..... ili ..... mnoštvo u jednosti.
Gledanje ..... misao ..... viđenje.
Dogodilo mi se čudo ..... ili..... čudom sam se dogodio.
Život!
Svijest.
Vodi me 'nešto' spoznaji. Spoznaji sebe.
Ja jesam. Sada i ovdje.
Tko sam da bi bio? Gdje i kada?
Tražim trenutke spoznaje. Ono stanje prvoga osjeta. Tren stvaranja svijesti o sebi. Ono stanje na koje se gradio moj svijet. Moje viđenje svijeta; ma što to bilo.
Od one iskre 'početka' nastao je čitav sustav. Nastade i sada se pita u namjeri spoznaje sebe.
Mogao bi pitati se i tražiti odgovore. Odgovor po odgovor, kao zrno po zrno. Sve u nizu; slijedu. Tako to uobičajeno svijest radi. Takovo me djelovanje podsjeća na jednodimenzionalnost, na jedan smjer, put. Ipak postoje i još mnogi putovi, ali oni su drugim svijestima dati.
Putovi, naravno, nisu ravni, pa zajedno tako čine višedimenzionalnost. Gledam i pokušavam to pojmiti. Ako to pojednostavim na nebrojivo krivudavih crta, dalo bi se i logikom predstaviti.
Da, ali život nije crta.
Postajem svijestan širine života. Života koji nadilazi moju svijest. Života zajedništva; njegove jednosti. A kako biti svijestan sudionik života?
Iskrom života stvoreno je tijelo kao utočište nove svijesti. Život usadi dušu kojoj ta stvarajuća svijest bude spona tijelu. Tako bivaju to troje jedno, čineći život moj u Životu Istine.
Život nas je životima obdario. Od nas u mnoštvu putujemo spoznaji jedinstva i Životu Istine. Da, i dok smo još živi.
Sve Vas volim, jer svi smo Ista livada života.
.....
Post je objavljen 01.01.2020. u 12:34 sati.