Pomaganje
Kada sam jednom, prije oko mjesec dana, ulazio u aurobus, onako sa štakama, a bio je to onaj sa stepenicama, ponudio mi je jedan gospodin prednost pri ulazu i ja sam to prihvatio i zahvalio. Smjestio sam se na slobodno mjesto ne daleko od ulaza. Smještam štake, kad čujem nervozan i ljutit glas. Bio je to onaj isti gospodin što mi je prednost dao. O čemu se radilo?
Ulazio je na isti ulaz još jedan gospodin sa štakama. Ovaj isti mu je ponudio pomoć pri ulazu, ali umjesto hvale invalid ga je dosta besćutno odbio i time u dušu pogodio dobronamjernog gospodina. Nažalost, ovaj tu bol nije mogao podnijeti i riječima si glasno nastojao rasteretiti nastali teret. Htio je pomoći, a bio je tako odbijen. I sâm sam invalid, mada privremeno i razmišljam- Možda gospodinu sa štakama neka pomoć pri ulazu nije potrebna. I meni je nekako najsigurnije da sam savladam stepenice. Pomaganje bi me moglo omesti i moglo bi mi otežati ulazak. Vidim kako je odbijenom čovjeku teško i kako mu sve to stvara gnjev. Odlučiio sam mu nekako pomoći. Ta bio me čak i javno pohvalio za zahvaljivanje. Pokušao sam mu objasniti, da bi predložena pomoć mogla omesti čovjeka sa štakama i da je često tako i meni. Vidio sam da je čovjeku sa štakama nedostajalo susretljivosti i razumjevanja, a to se prenosilo na dobronamjernika. Invalid se smjestio i isključio, a dobronamjernik je smanjio gnjev.
I pitao sam se: 'Kome je tu pomoć bila potrebna?'
Ljudi često ne vide značajne čimbenike života. Nekako se živi u svojim slikama i to često samoživo. Stvara se svoj uspjeh i boljitak, a ne razmišlja da smo cjelina. Kako obojici to kazati? Njihovi kriteriji su vrlo čvrsti i sebe su u njih ugradili. Tako je ukazivanje na te kriterije njima ustvari kritika njih samih, koju oni tumače nastojanjem obezvređivanja. A to još javno činiti? Pomoć im to na taj način nebi bila. Postao bi im, takovim ukazivanjem, po njihovu sudu, neprijateljem. Zbog takovih gledanja naučio sam gledati i ono što se ne vidi. Ipak i mnogi drugi to rade, ali često nisu svijesni toga i to čine u svrhu gtadnje slike o sebi.
Evo npr. pušači. Kako njima pomoći? Kažu da im je sve jasno, a ipak idu putem rastroja zdravoga života. Čak je i puno lječnika među njima.
Alkoholičari? Znam da će sve izmisliti samo da do alkohola dođu. Ponašaju se kao da im je jedini spas što brže u ponor. Kako im pomoći? Česti pokušaji završe tragično za pomagaća.
Narkomani?
Zasljepljeni prividnim vrijednostima? Meni su oni slićni narkomanima. Truju dušu.
Vidim i osjećam zajedništvo života. Volim život i želim svima sreću i radost i to prije svega zajedništvom, gdje radost bližnjih pridonosi radost onome koji je stvara. Na taj smo način svi braća. Upravo tu vidim dobrotu, kojom se pruža pomoć. Većina misli da je pomoć 'kada voda dođe do grla'. To je tako, jer tek tada vide, da nešto nije dobro.
Godinama sam nastojao vidjeti ovisnost kojima život gradi sebe. Nalazio sam beskraj iz kojega život crpi uvjete. Voda će svojim tokom, vjetar planinama i dolinama. Predvidljivi su, i to više, sa što više podataka miožemo raspolagati. Sve više nam je jasna stopostotna ovisnost uvjeta.
Gdje je tu čovjek? Svojim će tokom. A koji je tvoj tok, čovjeće? Određen ti je tok kao i rijeci. Vidiš li to?
Odlučuješ, gradiš, stvaraš ... Slobodan si u tome, zar ne?
Da, jesi, na ravni viđenja svoga života kao izdvojene jedinke. Kada shvatiš da smo svi povezani, viđenje postaje nešto drugačija; kada shvatiš da i tvoje odluke ovise o drugima; kada shvatiš da svi smo isto biće; kada shvatiš da radost bližnjih donosi radost tebi; kada shvatiš da je time život tvoj dar tebi ...
A tko sve to darova? Tko je smisao cjelovitosti postojanja?
Tko u prostoru bez kraja i vremena jest odredište sviju živih i svega što postoji?
Moj život u potpunosti je Time dat. Imam svoj odnos prema Tome. Zahvalan sam i znam da stanje u svijesti mojoj čini njoj samoj radost tom spoznajom. Traženjem sam smogao snage da se postepeno odričem svojnosti. To ne znači odricanje života, već istinsko njegovo prihcaćanje. Tvojom sam voljom ovdje i toga sam svijestan. Radujem se tome i život taj Tebi je hvala.
I kako sada vidim pomaganje? Braćo i sestre drage, istina postojanja je put dobrote. Cjelovito smo dati, a to znači duh svega postojanja. Vjernicima je to poznato. Ja vjernik nisam. Dugo sam se pitao: 'Jesam li zuopće?' Jedino po Tebi, Jedini, jesam.
Ovakav, malen, i bezi moći, kojima neki misle da se to dokazuje, sin sam Tvoj. Svi živi smo. Spoznaja ta oslobađa od jagme i pritisaka. S lakoćom se čini dobrotom. Onima koji će me razumjeti,. mislim, da ću pomoći. To je moja molitva. Mir i dobro svima. Darujte i kada nemate. To su najljepši darovi. Oni su od srca. Budite svijetlo braći i sestrama što put traže.
Ja znam da meni ntko neprijatelj nije, pa taman da se takovim i predstavlja.
Prijateljice i prijatelji dtagi, želim vam svima put radosti i spoznaje ... vaš Mladen ... :)
Post je objavljen 21.08.2008. u 21:44 sati.