smirena svijest ima širinu; širinu prostornu i vremenom. Njome i za života prilazimo Istini. Živimo vremenom u prostoru. Procesi određuju naša stanja. Sve su promjene, a one su date vremenom u prostoru. Određuju ih energije. Gledamo svjetlost koja dolazi od objekta. Slušamo vibracije molekula zraka ili nečega drugoga. Da ne govorim i o drugim više ili manje znanim osjetilima, ili čak i nepoznatima. Tu su još i procesi u našim tjelima u prenosu informacija do nekoga centra koji tumači informaciju. Puno je tu posrednika, a potrebno je i vremena.U životu je potrebno vrijeme, da se 'dožive' promjene u prostoru. Pri tone je i upitno je li taj 'doživljaj' isinit. Tako je to u životu.
A što je onda Istina?
Istina je Život, ali ...
Osjetilima i osjetima stalno kasnimo za onim što je. Osim toga, ono što 'vidimo' nije ono što stvarno je, već posredna slika. Ta slika je odraz našom percepcijom i odstupa od onoga što je. To je ono što većina misli da je istina.
A što ustvari je?
Istina je, ma što ona bila! Najbliža nam je u nama. No, i tu je ne možemo osjetilima i mislima dokučiti. Na taj se način čak udaljavamo od nje. Misao nas stalno zavarava. Trebali bi ustvari biti Istina. Možemo pokušavati dokučiti je mislima, osjećajima, osjetima, umišljenim čarolijama... Sve su to alati vremena i prostora. Time potvrđujemo postojanje, a tada i vremenski i prostorni odmak od Istine.
Život je postojanje, a Istina Je.
Misao je pred Istinom nemoćna. Nema onih uobičajenih kašnjenja koja nose promjene, odnose, osobnosti. Nije vremenom data, a Je. Čak jedina istinski je. Je, a ne postoji!? Mogu je osjetiti kao vanvremeni i, nama ljudima, vječni iskon svega što postoji. Vječno prisutni iskon i utočište. U njoj su određenja, inicijatori energija koje stvaraju vrijeme i život.
Samo sam čovjek Istinom određen. Pitam se, što takav stvarno mogu? Mogu se obratiti tebi Istino. Osjećam da Jesi., ma što bila. Zahvala i molitva tebi je upučena. Hvala za život i molitva za prosvjetljenje sviju, kako bi vidjeli kako smo svi povezani; za put poštovanja i ljubavi prema svima i svemu. To je put Tobom dat, a time i jedini ispravan put naš. Da bi krenuli putem tim treba vidjeti tko smo i riješimo se isprazne pohlepe i prihvatimo svakoga kao sestru i brata; po Tebi Istino.
Znam da ne znam, ali osjećam i molim.
Sve vas voli Mladen ...
E, Pinklec, jel to to? Hvala za poticaj. Znaš; sve je to Istinom dato.