Što je život ...
... u okruženju misli mojih?
Htjedoh znati. Htjedoh vidjeti.
Odnekud osjet; postojanje. Bezrazložna čistoća istinom postojanja. Događaji, po sebi dati, nalaziše utočište u biću što time dobiva ovozemaljsku svojnost. Krenula je povijest moja, mislima mojim. Odakle sve to? Tražio sam kasnije ljudski odgovor na pitanje to. Odgovor taj razumljiv bi mi tada bio tek po načinu razmišljanja mojih, a ona su svijetom ovim dana. Trebalo je vremena proći, da misli moje put nađu; put koji otklonio bi zasjenjenja njima samima. Trebala je misao moja i sebe samu razumijeti. Trebao sam time i sam sebe odrediti isrinom postanka svoga. Za taj put potrebna je sloboda. Sloboda na putu istine.
Misao je trebala prihvatiti, da je ona samo misao, a ne i svijet koji nastoji predstavljati. I bio sam tako neko vrijeme u stanju gdje misao samu sebe razgrađuje.
I pomak bude, u svijetu mislima mojim, kada sam čuo prekrasno viđenje brata Wojtile, kada navede dar Božji, slobodom čocjeku. Ljudska ti hvala i duboka počast dušom duši, kojom si svijet ovaj pohodio.
Bez darovane slobode, života bilo nebi, vidjeh. O, Bože, ljubav je Tvoja slobodom života data.
I promatram dječicu malenu u slobodi kojom sve upijaju. Vidim djelo Tvoje.
I kao trojstvo nalazim život, slobodu i misao. Biće!
U međuodnosima unutar spomenutoga trojstva čovjek često ne poštuje njihovo zajedništvo. Slobodom često zaluta. Tada su uobičajeni bol i tuga. Kako sada toliko nesavršenstvo?
Ima pisanja i izgovaranih riječi o kazni Bužjoj. Neki tako olako tumačiše, načinom razmišljanja čovjeka, djelovanje Tvoje. Kao da Englwzu pričate na hrvatskom. Nešto će možda i razumijeti, ali većinom krivo. Ne, Bog ne kažnjava. On jest ljubav i život. Kažnjava se čovjek sam. Pa u čemu je pogreška.
Postoje riječi, pisane i izgovarane o grijesima. I govore mnogi: 'Nesmiješ ovo, nesmiješ ono ...'. I opet zabrane i to vezane kaznama. I to isto stvori čovjek.
Bog nam je darovao život i slobodu. Zaboravlja to čovjek često. Svojim životom govorim, nalazeći osnovnu pogrešku u istini da si, dragi Bože, uvijek uz nas, a čovjek to zaboravlja ili zanemaruje. Mnogi misle da si ti Stvoritelj i da je sve dalje prepušteno anarhiji. Nalaze te neki tek kada dođu pred zid u bezizlazje. Odričući se i sebe samih nalaze Tebe. Ta, Ti si uvijek ovdje i mnogi te ne vide zauzeti slastima života. Ne vide da je najvrijdnija ljubav Tvoja. Darovao si nam i moć svijedočenja njenog. O, Bože, sve vrijedno je po Tebi!
Spominjao sam grijehe. Sve je tu tako jednostavno kao i u svih velikih istina. Od te jednostavnosti mnogi to zaboravljaju. Istina je da je život darovan po Tebi. Prisjetiti se samo te ljubavi Tvoje i tada je sve drugačije. Život postaje darovana radost.
Kada ti nešto krene na krivo, oprosti i daruj. Ispravljaj pogreške svoje u svijetlu istine po Gospodinu, ne osvetom i kažnjavanjem. Daj šansu i braći i sestrama, da vide ljubav Gospodnju, kojom smo svi dati.
Svijestan sam toga, da ponetko možda ponešto neće, od navedenoga, razumijeti. Za puno toga je potrebno mijenjati sebe. No, uvijek se može uraditi prvi korak. On je ustvari najveći, jer nosi životnu odluku u sebi. Oma je također darovanom slobodom Tvojom.
I nisu ovo ni misli ni riječi moje. Našao sam ih u prostoru van vremena gdje vječnost caruje, ja, osjetom sebe, slobodom po Tebi. Hvala Tebi. Znam u meni si i doživljajem tim. Neka ljubav Tvoja ispunjava svijest ljudi i svega živoga. U ovoj točci svemira, gdje se tako zrcali Istina, nastalo je i ovo.
Prijatelji dragi, braćo i sestre, sretan sam darovanim i sretan sam i zbog vas. Neka vas prati ljubav Gospodnja ... :)
A, Mladen? On već pomalo i bez štaka. Jest malo klimavo, ali ide. Najesen u rujnu ide odluka o vijku, kojim mi je peta pričvršćena. Ide to polako u normalu. Čao, prijatelji dragi ... ;)
Post je objavljen 13.08.2008. u 22:39 sati.