Kada je učenik spreman, učitelj sâm dolazi!
Još kao mladić čuo sam ovu misao trudeći se uhvatiti one niti što bi me povezale s davnim mudrostima, koje ovdje nazivamo istočnima.
Ne, nije to samo misao. Puno je više od toga. Sjelo je to u mene i radilo. Bila je to česta okosnica mojih rasuđivanja.
Prošla su ljeta mnoga i natalažilo se iskustava, kojih veliki dio je sjedao u mene i pod lupom navedenoga.
Nedavno me u jednom komentaru moj prijatelj Ddadd oslovio sa 'učitelju'. Bilo mi drago što je učitelja našao u meni. Isti tren u meni je sijevnula ovdje navedena misao-vodilja. Ddadd, prijatelju dragi, sretan sam što si učitelja u meni našao. Njega se može naći svagdje: na livadi, toku potoka, cvijetu, leptiru, pa i u čovjeku koji je srce otvorio svemu tome. Bitno je da si ti bio spreman vidjeti i prihvatiti nauk. Trenutno je viđenje takovo, no učitelj jest istinom, jest jedinstvom postojanja. On kao da drži vječnu predstavu Istine. Učitelj nas vodi i predstavlja nam se u raznim oblicima. U njega nema zavisti ni samodopadnosti. U Njega je radost učenikovim spoznajama. Ti si ga u jednom trenu primjetio u meni. Za Njega će voljom mojom uvijek biti mjesta kod mene. On i mene vodi i podario sam mu veliki dio moga života, a uzvračeno mi je životnim spoznajama i radošću života.
Vidio sam jednom svećenika u prolazu. Išao je nekim laganim hodom očito u svijetu vođenom duhom. Nailazila je malena djevojčica. Lepršavim korakom pogledom u svećeninika izustila je: 'Faljen Isus.' Primjetih vedrinu na njegovu licu. Izgovoreno nije ostalo u mojoj memoriji već ona blagost i poštovanje. Oboje imadoše radost prema životu, daru Božjem. Osjetih kako svećenik živi dar Gospodnji i nalazi Učitelja svoga u svakom koraku. Od tada sam tražio taj put i često nastojao živjeti svakim korakom. Bože, Tvoj život jedini. Osjetio sam da je ljubav put; ljubav prema svemu jer svijet ovaj Tebe svijedoći, Bože dragi.
Promatram današnje škole, seminare, propovijedi. Dolaze deklarirani učitelji i 'nažalost' deklarirani učenici. Ti učenici često nisu svojom voljom u nastojanju takovih prenosa. Većina su tu zato što moraju. Prenos tih znanja često je lišen ljubavi. Kako učenik da doživi Učitelja u uvjetima takovima? Kakovo je znanje koje se prisilom usvaja.? Jesu li učenici spremni? Čujem, kako se misli, da će ipak nešto naučiti. Morati će. Ja se pitam: 'Što ustvari?'
Svijet materijalnih vrijednosti vidio je snagu znanja. Pitam se vide li vrijednost spoznaje?
Nedavno sam u razgovoru s jednim prijateljem, koji nastoji prakticiranjem dokućiti duhovne vrijednosti, dotakao put Istine i Spoznaje.
Kazao sam mu: 'Viđenje je iznad misli. Gledaj srcem.'
Pitao me: 'Kako?'
'Pokušaj voljeti svako biće, svaku stvar. Srce će progovoriti. Ne, to neće biti riječi. Biti će više od toga. Biti će to nauk veći od riječi.'
I tek da izrazim hvalu Učitelju života i na tome. Naravno, prihvatiti će ovo moći oni koji su spremni. Sve je to voljom Tvojom Bože dragi, a ja se radujem svakom djetetu, što životnu radost po Tebi živi, da svijesno se raduje Stvoritelju radosti svoje.
Kada je učenik spreman, Učitelj sâm dolazi. Prijateljice i prijatelji moji dragi, svi mi živimo jedan život, koji iz svake točke svemira naizgled je drugačiji. Neraskidivo smo vezani 'prostorom i vremenom'. Činimo živote jedni drugima. Vi ste u mom životu i ja vas volim. Poslušajte Učitelja. On je svugdje: u travci, pčelici, mravu, djetetu, povjetarcu. Jeste li spremni za nova znanja i viđenja? Jeste li spremni mijenjati sebe*
Radosti i ljubavi vama dragi moji. Voli vas Mladen ... :)
Post je objavljen 04.08.2008. u 21:45 sati.