Da li je bijela
Crna ili smeđa
Punjena ili prelivena
Zadovoljstvo božanskog dodira
Sada iz nje vreba
Da zarobi sva čula
Dok topeći se pod jezikom
Svu radost blagodati
Tebi pruža
Dean Poss
Kad hoda ulicama
Moga grada,
Ispod volta
Priko kala.
Priko
Bilih ploča,
Ponosna ona
Sva u sjaju blista.
Zanosna, prpošna
Pogleda nijednog se ne stidi,
Vrime za nju
Kao da je stalo.
Gravitacija
Ta sila teže,
Od te ljepote
Kilometrima bježe.
Kad namigne očima
Zaludi pola svita,
Lipa i jedra u rebe sjela
Guza splitske žene.
Dean "Poss" Plazonić
Spokojno te gledam
Ne pričam ništa,
Osjećam i slušam te
Nosnica punih mirisa.
Tvog skupocjenog
Modrog parfema,
Tvrdoglavo šutiš
Pa mi pričaš.
A ja te slušam
Ja te dišem,
Dok te gledam
A ti se igraš.
Ti se dižeš
Pa se penješ,
Pa me ljubiš
Dok ti vjetar bijele kose mrsi.
Stojim i gledam te
Ljubomoran na greben,
Što ga ruke slane grle
Daleko od mene.
Ja te ljubim
Za tobom čeznem,
Dok te gledam
More.
Dean "Poss" Plazonić
Mnoge pjesme
O ljubavi se pišu,
Mnoge pjesme
S ljubavlju dišu.
Uz pjesmu duša
Za ljubavlju žudi,
Dok sunce
Na obzorju rudi,
Svojim visinama
Nebom žuri.
S pjesmom na usnama
Ljubav nas budi,
S pjesmom u duši
Ljubav nikada,
Ne presuši.
Dean "Poss" Plazonić
Misli su moje
Darovane tebi,
U njima
Ja te vidim.
Gledam te
Veselu, razigranu,
Posve nedokučivu
Tako neodoljivu.
Dok hodaš ulicama
Među perivojima,
U mnoštvu ljudi
Ovog ludog grada.
Moje misli
Pripadaju tebi,
Dok noć
Polako pada.
Sklopljenih očiju
Nosim te u san,
Da ti u novom jutru
Poželim najljepši dan.
Dean "Poss" Plazonić
Oprosti
što te u pjesmu
svojoj zovem,
što stihove ove
poklonio sam tebi.
Oprosti
što o tome šutim,
što te u sebi
kao tajnu nosim.
S tobom
podijelit ću snove,
kada je teško
i kada osmjeh
s lica splasne.
Otvori prozore
duše svoje
i dopusti ljubavnim pticama
da na nju slete,
pjesmom ti sjaj
na lice vrate.
Dean "Poss" Plazonić
Ne govori ništa,
nasmiješi se
i ukrasi osmjehom
ovaj tmuran dan.
Ti osmjehom
razmičeš veo tame
i plavetnilu neba
vračaš Sunca sjaj.
Ne govori ništa,
samo se nasmiješi,
neka osmjeh
u tišini blista.
Ne govori ništa,
neka osmjeh
umjesto tebe priča,
ne, ne govori
baš ništa,
samo se
od srca nasmiješi.
Dean "Poss" Plazonić
Vjetar lagano piri,
iz krošnje stabala
između lišća viri.
U kosu ti
nestašno zaviri,
pa se vlasima divi
dok ih nježno grli.
Proljetno cvijeće
i igru leptira
u toj kosi vidim.
Vabi me,
zove k sebi,
da joj priđem
i ruke pružim.
U opojni mirisi
što draška nosnice
i razum
na kušnju stavlja.
Gubim se,
tonem, nestajem
u dašku proljeća
što se u lepršavoj
kosi krije.
Dean "Poss" Plazonić
Noćas
Kad kazaljke,
Staroga sata
U ponoći se spoje.
Duša
Potraži dušu,
Na beskrajnim
Nebeskim poljanama.
U vrtlogu sreće
Nošene pjesmom,
Anđeoskih bića
U plesu spojenih lica.
Ne broji sekunde
Neka vrijeme curi,
Ne brini što jutro
Čežnjom se zove.
Tada mjesec
I zvijezde,
Sanjaju o nama.
Dean "Poss" Plazonić
U kapi kiše
Ulice grada već su puste
Tama se polako nadvila
Nad nama
Oblak crni sive zavjese
S neba spušta
Dok nam kišne kapi
Osmijeh s lica nečujno brišu
Olovkom sjete po usnama pišu
U kapi kiše, sve nestaje
Sve blijedi
Tišina je, tek praznina
Glasno rominja
U proljetnoj kiši
Dean Poss
< | svibanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poezija je dom sanjarske duše, duše koja perom naših snova ispisuje svoje misli po bjelini papira. Possov kutak je mjesto na kojem Dean "Poss" Plazonić objavljuje i piše ljubavnu poeziju. Dio pjesama se nalaze u autorovim zbirkama ljubavne poezije pod nazivom "POTREBA" i "NASLONJEN O SNOVE"
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Kad osjetim
Potrebu
Želju
Kad mi dođe
Da krenem
Moram se uputiti
Nije važno
Kamo ću poći
Nije važno
Dokle ću doći
Došlo mi je
Da hodam
I ja idem
Grabim kao lud
Unutra samoga sebe
Dean "Poss" Plazonić
NASLONJEN O SNOVE
Ponekad izgledam čudno
Dok zamišljen stojim
Naslonjen o snove
I ne smeta mi žamor
Listopadne šume
Niti vriska razigrane djece
Naslonjen o jesen
Mislima prenesen
Čudan, sanjiv
Pomalo sjetan
Dok žudnja napinje jedra
U svijetu snova
Na dlanu mi spava
Tvoja ljepota
Dean "Poss" Plazonić
DNEVNIK JEDNE LJUBAVI
Jesmo li sve rekli
Baš sve jedno drugome,
Sve ono što smo željeli
I ono što nismo htjeli.
Naše želje pomiješane
U koktelu sreće i tuge,
Nekih vječnih pitanja
Što nas dijele u ovoj noći.
Dok tišina stihove piše
Perom zarobljene duše,
Svako slovo, svaka riječ
Je premalo, tako veliko.
Ispisano u dnevniku
Jedne ljubavi,
Poput nota nošenih gudalom
Po strunama nebeskih violina.
U čežnji
Što ritam bira,
Duši sanjara
Na pragu novog svitanja.
Dean "Poss" Plazonić