U mislima mojim…
… sav svijet promiče vremenom se pretačući putevima njihovim.
Gledam svijet u prolazu. Gledam, ni sam neznajuć što činim. Prolaze ljudi, bića raznih vrsta i rodova, strojevi. Kotrlja se kamenje. Lišće vjetar njiše i otkida sa grana. Oblaci gornjim dijelom vidokruga kao da se rađaju i lete. Gledam i pitam se: ‘Što?’
Što to gledam? Što to činim? Odakle i zašto tako?
Misli u mene; a njih kao da vjetar nosi. Donio je slike svijeta što mislima se isprepliću. Kao da su istoga kova. Kao da su slike što i misli. I sud moj o tome isto će biti. Gledam i mislim kako gledam. Što to mislim? Slijedim slike, prosuđujem i stvaram odnos spram njih. Kao da crno bijelim postati može. Kao da dobro zlim postaje slijedom misli i riječi. Čujem kako neko neke svoje misli kazuje. Kaže: ‘To je tako!’ Čujem i pokušavam misliti misli što riječi te donose. Pokušavam misliti kao da to nisam ja, već onaj što riječi izgovara. To je tako, a kako? Taj čovjek tako misli. Ja mislim da on misli i govori tako.
Nošeni vjetrovima želja, burama i olujama života, često ne stižemo stvarati, već budemo stvarani. Često uradimo što nebi htijeli. Vjetar nam odnio misli.
Vidim li ja to tebe ili mislima svojim tek sliku tvojim poticajem. Postojanjem.
I kao list jesenjeg otpalog lišća, na vjetru što šušti, ja tražim smisao sebe. Naći ću ga zimom pod sniježnim pokrivaćem u nicanju novih travki.
Doći će proljeća nova, radosti nove. Novi će ljudi otkrivati ljubav tražeći smisao svoga postojanja. Darivati će sebe voljenima.
Razmušljam nošen vremenom kao otpali list na vjetru.
Prolaze ljudi, a ja još kao potok žuborim tokom misli: ‘Ovo je tako, a ono onako. Ako bi ovo bilo ….’, i sve tako u nedogled.
I sada mislim I kazujem: ‘Ovo je onaj što razmišlja.’
Prijatelji dragi evo malo pjeva duše zarobljene. Zarobljene mislima, što kao navika neka se rađaju. Oprosti dušo, ali ja neznam drugačije.
Pozdravlja vas i voli vaš Mladen … :)
Post je objavljen 25.08.2008. u 23:02 sati.